Ovakve vijesti me uvijek pogađaju i počinjem se odmah preispitivati, uz građansku grižnju savjesti, kako se može tim ljudima pomoći, jer svima nam je jasno da nikad nije bilo lakše postati beskućnikom nego danas. Tko zna kako tko još može završiti i u kakvim prilikama... Dakle - javi se u meni osjećaj ljudske sućuti i društvene odgovornosti.
No, tad mi padne nešto na pamet: ako se ne varam, prenoćište za beskućnike nalazi se u blizini raskošne palače biskupskog vikarijata, ako ne čak i preko puta... A vidjesmo kako li je nagizdan i raskošan taj ovozemaljski rajski dvor...
Što li nas čeka s one strane?
Prema Danteu, tvrdice i
rasipnici su negdje u 4.krugu pakla, koliko se sjećam, guraju kamenje...
Neću puno dalje u blasfemičnom tonu, no ako mene muči društvena savjest - tad ne znam što bi tek trebalo mučiti one koji utuku 50 milja kuna (uglavnom tuđeg novca!) u pločice i parkete?!
Novca ima; pomoći ima, no ona ne stanuje u srcima tvrdica i rasipnika...