Vidim da se tu svašta piše, pa evo nekih informacija - prema hrvatskim zakonima djeca u školu kreću s najmanje navršenih 6 godina života (gornja je granica 31. ožujka, tj. ona djeca koja do te godine kad bi trebala krenuti u školu navršavaju 6 godina). Prije samog upisa u školu djeca idu na liječnički pregled te na testiranje kod pedagoga i/ili psihologa (ovisi o tome ima li škola pedagoga ili psihologa ili možda oba stručna suradnika). Psiholozi testiraju djecu TSŠ-om - testom spremnosti za školu, koji je standardiziran i njime se vidi rezoniranje te grafomotorika. Pedagozi testiraju koliko dijete zna reći o sebi, kako se snalazi u vremenu i prostoru, orijentaciju, matematičko predznanje, znanje čitanja i pisanja, razumijevanje istog i različitog itd. Nakon tih testiranja sastaje se komisija (liječnik, psiholog i/ili pedagog) koja odlučuje može li se dijete upisati u školu, upisuje li se po redovnom programu, je li potrebno poslati na kategorizaciju za primjeren oblik školovanja (model individualizacije, prilagođeni program, posebni program), je li potrebna odgoda na godinu dana. Neki govore da djeca moraju doći s velikim predznanjem čitanja - ne moraju, uopće nije nužno da znaju čitati i pisati, to se samo provjeri zna li dijete kako bi se imalo više informacija, s poučavanjem čitanja i pisanja kreće se otpočetka, kao da nitko ne zna ništa o tome, e, sad, ako će neka djeca znati čitati, to je njima olakšavajuća okolnost. Da, imaju lektire, koje su izrazito kratke, u 1. se polugodištu obradi jedna kratka lektira. Krenulo dijete u školu sa 6 ili 7 godina, šok za roditelje i dijete ostaje isti. Zato i nema ocjenjivanja u 1. polugodištu. Ako je potrebno, dijete se i dodatno testira kako bi se utvrdile moguće poteškoće. A što se tiče knjiga, djeca mogu dobiti i besplatne knjige ako ispunjavaju određene uvjete.
|