Kad govorimo o duhovnom zadovoljstvu, uobičajeno je mišljenje da je to razgovor o religiji. Može li religija doista stvoriti i održavati duhovno zadovoljstvo kod čovjeka ? Što je zapravo duhovno zadovoljstvo ? Dali je to osjećaj da postupate ispravno, osjećaj sigurnosti zbog pripadnosti nekoj skupini, navika ili možda nešto sasvim drugo? Traganje za duhovnim zadovoljstvom u okvirima neke od religija, zasigurno zahtjeva velika odricanja, a znamo da čovjek nije baš sklon odricanjima. Dali baš to odricanje dovodi do duhovnog zadovoljstva? Može li se duhovno zadovoljstvo povezati sa materijalnim statusom osobe? Vaša iskustva i mišljenje?
Za svakoga duhovno zadovoljstvo predstavlja nešto drugo......neko to nađe u vjeri i na taj način ga i održava...a može li se...vjerovatno može....kažu oni koji su ga tu našli....jer svima nam treba nekakva utjeha i sigurna luka...pa eto neki tu to i nađu.....što se materijalnog tiče ja mislim da su to prolazna zadovoljstva...i da tu čovjek na koncu postaje sve više nesretan,a sve manje zadovoljan jer ti uvijek iznova treba nešto da bi te opet prolazno zadovoljilo.......i tu se vrtiš u krug...a zadovoljstvo može proizaći iz toga..da je netko zadovoljan sam sobom..načinom na koji se razvija kao osoba...onim što je postigao u životu...ljudima koji ga okružuju......jer ja generalno mislim da nam je onako kako si napravimo..i koliko god stvari bile crne...ipak postoji nešto zbog čega uvijek možemo biti zadovoljni jer nekom drugom baš to možda fali...treba znati živjeti s onim što imaš...jer ne kaže se uzalud nije bogat onaj koji puno ima nego onaj koji malo treba....
Duhovno zadovoljstvo bi trebao biti životno orijentirani pravac prema kojemu bi svatko kao pojedinac trebao težiti, E sad normalno da se tu već može postaviti mnogo pitanja, Ako uistinu živimo iz razloga samospoznaje, onda svakako možemo reći da težimo duhovnom zadovoljstvu, ali realno gledajući i nije baš tako kod većine ljudi.Danas ipak većini ljudi duhovno zadovoljstvo predstavljaju takozvane materijalne stvari, pa se svi brinu hoće li imati bolji auto od susjeda, hoće li imati veću plaću, hoće li biti na višljem položaju, hoće li im ljudi biti međusobno zavidni, itd. I tu se naravno stvara jedna negativna energija koja je danas prisutna u gotovo svim slojevima, i takav čovjek izmanipuliran sustavom uvijek teži naškoditi drugima, kako bi sebe zaštitio na neki način Postoji i druga skupina ljudi koja teži duhovnom zadovoljstvu, kroz religiju, umjetnost, filozofiju, bilo čemu sličnom tome. Da li su odricanja bitna kada je u pitanju duhovno zadovoljstvo?, pa ona vjerojatno i spontano dođu u slučaju samospoznaje. U životu je bitno naći se u nečemu, bilo čemu dovoljnom kako ne bi imali potrebe za glumom, odnosno potrebe za praviti nečim što nismo. Ostala su pitanja dio filozofije.
Duhovno zadovoljstvo bi trebao biti životno orijentirani pravac prema kojemu bi svatko kao pojedinac trebao težiti.
NE, ali blizu si.. Duhovno zadovoljstvo je zadovoljstvo načinom proslaska tim "tvojim" pravcem.
Odnosno, čovjekovo zadovoljstvo svojim djelima, onime što je činio i kako je činio.
Odnosno biti zadovoljan svojim dosadašnjim djelima, načinom života i sl.
Svaka si budala može odrediti cilj u životu i samo određivanje cilja nije nikakvo zadovoljstvo. Dolaženje do toga cilja, način dolaska do toga, općenito: ispunjavanje svojih nekih moralnih načela i sl. JE DUHOVNO ZADOVOLJSTVO.
