Tuga

E, sad... nisam znala gdje bih stavila ovaj topic, pa sam ga odlučila otvoriti ovdje jer se radi o osjećaju... koji je uglavnom povezan s ljubavlju. Ne nužno u odnosu žena-muškarac.

Potaknuta sam nesvakodnevnim problemima... problemima koji mi se gomilaju iz dana u dan.. zbog kojih više ne osjećam zabrinutost, tjekobu... nego jednostavno neku neopisivu tugu zbog te situacije koja mi se sada čini kafkijanskom u tolikoj mjeri da postaje gotovo groteksna.

Zanimalo me imate li vi neki način koji vam provjereno pomaže u ublažavanju tuge?
Ja ga još nisam uspjela pronaći.

I ne slažem se nekako s onom "Vrijeme liječi sve rane.". Bliža mi je jedna Kingova: "Tuga je kao pijani gost, uvijek se vraća po još jedan oproštajni zagrljaj."

Tuga najčešće i jest povezana s osjećajem gubitka. Čuj, rekla bih ti sad Bit će dobro, bit će sve ok, ali mislim da to nikad nitko nije povjerovao, pa nema razloga da ti sad povjeruješ.
Postoji more toga što možeš napraviti da prestaneš biti tužna, ali to su sve individualne stvari: nekog veseli šoping, nekog čokolada, nekog knjiga i kava... U stanju tuge potpuno opravdavam da se čovjek razveseli i materijalnim stvarima, jer one ne stvaraju ovisnost o materijalnom, već simboliziraju veselje i pomažu da se misli rastresu. Ja kad sam tužna - peglam (no to ne znači da nikad ne peglam kad nisam tužna) ili radim nešto, da zaboravim da sam tužna ili da si kupim još vremena za razmišljanje dok radim posao za koji ne treba koristiti mozak

Neki su ljudi skloniji tuzi, ovisno koliko primaju k srcu što se dešava njima samima, njima dragim osobama, pa sve do općenitijih stvari.......

U Literanom kutiću spomenuta je i F. Sagan. Eto, ona je napisala "Dobar dan, tugo".

Često se tako osjećam. Dovoljno je da odgledam tužan film, a k'o za inat svi dobri filmovi su tužni.

Nemam univerzalnog lijeka pa tako ni za tugu.
Naprosto prođe.
I vrati se.

p.s.
za razliku od Alane, meni ne pomažu poslovi "mozak na pašu" jer ostavljaju previše vremena za dumanje, upravo suprotno - posao koji zahtijeva više koncentracije, stavi sa strane ostale misli

odi malo u prirodu na kampiranje daleko od svih

fallen-angel

odi malo u prirodu na kampiranje daleko od svih

preurban sam tip za tako nešto........
eventualno bi mogla na svjetionik.

p.s.
i šopingica pomaže. ali onda račun dođe na kraju mjeseca........

wendy, radi stvari koje te uveseljavaju da manje misliš o tome, onda ćeš naći sreću...
tko se ne trudi neće ni profitirati

wendy

E, sad... nisam znala gdje bih stavila ovaj topic, ...

preporucavam hranu, ja se obicno puno bolje osjecam kad sam sit. zatim, san.
cigareta i kava.
setanje po prirodi(ne, ozbiljno..)
i td...

ma samo si zabrij da ti nesto pomaze i pomoci ce ti, ne brini.

puki

preporucavam hranu, ja se obicno puno bolje osjecam kad sam sit. zatim, san.
cigareta i kava.
setanje po prirodi(ne, ozbiljno..)
i td...

čovječe, onda se udeblja i padne u još veću depru.......

Isis

wendy, radi stvari koje te uveseljavaju da manje misliš o tome, onda ćeš naći sreću...
tko se ne trudi neće ni profitirati

Stvari koje uveseljavaju mislim da treba raditi i kad nisi tužan, ali najčešće to ljudi zanemare dok im ne dođe do grla i dok nisu u strašnoj depri i kolotečini. Zato, može pitanje: što ste danas napravili, a da vas je razveselilo? (pritom ne mislim na stvari koje ste morali napraviti, ili koje ste trebali napraviti, nego na nešto što ste napravili samo zato što ste htjeli i bilo vam je dobro)?

pa normalno da treba raditi i kad nismo tužni, al eto, pošto se ona toga nebi mogla sjetiti zbog tuge kako ti kažeš, pošto su zaokupirani tugom, ja je sad savjetujem da to radi još intenzivnije nego što inaće radi...

a ja sam danas otišao do knjižnice i podigao knjigu koju želim pročitati...
ili odem za svoju dušu negdje u šetnju sa fotićem i fotografiram

Alana Bates

što ste danas napravili, a da vas je razveselilo? (pritom ne mislim na stvari koje ste morali napraviti, ili koje ste trebali napraviti, nego na nešto što ste napravili samo zato što ste htjeli i bilo vam je dobro)?

razveselio sam svoju zarucnicu. ubio sam bossa u cave storyu. smislio sam vise-manje logican slijed dogadjaja u buducem bestselleru.itd e,da,upravo sa rucao))))
sad idem zapalit, i bit cu jos sretniji...

DanicaV

čovječe, onda se udeblja i padne u još veću depru.......

ne u prekomjerenim kolicinama, damit.
jedan red cokolade. jednu bananu. komad lubenice. nes slatko. odmah poraste raspolozenje...

Ma ljudi, vi ste legende Evo, ovo me oraspoloži. Vaši postovi su mi izmamili osmjeh na lice. Uvijek ima ozbiljnih, duhovitih, onih koji bi se svađali

Što se tiče shoppinga, taj mi način provjereno nikada ne pomaže da se oraspoložim. Trenutno da... a onda nastupa krivnja jer novci nisu zarađeni mojim rukama, još uvijek

Hrana pomaže, naravno , a jednako tako i šetnje po prirodi, nekakvo ispucavanje.. ne bih baš ubila bossa, ali bih često mogla odalamiti nekoga iz svoje blizine

Ali, to sve djeluje u povremenim trenutcima tuge. Ono što danas mnoge ljude muči je ona "kronična tuga". Kod situacija koje nisu bezazlene niti prolazne... A tu je valjda najvažnije pokušati riješiti probleme sa samim sobom.

Psihijatar ti danas "liječi" depresiju hrpom lijekova.. što ti izazove samo ovisnost, a popratno i novu vrstu tuge.. Ostaje nam da se pobrinemo sami za sebe, kako god znamo. To je obično najbolji izbor.

A, eto, mene umjesto shoppinga veseli čavrljanje tu s vama. Iskrena mišljenja bez previše maski, s kakvima se susrećemo svuda oko sebe. Vidjet ću koliko će me veseliti kada stigne telefonski račun

Ali, eto, mislim da svi mi u sebi prije ili kasnije nosimo neke svoje tuge.
Kako to poetično kaže kaže Matoš: "Sve je puno mene i mojih teških kaosa..."
Ali, sa svime se naučimo nositi, nadam se. Čak i kad se ti kaosi gomilaju jedan na drugi

heh, Držić je rekao "fortuna je kao žena, prevrtljiva i naklona mladima" oliti može se može nam se nasmješiti ili okrenuti leđa u bilo kojem trenutku, a naklona mladima jer mladi pokušavaju u životu, zazivaju fortunu, a ne stari koji su sve u životu proživili i više im nije ništa napeto...
treba tražiti sreću, a ne čekati u svom mračnom kutku sobe da nam fortuna pozvoni na vrata...

i da, tugu kad podjelimo s drugima je manja, a sreću kad podjelimo s drugima je veća

Isis

heh, Držić je rekao "fortuna je kao žena, prevrtljiva i naklona mladima" oliti može se može nam se nasmješiti ili okrenuti leđa u bilo kojem trenutku, a naklona mladima jer mladi pokušavaju u životu, zazivaju fortunu, a ne stari koji su sve u životu proživili i više im nije ništa napeto...
treba tražiti sreću, a ne čekati u svom mračnom kutku sobe da nam fortuna pozvoni na vrata...

i da, tugu kad podjelimo s drugima je manja, a sreću kad podjelimo s drugima je veća

Lijepo rečeno, filozofe

wendy

A, eto, mene umjesto shoppinga veseli čavrljanje tu s vama. Iskrena mišljenja bez previše maski, s kakvima se susrećemo svuda oko sebe. Vidjet ću koliko će me veseliti kada stigne telefonski račun

e, Wendi, i mene... telefonski račun za prošli mjesec sam platila....
pa opet i dalje čavrljam...

wendy

Lijepo rečeno, filozofe

a morao sam, ipak si rekla da te mi ovdje veselimo

wendy

Zanimalo me imate li vi neki način koji vam provjereno pomaže u ublažavanju tuge?
Ja ga još nisam uspjela pronaći.

