#54:
Autor:
Mladjo
Postano:
29.09.2010. 13:21
Gdje je nestao studentski duh, borbenost, subverzivnost?! Ima li ih uopce, ili su Rozga i Bulic zapravo savrseni reprezenti onoga sto danas predstavljaju studenti?!
|
ovo je jedina istina! trebamo se svi skupa posuti pepelom. cijeli ovaj moj naraštaj koji je već izašao ili je na izlazu. a i ove nove generacije mi se čini da zure jedino u knjigu, monitore, bocu, guzice i sise. a priče o 68. i ostalim zapaženijim godinama ostaju samo priče.
sad sam i sjetio nečega, napisanog ne tako davno;
Viva la resolution!
Sjedim ja tako isti dan, na Badnju večer, okružen najboljim legama i uz koju čašicu više priča nas odvede na aktualne teme, između ostalog na višetjedne nemire studenata u Grčkoj. Priča je imala svoju glavu i rep otprilike dvije minute što je, reklo bi se, prirodno nakon koje čašice više. I dok jedan lega nije napuštao stajalište da svima njima treba „spremiti metak u čelo“, ja sam, moram priznati, pomalo zaneseno gledao ujedinjene studente kako drže liniju pred represivnim aparatom.
Nebrojeno puta sam, kada bih išao sam kući iz večernjeg izlaska, kroz glavu vrtio donkihotovske iluzije o uređenoj studentskoj organizaciji koja bi rješavala probleme svih svojih pojedinaca i popravljala opću sliku društva u cjelini. Jer, studenti i općenito mladost su oduvijek bili pokretačka snaga gotovo svih revolucija. Ta moja utopijska razmišljanja, o društvu u kojem glavnu riječ neće voditi politički ovisni mamuti već budući intelektualci u naponu mentalne snage, redovito bi kopnila shrvana viškom alkohola i snom koji se lagano spuštao na oči. S druge strane sobe, prvo potiho a zatim sve glasnije, razgovor se poveo o nekom skajpu. Pošto ne znam što je to, a još manje kako se piše, nadam se da nisam nikog uvrijedio napisavši to "po Vuku".
I tako je u našem malom društvancu razgovor vrlo brzo potekao u pravcu tehničke organizacije revolucije. Eh, da nas samo Che čuje, okrenuo bi se u grobu. Nesporno je da svi redom studoši – apsolventi u naponu mentalne snage - imamo kapacitet za mnogo više, ali ovaj truli i bespoštedni kapitalizam koji gazi sve slabe i pravila modernog svijeta ne dopuštaju nam da sanjarimo o društvu u kojem će se naš glas cijeniti.
Na cijeni je jedino plivanje u tehničkim vodama, predanost poslu 24/7 i sposobnost gomilanja što više para. A ja se pitam gdje je nestao pojedinac i njegov zdrav razum? Rekao bih da se pobjeglo iz jednog lošeg sustava kolektivne svijesti u još gori. Revolution je zamijenila resolution. Ali i to je sasvim prirodno, zar ne? Stoga viva la resolution!
|