Biti čist prema drugima, a poglavito prema samom sebi. = DUHOVNO ZADOVOLJSTVO.
meni su moja duhovna zadovoljstva male svakodnevne stvarčice koje kažem ili napravim bilo za sebe ili za druge...ono, sitnice tipa, daš nekom kompliment i naočigled mu time popraviš raspoloženje..nije velika stvar ali mene čini sretnijom a i tu osobu..
a osim toga, duhovno zadovoljna sam kada i napravim neš korisno, bilo da naučim nešto novo, pročitam dobru knjigu, vježbam, ostvarim neki cilj koji sam si zacrtala, spoznaja da sam okružena ljudima koji me vole i koji su mi prijatelji...znači, puno komponenata, ali definitivno ne materijalne stvari..kao što je netko rekao, to je začarani krug, uvijek će postojati nešto novije, bolje, ljepše što ćeš poželjeti i postati nesretan ako to ne dobiješ...to je trenutno zadovoljstvo..
Definitivno nema nikakve veze sa religijom, barem ne u mom slučaju, iako sam odgojena strogo katolički, kad kažem strogo to stvarno i mislim..obitelj je prilično opčinjena vjerom, fanatici..unatoč tome, meni religija ne predstavlja duhovno zadovoljstvo kao što njima izgleda predstavlja..tako da to s religijom je totalno individualno..
Sreća je u malim stvarima kao i duhovni mir.Prvo se treba pomiriti sam sa sobom i uživati u svakom novom danu. Sreća je kad se probudiš zdrav,kad ti je obitelj dobro i skupa a na stolu vruća juha.Možda zvući banalno ali ljudi zaboravljaju bitno i misle da je sreća kod drugih i negdje dalje a vrlo često ne vide male lijepe stvari koje čine život lijepšim.Ako se tako razmišlja i živi duhovni mir dolazi sam po sebi.
Re: Duhovno zadovoljstvo . Gdje i kako ga pronaći?
Najvažnije je voljeti i poštivati samog sebe te uvaživati sve svoje prednosti i mane. Ako volim sebe, voljet ću i druge. Teško je naći ikakvo zadovoljstvo kad je sve vremenski raspoređeno, posao, obitelj, obaveze. A sve je tako fino tempirano da nas samo deprimira zbog mnoštva obaveza za koje ne dobijemo nikakve zasluge već još budemo iskritizirani ako ne stignemo sve. A uz sve to, trebalo bi i družiti se i imati kvalitetan odnos sa bližnjima, a valjalo bi i izgledati dobro. Previše se od nas zahtijeva, a svi smo zapravo perfekcionisti i želimo sve. Na kraju nemamo ništa.
A gdje sam ja to nešto nekulturno rekao ?
A da, ispričavam se, tek sam sada primjetio da si ti otvorio temu, mislio sam da ju je otvorio tamna strana tako da mi je sada jasno zašto si se našao uvrjeđen na šalu i odma izričeš neke dijagnostike o meni kao nekulturnom glupom majmunu.
Po meni- moje iskustvo ,koje nije malo,u patnjama,duhovno zadovoljstvo,blaženost,sreća nije "statički" pojam ,nego što ga više postižeš ili imaš to mi više treba,duhovna ispunjenost otkriva čovijekovu prazninu,tamu,takvo je nešto mislim iskusila Majka Terezija.Ovo "zadovoljstvo" nema blage veze sa posjedovanjem materijalnih dobara,nema veze ni sa nagonima,emocijama-tj.osjećajnim životom.Duhovno čovijek "gladuje" dok je živ-sada i ovdje.
Re: Duhovno zadovoljstvo . Gdje i kako ga pronaći?
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Jadna li nam država pored ovaca kao što si ti.
@francika opet se ponašaš kao isfrustrirani babun.
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Jadna li nam država pored ovaca kao što si ti.
@francika opet se ponašaš kao isfrustrirani babun.
@francika je samo malo promašio poantu... daleko sam ja od onoga što on misli, ali očito je i on daleko od pronalaženja svog unutarnjeg mira, a sigurno ga neće naći pljuvanjem ljudi po forumu...
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Jadna li nam država pored ovaca kao što si ti.
@francika opet se ponašaš kao isfrustrirani babun.
@francika je samo malo promašio poantu... daleko sam ja od onoga što on misli, ali očito je i on daleko od pronalaženja svog unutarnjeg mira, a sigurno ga neće naći pljuvanjem ljudi po forumu...
Ja sam alkar i pogađam u sridu. Budi sigurna da nisam promašio poantu. Postala si pasivni građanin koja nečinjenjem drži ljestve lopovima dok kradu, što bi crkva rekla, ne sagriješi propustom. Dakle mirna si zbog totalne društvene neodgovornosti i to je grijeh. Problem države i je u tome što se ljudi osjećaju ispunjeni u svijetu punom zla, ali neki ljudi nemaju tih problema. Naveo sam samo najblaži primjer okretanja leđa od krađe, a u stvarnosti ima i daleko gorih primjera od kojih ljudi okreću leđa i ne tiće ih se jer njih nitko ne dira.