Meni pomaže iskrenost,povjerenje i/ili plakanje na ramenu osobe kojoj je iskreno stalo do mene...

Plakanja, beskonačna razglabanja o problemu, provođenje hrpe vremena na analiziranje i u biti sažaljevanje samoga sebe, više stvarno nemaju smisla.. Smatram da je potrebno imati uz sebe barem jednu osobu koja, osim što će te saslušati, znati realno procijeniti cijelu situaciju, podići te, znati reći, hej, citiram: "Drži se u životu jedine stvari koju smiješ mijenjati i možeš-sebe!...Jedino što možeš je, zadržati bistru glavu i biti ponosna. Imaš sve preduvjete da uspiješ u svemu što naumiš.Nemoj da te sruši potreba za osloncem i pravdom, jer dovoljno si jaka da oslonac pronađeš u sebi...."
Gotovo sam sigurna da ne čita ovaj forum, ali vjerujem da će se pronaći ako jednom tu zađe jer stvarno je vrijedna da ju spomenem u ovoj temi.
Eto...sve u svemu...ovaj život je pre pre lijep da bi njegovo vrijeme gubili na- tugu!

Neke stvari znaju biti preteške, pa iako znaš da se sam s njima moraš nositi to ne znači da ti neće pomoći zagrljaj i riječi: Sve će biti u redu

Tugu ne treba potiskivati i zatirati. Tuga je plemenit osjećaj, i treba se tako i odnositi prema njoj. Treba ju njegovati, poštovati... Prepustiti joj se, jer će ona to znati cijeniti i sve će nam vratiti kad se s vremenom pretvori u sjetu i lijepa sjećanja.

DonQuijote

Tugu ne treba potiskivati i zatirati. Tuga je plemenit osjećaj, i treba se tako i odnositi prema njoj. Treba ju njegovati, poštovati... Prepustiti joj se, jer će ona to znati cijeniti i sve će nam vratiti kad se s vremenom pretvori u sjetu i lijepa sjećanja.

ovo je toliko istinito.......
samo što treba nekada jako puno vremena da dođemo do sjete.........

Predivni su vaši postovi i razmišljanja o tome osjećaju. Našla sam i prikladan citat, ali ipak ću ga staviti u Onu, koja oduzima dah

No, ipak, sve to tako lijepo izgleda napisano i zvuči rečeno... ali naša je stvarnost ipak drukčija... Slažem se da snagu treba pronaći u sebi... ali taj dio i je najteži.

Mislim da sve treba riješiti sa samim sobom.. i pronaći negdje svoj smisao, koji je toliko različit od čovjeka do čovjeka. Jer, ako imamo za što živjeti, sve ćemo lakše prebroditi. Shvatila sam to iz primjera dragih ljudi kojima je bilo teško.

Ali, eto,mudrost se stječe s godinama.. kažu kako je sve lakše dok si mlad. Hmm... o tome bi se dalo diskutirati.

Tugovanje je osobno iskustvo. Ono ovisi o prirodi gubitka i po tome se razlikuje od osobe do osobe. Nema normalnog ili očekivanog perioda za to koliko će netko tugovati. To je individualna stvar.
Meni se čini istinitim, iako je pomalo apsurdno, da se čovjek osjeća ugodno s tugom, bilo njegovom ili tuđom. Na neki sadomazohistički način.
Vrlo često, zapravo, sami sebi prouzročimo tugu, a mislim da, kada se suživimo s njom, ona postaje dio nas.

Ne kaže se bez razloga da su najljepše ljubavi one tužne... istina, tih se najduže sjećamo, u najmanju ruku.

Otkrila sam jedan način na koji je lakše prebroditi tugu... dopustiti sebi suze i jecaje. Nakon toga ipak postane lakše. I uspiješ gledati tugu iz drugog kuta.

Kroz nju možemo naučiti nešto novo o sebi i svom životu... a ona je jedini način prihvaćanja gubitka. Onda izgleda i nije tako negativan osjećaj. Da nismo sposobni tugovati, mislim da bi vrlo brzo prošvikali

wendy

Da nismo sposobni tugovati, mislim da bi vrlo brzo prošvikali

S ovim se moram složiti. A iz osobnog iskustva od ovih dana, zaključujem i da ponekad naše tijelo uzrokuje tugu ili loše raspoloženje. Hormoni su čudna stvar.

ja sam evo danas prekinuo sa curom koju jako volim pa sam tuzan!!!! nismo bili nesta posebno dugo zajedno(11mj sutra,tj.danas jer je 0.10) ali sam se jako povezao s njom i uzasno se osjecam!!! jos su mi prije dva dana ukrali jaaako skup bicikl tako da sam jako u kurcu!!!! uzasno se osjecam!! neznam kako da pobjedim tugu u sebi,uzasno mi je!!!! stvarno sam je volio...
pa ako netko ima nesta pametno me savjetovati,molio bih vas da mi kaze

nesreća nikada ne dolazi sama.........

who gives a fuck

stvarno sam je volio...

ako je već prošlo vrijeme, onda nije strašno.

DanicaV

nesreća nikada ne dolazi sama.........

who gives a fuck

stvarno sam je volio...

ako je već prošlo vrijeme, onda nije strašno.

ma neeeee,to sam samo tako napisao,jos uvijek je jako volim

a kakva je to veza ako koji puta ne prekinete, pa se opet pomirite?
možda vam je bio loš dan, malo nervoze, temperamenta........
život je sapunica.

Čuj, uvijek ti se bar dvije stvari zalome... nikad nije samo jedna. Žao mi je zbog bicikla, ali mi je još više žao što si izgubio curu (ako se ne varam, ti si nedavno ovdje rekao da ti je to bila najdulja veza...) - jest da se možete pomiriti i sve to stoji, ali onda je teže zakrpati razmirice, i to se dosta često pojavljuje kao kamen spoticanja. No sve se to stigne izgladiti, ako to stvarno želiš.
Odtuguj svoje, možda ti to treba, budi malo sam (mislim da je pogrešno uskakati u novu vezu odmah nakon prekida, u tzv. rebound) i skuži što želiš od života. Nevjerojatno je koliko lako se stvari slažu kad je čovjek posložen u glavi Puno sreće ti želim.

Ja baš nisam za davanje savjeta u ovakvim situacijama jer nisam nikad izašla iz duge veze...
Prije su mi "veze" trajale po mjesec dva, a sad sam u vezi već 4g...
no prijateljice koje su bile u vezi po koju godinu sa svojim prvim ljubavima pa su prekinule mi kažu da se boje da nikad više neće osjetiti takve osjećaje s drugim dečkima, te da uvijek u njima traže ono što su imale a izgubile...i danas imaju dečke koje vole ali kažu ne na onaj način ko što su osjećale prije.....sad ja ne znam razlog zbog kojeg ste prekinuli(možda je nešto stvarno ozbiljno) ali ako ste se voljeli i još se volite probajte to riješiti kako se ne biste poslije kajali...

Tužan si, kažeš? Onda ću ti napisati nešto za razmišljanje... nije iz moje glave, nego od jednog pametnog tipa koji zarađuje tako što zapisuje svoje tuge

Rekao je ovako nekako (ne citiram, samo se prisjećam) : tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama ( dobro, kod nas bi rekli ruže po bircevima ). Iako ti se čini da će zauvijek cviliti kraj stola i moljakati te da kupiš cvijet, ako joj ne pokloniš ni sekundu pažnje ipak će otići dalje, za stol nekoga drugoga. S druge strane, ako joj pokloniš i malo svoje pažnje, neće odustati dok ti ne uvali čitavu košaru cvijeća. Uz to će ti se često vraćati, kad god te sretne na ulici... jer tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

Eto, meni je to prekrasna priča, a koja joj je pouka? Htjela sam ti reći da se pokušaš zaokupiti razmišljanjem o nečem drugom. Što je uopće ovaj naš život? Onakav je kakvoga ga percipiramo mi sami. znam iz vlastitog iskustva da si mi često sami znamo nanositi bol razmišljanjima o stvarima koje nas muče, analiziranjem, mišljenjem da smo nešto mogli promijeniti.

