Nora Šitum je izgubila bitku s teškim oblikom leukemije za koji nije bilo lijeka u našoj zemlji pa su roditelji zadnju nadu vidjeli u američkim liječnicima.
Ova vijest me je pogodila kao grom iz vedrog neba. Iako iz bolnice zadnjih dana nisu stizale ohrabrujuće vijesti, držao sam se za onu zadnju trunku nade da će Strašni Lav pobijediti tu podmuklu bolest.
Moje dijete nema nikakvu dijagnozu, ali visim s njom po bolnicama, ambulantama i ovisim o dobroj volji doktora jer novaca nemam, a kasni joj motorički i psihički razvoj. Svi nas tješe da je to samo privremeni zastoj jer je inače savršeno zdrava. Muka mi je od vađenja krvi, gastroeneterologa, neuropedijatara, fizijatara, logopeda i psihologa, magnetskih rezonanci i svega... Sjedim na drvenim stolicama jer nema smještaja uz dijete, često je bila sasvim sama u sobi dok suprug i ja radimo i dok ne doputujemo jer mi nemamo bolnicu u mjestu. Ostavljali je u suzama jer je završilo vrijeme posjeta. Tako da razumijem ove roditelje i želim da Nora tamo gore uživa punim plućima. RIP Nora!
1step, svako je dijete jedinka za sebe i to što se ne uklapa u neke šablone ne znači da dijete nije u redu, nego da šablone treba mijenjati. Ja mislim da djecu treba pustiti (ne zapustiti) da se razvijaju na miru kako im odgovara i ne ih presirati kojekakvim "normalnim" stvarima, jer što je normalno za mene nije i za Janka i Marka i u stvari ne volim kalupe
" Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime." (1 Sol 2, 13) Iskrena sućut!
Nemojete zaboraviti da nam u srcu trebaju biti sva hrabra djeca i svi ostali hrabri bolesnici (nebitno o kojoj se životnoj dobi radi) koji se bore s istom ili sličnim teškim bolestima. Nora je samo jedna od tisuce djece u RH, te jedna od rijetkih cija je zivotna prica uspjela doci u medije. Za kolike se nazalost ne cuje.
