Najave događaja
Galerija Waldinger: izložba "Fetiš krajolici" Igora Kuduza
24.04.2008. 8:36
Gradske galerije Osijek predstavljaju izložbu "Fetiš krajolici" autora Igora Kuduza. Izložba će biti postavljena u Galeriji Waldinger (Fakultetska 7 - Tvrđa) od 25. travnja do 4. svibnja 2008.
Otvorenje izložbe je u petak 25. travnja u 20 sati.
Izložba Igora Kuduza "Fetiš krajolici" bit će otvorena u Galeriji Waldinger od 25. travnja do 4. svibnja. Izložbu čine autorove serije fotografija koje nastaju tijekom ovog desetljeća, no izložba nije retrospektivna, već problemska. Igor Kuduz pripada generaciji umjetnika koja je stupila na umjetničku scenu tijekom prve polovice 1990-ih, te je u njegovu radu, uz video, od početka važan medij fotografije. Isprva, tijekom 1990-ih, koristi uvećane presnimke iz časopisa u foto-objektima i instalacijama, dok posljednjih godina realizira instant fotografije i serije fetiš-fotografija. Izložba "Fetiš krajolici", čija je kustosica Marina Viculin, okuplja samo dio autorovih radova iz posljednjeg desetljeća, obuhvaćajući fotografije iz četiri serije koje većinom nastaju paralelno. To su serije digitalnih fotografija "To protect and to serve" (2001.-2003.), "Bound to please" (2005.-2008.) i "Pustopoljina / Wasteland" (2005.), te serija polaroida "Portreti" (2006.-2007.). Marina Viculin polazi od teze da se Igor Kuduz - unatoč razlikama u mediju koji rabi (digitalna fotografija, instant fotografija), te u motivima fotografskih serija (fetiši, krajolici, portreti), kao i u pristupu fotografiranju (zatečeni, režirani ili performirani prizori), te upravo putem različitih strategija i poigravanja ustaljenim kodovima, žanrovima i estetikama - kontinuirano bavi istim problemima, propitujući prirodu medija, aspekte prikazivanja, odnos realnosti i njegovog vizualnog prikaza, te aspekte fikcionalnosti u recepciji fotografiranog. Pri tome, neovisno preuzima li ulogu usputnog promatrača ili voajera, fotografira li prizore urbanih krajolika ili scene erotskog intenziteta, na zanimljiv i začudan način uspostavlja pomake i transformacije u kodovima slikovnog diskursa, provocirajući promatrača na konstruiranje moguće priče ili konteksta prikaza.
Iz serije "To protect and to serve"
Iz predgovora Marine Viculin u katalogu izložbe:
"Zaista je pravo čudo gdje sve može obitavati priča! Pričajući o fetišima, Igor se zaustavio na prijenosu. On jest začudan i mjesto je gdje se treba zaustaviti. Može li Priča obitavati u prijenosu? Je li moguće sav sadržaj pohraniti u načinu prijenosa? Prijenos naboja bez gubitka intenziteta, prijenos na neograničene udaljenosti bez gubitka energije?"
"Naime, ovo nikako nisu stari i novi radovi, možda i postoje neki stari radovi, ali ovo su sve novi, trenutačni i još rastući radovi. Igor ne radi jedan ciklus, pa nakon toga sljedeći. On sve radi u istome odsječku vremena. Jedan bez drugoga, njegovi radovi daju fragmentarnu sliku. Istina je da je ta fragmentarna istovremeno i ona baš željena slika. Željena je jer navodi na pogrešan put. Navodi na misao da su fetiši fotografije fetiša, a pustopoljine fotografije krajolika. Pokušat ću pokazati da to nije tako."
"Igorovi su radovi uvijek jako dobar predložak za razmišljanje o za mene ključnom pitanju svake fotografije: Što je ono što je snimljeno? Što je ono što se fotografijom željelo zabilježiti? Što je to što je bilo viđeno, spoznato, doživljeno i uspjelo se spasiti od zaborava zahvaljujući fotosenzibilnostima?"
"A pitanje je bilo kako osigurati prijenos, prijenos bez gubitka energije, bez i najmanjeg gubitka intenziteta? U kakve se spremnice, u kakve fetiše može pohraniti taj naboj? Stvari koje još nismo pronašli ne možemo fotografirati, možemo zabilježiti samo ono što upućuje na njihovo postojanje. Jer za ono istinski novo još nismo našli kod, još nismo našli ime."