Svaka veza je drugačija i zato znam da ti ne mogu dati savjet kako da to pokušaš riješiti jer ne poznam ni tebe ni tvoju (bivšu) djevojku. Ali, sasvim sigurno znam da ćeš ju preboljeti, prije ili kasnije.

Htjela bih ti reći nešto, da o tome razmisliš. Jesi li siguran da ti je tako teško zato što ju toliko voliš ili u pitanju mogu biti druge stvari?

Iza dugih veza ostaje navika, a to zna jako boljeti... mi ljudi jednostavno ne volimo kad se stvari vrtoglavo mijenjaju, ako to nije na našu inicijativu.

S druge strane, odnosno vezano uz to... nemoj si dopustiti da razmišljaš o toj djevojci na način na koji mnogi razmišljamo kad nas netko "napuca" - tu proradi naš ego, koliko god mi to ne želimo priznati, i onda želimo popraviti stvari kako bi sami sebi nešto dokazali.

Sasvim sigurno, nije stvar u tome da si manje vrijedan od nje. Možda toj djevojci još ne odgovara tako duga veza, možda je imala osjećaj da si iz nekog razloga ne odgovarate... a možda te jednostavno nije vrijedna. Ima bezbroj varijacija na temu.

Kako ti je to prva duža veza, vjerojatno si prvi put i osjećao nešto tako ozbiljno? Znam da takve stvari jako bole, ali pokušaj gledati u budućnost i ne osvrtati se previše. Znamo svi kako to ide. Ostavio/la me i teško mi je. Dovoljno teško. Previše teško. Pokušavam se zaokupiti nečim drugim, ali gdje god se okrenem, sve nekako, dovraga, podsjeća na nju/njega. Ali, umjesto da se nađem s ljudima za koje znam da me neće ispitivati o tome ili da odem na igralište i ispucam se nekolikosatnim igranjem košarke ili pročitam neku knjigu za koju pouzdano znam da u njoj nema sladunjavih rečenica ni ljubavnih scena (ista stvar s filmovima) ili da slušam žešću glazbu... ne, ja ću baš raditi suprotno jer mi odgovara ta moja tuga. Eto, idem si sad pustit Balaševića

Da me ne shvatiš krivo, ne mislim da je tugovati loše. Tuga je sasvim prirodan proces i da je nema većina bi ljudi s vremenom poludjela. Tugovanjem si olakšavamo neke stvari u životu. Ali, treba paziti da ne preraste u nešto teže, u anksioznost ili depresiju. A to svi možemo, ako bolje razmislimo.

Al sam se raspisala, sorry što sam naporna Ali, znam koliko dugo je meni trebalo da se naučim nositi sa svojim tugama, kojih sam u životu imala i previše. Ali naučiš s vremenom, vjeruj mi. Probaj razmisliti o priči koju sam ti napisala na početku. Puno smo jači mi ljudi no što to mislimo. Ja sam sigurna da si ti jači od toga.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

DonQuijote

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

(netko sluša Balaševića)
baš tako........
čovjek bi se trebao zabrinuti za sebe ako nekada nije tužan, ganut ili sl.
da bi ti život bio potpun, moraš upoznati i tugu.

E to vam je ono što ovi tu na forumu zovu patetikom i bljuje im se na to! Ja ponekad jednostavno pop...im na to!

pricao sam sa curom(bivsom nazalost), i kaze da ni ona sama ne zna sta osjeca sad i da je zbunjena!!! rekla je da smirimo malo da moze razmisliti i da cemo mozda opet biti zajedno!! neznam sta da radim...
tuzan sam

ajd još malo tuguj prije nego što se pomirite......
i razmisli da li ti bivša draga surfa po ovim stranicama, možda joj ne bi bilo drago da zna kako si nam se fino ispovijedio, a opet, možda bi ju oduševilo kako si javno tužan :">

DanicaV

ajd još malo tuguj prije nego što se pomirite......
i razmisli da li ti bivša draga surfa po ovim stranicama, možda joj ne bi bilo drago da zna kako si nam se fino ispovijedio, a opet, možda bi ju oduševilo kako si javno tužan :">

I ja savjetujem da još malo razmišljate. Svaki prekid je potres i nakon njega veza nikad više ne može biti ista (možda može biti bolja, možda gora, ali je svakako drugačija...), pa i najobičnija svađa može biti takva.
BTW, Danice, i ti si to pomislila? Ne znam zašto, al i ja Valjda smo paranoične...

Alana Bates

BTW, Danice, i ti si to pomislila? Ne znam zašto, al i ja Valjda smo paranoične...

ja paranoična , zamisli se da je to samo uzročno-posljedični, analitički um (jesam se...)
osim toga, obje smo blizanke

Alana Bates

E to vam je ono što ovi tu na forumu zovu patetikom i bljuje im se na to! Ja ponekad jednostavno pop...im na to!

s razlogom zovem "patetika".
i popizdim na nju...

who gives a fuck

pricao sam sa curom(bivsom nazalost), i kaze da ni ona sama ne zna sta osjeca sad i da je zbunjena!!! rekla je da smirimo malo da moze razmisliti i da cemo mozda opet biti zajedno!! neznam sta da radim...
tuzan sam

Gle, ono sto ona sada radi se zove "rasturanje na prvoj liniji uz cuvanje zaledjine". Riba je ocito nasla novog lika za kojeg jos checkira jel' totalni kreten ili nije. Naravno, tebe ima kao rezervu za slucaj da joj je intuicija bila u pravu.

Bjezi od toga dok jos imas snage, riba ce te gurnitu u abyss (vidi dolje objasnjenje).

Kao sto sam vec rekao, ribe koje ne znaju sto zele su gore od bubonske kuge u mikrobioloskim uvjetima istovjetnima pavijanovom supcicu.

Ti si zrio za citanje Ladder Theory...
http://www.laddertheory.com/

http://www.intellectualwhores.com/whyiw.html

http://www.intellectualwhores.com/masterladder.html

http://en.wikipedia.org/wiki/Ladder_theory

wendy

Zanimalo me imate li vi neki način koji vam provjereno pomaže u ublažavanju tuge?
Ja ga još nisam uspjela pronaći.

Mozda ono sto tebe prcka nije tuga, nego anksioznost.

Anksioznost se moze lijeciti na 2 nacina - medikamentima i promjenom nacina zivota i pogleda na zivot.

Prvi nacin je jednostavniji, ali to je ujedno i spirala koja vodi u sigurnu propast. Lijekovi pomazu, ali postajes njihov rob. Definitivno losija varijanta.

Drugi nacin se cini tezim, ali je zapravo puno laksi, jer ti za njegovu primjenu ne trebaju ni drugi ljudi, ni tablete, nista. Promjena nacina zivotu iz onoga gdje cinis stvari koje drugi ocekuju od tebe u onaj u kojem cinis ono sto tebe veseli (uz nuzne, ali i svjesne kompromise).

Naravno, uvijek postoji i opcija gdje sebe stalno sazalijevas... cvilic, kmecis nad vlastitom sudbom...

Ma anksioznost u smislu u kojem ti to podrazumijevaš i klinička depresija su drugo. Mi govorimo o nečemu što je ponekad potrebno - nemoguće da nikad nisi ležao na kauču u sumrak i osjećao se jadno. OK, osobna kriza ako to baš tako hoćeš. Ali tablete su za moj pojam pomalo pretjerana reakcija...

Leteci mungos

Promjena nacina zivotu iz onoga gdje cinis stvari koje drugi ocekuju od tebe u onaj u kojem cinis ono sto tebe veseli (uz nuzne, ali i svjesne kompromise).

Da to ostvarim morat ću pričekati još koju godinu...

ja nikad ne bih pio tablete kad sam tuzan! one samo unistavaju i stvaraju ovisnost!! sto manje to bolje

Marigold

Leteci mungos

Promjena nacina zivotu iz onoga gdje cinis stvari koje drugi ocekuju od tebe u onaj u kojem cinis ono sto tebe veseli (uz nuzne, ali i svjesne kompromise).

Da to ostvarim morat ću pričekati još koju godinu...

