Mladjo
Dylansport je uvjerljivo najbolji način zadovoljavanja osnovnih ljudskih nagona. evolucija nas je stvorila inteligentnim bićima, ali neki prirođeni nagoni su u svima od nas. pitanje je gena (na prvom mjestu) i odgoja koliko će ti nagoni izlaziti na površinu. ja sam, recimo, tipičan primjer čovjeka koji kroz sport ispunjava i zadovoljava te primitivne nagone. ali nakon, primjerice, 60 minuta rukometne utakmice ja ću sa svakim dancem, srbinom ili francuzom popiti vopija. pičvajz me ne zanima, zviždanje na himnu me ne zanima, tonson me ne zanima, za piranski zaljev me osobno boli kita. jaka stvar oćel ante ili primož uvatiti tri ribe više ili manje. da su sve razmirice kroz povijest ostale isključivo na toj nekoj "sportskoj", "zdravo rivalitetskoj" razini, bili bi evolucijski i tehnološki 2000 godina napredniji.Nikada neću shvatiti taj ponos ili što li je već zbog pripadnosti nekom narodu. Ili vjeri. Hrvat i katolik, ako nisi, onda si protiv ove nacije, klasična, odavno izlizana priča koja se neprestano obrće u cijeloj ovoj državi.
Što meni znači biti Hrvat? Apsolutno ništa. Države i granice su ostalom umjetna tvorevina, jer naposljetku, svi smo mi samo ljudi i građani ove planete. Malo patetično, ali, jebiga, istinito je.
A što vama svima toliko znači što ste ove nacionalnosti? Što vam znače sportski uspjesi ove države? Ili ovaj muzičar koji pripovjeda o vjeri, ljubavi i domovini?
Uistinu bih htio jedan suvisli odgovor, da možda i shvatim taj mentalni sklop pravih Hrvata.
Ti ipak, obzirom da te znam, nisi osoba od koje želim odgovor