Iz serije "Bound to please"
Igor Kuduz (Zagreb, 1967.) diplomirao je 1995. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ove je godine upisao postdiplomski studij vizualnih komunikacija i tipografije na Likovnoj akademiji u Ljubljani. Samostalno počinje izlagati 1994. te je izlagao na više desetaka samostalnih i skupnih izložbi. Njegov je rad predstavljen na izložbama i videofestivalima u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Clermont-Ferrandu, Bonu, Budimpešti, Berlinu, Aachenu, Dessau, Tirani, Kairu, Trstu, Bratislavi, New Yorku i drugdje. Od 1995. vodi uspješan studio za vizualne komunikacije te surađuje na izdavačkim projektima s uglednim međunarodnim kulturnim institucijama, kao što su Museum of Modern Art u New Yorku, časopis za suvremenu fotografiju Camera Austria iz Beča, Centre Georges Pompidou u Parizu, Ludwigsmuseum u Budimpešti, Goethe-Institut i drugi. U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2007. u suradnji s Marinom Viculin realizira kustosku koncepciju izložbe suvremene hrvatske fotografije "Volimo li gledati druge ljude?" te retrospektivnu izložbu slikara-grafičara Ante Kuduza u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Uz prethodne nagrade, u veljači ove godine dobitnik je dvostruke nagrade Certificate of Typographic Excellence na izložbi Type Directors Club 54 u New Yorku.
Iz serije "Pustopoljina"
Marina Viculin (Zagreb, 1957.) diplomirala je 1982. povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1978. završila je postdiplomski studij na temu citata u francuskom slikarstvu osamdesetih godina na Paris IV Sorbonne. Sada na istom fakutetu priprema doktorat na temu Novih tendencija. Od 1988. objavljuje tekstove u novinama, časopisima i katalozima izložbi. Od 1989. je kustosica u Galeriji Klovićevi dvori. Posljednjih godina priprema velike retrospektivne izložbe fotografije (Braut, Posavec, Vesović, Maar) te kustoski ciklus fotografskih izložbi "Brzo okidanje / Snapshots" u Kuli Lotrščak (Kučera, Merc, Šolić, Rasol, Efendić, Cvjetanović, Kuduz itd.). Zamislila je i realizirala u Galeriji Klovićevi dvori s autoricom Anne Baldassari, kustosicom fotografije u pariškom Muzeju Picasso, izložbu "Dora Maar i Picasso – dodir pogledima" 2004., te s Jean-Michel Forayom "Marc Chagall – priča nad pričama" 2007. S Igorom Kuduzom je u Umjetničkom paviljonu 2007. realizirala autorsku izložbu "Volimo li gledati druge ljude?" u organizaciji Hrvatskog foto-saveza.
Iz serije "Portreti"
Izložba je otvorena do 4. svibnja 2008.
Radno vrijeme Galerije Waldinger:
utorak–nedjelja: od 17 do 20 sati
ponedjeljkom zatvoreno
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7
HR-31000 Osijek
tel. +385(0)31/320-980 / +385(0)31/320-981
fax. +385(0)31/320-978
e-mail: [email protected]
/jpg kuduz-foto1: iz serije "To protect and to serve"/
/jpg kuduz-foto2: iz serije "Bound to please"/
/jpg kuduz-foto3: iz serije "Pustopoljina"/
/jpg kuduz-foto4: iz serije "Portreti"/
Otvorenje izložbe je u petak 25. travnja u 20 sati.
Izložba Igora Kuduza "Fetiš krajolici" bit će otvorena u Galeriji Waldinger od 25. travnja do 4. svibnja. Izložbu čine autorove serije fotografija koje nastaju tijekom ovog desetljeća, no izložba nije retrospektivna, već problemska. Igor Kuduz pripada generaciji umjetnika koja je stupila na umjetničku scenu tijekom prve polovice 1990-ih, te je u njegovu radu, uz video, od početka važan medij fotografije. Isprva, tijekom 1990-ih, koristi uvećane presnimke iz časopisa u foto-objektima i instalacijama, dok posljednjih godina realizira instant fotografije i serije fetiš-fotografija. Izložba "Fetiš krajolici", čija je kustosica Marina Viculin, okuplja samo dio autorovih radova iz posljednjeg desetljeća, obuhvaćajući fotografije iz četiri serije koje većinom nastaju paralelno. To su serije digitalnih fotografija "To protect and to serve" (2001.-2003.), "Bound to please" (2005.-2008.) i "Pustopoljina / Wasteland" (2005.), te serija polaroida "Portreti" (2006.-2007.). Marina Viculin polazi od teze da se Igor Kuduz - unatoč razlikama u mediju koji rabi (digitalna fotografija, instant fotografija), te u motivima fotografskih serija (fetiši, krajolici, portreti), kao i u pristupu fotografiranju (zatečeni, režirani ili performirani prizori), te upravo putem različitih strategija i poigravanja ustaljenim kodovima, žanrovima i estetikama - kontinuirano bavi istim problemima, propitujući prirodu medija, aspekte prikazivanja, odnos realnosti i njegovog vizualnog prikaza, te aspekte fikcionalnosti u recepciji fotografiranog. Pri tome, neovisno preuzima li ulogu usputnog promatrača ili voajera, fotografira li prizore urbanih krajolika ili scene erotskog intenziteta, na zanimljiv i začudan način uspostavlja pomake i transformacije u kodovima slikovnog diskursa, provocirajući promatrača na konstruiranje moguće priče ili konteksta prikaza.