Također. držim fige da ipak bude nešto manje... Ipak, svatko u nekom dijelu svog slobodnog vremena ima nešto što ga veseli i u čemu se osjeća kao riba u vodi, tako se liječimo da lakše preživimo ono što nam je obveza i tlaka.

Marigold

Leteci mungos

Promjena nacina zivotu iz onoga gdje cinis stvari koje drugi ocekuju od tebe u onaj u kojem cinis ono sto tebe veseli (uz nuzne, ali i svjesne kompromise).

Da to ostvarim morat ću pričekati još koju godinu...

Igram kosarku, vrlo slicna igra. Kazu dohvati se lopte, ne cekaj da lopta dodje tebi...
Nema vremena kao sto je sadasnje. Ocijenis cinjenice, dodjes do odluke i onda brutalno izvodis tu odluku. Na taj nacin se mjenja situacija, a pricekati jos koju godinu...

meni su se u životu čak i neke bitne i ozbiljne stvari rješavale same od sebe, samo jer sam ih odlučio ignorirati i čekati, vidjeti što vrijeme nosi. dok nekad opet moramo odmah djelovati da bi išta postigli. ali nema pravila, to je jednostavno stvar tajminga, nekog tvog osjećaja, kojeg valjda ili imaš ili nemaš. a možda ga svi imamo, ali smo pod utjecajem okoline da se neke stvari MORAJU odaviti u određeno vrijeme.

Došla sam ja do odluke još odavno sam što nemam sredstava da je provedem...
Tješim se onim - sve što je dobro vrijedno je čekanja, ili onog s trnovitim putem...

fatcat

Igram kosarku, vrlo slicna igra. Kazu dohvati se lopte, ne cekaj da lopta dodje tebi...
Nema vremena kao sto je sadasnje. Ocijenis cinjenice, dodjes do odluke i onda brutalno izvodis tu odluku. Na taj nacin se mjenja situacija, a pricekati jos koju godinu...

Dajte mi kikiriki, tuzan sam i ja!

ajde drži

evo ti još deset i od mene...

Tuga ? Kazu da ljudi kad placu,zale same sebe...onak...ne znam,bio sam milion puta tuzan i jadno se osjecao...lijek ? Ne znam...neke ljude ili stvari(kad ih vec stavljam u isti kos) sam poceo mrziti i mrznjom sam izgurao osjecaj tuge...e sad koliko je to lose ili dobro...ne znam.Sve sto znam da sam prestao patiti,tugovati...i opet sam se osjecao bolje...mozda ipak vise osvetoljubiv,ali ipak bolji... fak jesam jak da glava boli sad al eto...nisam tuzan...ustvari...valjda zato sto sam sretan bit ce...e sad zasto sam sretan? Zato sto nisam tuzaaaaaan !!! Joj koji konj...

Eh, sad... lijek za tugu mržnja? Zanimljivo, u svakom slučaju

Nisam dugo čitala ovaj topic... pa se sad htjedoh osvrnuti na neku raspravicu od prije, što se tiče anksioznosti. Nju nikako ne smijemo miješati s tugom. Zapravo, nije joj ni slična. Sličnija je strahu.

Strah je dakle kada se bojimo nečeg stvarnoga, prisutnoga, a anksioznost kada se bojimo nečega što bi se moglo ili mi mislimo da bi se moglo dogoditi. I da bi se izlječila potrebno je ukloniti uzrok, a simptomi se liječe isključivo medikamentozno

Tako da mislim da se u ovom slučaju nije radilo o anksioznosti.

Kad smo kod toga, who gives a fuck, jel se tvoja situacija riješila i jesi li još tužan?

Do sada nisam čitala ovaj topic, a pošto sam i ja trenutno u fazi apsolutne tuge, letargije i opće bezveznoće se pronalazim u postu osobe koja je otvorila ovaj topic.
Više ne pomaže ni agresivnost pri vježbanju, čak ni plakanje u mraku, ne znam kako si pomoći.
Ali, nadam se da je to faza koja će me proći i kojoj ću se nasmijati.
Užasno je kad te život šiba sa svih strana...
I koliko god se trudiš i koliko si se izgradio, drugi to ne vide.

1step2far

Do sada nisam čitala ovaj topic, a pošto sam i ja trenutno u fazi apsolutne tuge, letargije i opće bezveznoće se pronalazim u postu osobe koja je otvorila ovaj topic.
Više ne pomaže ni agresivnost pri vježbanju, čak ni plakanje u mraku, ne znam kako si pomoći.
Ali, nadam se da je to faza koja će me proći i kojoj ću se nasmijati.
Užasno je kad te život šiba sa svih strana...
I koliko god se trudiš i koliko si se izgradio, drugi to ne vide.

ne bit tužan! zagrliiiii...

wendy

I ne slažem se nekako s onom "Vrijeme liječi sve rane.". Bliža mi je jedna Kingova: "Tuga je kao pijani gost, uvijek se vraća po još jedan oproštajni zagrljaj."

vrijeme liječi rane, ali ožiljci ostaju

od početne depresije kad ne možeš maltene ni da čuješ zajedničku pjesmu, koju ste voljeli dođeš do faze kad te više i ne pogađa kad vidiš nju/njega

ali uvijek, uvijek ćeš se zapitkivati s kime je, kako je itd... nikad nećeš biti ravnodušan-a

Oh you don't mean nothing at all to me
No you don't mean nothing at all to me
But you got what it takes to set me free
Oh you could mean everything to me

I'm tired of being what you want me to be
Feeling so faithless lost under the surface
.....
I've become so numb I can't feel you there
Become so tired so much more aware
I'm becoming this all I want to do
Is be more like me and be less like you

da je tuga snijeg...

"...Nije mi potriba sad ka šempja izgubiti mir
Jer ja sam proguca kost za jubav
Za jubav nimam lipu rič
I žali Bože i trud i ludu glavu s kojon ne mislin
Ko me je natira da je provan?
I da je vako zavolin?

U srce me potočaj ka divji cvit
Pust dažd iz oka da okripi
Tu naciklu jubav u meni..."

jebemu i tuga

I don't know how you're s'posed
To find me lately..
An what more could you ask from me
How could you say that I never needed you
When you took everything..
Said you took everything from me..

Obrišem usnama,
s obraza tvoga kap.
Sva si u suzama,
pitaš gdje to idem.

Ovdje je veselo,
ubija svaki dan.
Šta nam je ostalo,
i bez rata ginem

Ne daj da zagrli te tuga,
vodim te daleko od svega.
Nećemo naći zlatni bunar,
ni sreću ispod ovoga snijega.
Ne daj da napusti te razum,
vodim te na daleke plaže.
I meni svašta pada na um,
samo mi nedaj da se lažem.

Tuga od sjevera do juga.

Riječi su suvišne,
pogledaj okolo.
Tama i zaborav,
kraj zbijenih kuća.

Samo da nađem mjesto da je posadim,
ona procvjeta brzo i dosadi.
Ljubav, pa zar i ljubav?

Samo da skupim snagu da se
pokrenem,
kad budem blizu kraju da se okrenem,
i miran samo tebi sviram.
I pjevam.

Ne daj da zagrli te tuga,
vodim te daleko od svega.
Nećemo naći zlatni bunar,
ni sreću ispod ovog snijega.
Ne daj da napusti te razum,
vodim te na daleke plaže.
I meni svašta pada na um,
samo mi nedaj da se lažem.

Tuga od sjevera do juga.
Tuga, ili neka zemlja druga

Jednom kad sretnes me
to necu biti ja
vec samo uspomene
mrve sjecanja

Samo prazna bol, sad je ostala
prazna bol kajanja
i sta radis ti, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca

Ref.
Kap po kap, kisa sprema se
samo da znas, nisam lud
da mislim na tebe
kap po kap, opet padace
te duge kise jesenje

Jednom kad dani ovi
fino posive
ne zovi mene ti
i ne trazi me

Hladno srce meni dala si
hladno srce, ostani
i s kim sada si, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca

Ref.

I sta radis ti, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca

It's sad, so sad
It's a sad sad situation
And it's gettin´ more and more absurd
It's sad, so sad
Why can't we talk it over?
Oh it seems to me
Sorry seems to be the hardest word

tužna sam...

