Prljavo(g) za predsjednika?

Poslije dosadno razvodnjene, financijski netransparentne i programski siromašne prve faze, kampanja je nervozno ušla u neizbježnu prljavu završnicu. Neizbježno prljavu, jer je ulaskom Bandića u drugi krug, umjesto pametne javne debate otpočela bespoštedna borba u močvarnom ringu muljanja i manipuliranja.

Hrvatska zna da je Bandić majstor niskih udaraca i vještog eskiviranja. To je dokazao onim sramotnim pijanim gradonačelničkim bijegom od vlastite policije i bezbroj puta poslije toga varanjem svoje obitelji, grada, naroda i crkve. Kada se u balkanskom ringu nađu skandinavsko beskrvni, naizgled skromni i sasvim pristojni profesor koji je temperamentom i nepoznavanjem borilačkih vještina dvostruko hendikepiran, i balkanski sirov ali efikasan nacionalsocijalist, a navijačka rulja traži krv i zabavu, onda bi dramatični ishod mogao biti poraz zdrave pameti, gaženje ljudske savjesti i uvod u neka još opasnija vremena.

Kaptolu kapital važniji od morala

Neizmjerna je šteta za vjeru kršćansku i njezinu javnu vjerodostojnost, što se od lukavog Bandića u pretposljednjoj rundi u ring dao uvući i grimizni Bozanić. Uzoriti je kardinal trebao biti mudriji i sumnjivim primanjima ne blagoslivljati već nadaleko proširenu percepciju naroda da je na Kaptolu kapital važniji od morala. Dvosatnim – netransparentnim, ali strateški sumnjivim – „ćaskanjem“ s aferama uprljanim Bandićem, Bozanić je poslao poruku svećenstvu i pastvi da Crkva ima svoga kandidata, te time anulirao raniju biskupsku poruku “glasajte po savjesti”.

Teško je narodu, kojega se stoljećima učilo refleksima poslušnosti, sada odjednom razmišljati vlastitom glavom i odlučivati po civilizacijski i demokratski neodgojenoj savjesti. Treba se nadati da su vjernici, unatoč svemu, ipak pametniji od nekih svojih pastira. Smatram kako su pošteni ateisti i iskreni agnostici mnogo bliži Bogu negoli religiozni licemjeri, sakramentalizirani lopovi, etnoreligijski profiteri i u kriminal upleteni duhovnici. U tomu se sa mnom slagao i Ivan Pavao Veliki i Benedikt XVI, pa i naš don Živko Kustić, koji je nedavnu Jutarnju propovijed naslovio “Ateisti mogu biti i Božji saveznici”.

Autentični pastiri moraju znati razlučiti duhovno bogoljublje od lažne religioznosti i ljubav prema domovini od sebeljublja. Lažno bogoljublje je, zapravo, bogohuljenje koje nema nikakve veze s isusovsko-apostolski utemeljenom vjerom.

Spašavanje korupcijske hobotnice

Što ako narod na izborima kaže da mu je draži racionalni patriot od lažnog domoljuba? Ako je demokratski vox populi – vox Dei, onda bi bilo pogubno da ishod izbora dokaže da Bog i Bozanić nisu na istoj strani.

Izbor Bandića za predsjednika države bio bi nož u leđa premijerkinoj hrabroj novogodišnjoj poruci o konačnom obračunu s kriminalnom hobotnicom. Takav scenarij zloglasnoj hobotnici i lopovluku produžava život, a Hrvatsku još jednom više približava Beogradu nego Bruxellesu.

O rezultatu izbora ne smiju odlučivati niti generali, niti biskupi. Pa nismo valjda u Južnoj Americi nekih nedavnih vremena, ili u Frankovoj Španjolskoj, “zemlji zaustavljene povijesti” (Mardešić).

Balkanski Bandić nije sposoban niti dostojan voditi nas u Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko držanje… Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno, a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe Naše, samo su dio političko-populističkog podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski raščistiti.

Autor: prof.dr. Peter Kuzmič