Mladjo je napisao/la (
Pogledaj post): ›
ako slučajno niste znali njihova imena su davor dominiković, petar metličić i ivano balić.
sve je počelo 2006. kada je reprezentaciju zbog katastrofalnog odnosa od strane malog usranog čovječuljka napustio
irfan smajlagić, njegov dotadašnji asistent a po meni i jedini stručnjak u reprezentaciji. pa iako smo i dalje u vrhu svjetskog rukometa to možemo zahvaliti jedino i isključivo igračima koji pored toga što dobijaju batine na svakoj tekmi jednaku količinu energije troše na kreiranje naše igre.
pr. 1. mali usrani čovječuljak na prošlom europskom prvenstvu u polufinalu protiv francuske zove timeout, francuzi imaju zadnji napad pri našem vodstvu od 1 razlike. dok mali usrani čovječuljak maše rukama i šuti davor dominiković slaže zadnju obranu s riječima da će sigurno ići na narcisea. naravno da su išli na narcisea i naravno da mu je ministar obrane zalijepio bananu čime smo se plasirali u finale gdje smo poraženi od danaca.
pr. 2. mali usrani čovječuljak sada na olimpijadi protiv španjolaca nakon što su nam zabili 4 gola zaredom zove timeout. šuti prvih 15 sekundi, igrači se savjetuju međusobno da bi nakon toga izjavio: "svaka lopta život znači!" 1 2 3 hrvatska. kraj timeouta.
pr. 4. mali usrani čovječuljak na utakmici protiv danske sad u četvrtfinalu zove pri našem vodstvu od dva razlike timeout. danci prave presing po cijelom terenu. prvih 15 sekundi šuti a potom: "nećemo im dat loptu zbog ivana(čupića op. a., koji je ostao bez prsta neposredno prije olimpijade), nećemo im dat loptu jebemu mater!"
pr. 5. mali usrani čovječuljak na današnjoj utakmici protiv francuske zove timeout tri minute prije kraja pri vodstvu francuza od dva razlike i našeg napada od koje 2 minute di se nismo uspjeli približiti golu francuza i prijeti nam oduzimanje lopte. mali usrani čovječuljak počinje pričati neke gluposti pri čemu ga ivano doslovno odguruje i slaže napad.
to su sve najsvežiji primjeri kojih se sjećam a znate svi vrlo dobro da ih ima još mnogo. ne boli toliko poraz protiv francuza, boli to što smo mogli biti najuspješnija reprezentacija u povijesti samo da nije bilo
malog usranog čovječuljka. koja sila njega drži na klupi reprezentacije do danas mi nije jasno. i najžalosnije je što će ostati zapisano da je mali usrani čovječuljak osvojio sve živo i neživo i što će za 50 godina neki pican pitat svog dedu ko je bio taj majstor, ko je taj genije lino červar. i onda će deda reći: to ti je sinko isti "igrač" kao i
najbolji strijelac u eurokupovima svih vremena