#1: Vibracije zraka Autor: Zal Kopp,
Postano: 03.06.2007. 22:48
 Promatram tvoj odraz kako paralelno vijuga s tokom Drave, a vlastita me radoznalost odvodi u tajanstvenost vodenih dubina i tamo otkrivam mjesto naših izvora. U takvim malim sklonostima lutanju, intenzivno osjećanje prostora zapravo je zahvala za tvoje raspoloženje. Koliko nas okružuješ i prihvaćaš ono naše bestjelesno s pravom se ponekad zapitam, otkuda toliko tamnih prikaza u našim strahovima kada uvijek postoje trenuci u kojima se tebi možemo iskreno ispovijedati. Naspram našeg odnosa stoji tvoj bezvremenski duh koji u onom što smatramo stanjem zrelosti ne vidi nikakvu zabludu, niti zanemaruje naše nesnalaženje u tom stanju. Pošto smo pokatkad razočarani ili bolje rečeno ne shvaćamo kamo nas život vodi zadržavaš tu našu osamu u sebi, a za uzvrat nam povjeravaš rješenja u kojima nema ni trunke nepoštivanja, a kamoli nerazumijevanja.
Kad god nekamo krenemo, moj lega, na svim raskrižjima pokušavaš razumjeti naš život. Možda nam se ponekad i učini kako namjerno prikrivaš pravi smjer kojim trebamo nastaviti dalje, ali to je samo zbog toga što iz nas progovara bojazan. U stvari, ti nam ne dopuštaš zalutati, pa mjesto na kojem smo se trenutno zatekli pretvaraš u mjesto odluke. Podučavaš nas u toj igri mačke i miša, jer želiš ojačati naša osjetila kako bismo što bolje razvili sposobnosti snalaženja. Pokatkad je dovoljna mala optička varka pa se na trenutak i zbunimo, ali u gomili najobičnijeg gledanja uvijek se iskrade pokoji tračak prepoznatljivosti. Dobro znaš da ne smijemo izgubiti osjećaj sočnih jabuka iako bezosjećajno i lijeno udišemo ljetne sparine. Niti nam dopuštaš zaboraviti krošnje samo zbog toga što ih ne čujemo. Zahvaljujući tebi stalno su prisutne među nama i donose nam glazbu vjetrova u kojoj čuvaju spektre boja godišnjih doba.
S tvojim smo mirisnim parkovima povezani tračnicama na kojima ostaju sjajni tragovi tramvaja. Na vrućem asfaltu gdje se tope automobilske gume, prelijevaju se i naši koraci. Naši intimni događaji istovremeno teku kroz tebe kad i odraz raspoloženja lišća. Usko nas povezuju vibracije zraka, a te se vibracije stapaju sa svim našim razmišljanjima i ustrajno oplemenjuju tvoj duh. Bez trunke laži, njegova snaga pomoću koje nam objašnjavaš oblike svojih trgova ili se uz njegovu pomoć lakše snalazimo, dobiva u nama potpuni smisao. Pred takvom moći niti želimo niti možemo pobjeći od samih sebe.
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Marko Berta
|