Cilj opravdava sredstva. Postići duhovno zadovoljstvo je stvar izbora.
I da, dok te "pljujem" osjećam se duhovno zadovoljan.
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Jadna li nam država pored ovaca kao što si ti.
@francika opet se ponašaš kao isfrustrirani babun.
@francika je samo malo promašio poantu... daleko sam ja od onoga što on misli, ali očito je i on daleko od pronalaženja svog unutarnjeg mira, a sigurno ga neće naći pljuvanjem ljudi po forumu...
Ja sam alkar i pogađam u sridu. Budi sigurna da nisam promašio poantu. Postala si pasivni građanin koja nečinjenjem drži ljestve lopovima dok kradu, što bi crkva rekla, ne sagriješi propustom. Dakle mirna si zbog totalne društvene neodgovornosti i to je grijeh. Problem države i je u tome što se ljudi osjećaju ispunjeni u svijetu punom zla, ali neki ljudi nemaju tih problema. Naveo sam samo najblaži primjer okretanja leđa od krađe, a u stvarnosti ima i daleko gorih primjera od kojih ljudi okreću leđa i ne tiće ih se jer njih nitko ne dira.
Cilj opravdava sredstva. Postići duhovno zadovoljstvo je stvar izbora.
I da, dok te "pljujem" osjećam se duhovno zadovoljan.
Nisam mislila ovo navoditi, (obrisala sam post koji sam počela pisati o tome), ali ipak... angažirana sam u društvenom, ali daleko više u humanitarnom radu, i mislim da je to jedan dio mog života koji je dao velik doprinos obogaćivanju moga duha, i pronalaženju tog unutarnjeg mira o kojem se u ovoj temi govori. Ne volim se slikati i hvaliti, pa zato neću i navoditi čime se bavim, ali to što sam pronašla svoj duhovni mir, ne znači da sam okrenula leđa stvarnosti, da sam društveno neodgovorna, a najmanje da me ispunjava nekakvo zlo, kako ti to tvrdiš. Mislim da ti trebaš preispitati sebe, jer pun si nekakve gorčine i negativnosti.
I žao mi je što ti to moram reći, ali nisi nikakav alkar, niti si pogodio u sridu, nego još uvijek ne razumiješ ovu temu, koja nema veze s politikom, a jadno je da nalaziš "duhovno zadovoljstvo dok pljuješ po meni", to govori dovoljno o tebi kao osobi.
Toliko od mene, ne vidim svrhu da ti bilo što više objašnjavam, valjda ćeš skužiti s vremenom...
Meni je duhovno zadovoljstvo citanje knjiga, crtanje i slusanje glazbe..
Mislim da netko tu brka sazrijevanje i nalazenje sklada sa samim sobom sa duhovnim zadovoljstvom..
Mada, kad je covjek duhovno zadovoljan onda je vise u skladu sa samim sobom..
Duhovno zadovoljstvo je hrana za duh ili dusu..
Svakom je to nesto drugo..
Nekome je to recimo nasmijati druge ljude..
Ja mislim da sam ja to postigla, i to je ustvari jedno stanje, koje se nekako prirodno pojavilo samo od sebe, nakon različitih životnih iskustava, što uključuje i uspjehe, i pogreške, uspone i padove, isto kao i kroz svakodnevne stvari. U jednom trenutku sam shvatila da nije važno ono što se oko mene događa, nego kako ja to primam srcu i kako ja to doživljavam. Kroz taj neki unutarnji mir, popravili su se i odnosi s ljudima, i sve u mom životu počelo se mijenjati na bolje, ili ja možda tako to doživljavam. I sad vidim da je to najbolje što mi se moglo dogoditi, jer mogu reći za sebe da sam sretna osoba. I da naglasim, nemam u materijalnom smislu ništa čime bih se mogla pohvaliti, živim kao i svaki prosječni građanin, znači nisam novcem ili nekakvom materijalnom sigurnošću postigla smireno stanje uma. Nisam ni proučavala nikakve religije, niti sam u životu bila na nekakvim duhovnim obnovama i sl. Jednostavno, došlo je u određenom trenutku samo, kao kad se poslože kockice.
Drugim riječima, pomirila si se sa sudbinom ovce i to te čini sretnom.
