Najave događaja
Zagreb: FotoStarter [izložba studentica i studenata UAOS-a] @ Galerija Lotršćak
20.10.2011. 17:35
Umjetnička akademija u Osijeku poziva Vas na "FotoStarter" - izložbu studentica i studenata Umjetničke akademije u Osijeku. Otvorenje izložbe će se održati u subotu 22. listopada 2011., u Galeriji Lotršćak u Zagrebu, s početkom u 19 sati.
Valdimir Frelih: FotoStarter 1.0
Skriveno:
FotoStarter je svojevrsni početak, produkcijski ali i izlagački u mediju fotografije studenata/ica UAOS. Ime izložbe je ujedno i platforma za koncept kojem je cilj poticanje umjetničke djelatnosti novih naraštaja Osječke akademije.
Fotografija, kao jedan od najkompatibilnijih umjetničkih medija čiju informacijsko komunikacijsku površinu podjednako rabe umjetnici svih medijskih interesa, odavno se otela iz čvrste ruke fotografskih autoriteta bazičnog interesa za preslikavanjem svijeta oko sebe. Ako ne prije onda barem kod Marcel Duchampa i Man Raya mogli smo prepoznati varljivu provokativnost fotografskog medija.
Slikati fotoaparatom, sintagma je uvedena sredinom sedamdesetih godina u foto klasi Bernd Bechera ( Bernd i Hilla Becher ) na Kunstakademie u Düsseldorfu. Tad prvi put u svijetu uvedena foto klasa na jednoj umjetničkoj akademiji našla se na ničijoj zemlji dobro ograđenih, samouređenih vrtova fotografskog i likovno umjetničkog tabora. Naravno da smo tad već ćuli za Dianu Arbus, Cindy Sherman ili Andy Warhola ali to su bili više egzotični primjerci svjetske umjetničke scene sa ogromnim utjecajem na pojedince i grupe, a sa gotovo nikakvim na sustave umjetničke naobrazbe. Slikati fotoaparatom, osim čitavog niza značajnih umjetnika (Laurenz Berges, Andreas Gursky, Candida Höfer, Axel Hütte, Simone Nieweg, Thomas Ruff, Thomas Struth Petra Wunderlich, Elger Esser) iznjedrio je stav, a ne stil koji bi se nakon određenog broja ponavljanja sam u sebi urušio.
Kao što slikarstvo nije ukinuto fotografijom tako ni prvotno uočena moć fotografije nije u sposobnosti realističnog prijenosa, kao što niti sposobnost grafike za multipliciranjem nije sebi svrha. Niti jedan medij sam po sebi nije napredan ili nazadan, s obzirom na ideju svaki u sebi nosi prednosti i mane, trenutak neopterećene umjetničke afirmacije dolazi tek sa poništavanja funkcionalnosti. Posebno bi se to moglo reći za fotografiju koja od početka 20.st definitivno hrani svijet gladan slike, a samim tim je u najtežem položaju umjetničke emancipacije. Pitanje je, da li fotografiji u 21.st. to uopće treba.
Za ovu treću izložbu FotoStarter u Galeriji Lotršćak u Zagrebu kao i za prvedvije, prošle godine prikazanu u galeriji Makina u Puli i ove godine u Zavičajnom muzeju Rovinj, osam izabranih studentica i studenata pokazuje širinu i nove, drugačije pozicije medija fotografije ali ga ne glorificiraju. Svako ponaosob predstavlja svoj umjetnički stav, dovode sam medij na granicu tehničke i estetske pretpostavke.
Oni su neopterećeni etičkim, tehničkim i povijesnim floskulama samog medija ali ih uvažavaju kao alat. Nude suživot nespojivog, a to je rasvjetljavanje osobnih polaznih točaka. Također ponekad nedovoljno svjesni snage naivnosti ali i opasnosti koja iz toga proizlazi traže svoj izričaj. Adam Atila, Marija Mikulić Bošnjak, Zrinka Botić, Dražen Budimir, Robert Fišer, Josip Kaniža, Damir Lesinger i Ana Petrović su novo nadolazeća generacija koja ne postavlja pitanje medija, oni nisu fotografi, niti umjetnički fotografi, oni su umjetnice i umjetnici koji za svoje ideje traže prikladan medij, što je i fotografija.
