wendyE, sad... nisam znala gdje bih stavila ovaj topic, pa sam ga odlučila otvoriti ovdje jer se radi o osjećaju... koji je uglavnom povezan s ljubavlju. Ne nužno u odnosu žena-muškarac.
Potaknuta sam nesvakodnevnim problemima... problemima koji mi se gomilaju iz dana u dan.. zbog kojih više ne osjećam zabrinutost, tjekobu... nego jednostavno neku neopisivu tugu zbog te situacije koja mi se sada čini kafkijanskom u tolikoj mjeri da postaje gotovo groteksna.
Zanimalo me imate li vi neki način koji vam provjereno pomaže u ublažavanju tuge?
Ja ga još nisam uspjela pronaći.
I ne slažem se nekako s onom "Vrijeme liječi sve rane.". Bliža mi je jedna Kingova: "Tuga je kao pijani gost, uvijek se vraća po još jedan oproštajni zagrljaj."
kava uvijek pomaže...