Jadna li nam država pored ovaca kao što si ti.
@francika opet se ponašaš kao isfrustrirani babun.
@francika je samo malo promašio poantu... daleko sam ja od onoga što on misli, ali očito je i on daleko od pronalaženja svog unutarnjeg mira, a sigurno ga neće naći pljuvanjem ljudi po forumu...
Ja sam alkar i pogađam u sridu. Budi sigurna da nisam promašio poantu. Postala si pasivni građanin koja nečinjenjem drži ljestve lopovima dok kradu, što bi crkva rekla, ne sagriješi propustom. Dakle mirna si zbog totalne društvene neodgovornosti i to je grijeh. Problem države i je u tome što se ljudi osjećaju ispunjeni u svijetu punom zla, ali neki ljudi nemaju tih problema. Naveo sam samo najblaži primjer okretanja leđa od krađe, a u stvarnosti ima i daleko gorih primjera od kojih ljudi okreću leđa i ne tiće ih se jer njih nitko ne dira.
Cilj opravdava sredstva. Postići duhovno zadovoljstvo je stvar izbora.
I da, dok te "pljujem" osjećam se duhovno zadovoljan.
Nisam mislila ovo navoditi, (obrisala sam post koji sam počela pisati o tome), ali ipak... angažirana sam u društvenom, ali daleko više u humanitarnom radu, i mislim da je to jedan dio mog života koji je dao velik doprinos obogaćivanju moga duha, i pronalaženju tog unutarnjeg mira o kojem se u ovoj temi govori. Ne volim se slikati i hvaliti, pa zato neću i navoditi čime se bavim, ali to što sam pronašla svoj duhovni mir, ne znači da sam okrenula leđa stvarnosti, da sam društveno neodgovorna, a najmanje da me ispunjava nekakvo zlo, kako ti to tvrdiš. Mislim da ti trebaš preispitati sebe, jer pun si nekakve gorčine i negativnosti.
I žao mi je što ti to moram reći, ali nisi nikakav alkar, niti si pogodio u sridu, nego još uvijek ne razumiješ ovu temu, koja nema veze s politikom, a jadno je da nalaziš "duhovno zadovoljstvo dok pljuješ po meni", to govori dovoljno o tebi kao osobi.
Toliko od mene, ne vidim svrhu da ti bilo što više objašnjavam, valjda ćeš skužiti s vremenom...
Krivo si pročitala, nigdje nisam rekao da te zlo ispunjava, nego sam rekao da se ljude općenito a ne tebe zlo ne tiće.
Ne znam kakvim se humanitarnim radom baviš ali ako se okreće lova u tom humanitarnom radu, to nije humanitarni rad već licemjerje. Umjesto da se lova da tima kojima se pomaže, lovu dijele ti koji pomažu.
Humanitarni rad je rad koji nema nikakve veze sa novcem i to svaki čovjek od nas radi, iskreno pomaganje bolesnima i nemoćnima susjedima bez ikakve naknade kako bi se izbjeglo koristoljublje, a čak i davanje svojih novaca kako bi se nekom pomoglo. Jedino to može biti humanitarni rad. A uzimanje od drugih, države kako bi čovjek bio humanitaran nije nikakva humanitarnost.
Najveće pljačke se uvijek odvijaju u sjeni humanitarnog rada, ali je problem što ovce to ne vide i ne tiće ih se.
Nehvaliti se da se baviš humanitarnim radom je isto kao i nehvaliti se da si se usrao u gaće. Dakle ako ne želiš nikome reći da se baviš humanitarnim radom onda nemoj.
Stvarno ne kužim kako me možeš nazivati jadnikom jer uopće nisam pljuvao po tebi i nisam rekao da te zlo ispunjava, nego sam samo rekao da su ljudi kojih se ne tiće što se zbiva oko njih, poput tebe, mogu biti duhovno zadovoljni jer su društveno neodgovorni. Ne vidim ništa loše u tome što sam rekao.
Duhovno zadovoljstvo je najlakše pronaći pomažući onima kojima je potrebito. Tko nije pomogao nepoznatoj ženi da uđe sa kolicima u vozilo gradskog prijevoza, starici da pređe preko ulice, nahranio gladnog i napojio žednog, taj se nije niti približio duhovnom zadovoljstvu. Tko god je činio i čini ta i slična dijela, taj zna da je to jedini ispravan put kojim se postiže duhovno zadovoljstvo.
"> jel se ti drogiraš, majke ti...?
