Zamislite hrpu ljudi koja vas iznenada okruži i, uz klicanje, nekoliko puta baci u zrak. Nakon desetak sekundi vas ostave na miru i svatko iz gomile nastavi svojim putem. Ako vam se to dogodi, postali ste žrtva tzv. 'flash moba', izražavanja u kojem se veće skupine ljudi, obaviještene putem e-maila ili internetskih stranica, u isto vrijeme nađu na istom mjestu i izvedu neku spačku.
Flash mob je izraz koji se odnosi na kratko i efektno djelovanje veće skupine ljudi. Akcije se dogovaraju unaprijed i odvijaju se uvijek u javnim prostorima. Obično je riječ o čistoj zabavi, pa su akcije koje provode u pravilu glupave, besmislene i bezopasne i zapravo su neka vrsta tajnovite igre koja zbunjuje i iznenađuje prolaznike.
Flash mob dopušta sve – od zajedničkog čitanja novina ili imitiranja ptica u parku do zbunjivanja trgovaca u dućanima i plesanja na željezničkoj stanici. Popis ostvarenih javnih zezancija je poveći, a za sve je kriv Bill Wasik, jedan od urednika uglednog američkog časopisa Harper, koji je u travnju 2003. u New Yorku organizirao prvu akciju te vrste.
Akcija je pokrenuta zahvaljujući internetu. Pedesetak sudionika je obavijest o 'zavjeri' dobilo na e-mail, a ljudi su bili pozvani da se okupe u jednoj trgovini na Manhattanu. Nažalost, ta je akcija zabilježena kao neuspjela jer je i trgovina dobila obavijest da se nešto sprema.
Međutim, drugi put, samo koji mjesec kasnije, akcija je u potpunosti uspjela – stotinjak ljudi okupilo se u njujorškoj trgovini Macy's glumeći članove nepostojeće komune koji traže 'ljubavni sag' za svoju zajednicu i dogovaraju se na opće čuđenje i zbunjenost prodavača treba li im zapravo taj sag.
Meta idućeg 'napada' bila je trgovina cipela koju su napunili navodni turisti iz Marylanda, a vijest o flash mob akcijama pročula se i izvan granica New Yorka. Flash mob je postao popularan u cijelom SAD-u, a ubrzo i u Europi, Australiji i Singapuru.
Svuda vrijedi jednako pravilo – obavijest o planiranoj akciji raspačava se putem e-mailova, detaljne upute dobiju se na ugovorenom mjestu, a sama akcija ne traje dugo, efektna je i sudionici ne izazivaju nerede.
tportal.hr
)
">
...to je 5 minuta isčekivanja i razlaz..izgleda super jednostavno ali nije..ljudi se ne smiju smijati, pričati..samo dođu, donesu si stolice, svatko nađe svoj prostor i sjedne, 5 minuta gleda u sat dok ne odzvoni 12 i lagano se svi dignu i svatko na svoju stranu..ovo sa trčanjima i trgovačkim centrima je izlizano koliko se ponavlja..
