#6: Autor: Leteci mungos,
Postano: 08.08.2007. 1:05
sister je napisao/la: ›
pa de,raspišite se...ljudi?
|
Cekamo tebe...
Ugh, nije to bas bilo nedavno, ali kako sam onda imao nesto vise mozdanih stanica nego danas (danak dekadenciji), bolje se sjecam tog dogadjaja, nego mnogih drugih koji su se dogodili kasnije.
Netom napunjenih 18 godina, ljeto, Lloret i crne rupcage proporcionalne ispijenim kolicinama alkohola. Pun nade u spolnije sutra, cijele praznike siljih kitu za orgazmicke olimpijske igre o kojima svi toliko pricaju. Dvije u jednoj noci, tri u jednoj noci kazu, ribe se bacaju pod jaja k'o leminzi u provaliju. Yeah, right!
Iako je bilo nekog muvanja s raznim ribama, prvi dani su bili provedeni u kvalitetnoj zajebanciji, cetvorenju od alkohola, budjenjima na rucak i trijeznjenjima u valovima otvorenog Mediterana. Tek predzadnji dan skontah da pravi igraci igraju na vise frontova, pa tu vecer odlucih otvoriti tri (bi ja i vise da se moglo). Dvije priznale frajere (ali ih to nije smetalo), a treca je bila ljepsa dok ju pijan mazih na plazi za mladog mjeseca (instant diskvalifikacija je dosla s uspjesno fokusiranim pogledom i prvim zrakama sunca). Jedna od dvije zauzete je imala znatno veci atributni koeficijent, ali tu noc me (umjesto plavojke bajne) zajasila Vila Crne Rupe i svoje cini popustila tek pred jutro, u hotelu nepoznatog imena i nepoznatog dijela grada. Sve tri, ali i jos 15 drugih ljudi lezalo je oko mene. Svi odjeveni, osim moje zasukane nogavice - spremne za brijanje.
Kontah si da je to to - iz pohoda s kojih su se svi vracali bogatog plijena i svjetlucavih niski dzana, vratit cu se suva kurca k'o zadnji levat koji se dao upecati u spletku i zavrsio kao maskota plemenskog obreda i potencijalni objekt sprdnje. "Dzaba sam siljio!" - razmisljah dok lutajuci ulicama pratih mahovinu i trag drevnih asteckih znanja da sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu.
Zadnji dan odlucih pokloniti samo sebi, legosima i Bakhu. A onda, kao strijela koja ti probode srce u predejakulatornoj trzavici, stize mi info-tip od lege i suborca da bi me plava htjela vidjeti tu vecer, uz tapsanje po ramenu i nudjenje gnijezda za mrijest. Kontah si - "lega, bit ce kao i do sada - pucanj u prazno, zavrsit cu u kazanu... ali vrijedi probati".
Ne vjerujuc u pouzdanost zenskih iskaza, i tu sam vecer dobrim dijelom proveo s drugarima, lokajuci, plesuci, kreveljeci i prepiruci s Britancima. A onda, u sasvim slucajnom prolazu na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme, pojavi se ona sa svojim legicama, jureci mi u [ovdje bi sad rijec snosaj bas dobro legla, ali jebiga, ne jos...] narucje. Djidji-midji, dodji-vamo, birtija, cuga, ples, separe... zavrsismo u polozajima koje prisutno gledateljsvo smatrase opscenim. Bilo je krajnje vrijeme za privodjenje u hotel...
U hotelu, vec na ulazu u lift nesto je smrdilo. Ne, nisu bile njene sise, mekani pupcic ili ostaci variva od rucka, bio je to (kako ce se kasnije pokazati) lega iz sobe. Moje sobe. Sobe u kojoj ce se upravo trebati odigravati prvo kolo snosajne lige.
Pokucah, vrata se otvorise, poluuginuto truplo lege razvaljeno na mom shag-padu, mjestu izgubljenih nada, istrunulih latica srece. A kita zulja hlace.
Ali...
Sjetih se rijeci mudrog kurira, pohitah do njegove sobe, kuc-kuc... hm, nitko ne otvara, bit ce da je on priveo onu svoju. Hm, nema veze, tucat cemo se u foyeru, ovdje se ionako svi to rade, nitko nece ni primjetiti. <skviiik> Otvore se vrata, krmeljavi lega i prve zrake sunca s prozora iza njega ulete nam oci. Pogledao me, nasmijao se i pozvao ekipu iz sobe na spavanje u foyer. Sta ti je drugar...
Sjecam se njenog sjebanog remenog mehanizma, sjecam se plave kose, sjecam se i cudnog naglaska. Sjecam se i da me u pola mazenja pred bitku prekinuo lega koji je zaostao u evakuaciji iz sobe... procesljavanja sobe, njenog golog tijela i poluredjenog mufa. Umjetna plavusa. Ne znadoh tada koliko su jeti mufovi nesvakidasnja pojava.
Sjecam se i mog znojanja, glavobolje (i danas mrzim pijani seks zbog ovoga), maratonskog guslanja i razmuljanog sjemena po tijelima. Zastitili smo se jorganom. ;-) Sjecam se i kucanja raske za budjenje i spremanje pred polazak. Oprostanja u kasnu zoru i hrpe kenjaza o tome kako ce se javiti kad dodje na studij u Osijek. Javila se vise puta, ali prijemni polozila nije. I zarucila se. ;-)
Nisam joj rekao da mi je bilo prvi put, a po njenom ponasanju ni bih rekao ni da je pomislila...
Hebanje ili ljubav?! Hmmm... Nikad to ne radim bez ljubavi, makar i kratkotrajne. ;-)
|