Fotografija, kao jedan od najkompatibilnijih umjetničkih medija čiju informacijsko komunikacijsku površinu podjednako rabe umjetnici svih medijskih interesa, odavno se otela iz čvrste ruke fotografskih autoriteta bazičnog interesa za preslikavanjem svijeta oko sebe. Ako ne prije onda barem kod Marcel Duchampa i Man Raya mogli smo prepoznati varljivu provokativnost fotografskog medija.
Slikati fotoaparatom, sintagma je uvedena sredinom sedamdesetih godina u foto klasi Bernd Bechera ( Bernd i Hilla Becher ) na Kunstakademie u Düsseldorfu. Tad prvi put u svijetu uvedena foto klasa na jednoj umjetničkoj akademiji našla se na ničijoj zemlji dobro ograđenih, samouređenih vrtova fotografskog i likovno umjetničkog tabora. Naravno da smo tad već ćuli za Dianu Arbus, Cindy Sherman ili Andy Warhola ali to su bili više egzotični primjerci svjetske umjetničke scene sa ogromnim utjecajem na pojedince i grupe, a sa gotovo nikakvim na sustave umjetničke naobrazbe. Slikati fotoaparatom, osim čitavog niza značajnih umjetnika (Laurenz Berges, Andreas Gursky, Candida Höfer, Axel Hütte, Simone Nieweg, Thomas Ruff, Thomas Struth Petra Wunderlich, Elger Esser) iznjedrio je stav, a ne stil koji bi se nakon određenog broja ponavljanja sam u sebi urušio.
Kao što slikarstvo nije ukinuto fotografijom tako ni prvotno uočena moć fotografije nije u sposobnosti realističnog prijenosa, kao što niti sposobnost grafike za multipliciranjem nije sebi svrha. Niti jedan medij sam po sebi nije napredan ili nazadan, s obzirom na ideju svaki u sebi nosi prednosti i mane, trenutak neopterećene umjetničke afirmacije dolazi tek sa poništavanja funkcionalnosti. Posebno bi se to moglo reći za fotografiju koja od početka 20.st definitivno hrani svijet gladan slike, a samim tim je u najtežem položaju umjetničke emancipacije. Pitanje je, da li fotografiji u 21.st. to uopće treba.
Za ovu treću izložbu FotoStarter u Galeriji Lotršćak u Zagrebu kao i za prvedvije, prošle godine prikazanu u galeriji Makina u Puli i ove godine u Zavičajnom muzeju Rovinj, osam izabranih studentica i studenata pokazuje širinu i nove, drugačije pozicije medija fotografije ali ga ne glorificiraju. Svako ponaosob predstavlja svoj umjetnički stav, dovode sam medij na granicu tehničke i estetske pretpostavke.
Oni su neopterećeni etičkim, tehničkim i povijesnim floskulama samog medija ali ih uvažavaju kao alat. Nude suživot nespojivog, a to je rasvjetljavanje osobnih polaznih točaka. Također ponekad nedovoljno svjesni snage naivnosti ali i opasnosti koja iz toga proizlazi traže svoj izričaj. Adam Atila, Marija Mikulić Bošnjak, Zrinka Botić, Dražen Budimir, Robert Fišer, Josip Kaniža, Damir Lesinger i Ana Petrović su novo nadolazeća generacija koja ne postavlja pitanje medija, oni nisu fotografi, niti umjetnički fotografi, oni su umjetnice i umjetnici koji za svoje ideje traže prikladan medij, što je i fotografija.
Marija Mikulić Bošnjak: Sex Sells
Skriveno:
Fotografije prikazuju scene u seksualno nabijenim pozama. Ono što svatko može primijetiti jest da im nedostaje glava. Oduzimanjem lica im je oduzeta osobnost. Ono što ne vidimo jest činjenica da sam se u to vrijeme intenzivno bavila prodajom. Ako razmišljamo u tom smjeru lako je povezati fotografije s plakatima koji vrlo često koriste žensku seksualnost kako bi bolje kotirali na tržištu. Žena je tako stavljena u poziciju seksualno poželjnog objekta u svrhu prodaje, a logično je za pretpostaviti da je onda muškarac tu pasivan konzument te seksualne provokacije.
Dražen Budimir: Cats, Sex & Nazis, 2009./2010.