"...
I watched from my window
Always felt I was outside looking in on you
You were always the mysterious one with dark eyes and careless hair
You were fashionably sensitive, but too cool to care
Then you stood in my doorway, with nothing to say
Besides some comment on the weather
Well in case you failed to notice, in case you failed to see
This is my heart bleeding before you, this is me down on my knees
These foolish games are tearing me apart
Your thoughtless words are breaking my heart
You're breaking my heart
...
Excuse me, think I've mistaken you for somebody else
Somebody who'll give a damn, somebody more like myself
These foolish games are tearing me apart
You're tearing me, tearing me, tearing me apart
Your thoughtless words are breaking my heart
You're breaking my heart
..."

(Jewel:Foolish games
neke sam stihove izostavila...ovi koji su napisani savršeno opisuju zašto sam tužna)

...za moju macu....

".....sve možeš izdržati i svemu odoljeti,kada uz sebe imaš prijetelja...čak i onda kada on ne može učiniti ništa više nego reći samo jednu riječ..."
P.Bossmans

sokrat

...za moju macu....

".....sve možeš izdržati i svemu odoljeti,kada uz sebe imaš prijetelja...čak i onda kada on ne može učiniti ništa više nego reći samo jednu riječ..."
P.Bossmans

tvoja maca zahvaljuje... i obećaje da će ju proći...uskoro...

Maco drz se majke ti, proce sve ,samo treba vremena,,,

hvala
naravno da će proći, ne bila ja MacaPapucharica!

It's been seven hours and fifteen days
Since you took your love away
I go out every night and sleep all day
Since you took your love away
Since you been gone I can do whatever I want
I can see whomever I choose
I can eat my dinner in a fancy restaurant
But nothing
I said nothing can take away these blues
`Cause nothing compares
Nothing compares to you

It's been so lonely without you here
Like a bird without a song
Nothing can stop these lonely tears from falling
Tell me baby where did I go wrong
I could put my arms around every boy I see
But they'd only remind me of you
I went to the doctor n'guess what he told me
Guess what he told me
He said girl u better try to have fun
No matter what you'll do
But he's a fool
`Cause nothing compares
Nothing compares to you

all the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away
I know that living with you baby was sometimes hard
But I'm willing to give it another try
Nothing compares
Nothing compares to you
Nothing compares
Nothing compares to you
Nothing compares
Nothing compares to you

Isis

heh, Držić je rekao "fortuna je kao žena, prevrtljiva i naklona mladima" oliti može se može nam se nasmješiti ili okrenuti leđa u bilo kojem trenutku, a naklona mladima jer mladi pokušavaju u životu, zazivaju fortunu, a ne stari koji su sve u životu proživili i više im nije ništa napeto...
treba tražiti sreću, a ne čekati u svom mračnom kutku sobe da nam fortuna pozvoni na vrata...

i da, tugu kad podjelimo s drugima je manja, a sreću kad podjelimo s drugima je veća

ee, isto to bi pink floydi rekli ovako:" Action brings good fortune", i mislim da je to lijek protiv tuge, zaokupit se nečim, ne dozvolit si razmišljanje o nečem što se ne može promjeniti.

"rekao si mi da smrt odnosi sve,
obećao vratiti se u rano proljeće...
još uvijek čekam te,
zovem te: vrati se!"

a šta kad se toga nakupi da dođeš do ruba pucanja?

sve prođe iako se čini da nikad neće, moja preporuka, nisu tužni pjesmuljci nego ekipa za slušanje i t"ga za jug.

Frost

a šta kad se toga nakupi da dođeš do ruba pucanja?

Ja ošla i preko ruba i pukla. Kad eto, ništa, život ide dalje, tko te pita...plivaš dalje... kako god.

Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga.

coldplay spašava stvar

1step2far

Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga.

Slažem se.Sve se više slažem s nečijom gore navedenom tvrdnjom da se tuga uvijek vraća kao pijani gost po još jedan zagrljaj.I možeš bježati koliko hoćeš,baviti se ne znam ni ja čime,raditi ne znam što,zaokupirati misli koječime,ali opet se ona vrati,baš zato što grize iznutra i ne možeš joj pobjeći.O samoći da i ne govorim...

plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

Ja se ne mogu ni napit ko čoek kad radim i petak i subotu i nedjelju i sve ostale dane u tjednu i moram na nešto ličiti. Tako da ostajem lijepa i tužna. Jebemu više.

tužno stvarno tužno...................nekad se sve moglo riješit sjekirom(mačem,kopljem,maljem)..............a sad................ubibože

bondgirl

1step2far

Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga.

Slažem se.Sve se više slažem s nečijom gore navedenom tvrdnjom da se tuga uvijek vraća kao pijani gost po još jedan zagrljaj.I možeš bježati koliko hoćeš,baviti se ne znam ni ja čime,raditi ne znam što,zaokupirati misli koječime,ali opet se ona vrati,baš zato što grize iznutra i ne možeš joj pobjeći.O samoći da i ne govorim...

Potpisujem.. nažalost, i mojim životom trenutno vlada tuga.. mogu se ja pretvarati da je nema, ali se ona svakih sat vremena probudi da me podsjeti da je još uvijek tu..

Monstrum

plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

Ovaj recept ću primijeniti danas... Moram priznati da mi nije nov i da sam ga već primjenjivala i nije radio, ali mi trenutno ništa pametnije ne pada na pamet.... Jebem ti život i muškarce i njihov sadizam i naš mazohizam i sve te "ne mogu s tobom, a bez tebe još manje" spike.... uffffffff

Ja sam sada baš tužna...

ja nisam nikad tuzan i ne planiram biti..

Monstrum

plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

prakticiram ovo i kad nisam tužna "> ">

S jedne strane treba zaposliti mozak da nema vremena razmišljati, za vrijeme pauze čokolada, čokolada, ustvari hrpa čokolade (serotonin-što već), al' opet dođe noć i gluposti počnu opsjedati dok ne zaspiš.
Kada me uhvate ta raspoloženja volim odvrnuti glazbu do daske i plesati, početi raditi nešto novo u životu, pronaći novi hobi, upoznati nove ljude, napraviti nešto totalno ludo da te trgne adrenalin.
U svakom slučaju izbjegavati sapunice i idealizirati ljude, situacije...

slažem se obyzouth... i još nešto.. probat riješit izvor tuge... ako se on može detektirati.. ako je izvor tuge općenit i odnosi se na sve askpkte života.. onda potražit stručnjaka za razgovor

josephine01

ako je izvor tuge općenit i odnosi se na sve askpkte života.. onda potražit stručnjaka za razgovor

Potpisujem.. ja sam ga pronašla, al krivo sam mislila da će se u dva, tri razgovora sve riješiti.. Taj proces ipak traje.. minimalno 6 mjeseci..

naravno... dva tri razgovora su potrebna da bi se dvije osobe pobliže upoznale i onda tek počinje rad na problemu... ljudi misle da je odlazak psihologu ili psihoterapeutu nešto bolno/strašno i sl.. većina misli da nisu bolesni da bi na takvim mjestima tražili pomoć.. podrška svima koji se odluče boriti sa svojom tugom (i sa svim drugim problemima)

josephine01

ljudi misle da je odlazak psihologu ili psihoterapeutu nešto bolno/strašno i sl.. većina misli da nisu bolesni da bi na takvim mjestima tražili pomoć..

Ima ih ovdje na forumu na pretek!

i na forumu i u osijeku i u hrvatskoj i šire ... a štaš.. tak je to sa svim predrasudama.. moraš sam sebi dati šansu da ih razbiješ i da ih se riješiš.. pogotovo kada se radi o vlastitom zdravlju (psihičkom ili fizičkom)

a čuj, postoji zdrava tuga koja traje neko vrijeme. a onda, tu je i ona nekakva nezdrava verzija koja je više kao loša navika, držiš je se jer ne znaš bolje (to je ova za koju kažeš da ju vrijeme ne liječi). ta nezdrava tuga je prava stvar za one koji se vole samosažaljevati. jadan ja, baš sam tužan. u stvari to je jedan oblik sebičnosti...ha!to je samo moja tuga, ne može mi ju nitko oduzeti. priti sik.

A opet ima ljudi koji se jednostavno ne znaju nositi s tugom i ne mogu ju riješiti sami..

evo je opet...
zanimljivo kako nekad točno možeš znati kad će doći...
još kad bi i prošla jednako lako kao što je došla...

