Retfala: Dana Gradske četvrti Retfala i crkvenog goda Župe "Uzvišenje svetoga Križa" 2011.

Od 10. do 14. rujna 2011. godine Vijeće Gradske četvrti Retfala na prigodan način obilježiti će Dan Gradske četvrti i Crkveni god župe Uzvišenje svetoga Križa.

Retfala kroz povijest

Današnje osječko naselje Retfala izvorno je bilo srednjovjekovno selo Petrus prvi puta spomenuto 1496. godine. Tada je Petrus bio u vlasništvu obitelji Korog, a osnovali su ga i nastanjivali Mađari kalvini.

Nakon protjerivanja Osmanlija iz Slavonije 1687. godine, stanovnici su u strahu od ratnih zbivanja napustili selo Petrus i raselili se po okolnim šumama, a po završetku opasnosti, ponovno su osnovali naselje, pod nazivom Rétfalu (mad. rét – močvara, rit, falu – selo) Selo u ritu, a tako je nazvano zbog neposredne blizine rijeke Drave koja je utjecala na to da zemljište oko sela bude često poplavljeno. Prema popisu austrijske vlasti 1698. godine u Rétfali je bilo 39 naseljenih kuca, a u to su vrijeme postojala i četiri mlina na rijeci Dravi.

Rétfalu sredinom 18. stoljeća, postaje posjedom obitelji Pejačević i u značajnijem ju broju počinju kolonizirati Nijemci. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Pejačevići grade reprezentativan dvorac koji je i danas jedna od znamenitosti Retfale, a u tom razdoblju Retfala sve izraženije počinje težiti gradu Osijeku i postupno dobivati urbane karakteristike.

Rétfalu ostaje posjedom bečke Dvorske komore do 1750. godine, kada prelazi u posjed Marka III. Aleksandra baruna Pejačevića, a u vlasništvu njegovih nasljednika Rétfalu ostaje sve do 1916. godine, kada izumire retfalski ogranak obitelji Pejačević. Rezidencija u kojoj je obitelj gotovo neprestano prebivala više od stoljeća i pol, odnosno tzv. dvorac Pejačević, građen je u razdoblju od 1796. do 1801. godine u stilu baroknoga klasicizma, a zahvaljujući njegovoj uređenosti tijekom devetnaestoga stoljeća često ga se nazivalo „osječkim Schönbrunom“.

Program:


U razdoblju od 1752.-1762. godine u Rétfali je izgrađena i kasnobarokna kalvinska crkva, koja je jedna od najstarijih sakralnih objekata na osječkom području.

Tijekom druge polovice osamnaestoga stoljeća, glavnu ulicu (današnju Strossmayerovu) naseljavaju Nijemci i ona se otada naziva Njemačkom Retfalom, dok u starom dijelu (današnja ulica Šandora Petöfija) i dalje ostaju Mađari, te mu ostaje naziv Mađarska Retfala, a takvo stanje ostaje sve do kraja Prvoga svjetskog rata.

Raspadom Austro-Ugarske monarhije, retfalčèko vlastelinstvo i perivoj dvorca Pejačević postupno su rasparcelirani i iskrčeni, tvornicama, a stanovnici Njemačke i Madarske Retfale nastavili su se baviti obrtom i poljoprivredom.

Hrvatsko stanovništvo u značajnijem broju naseljava Retfalu tek početkom 20 stoljeća i to prvenstveno na „praznome“ području izmedu osječkoga Gornjeg grada i dvorca Pejačević, krčenjem dvorskoga perivoja i njegovim pretvaranjem u građevinsko zemljište.

Iako je razvoj Retfale bio usmjeren izravno prema gradu Osijeku
još od osamnaestoga stoljeća, ukidanje samostalne opéine Retfala i njezino pripajanje u gradsku cjelinu provedeno je tek 1947. godine.