Iz serije "To protect and to serve"
Iz predgovora Marine Viculin u katalogu izložbe:
"Zaista je pravo čudo gdje sve može obitavati priča! Pričajući o fetišima, Igor se zaustavio na prijenosu. On jest začudan i mjesto je gdje se treba zaustaviti. Može li Priča obitavati u prijenosu? Je li moguće sav sadržaj pohraniti u načinu prijenosa? Prijenos naboja bez gubitka intenziteta, prijenos na neograničene udaljenosti bez gubitka energije?"
"Naime, ovo nikako nisu stari i novi radovi, možda i postoje neki stari radovi, ali ovo su sve novi, trenutačni i još rastući radovi. Igor ne radi jedan ciklus, pa nakon toga sljedeći. On sve radi u istome odsječku vremena. Jedan bez drugoga, njegovi radovi daju fragmentarnu sliku. Istina je da je ta fragmentarna istovremeno i ona baš željena slika. Željena je jer navodi na pogrešan put. Navodi na misao da su fetiši fotografije fetiša, a pustopoljine fotografije krajolika. Pokušat ću pokazati da to nije tako."
"Igorovi su radovi uvijek jako dobar predložak za razmišljanje o za mene ključnom pitanju svake fotografije: Što je ono što je snimljeno? Što je ono što se fotografijom željelo zabilježiti? Što je to što je bilo viđeno, spoznato, doživljeno i uspjelo se spasiti od zaborava zahvaljujući fotosenzibilnostima?"
"A pitanje je bilo kako osigurati prijenos, prijenos bez gubitka energije, bez i najmanjeg gubitka intenziteta? U kakve se spremnice, u kakve fetiše može pohraniti taj naboj? Stvari koje još nismo pronašli ne možemo fotografirati, možemo zabilježiti samo ono što upućuje na njihovo postojanje. Jer za ono istinski novo još nismo našli kod, još nismo našli ime."
Iz serije "Bound to please"
Igor Kuduz (Zagreb, 1967.) diplomirao je 1995. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ove je godine upisao postdiplomski studij vizualnih komunikacija i tipografije na Likovnoj akademiji u Ljubljani. Samostalno počinje izlagati 1994. te je izlagao na više desetaka samostalnih i skupnih izložbi. Njegov je rad predstavljen na izložbama i videofestivalima u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Clermont-Ferrandu, Bonu, Budimpešti, Berlinu, Aachenu, Dessau, Tirani, Kairu, Trstu, Bratislavi, New Yorku i drugdje. Od 1995. vodi uspješan studio za vizualne komunikacije te surađuje na izdavačkim projektima s uglednim međunarodnim kulturnim institucijama, kao što su Museum of Modern Art u New Yorku, časopis za suvremenu fotografiju Camera Austria iz Beča, Centre Georges Pompidou u Parizu, Ludwigsmuseum u Budimpešti, Goethe-Institut i drugi. U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2007. u suradnji s Marinom Viculin realizira kustosku koncepciju izložbe suvremene hrvatske fotografije "Volimo li gledati druge ljude?" te retrospektivnu izložbu slikara-grafičara Ante Kuduza u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Uz prethodne nagrade, u veljači ove godine dobitnik je dvostruke nagrade Certificate of Typographic Excellence na izložbi Type Directors Club 54 u New Yorku.
Iz serije "Pustopoljina"
Marina Viculin (Zagreb, 1957.) diplomirala je 1982. povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1978. završila je postdiplomski studij na temu citata u francuskom slikarstvu osamdesetih godina na Paris IV Sorbonne. Sada na istom fakutetu priprema doktorat na temu Novih tendencija. Od 1988. objavljuje tekstove u novinama, časopisima i katalozima izložbi. Od 1989. je kustosica u Galeriji Klovićevi dvori. Posljednjih godina priprema velike retrospektivne izložbe fotografije (Braut, Posavec, Vesović, Maar) te kustoski ciklus fotografskih izložbi "Brzo okidanje / Snapshots" u Kuli Lotrščak (Kučera, Merc, Šolić, Rasol, Efendić, Cvjetanović, Kuduz itd.). Zamislila je i realizirala u Galeriji Klovićevi dvori s autoricom Anne Baldassari, kustosicom fotografije u pariškom Muzeju Picasso, izložbu "Dora Maar i Picasso – dodir pogledima" 2004., te s Jean-Michel Forayom "Marc Chagall – priča nad pričama" 2007. S Igorom Kuduzom je u Umjetničkom paviljonu 2007. realizirala autorsku izložbu "Volimo li gledati druge ljude?" u organizaciji Hrvatskog foto-saveza.
Iz serije "Portreti"
Izložba je otvorena do 4. svibnja 2008.
Radno vrijeme Galerije Waldinger:
utorak–nedjelja: od 17 do 20 sati
ponedjeljkom zatvoreno
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7
HR-31000 Osijek
tel. +385(0)31/320-980 / +385(0)31/320-981
fax. +385(0)31/320-978
e-mail: [email protected]
/jpg kuduz-foto1: iz serije "To protect and to serve"/
/jpg kuduz-foto2: iz serije "Bound to please"/
/jpg kuduz-foto3: iz serije "Pustopoljina"/
/jpg kuduz-foto4: iz serije "Portreti"/
Objavio: Nandino |
Komentari (0)