... tužna sam jer neke stvari nisu onakve kako bih ja to željela, ali tješim se da je sve prolazno, pa tako i te situacije koje me čine tužnom, to je nešto što sam dobro naučila: sve je prolazno i mijenja se, skupa sa mnom. I uvijek, poslije kiše dolazi sunce. Ja ću čekati svoje sunce ...

Kad ostane tišina kao odgovor,
Ja imam još jedan razlog za alkohol!

MacaPapucharica

Kad ostane tišina kao odgovor,
Ja imam još jedan razlog za alkohol!

Alkohol mi dođe kao tablete koje rješavaju simptome a ne i sam uzrok!!!

Par dobrih introspekcija, kava s prijateljima, odlazak u divljinu...
Mislim da je kod ljudi najveći problem što se tiče tuge previše vraćanja na prošlost ili mentalne masturbacije vezane za budućnost - nedostaje nam život u sadašnjosti, u ovom trenutku." Carpe diem" - moj omiljeni moto.

A što se tiče odlaska kod psihologa ili psihijatra, nemam nikakvih predrasuda u vezi toga, ali ipak preporučam više psihologa koji se trudi više pronaći sam uzrok tuge za razliku od psihijatra koji će te samo navući na tablete kojima se još više bježi od suštine, a na kraju postaješ još i ovisan.
Najzdraviji recept - osvijestiti uzrok tuge,suočiti se s njim, prežvakati ga sa svih strana, izvrištati se, isplakati...što god, proći će - sve prolazi, nema apsoluta...

obyzouth

Alkohol mi dođe kao tablete koje rješavaju simptome a ne i sam uzrok!!!

upravo su simptomi ono što želim izliječiti danas...uzrok i tako ne mogu...

obyzouth

" Carpe diem" - moj omiljeni moto.

i moj

obyzouth

Najzdraviji recept - osvijestiti uzrok tuge,suočiti se s njim, prežvakati ga sa svih strana, izvrištati se, isplakati...što god, proći će - sve prolazi, nema apsoluta...

oooooooo, žvačem ga ja već godinama...sa svih strana i svim zubima...
a da vrijeme liječi rane, najveća je laž na svijetu...

no, imaš pravo, sve prolazi, proći će i danas...
sutra ć biti bolje...
ali, danas ću se napiti jer želim biti tupa i ne osjećati ništa...

obyzouth

i tebi

P.S.zaboravila sam navodnike, ovo

obyzouth

MacaPapucharica

Kad ostane tišina kao odgovor,
Ja imam još jedan razlog za alkohol!

su dva stiha iz pjesme, i samo su bili ilustracija stanja u kojem se nalazim...

no, hvala ti na potpori

Ma nema na čemu, samo pripremi nešto prirodno za mamurluk ujutro, tipa rasol (voda od kiselog kupusa) i sl.

MacaPapucharica

evo je opet...
zanimljivo kako nekad točno možeš znati kad će doći...
još kad bi i prošla jednako lako kao što je došla...

Ja joj se ovih dana nisam nadala, pa me eto opet stigla..

Ma ja sam proteklih mjesec i nešto konstantno tužna, i više mi je dosta tako se osjećati.. Imam više osjećaj kao da i ne postoji neki drugi osjećaj.. Ma..

bleh.. razumijem te savršeno, ako ti barem to nešto znači..

insomnia

Ma ja sam proteklih mjesec i nešto konstantno tužna, i više mi je dosta tako se osjećati.. Imam više osjećaj kao da i ne postoji neki drugi osjećaj.. Ma..

i ja dijelim taj osjećaj s tobom, no zadnjih nekoliko dana je intenzivniji nego inače i ne znam što mi se događa sa životom....
sve što je lijepo ja moram upropastiti, pa tako sam upropastila i jednu lijepu vezu...

"Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bi opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ptice u bijegu tisina gradi zidove
zvoni zbogom rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam
kako su me ljubile

Ref.
Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
hej,rano moja, hej

S kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ref.

Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode
nikuda bez tebe

Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
rano moja, hej"



Vidim da ostavljate stihove pjesama, pa evo da i ja ostavim... pjesma mi je predivna...
Tako se otprilike osjećam trenutno...

ja bio nešto tužan zadnjih tjedan-dva pa me popustilo sad

ja sam već indiferentna.. ne mogu biti ni tužna..

...da mi je jos jednom da se zaljubim...

eldiablo

...da mi je jos jednom da se zaljubim...

Imaš feromona na prodaju

tuga mi srce para, ne znam šta bi sa sobom... ne znam gdje bi... šta da radim... stalno mislim na to što me jebeno muči... ne mogu nikako normalno razmišljati... ljudi ne komuniciraju uopće samnom... vide da sam jebeno u kurcu... pokušavam raditi sve samo da ne mislim na to... al jednostavno ne ide.... jebemu život... iz sveg se srca nadam da će sve biti u redu.... iz sveg srca se nadam da će ovo sve proći... da je trebalo samo malo vremena i da će opet biti kako j bilo.... jaoooooo....

...

tuga mi srce para, ne znam šta bi sa sobom... ne znam gdje bi... šta da radim... stalno mislim na to što me jebeno muči... ne mogu nikako normalno razmišljati... ljudi ne komuniciraju uopće samnom... vide da sam jebeno u kurcu... pokušavam raditi sve samo da ne mislim na to... al jednostavno ne ide.... jebemu život... iz sveg se srca nadam da će sve biti u redu.... iz sveg srca se nadam da će ovo sve proći... da je trebalo samo malo vremena i da će opet biti kako j bilo.... jaoooooo....

Bit će sve u redu, samo izađi, zabavi se, nemoj misliti na to, trudi se zaboraviti na ono što te muči i pati i znaj da uvijek ima osoba koje te vole...
kažeš da ljudi ne komuniciraju s tobom, a zašto ti ne uspostaviš kontakt s njima?

malena_os

Bit će sve u redu, samo izađi, zabavi se, nemoj misliti na to, trudi se zaboraviti na ono što te muči i pati i znaj da uvijek ima osoba koje te vole...

Ne mogu zaboraviti... kao što rekoh, pokušao sam sve raditi i zabavljati se i sve raditi što mi je na pamet padalo... ali jednostavno ne ide... ne izlazi iz glave...

i znam da ima ljudi koji me vole... to jako dobro znam...

malena_os

kažeš da ljudi ne komuniciraju s tobom, a zašto ti ne uspostaviš kontakt s njima?

zato što nemam volje za ništa, a najmanje se družiti s ljudima... oni nemaju takvih problema... dobre su volje i smiju se... a ja ne mogu...

...

zato što nemam volje za ništa, a najmanje se družiti s ljudima... oni nemaju takvih problema... dobre su volje i smiju se... a ja ne mogu...

kako znaš da drugi nemaju takvih problema? vjeruj da ima ljudi koji imaju isto velikih problema pa ih skrivaju od drugih i zabavljaju se. zašto i ti ne bi tako? ne kažem da potisneš osjećaje, samo da ih staviš malo sa strane... samo razvuci osmjeh...

malena_os

"Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bi opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ptice u bijegu tisina gradi zidove
zvoni zbogom rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam
kako su me ljubile

Ref.
Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
hej,rano moja, hej

S kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ref.

Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode
nikuda bez tebe

Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
rano moja, hej"



Vidim da ostavljate stihove pjesama, pa evo da i ja ostavim... pjesma mi je predivna...
Tako se otprilike osjećam trenutno...

MALENA???al zasto si tako vulgarna..mislim malo pretjerujes sa psovkama...izvini morala sam reci..

magy

malena_os

"Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bi opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ptice u bijegu tisina gradi zidove
zvoni zbogom rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam
kako su me ljubile

Ref.
Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
hej,rano moja, hej

S kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ref.

Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode
nikuda bez tebe

Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
rano moja, hej"



Vidim da ostavljate stihove pjesama, pa evo da i ja ostavim... pjesma mi je predivna...
Tako se otprilike osjećam trenutno...

MALENA???al zasto si tako vulgarna..mislim malo pretjerujes sa psovkama...izvini morala sam reci..

magy

MALENA???al zasto si tako vulgarna..mislim malo pretjerujes sa psovkama...izvini morala sam reci..

eldiablo

...da mi je jos jednom da se zaljubim...

nenenene, diabliću!!!

budi precizan!

to sam i ja poželjela i ostvarilo mi se...a zaboravila sam naglasiti da se SRETNO zaljubim!

preciznost je majka!

magy

malena_os

"Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bi opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ptice u bijegu tisina gradi zidove
zvoni zbogom rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam
kako su me ljubile

Ref.
Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
hej,rano moja, hej

S kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
hej kamo srece da sam pjevat' mogao

Ref.

Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode
nikuda bez tebe

Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake
rano moja, hej"



Vidim da ostavljate stihove pjesama, pa evo da i ja ostavim... pjesma mi je predivna...
Tako se otprilike osjećam trenutno...

MALENA???al zasto si tako vulgarna..mislim malo pretjerujes sa psovkama...izvini morala sam reci..

WTF???... Dobra trava ha?

samo uz brdo čevapa i hektolitre rakije

..iz dana u dan sve više tonem.....
..uvijek sam se trudio držat optimističan duh....vedro raspoloženje....u zadnje vrijeme mi to nikako ne uspjeva....liježem kasno...nespavam....ono u čemu sam godinama uživao više me ne veseli.....
....dolaze mi dani kada bih trebao biti najsretniji u životu....diploma je pred vratima...a meni se više ništa ne da....nemam volje....diplomski krenem radit....pa samo sjedim pred laptopom i ništa ne napravim....
ne mogu reći da imam neke konkretne probleme....samo ne mogu više....

sokrate, apsolutno te razumijem...
i sama sam često (a i sada sam) bila u takvim stanjima...i svaki put bih govorila "ne mogu više", a gle, još uvijek guram...
ne daj se!
teško je, ali proći će...
vidi, lijep je dan...pusti diplomski, izađi van, šetaj, trči, vozi bicikl, pokušaj se opustiti...džabe sjediti i "raditi" kad ti ne ide...
puno si mi pomogao više puta, daj se javi pa ću pokušati pomoći ja tebi

mene kad pukne tuga sjednem, zujim, mislim, malo pustim suzu i na kraju zaspim. kad se probudim obicno prodje.
zasad mi je to najbolje rjesenje...
sva sreca ne dolazi cesto i ne traje dugo. ako potraje onda obavezno okupiram mozak sa necim da ne mislim.
il se sjetim neceg zbog ceg sam puno vise bila tuzna pa skuzim da je ova tuga bombon naspram nekih prijasnjih!

tuga..... ovisno zasto sam tuzna. tako ju i lijecim. prkosom, ponekad glazbom, mozda samo prespavam ili se utopim u kavi i cokoladici nekoj, naj najbolje u drustvo dobre prijateljice ili frenda

tuga.ah tužna sam zadnje vrijeme jako.tužna sam zbog toga što volim nekoga svim srcem.tužna sam zbog toga što ga ne mogu uvjeriti u to.onda se zapitam dali me uopće voli.pa zar ne vidi pitam se?
kažem mu?jednom se kune u sve ,drugi put mi opet ne vjeruje.kaže mi da nikada neču zaboraviti zadnjeg dečka.a ja ?jednostavno nekada nemam više snage.do bivšega ne osječam ništa.za mene je prošlost.volim dečka svim srcem.nikada nisam ovako voljela .on mi to ne vjeruje kada mu kažem.kaže da je nemoguče .a ja ga tako volim ..i danima je tuga u mom srcu.pitam se šta da uradim da bi shvatio šta mi znači.on se kune u svoju ljubav.ali u samoći se pitam .kako me voli ako mi ne vjeruje.kunem se u sve što mi najviše znači u životu koliko ga volim ah .boli me to.tužna sam zbog toga što recimo priajtelju vjeruje kada mu on kaže nešto a meni ne.nikada mu nisam lagala.od samog početka sam potpuno iskrena.i onda se zapitam ,a šta ako on to radi samo da mi meni dosadilo i da bi ja njega ostavila.možda želi da ga ostavim ah neznam više ni sama.znam samo da ga volim a on mi to ne vjeruje....dali če uvijek tako biti?dali ču mu uvijek morati objašnjavati po par sati da do bivšega ne osjećam ništa....eto zato sam tužna danima i noćima

@darigogi@

tuga.ah tužna sam zadnje vrijeme jako.tužna sam zbog toga što volim nekoga svim srcem.tužna sam zbog toga što ga ne mogu uvjeriti u to.onda se zapitam dali me uopće voli.pa zar ne vidi pitam se?
kažem mu?jednom se kune u sve ,drugi put mi opet ne vjeruje.kaže mi da nikada neču zaboraviti zadnjeg dečka.a ja ?jednostavno nekada nemam više snage.do bivšega ne osječam ništa.za mene je prošlost.volim dečka svim srcem.nikada nisam ovako voljela .on mi to ne vjeruje kada mu kažem.kaže da je nemoguče .a ja ga tako volim ..i danima je tuga u mom srcu.pitam se šta da uradim da bi shvatio šta mi znači.on se kune u svoju ljubav.ali u samoći se pitam .kako me voli ako mi ne vjeruje.kunem se u sve što mi najviše znači u životu koliko ga volim ah .boli me to.tužna sam zbog toga što recimo priajtelju vjeruje kada mu on kaže nešto a meni ne.nikada mu nisam lagala.od samog početka sam potpuno iskrena.i onda se zapitam ,a šta ako on to radi samo da mi meni dosadilo i da bi ja njega ostavila.možda želi da ga ostavim ah neznam više ni sama.znam samo da ga volim a on mi to ne vjeruje....dali če uvijek tako biti?dali ču mu uvijek morati objašnjavati po par sati da do bivšega ne osjećam ništa....eto zato sam tužna danima i noćima

De ti njemu reci MAJMUNE GLUP SI i od**bi to. Vidiš da je konj.

u mom slučaju je to problem što mene najčešće povrijede stvari koje se drugima čine nevažnima i glupim... i onda ispaden debil na kraju šta se rastužim zbog nečega ili zaš sam si to uzela tak previše k srcu...jbg...takva sam... kako to ubijam ni sama ne znam točno... nekad samo prespavam i drugi dan bude boljee, a nekad se ubim razmišljajuće i onda na kraju više neam snage i odustanem se patit s time...al jedno što uvijek upali je glazba...uuuvjek pomogne!

Čudna je ta tuga, dođe lagano da ni ne osjetiš i iznutra te jede, ne da ti disati i živjeti normalno. I mene povrijede sitnice, ali od sitnica se i grade veze, bilo prijateljske ili ljubavne. Najviše me može povrijediti kad se zaborave meni važne stvari i kad me se uzima zdravo za gotovo.

1step2far

Najviše me može povrijediti kad se zaborave meni važne stvari i kad me se uzima zdravo za gotovo.

znam kako je to...i men i je to jedno od najgorih stvari....

Mene najviše povrijedi kad me se laže, i kad me se pravi budalom. Kakvo god sranje da je, volim kad mi se kaže u lice, tako stoje stvari, i to je to. Ali muljanje, foliranje, izmotavanje, i sl. ne opraštam. Srećom, u takvoj situaciji prevlada ljutnja, a onda mi je lakše i nositi se sa tugom. Dobra stvar je što s vremenom ipak sve izblijedi.

pumpkin

Mene najviše povrijedi kad me se laže, i kad me se pravi budalom. Kakvo god sranje da je, volim kad mi se kaže u lice, tako stoje stvari, i to je to. Ali muljanje, foliranje, izmotavanje, i sl. ne opraštam. Srećom, u takvoj situaciji prevlada ljutnja, a onda mi je lakše i nositi se sa tugom. Dobra stvar je što s vremenom ipak sve izblijedi.

potpisujem...dupli potpis na ovaj prvi dio...

pumpkin

Mene najviše povrijedi kad me se laže, i kad me se pravi budalom. Kakvo god sranje da je, volim kad mi se kaže u lice, tako stoje stvari, i to je to. Ali muljanje, foliranje, izmotavanje, i sl. ne opraštam. Srećom, u takvoj situaciji prevlada ljutnja, a onda mi je lakše i nositi se sa tugom. Dobra stvar je što s vremenom ipak sve izblijedi.

Sve navedeno važi i za mene.

Frost

pumpkin

Mene najviše povrijedi kad me se laže, i kad me se pravi budalom. Kakvo god sranje da je, volim kad mi se kaže u lice, tako stoje stvari, i to je to. Ali muljanje, foliranje, izmotavanje, i sl. ne opraštam. Srećom, u takvoj situaciji prevlada ljutnja, a onda mi je lakše i nositi se sa tugom. Dobra stvar je što s vremenom ipak sve izblijedi.

