Najave događaja
Našice: XIV. Memorijal Dore Pejačević
03.09.2008. 11:07
XIV. Memorijal Dore Pejačević održat će se od 10. do 12. rujna 2008. godine u Osnovnoj glazbenoj školi Kontesa Dora u Našicama. Memorijal se održava u ovo vrijeme, jer je 10. rujna bio rođendan Dore Pejačević, koji se na ovaj način prigodno obilježava.
Poznato je kako Osnovna glazbena škola Kontesa Dora samostalno djeluje od 1. siječnja 2008. godine (do tada je djelovala u sklopu Osnovne škole Dora Pejačević u Našicama), te da je proljetos bio organiziran veliki dobrotvroni koncert u HNK-u u Osijeku kako bi se prikupila sredstva za kupnju koncertnog glasovira za koncertnu dvoranu u dvorcu Marka Pejačevića, Doring brata, u kojem je smještena glazbena škola.
Još je jedna posebnost vezana uz Osnovnu školu Kontesa Dora - u njoj ponovno radi skladatelj, prof. Daniel Kopri, koji je prvi nagrađivani skladatelj u Našicama nakon Dore Pejačević. Gospodin Kopri i gospodin Julije Nikoš jedini su nagrađivani skladatelji tamburaške glazbe u Slavoniji od vremena Dore Pejačević. Učenici Osnovne glazbene škole Kontesa Dora skladbe prof. Koprija izvode u natjecateljskom programu festivala tamburaških orkestara, za što su primili više od 50 nagrada u posljednjih 10-tak godina.
O prof. Danielu Kopriju...
Na posljednja tri FHTG-a u Osijeku prof. Daniel Kopri, voditelj Odjela tambure i tamburaškog orkestra, nagrađen je jednom zlatnom i dvjema srebrnim plaketama „Tambura Paje Kolarića“, što potvrđuje da se grad Našice može ponositi svojim skladateljem i razinom glazbene kulture koja u tom gradu nastaje pronoseći Dorino ime i djelo dostojno divljenja.
Na tamburaškom glazbenom spektaklu koji je 12. lipnja održan u slavonskom hramu kulture – na pozornici HNK u Osijeku, uz 14 obrada koje smo čuli na koncertu, orkestar je odsvirao i pet skladbi Daniela Koprija (Našička princeza – za klarinet i orkestar, Fantazija za berdu i Moja prva ljubav – za el. gitaru, Ljubav uvijek pobjeđuje i Pred Dorinom bistom – za bisernicu).
Tragom korijena majke Marije (rođene u Lili pored Našica, a krštenoj u našičkoj crkvi sv. Antuna Padovanskog) prof. Daniel Kopri doselio je 1986. u Našice s obitelji (supruga Marina, kći Andrea i sin Dean) i uključio se u rad HKD-a „Lisinski“ pjevajući i skladajući za različite glazbene sastave.
Kao glazbeni stručnjak i pedagog obnaša različite dužnosti: predlagač je i član ocjenjivačkog suda na državnim natjecanjima solo tambura uz pratnju glasovira; godinu dana radio je kao predavač na Umjetničkoj akademiji – Odjel tambure, gdje sada uspješno radi njegova kći prof. Andrea Kopri.
Zajedno sa suprugom dirigenticom Marinom Kopri dobitnik je Nagrade „Ivan Filipović“ godine 1997., najvišeg prosvjetnog priznanja koje dodjeljuje Hrvatski sabor za uzoran pedagoški rad i postignuća u struci.
Iskreni zaljubljenik u glazbu Dore Pejačević, romantičar u duši, Daniel Kopri ističe: „Našički park pun je vibracija koje nije teško upiti i prenijetu u notno crtovlje, treba samo srcem osluškivati prirodu i nadahnjivati se nepresušnim izvorima jer Ljepotu treba naći, istinu otkriti, nužno učiniti, ono što oslobađa – proživjeti, Dorina je misao koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.“
Kolosalna simfonija Dore Pejačević skladana u fis-molu, kao i većina Koprijevih skladateljskih ostvarenja, ispunjava dušu slušatelja osobitom životnom radošću.
