#11: Re: škola za pse Autor: wendy,
Postano: 10.01.2009. 11:55
@iglee, broj telefona g. Novaka 031/381-676.
Ne razumijem, čemu ovo protivljenje dresuri i optužujući stav?
Mi smo imali ženku njemačkog ovčara, koju smo kupili upravo u uzgajivačnici Novakovih. Nije bila razmažena i raspuštena ni prije dresure, s njom se jako puno radilo doma. Ipak, takvi psi imaju izraženu potrebu za dominacijom, a o višku energije i snazi da ne govorim.
Iako cijelu obitelj doživljavaju kao svoj čopor, samo se jedan može nametnuti kao apsolutni autoritet. Dok tata s njom nije krenuo na dresuru, nitko osim njega ju nije mogao šetati. Ona bi, eto, usput "zaboravljala" naučene naredbe i više se ne bi znalo tko koga šeta. Bila je izrazito snažna i njezine fizičke karakteristike su više podsjećale na mužjaka, a ipak bi podvijenog repa bježala pred puno slabijim i manjim psima. Bila je luda za mojm starim. Toliko da mi je, kad su moji otišli na more, dobila gadan osip uz opadanje dlake, odbijala je jesti i po cijele dane cvilila. Morala sam ju svako malo nuditi vodom, a pojela bi nešto tek uz puno nagovaranja, iz moje ruke. Da ne govorim o njezinoj naravi, koja je bila takva da je netko mogao ukrasti cijelu kuću skupa s njom, a ona ne bi ni zalajala. Ma, bilo je kod nje mnogih znakova "dječjih bolesti" i mi jednostavno nismo znali što bi s njima.
Na dresuri su ona i tata učili zajedno. Bio je to jedan sasvim drugi pas. Zreo, staložen, socijaliziran, spreman na suradnju s cijelom obitelji.
Dobro je vjerovati u svoja znanja i sposobnosti, no mislim da je ipak pošteno priznati kako stručnjaci u nekom poslu znaju više nego mi. Jedan pogrešan korak u odgoju mog snažnog psa mogao je biti koban za nekog drugog. Mi smo učinili sve što je u našoj moći da do toga ne dođe. Uz pomoć "kućnog odgoja", ali i dresure, moja vreća buha je doživjela duboku starost poslušna i dobra. Ne kažem da bi bez dresure nužno bilo drukčije, ali sam isto tako primijetila napredak za vrijeme iste, na obostrano zadovoljstvo.
|