Sve navedeno važi i za mene.

Slažem se.

Ehh.. sinoć prije spavanja me takva tuga uhvatiLa, zbog stvari koje se oko mene događaju, što svaki dan čitam i gLedam ružne vijesti.. i jer mi je žaLosno da otac dvoje maLe djece mora ić van radit da bi ih mogao uzdržavat, da ne vidi njih i ženu tjednima, e to mi je jako žaLosno
i boLest...

Mother Earth

Ehh.. sinoć prije spavanja me takva tuga uhvatiLa, zbog stvari koje se oko mene događaju, što svaki dan čitam i gLedam ružne vijesti.. i jer mi je žaLosno da otac dvoje maLe djece mora ić van radit da bi ih mogao uzdržavat, da ne vidi njih i ženu tjednima, e to mi je jako žaLosno
i boLest...

Da, bolest bliske osobe je posebno gadan osjećaj..

Kad sam tuzan pokrenem Civilization i ubijem Gandija atomskim bombama. Pacifisticki gad. Uvijek me to oraspolozi... ;-)

..što kada se miješaju tuga i sreća....
što kada se par mjeseci trudiš održati vezu.....a nikako ne ide....
onda se pojavi netko drugi s kime se opet osjećaš sretno....a s ovim prvim si prošao toliko toga...
..u jednom trenutku sam siguran što napraviti...u drugom bi najradije iskočio iz svoje kože....
....žao mi je što je nečemu lijepo došao kraj...a u slijedećem trenutku sretan sam jer uz nekoga opet mogu biti sretan...
..i sve to u jednom..KAKO to izdržati...???
.........

ja sam tužan već nekoliko mjeseci, iliti otkad sam izgubio curu/najboljeg prijatelja... ono konstantna tuga i potištenost, ali ja sam dosta staložen karakter koje može trpat emocije u "ormare iza" pa onda guram solidno... npr. većini, ako ne i svima djelujem čisto ok i zadovoljno, nije da nisam tako al jbg ima tu više nijansi... kako ju lječim? ignoriram ju pa testiram onu teoriju vrijeme liječi sve rane... ajd da vidimo tog pametnjakovića koji je to izmislio dal je pun govana ili ima nešto u tome heh
fali mi u zadnje vrijeme jako trenuci neki tipa gledanje filmova dok budeš s nekim zagrljen ko 2 životinjice i sl. to me rastura

i da, od svega toga sam emocionalni kripl... run, forrest, ruuuuunnnn

ono što me vadi je glazba, sviram svaki dan po par sati na ulici, bez toga bi ošo u 3pm
po tom si mogu predočit kako je nekome bez hobija u takvoj situaciji, mora da je strašno

Tuga zna bit vrlo tricky.

Nekad te uhvati baš u onom trenutku kada misliš za sebe da si je se napokon riješio, da si se uspio maknuti od svega što te činilo nesretnim i tužnim, samo da bi te ista uhvatila u najnezgodnijem mogućem trenutku...

Svatko se na svoj način nosi s tugom, bitno je dobro upoznati sebe i shvatiti kakav to mehanizam nosiš u sebi koji procesuira tu tugu.

I ja sam tužan, jer, kao i Kodrann, i ja sam izgubio neke ljude u svom životu koje sam smatrao vrlo dragim i bliskim prijateljima; situacija donekle slična sokratovoj, samo što, eto, s nekim ljudima ne možeš biti sretan zbog X razloga i jednostavno ih moraš izrezati iz svog života dok te sve to ne obuzme i proguta cijelog ako je netko tužan kao ti a ne možeš ga usrećiti ili taj netko to odbija - zašto patiti? Sve je stvar izbora...

Test tuge je test karaktera - ako preživiš i one najgore situacije kada ti više nije ni do života (been there), preživjet ćeš sve. Plus, naučit ćeš koliko si zapravo čvrst/a kao osoba

Naravno, glazba (i nekad alkohol) pomažu

P.S. nemam pojma što sam ja to sad tu napisao

Eh, da...

sokrat

..što kada se miješaju tuga i sreća....
što kada se par mjeseci trudiš održati vezu.....a nikako ne ide....
onda se pojavi netko drugi s kime se opet osjećaš sretno....a s ovim prvim si prošao toliko toga...
..u jednom trenutku sam siguran što napraviti...u drugom bi najradije iskočio iz svoje kože....
....žao mi je što je nečemu lijepo došao kraj...a u slijedećem trenutku sretan sam jer uz nekoga opet mogu biti sretan...
..i sve to u jednom..KAKO to izdržati...???
.........

život je stalna mijena, ako je nešt puklo, možda nas nešto još ljepše čeka! Ne treba žaliti za prošlim vremenima, budite sretni što su bila lijepa, ima još dana u životu, nadajte se sreći i uživajte u svakom trenutku.

Elena_Os

https://www.youtube.com/watch?v=5kmwL-YkmU4

Eh, da...

Oh, ovo je jako tužno, no bol treba odbolovati i ći dalje i dalje, nema smisla okretati se...

Glas tuzi dajte,
jer kad bol ne govori,
tad punom srcu šapće
veleć mu da pukne.

Macbeth (Shakespeare)

Istina....

ni sama ne bih bolje sročila kako se sada osjećam

AYO - These days

I know I should be more grateful
grateful for everytihng I have
And I know I should be less downfall
But unfortunately Iam just human
I'm in a big hole surrounded by fear
I'm in a deep dark hole
Deep enough for me to disapear
But should I go if earth the only place I know
All I know is I don't wantthis anymore
Livin' out life without nowhere what a distant is searching for

There are days where I would love to be somebody else
Days where I am fighting myself
There are days where I wish I would be a child again
And sometimes days where I wish they wouldn't last
Days where I wish I would be dead

Step back, stay away from me
Can't you respect that I only need my peace
These days I'm too weak to see
These days I'm all about me
I don't want to talk this out
Cause there are certain things we don't need to talk about
The silence in between will let you know what I mean
And each time I try to escape
I pray to go not to let me fake
And to take my doubts away
Hum hum....

There are days where I would love to be somebody else
Days where I am fighting myself
There are days where I wish I could be a child again
And sometimes days where I wish they wouldn't last
Days where I wish I would be dead....

koliko čujem, ima grešaka u tekstu, ali prejadna sam da bih ih sada ispravljala...

poslušajte sami, predivna pjesma

nemojte da vas moram tjerat s ove teme, ej

ja sam bio u njemačkoj tjedan dana, vratio se juče i već vidim da ću past brzo u depresiju . jebovasmilanbandićihrvatska

sad sam pokrenuo AYO, podsjeća me na Skin iz skunk ananasie-a...which is good

Kodrann

sad sam pokrenuo AYO, podsjeća me na Skin iz skunk ananasie-a...which is good

najdraži mi bend...nisam nikad Ayo uspoređivala s njima, ali, možda mi se zato i sviđa, hm?

MacaPapucharica

Kodrann

sad sam pokrenuo AYO, podsjeća me na Skin iz skunk ananasie-a...which is good

najdraži mi bend...nisam nikad Ayo uspoređivala s njima, ali, možda mi se zato i sviđa, hm?

nemoj ni uspoređivat s tvorovima, nego sa skin, tj. njenim glasom...
a prvi album skunka je remek-djelo!

kad sam tužan...učim ko konj...jer mi se ne da izlazit iz kuće...i onda položim neki predmet i barem na tren zaboravim tugu....
samo je problem što sam jako rijetko tužan...gotovo nikad...
za ozbiljno...kad sam u bedu...gledam pervana ili pustim edu maajku - no sikiriki....sve probleme kad pogledam su mali ko kikiriki

Slažem se sa prethodnim postom.
Citiram nešto što sam davno pročitala: Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.

Ne znamo koliko smo sretni dok eventualno to ne izgubimo.

vrijeme ne liječi sve rane, ali otupljuje oštrine na njima!!!

simo031

Kad sam u bilo kakvom bedu prošećem po DGO i razmišljam kako i što dalje.

Onda te tek treba ubit tuga!

PEGY

simo031

Kad sam u bilo kakvom bedu prošećem po DGO i razmišljam kako i što dalje.

Onda te tek treba ubit tuga!

DGO je zakon. Tamo sam rođen i odrastao. Tamo mi je sve 5 .