U svježem betonu
Ostavit ću trag
U obliku srca
te nastavit' dalje
I shvatit ću, valjda,
Jednog ranog jutra,
Tko je vrag
Što jurca,
Što me na put šalje.
Vratit ću se jednom
Na taj pločnik ravni,
Kad budemo stari,
Kad budemo davni.
I kucat će to srce
Kad god sklopim vjeđe,
Kada neki klinci,
Kao ja što nikad,
Kada netko drugi,
Kao ja što nisam,
Kao ja što neću,
Preko njega prijeđe,
Djevojčicu jednu
Primijetit ću tada,
Kako igrom lako
Tim pločnikom ide,
Kako osmijeh znam joj,
Kako znam nju, mada,
Nikada ju nisam
Ugledao prije.
I nadam se, znat ću
Zvuk te dječje pjesme
Ne znajući riječi,
Znat ću da je tvoja,
Znat ću da je naša
Što mogla je biti.
Znat ću da je netko
U milijun boja
Uspio što nismo,
Onaj san naš sniti.
**************
"So touching you wouldn't believe it, so gorgeous as to make grown men weep, so much of an achievement I can't possibly do it justice here." - procitao sam u jednoj recenziji Pulpove pjesme Wickerman. Pjesma obradjuje istu temu, a cini mi se da recenzija moze vrijediti i za ovu.
Iako nisam namjerno stavila svoj datum rođendana u profil, očito ih ima koji to predobro pamte...i znaju kako me taknuti...
Zahvaljujem i ispričavam se svima na privatluku koji me sad tu snašao.
Zahvaljujem i onima koji su mi slali sms noćas, koji su me zvali jutros i danas čestitali usmeno i pismeno. Posebno hvala curama s posla koje su me iznenadile, Radio plusu koji me iznenadio još više i posebno hvala Tebi, moj dragi prijatelju s druge strane svijeta.
Heeeeeeeeej, sad me skoro uhvatila grižnja savjesti jer ti ne znam datum rođenja (a Blizanke smo, zaboga!), ali dobro je - nisam ni mogla znati.
Pa, sretan rođendan, da narasteš velika, slušaš svog sina i Vepeja, i da ne zaboraviš da kronološko mjerenje vremena ne znači ništa spram onog subjektivnog (a takvo je tvom duhu zasigurno bilo blagonaklono!)
TRAG