Skriveno:
Serija prikaza nazvana Cats, Sex & Nazis, svojevrsno je umjetničko/sociološko istraživanje mentalnog prostora našeg neposrednog okruženja prezentiranog slikama(u ovom slučaju fotografijama) iz realnog prostora sa kojima sam spajao određeni tekst/misao.
Intimni prostor pojedinca, u ovom slučaju unutrašnjost osobnog automobila, uglavnom je refleksija mentalnog prostora. Kretanjem kroz realni prostor, fotografskim aparatom sam bilježio djeliće tih malih scenografija koji su, bez obzira na privatno vlasništvo, ipak javni. U slučaju prostora regije – dodao bih i masovni! Kretanjem kroz virtualni prostor web-a, uzimao sam zanimljive misli i komentare koji kroz drugi medij kreiraju i potkrepljuju istu ideološku realnost. Prostor javnog mišljenja u današnje vrijeme je pristupačan svima, a najpristupačniji je upravo prostor Web-a, sa kojeg sam (gotovo metodom slučajnog odabira) copy-paste tehnikom dao glas(tekst) tim nijemim akterima svakodnevice iz moje neposredne blizine. A on je toliko glasan da ga je nemoguće ignorirati.
Bolje da umre selo nego običaji! (narodna uzrečica)
Uzevši u obzir povijest recepcije masovnih ideologija na ovim prostorima, ovaj rad je samo bilješka kontinuuma plemenskog naslijeđa nužnosti pripadanja određenom većinskom korpusu(nacionalnom, ideološkom, religijskom...), koji sa sobom nosi i potrebu identifikacije na simboličko-deklarativnoj razini, a nažalost i nemogućnost prihvaćanja „drugih“ i „drugačijih“ shvaćajući ih kao prijetnju vlastitom opstanku. Zato mentalni prostor ostaje uzak kao mala kabina osobnog automobila.
Dražen Budimir
Dražen Budimir rođen je 1980.g. u Đakovu. Preddiplomski studij završio je 2008.g. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Trenutno je apsolvent diplomskog studija na UAOS, smjer slikarstvo. Dio diplomskog studija proveo je na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Bratislavi.
Izlagao je na više skupnih izložbi kao što su: TU SMO 2 (Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula 2010.g.), START FEST 2008, (Akademija umetnosti, Novi Sad, 2008.g.) i 21. SLAVONSKI BIENNALE (Galerija likovnih umjetnosti Osijek, 2008.g.- Priznanje odbora za dodjelu nagrada).
Živi i radi u Hrvatskoj.
Kontakt: drazenbudimir80[at]gmail.com
Intimni prostor pojedinca, u ovom slučaju unutrašnjost osobnog automobila, uglavnom je refleksija mentalnog prostora. Kretanjem kroz realni prostor, fotografskim aparatom sam bilježio djeliće tih malih scenografija koji su, bez obzira na privatno vlasništvo, ipak javni. U slučaju prostora regije – dodao bih i masovni! Kretanjem kroz virtualni prostor web-a, uzimao sam zanimljive misli i komentare koji kroz drugi medij kreiraju i potkrepljuju istu ideološku realnost. Prostor javnog mišljenja u današnje vrijeme je pristupačan svima, a najpristupačniji je upravo prostor Web-a, sa kojeg sam (gotovo metodom slučajnog odabira) copy-paste tehnikom dao glas(tekst) tim nijemim akterima svakodnevice iz moje neposredne blizine. A on je toliko glasan da ga je nemoguće ignorirati.
Bolje da umre selo nego običaji! (narodna uzrečica)
Uzevši u obzir povijest recepcije masovnih ideologija na ovim prostorima, ovaj rad je samo bilješka kontinuuma plemenskog naslijeđa nužnosti pripadanja određenom većinskom korpusu(nacionalnom, ideološkom, religijskom...), koji sa sobom nosi i potrebu identifikacije na simboličko-deklarativnoj razini, a nažalost i nemogućnost prihvaćanja „drugih“ i „drugačijih“ shvaćajući ih kao prijetnju vlastitom opstanku. Zato mentalni prostor ostaje uzak kao mala kabina osobnog automobila.
Dražen Budimir
Dražen Budimir rođen je 1980.g. u Đakovu. Preddiplomski studij završio je 2008.g. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Trenutno je apsolvent diplomskog studija na UAOS, smjer slikarstvo. Dio diplomskog studija proveo je na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Bratislavi.
