HNK: 'Riba ribi grize rep (ženski omnibus)', izbor iz kratke suvremene američke drame

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku u utorak 10. veljače 2009. na repertoaru je izbor iz kratke suvremene američke drame pod naslovom "Riba ribi grize rep (ženski omnibus)".Početak je u 19:00 sati.

Predstava je sastavljena od sedam desetminutnih jednočinki kako slijedi:
John J. Wooten: "Glavna uloga"
Cathy Celesia: "Sve za tebe"
Elaine May i Alan Arkin: "Riba ribi grize rep"
Eric Lane: "Spomenik ocu domovine"
Mary Louise Willson: "Izgubljene"
Jane Martin: "Ljepota"
Nina Shengold: "Bez zaustavnog traka"

Tekstove je odabrala i adaptirala Nina Kleflin Torre, prevela Ivana Ostojčić, predstavu režira Damir Mađarić, scenografiju potpisuje Osman Arslanagić, kostimografiju Marija Šarić–Ban, dok je glazbu za predstavu skladao Igor Karlić.

Riječ redatelja...

Žene govore o sebi

Riba ribi grize rep?
Što kazati o omnibusu ženskih priča?
Izboru iz kratke suvremene američke drame, koji ćete gledati na sceni danas, sutra, prekosutra?
Reći ćemo, da su glavni akteri žene, i samo žene.
Jedna – dvije, nikako tri žene (zalomi se), ali žene sa svojim pričama.
Žene govore o sebi.
Nisu to spektakularne priče, ali i jesu!
Jer svaki život, svaki koji prolazi ispred i pored nas, na neki je svoj specifičan način spektakularan.
Jer što reći o ženama u drami Glavna uloga, jedna laže i vara, druga je sjajna glumica!?
Što reći o problemu ljubavi, i iskrenosti?
Što o odnosu šefice i podčinjene?
I mnogo toga drugog što je tako uobičajeno i obično da i ne primjećujemo.
A trebali bi.
To su na kraju naši životi koji prolaze pored nas, ispred nas i pored nas.
Zato obratite pažnju, stanite, udahnite, pogledajte, razmislite, i upitajte se: što sa životom?

Damir Mađarić



O projektu...

Formu deset minuta duge jednočinke predstavio je kazališnoj javnosti Amerike legendarni redatelj Jon Jory na Festivalu nove američke drame u Louisvilleu 1977. godine. Tom je prilikom rekao: "One su haiku modernog kazališta. Njihova je misija da učine dojam na gledatelja, ne da mu objašnjavaju. Često se oslanjaju na metaforu da bi produbile svoje značenje i doseg. One se poput ljepila zadrže u pamćenju, jer je gledatelj u stanju zapamtiti čitavu dramu."
Ova je dramska forma našla svoje mjesto na mnogim pozornicama diljem Amerike, a postaje sve prihvaćenija i u Europi. Kad se kazalište odluči postaviti cjelovečernju predstavu sastavljenu od izbora ovakvih kratkih jednočinki dobiva kazališnu poslasticu nabijenu glumačkom energijom. Zasebne priče nižu se poput glazbenih "brojeva" u musicalu, bacajući gledatelja iz situacije u situaciju, nudeći mu uzbudljivo putovanje u kojem ne upoznaje samo jednu, već čitav niz zaokruženih priča.
Lako bi bilo reći da je ova dramska forma izumljena da bi se podišlo skraćenoj pažnji današnjeg gledatelja i da je time zapravo izmišljen kazališni fast food za gledaoce kratke pozornosti i minimalne posvećenosti. No, upravo računajući s tim, deset minutna jednočinka čini spisateljski, glumački i redateljski salto: ona iznosi na pozornicu cjelovitu radnju, duboku metaforu, promišljenu temu, znalačku strukturu i munjevitu akciju. Ona pokušava nemoguće: završiti priču napisanu samo na devet stranica, a pritom ne izgubiti ništa od karaktera i radnje. Pogledajte u predstavi koju pripremamo kako je to moguće! Izabrali smo još određeniji tip ove dramske forme: jednočinke koje tematiziraju odnos dvije žene. Same one, one dvije, u svim dobima i odnosima, dvije u ljubavi, dvije u mržnji, dvije u prijateljstvu i još na mnoge duge načine koje je i teško i zamisliti. Četiri glumice izmjenjivati će se u ovim brzim dramskim dvojcima pa bi se predstava mogla nazvati i dvije u osam (jednočinki), ili pak četiri u deset (minuta)! Jer, iako svaka od ovih osam tema ima na raspolaganju samo desetak minuta, uvjeriti ćete se da baš stoga nema nimalo vremena za gubljenje!