Savršenost, prosječnost i autentičnost – što s čime može, a što ne?

U četvrtak, 12. prosinca 2024. održano je treće popularno-znanstveno događanje u sklopu 13. ciklusa Otvorenog četvrtka kao dijela FUZ&JA-e, projekta popularizacije znanosti Filozofskog fakulteta Osijek. Predavanje pod naslovom Nesavršeno savršeni: perfekcionizam u Encantu održala je dr. sc. Jelena Pataki Šumiga, asistentica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Osijek.

U iznimno zanimljivom i po kasniju diskusiju inspirativnom izlaganju predavačica je, polazeći od poznate činjenice da su Disneyevi filmovi – posebice oni animirani – među najvećim uspješnicama popularne kulture i već gotovo cijelo stoljeće (animirani film Snjeguljica i sedam patuljaka nastao je, primjerice, još davne 1937. godine) osvajaju široku publiku različitih uzrasta na dobro prokušan način: prikazima savršenih princeza i prinčeva, čarobnih mjesta i natprirodnih događaja, “zaraznom” glazbom i sretnim završecima. Ipak, u međuvremenu bitno izmijenjena svijest suvremenog društva vrlo često postavlja takve kreativne i produkcijske strategije pod oštre reflektore različitih kritičkih čitanja, a tu postaje vidljivo na koje su sve načine tako kreirani (stereo)tipovi natprosječnih i nadnaravno savršenih animiranih likova, posebice ako se uzme u obzir činjenica da upravo oni često predstavljaju modele za oponašanje, usporedbu i izgrađivanje osjećaja vlastite (bez)vrijednosti u osjetljivom razdoblju formiranja dječje ličnosti, isključivi prema svima koji, po različitim kriterijima, pripadaju populacijama “nesavršenih”. U Disneyevu slučaju, ta je isključivost ponekad vezana uz rasu, rod, ljepotu i druga obilježja animiranih likova, a upravo im to kritičari i najčešće zamjeraju.

Ipak, u nastavku izlaganja postalo je jasno kako i Disney kao korporacija posljednjih godina uspješno prati upravo spomenute mijene društvene svijesti, pa tako u recentnijim slučajevima prevladava čak i vlastite stereotipe. Predavanje dr. sc. Jelene Pataki Šumiga oprimjerilo je to prikazom Oscarom nagrađenog animiranog filma Encanto koji, osim nestereotipnog prikaza Latinoamerikanaca, redom ruši i Disneyeve ideale savršenstva u vidu naglašene ženstvenosti/muževnosti, fizičke ljepote i snage te vječnog optimizma. Analizom nesavršene junakinje Mirabel i članova njezine naoko savršene obitelji pokazalo se kako su strogi kriteriji i previsoka očekivanja – koja likovima u ovom animiranom filmu nameće stroga životna okolina – jednako teški i onima koji ih ispunjavaju kao i onima koji u tome ne uspijevaju, a sam “nesavršeni” lik i njegovi problemi s okolinom pritom predstavljaju svojevrsno narativno žarište filma.

S druge strane, izlaganje je otvorilo i vrlo zanimljivo pitanje različitih kritičkih čitanja ovoga Disneyeva filma, tj. njihove društvene opravdanosti i relevantnosti, a što je posebice bilo temom rasprave koja je uslijedila na kraju.