#3:
Autor:
Gost
Postano:
17.11.2005. 21:07
Meni to djeluje vrlo jednostavno. Prvo se kao kupac Slobode pojavio Mepas. Nije uspio u preuzimanju, pa se pojavila Lura, kojoj je uspjelo. E sad, poslije se saznalo da su Grbešić (vlasnik Mepasa) i Raić (vlasnik Lure) kumovi. Istovremeno, Grbešić je vlasnik Koestlina, čiji je Sloboda bila veliki konkurent. Zanimljivo je to. Kod privatizacije u Hrvata je općepoznata činjenica da se tvornice kupuju radi rasprodaje imovine, te da bi se kao konkurencija uništile. Što ćete, kad imamo socijalnu državu koja na svoju skrb uzima sve one koji ostaju bez posla pri takvim privatizacijama. Dakle, da bi Koestlin (netko bi možda spomenuo i Kraš) prosperirali, Sloboda je trebala, ako ne već nestati, a ono postati slabiji konkurent. Također je trebalo zatvoriti Slobodinu pekarnicu da bi se mogla otvoriti Kruna. Vidiš, zanimljiv naziv, taj - Kruna. Krunska u pekarskoj industriji. Tko zna ima li i tu kakvog kumstva ili sličnog...
A u svemu su im pomogli vlasnici Slobode - mali dioničari. Očito im nije bilo dobro dok su primali dobre plaće, završavali pozitivno financijske godine, imali za razne regrese, božićnice i ostalo, za ulaganja u razvoj, a naravno i za podjelu dividendi. Pa su se odlučili rasprodati svoje dionice, a time i svoja radna mjesta. Koji je samo rat izbio u vrijeme prodaje dionica - podijelili su se u klanove Mepasa i Lure. A nikog nije bilo u klanu za "obranu" Slobode. Dobra je to bila taktika, stara i provjerena - zavadi pa vladaj.
Iskreno, voljela bih da nisam u pravu, no 2 (odnosno 5) godina brzo će proći, pa ćemo vidjeti što će ostati od obveza koje sad novi vlasnici potpisuju.
Ima još jedna zanimljivost u svemu tom. Sve se više govori o novom modelu dioničarstva - malom ili radničkom diončarstvu. Taj se model dioničarstva sve više spominje na zapadu, pogotovu u USA kao vrlo atraktivan. Radnici Slobode su ga imali, ali ga nisu znali iskoristiti.
|