Sada već prepoznatljiva glazbena obitelj Kopri sigurna je oaza u kojoj će skladatelj Daniel Kopri iznjedriti još puno glazbenih bisera na radost zahvalnoj publici.
Poznato je kako Osnovna glazbena škola Kontesa Dora samostalno djeluje od 1. siječnja 2008. godine (do tada je djelovala u sklopu Osnovne škole Dora Pejačević u Našicama), te da je proljetos bio organiziran veliki dobrotvroni koncert u HNK-u u Osijeku kako bi se prikupila sredstva za kupnju koncertnog glasovira za koncertnu dvoranu u dvorcu Marka Pejačevića, Doring brata, u kojem je smještena glazbena škola.
Još je jedna posebnost vezana uz Osnovnu školu Kontesa Dora - u njoj ponovno radi skladatelj, prof. Daniel Kopri, koji je prvi nagrađivani skladatelj u Našicama nakon Dore Pejačević. Gospodin Kopri i gospodin Julije Nikoš jedini su nagrađivani skladatelji tamburaške glazbe u Slavoniji od vremena Dore Pejačević. Učenici Osnovne glazbene škole Kontesa Dora skladbe prof. Koprija izvode u natjecateljskom programu festivala tamburaških orkestara, za što su primili više od 50 nagrada u posljednjih 10-tak godina.
O prof. Danielu Kopriju...
Na posljednja tri FHTG-a u Osijeku prof. Daniel Kopri, voditelj Odjela tambure i tamburaškog orkestra, nagrađen je jednom zlatnom i dvjema srebrnim plaketama „Tambura Paje Kolarića“, što potvrđuje da se grad Našice može ponositi svojim skladateljem i razinom glazbene kulture koja u tom gradu nastaje pronoseći Dorino ime i djelo dostojno divljenja.
Na tamburaškom glazbenom spektaklu koji je 12. lipnja održan u slavonskom hramu kulture – na pozornici HNK u Osijeku, uz 14 obrada koje smo čuli na koncertu, orkestar je odsvirao i pet skladbi Daniela Koprija (Našička princeza – za klarinet i orkestar, Fantazija za berdu i Moja prva ljubav – za el. gitaru, Ljubav uvijek pobjeđuje i Pred Dorinom bistom – za bisernicu).
Tragom korijena majke Marije (rođene u Lili pored Našica, a krštenoj u našičkoj crkvi sv. Antuna Padovanskog) prof. Daniel Kopri doselio je 1986. u Našice s obitelji (supruga Marina, kći Andrea i sin Dean) i uključio se u rad HKD-a „Lisinski“ pjevajući i skladajući za različite glazbene sastave.
Kao glazbeni stručnjak i pedagog obnaša različite dužnosti: predlagač je i član ocjenjivačkog suda na državnim natjecanjima solo tambura uz pratnju glasovira; godinu dana radio je kao predavač na Umjetničkoj akademiji – Odjel tambure, gdje sada uspješno radi njegova kći prof. Andrea Kopri.
Zajedno sa suprugom dirigenticom Marinom Kopri dobitnik je Nagrade „Ivan Filipović“ godine 1997., najvišeg prosvjetnog priznanja koje dodjeljuje Hrvatski sabor za uzoran pedagoški rad i postignuća u struci.
Iskreni zaljubljenik u glazbu Dore Pejačević, romantičar u duši, Daniel Kopri ističe: „Našički park pun je vibracija koje nije teško upiti i prenijetu u notno crtovlje, treba samo srcem osluškivati prirodu i nadahnjivati se nepresušnim izvorima jer Ljepotu treba naći, istinu otkriti, nužno učiniti, ono što oslobađa – proživjeti, Dorina je misao koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.“
Kolosalna simfonija Dore Pejačević skladana u fis-molu, kao i većina Koprijevih skladateljskih ostvarenja, ispunjava dušu slušatelja osobitom životnom radošću.
Sada već prepoznatljiva glazbena obitelj Kopri sigurna je oaza u kojoj će skladatelj Daniel Kopri iznjedriti još puno glazbenih bisera na radost zahvalnoj publici.
Objavio: Nandino |
Komentari (0)