Izlagao je na više skupnih izložbi kao što su: TU SMO 2 (Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula 2010.g.), START FEST 2008, (Akademija umetnosti, Novi Sad, 2008.g.) i 21. SLAVONSKI BIENNALE (Galerija likovnih umjetnosti Osijek, 2008.g.- Priznanje odbora za dodjelu nagrada).
Živi i radi u Hrvatskoj.
Kontakt: drazenbudimir80[at]gmail.com
Ana Petrović: Ane Petrović, 2010
Skriveno:
Od čega se sastoji indetitet? Kada bi se dijelila ista imena i prezimena koliko bi se indetiteta izgubilo ili dobilo? Serija fotografija pod nazivom Ane Petrović okuplja 48 portreta različitih osoba sa istim imenom i prezimenom. Na jednom mjestu pedeset osoba koje bi u dokumentima morala razdjeljivati neka druga oznaka, naprimjer jedinstveni indetifikacijski broj, promatraju gledatelja u sličnim, ali ipak različitim formatima čiji je omjer ovisio o pronađenoj fotografiji sa Internet pretraživača. Činjenica da i ja nosim isto ime i prezime ne može ne potaknuti pomisao da se u ovom radu traži osobni idetitet ali se zapravo događa upravo suprotno- gubitak indetiteta unatoč šarolikoj raznolikosti portretnih fotografija. Upravo se ta raznolikost spaja u jednu površinu čineći cjelinu u kojoj taj rad ima smisla samo u svojoj mnogolikosti.
Prikupljene sa Interneta a potaknute idejom o učestalosti imena Ana Petrović, fotografije su prikupljene nasumično, onako kako ih je bilo moguće prikupiti u određenom trenutku. Samom izradom fotografija koje stanu u A4 format ( tipičan za print kod kuće ) fotografije automatski gube na svojoj kvaliteti dajući mutnu fotografiju gdje pixeli postaju vidljivi. Naravno, sama kvaliteta izrade ovisi o kvaliteti fotografije koju pruža Internet kao vizualni podatak o osobi. Ponekad je taj podatak izabran od strane osobe koja je predstavljena a ponekad od strane osobe koja predstavlja jednu od Ana Petrović koja neumjesno postoji unatoč činjenici da mora podijeliti svoje ime sa stotinama drugih žena, djevojaka i djevojčica. U svijetu u kojem Internet pruža olakšanu, bržu i veću komunikaciju, kada je u anarhično-demokratskom internetskom sustavu lako predstaviti sebe ostatku svijeta i time najlakše vrisnuti pobjedonosni poklič: „Tu sam!“, možemo lako shvatiti da se uzvik tiho čuje u žamoru. Iste ili različite zbog imena? Drugačije od svih drugih ili baš zbog toga nalikuju nekome?
Prikupljene sa Interneta a potaknute idejom o učestalosti imena Ana Petrović, fotografije su prikupljene nasumično, onako kako ih je bilo moguće prikupiti u određenom trenutku. Samom izradom fotografija koje stanu u A4 format ( tipičan za print kod kuće ) fotografije automatski gube na svojoj kvaliteti dajući mutnu fotografiju gdje pixeli postaju vidljivi. Naravno, sama kvaliteta izrade ovisi o kvaliteti fotografije koju pruža Internet kao vizualni podatak o osobi. Ponekad je taj podatak izabran od strane osobe koja je predstavljena a ponekad od strane osobe koja predstavlja jednu od Ana Petrović koja neumjesno postoji unatoč činjenici da mora podijeliti svoje ime sa stotinama drugih žena, djevojaka i djevojčica. U svijetu u kojem Internet pruža olakšanu, bržu i veću komunikaciju, kada je u anarhično-demokratskom internetskom sustavu lako predstaviti sebe ostatku svijeta i time najlakše vrisnuti pobjedonosni poklič: „Tu sam!“, možemo lako shvatiti da se uzvik tiho čuje u žamoru. Iste ili različite zbog imena? Drugačije od svih drugih ili baš zbog toga nalikuju nekome?
Damir Lesinger - Acapulco Nights
Dražen Budimir - Cats, Sex & Nazis
Josip Kaniža - Copy-Paste
Zrinka Botić - Rigor Vitae
Adam Atila - Walther
Ana Petrović - Ane Petrović
Marija Mikulić Bošnjak - Sex Sells
Robert Fišer - Sa druge strane
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (0)
