Jugo-sfera

U susret dolasku Tadića u RH, sigurno će, barem u kuloarima biti potegnuto pitanje uže gospodarske suradnje. Ma šta uže, mole se Bogu naši gospodarstvenici, grabi što šire.
Njegovo klanjanje žrtvama, ili tobožnja, možebitna isprika za zločine koje su počinili sunarodnjaci biti će iznivelirana u Paulin Dvoru, jer će se tamo i naš Josipović pokloniti i ispričati za isto tako nešto.
Male geste velikih ljudi, ili obrnuto, svejedno, opet neće vratiti tisuće žrtava, niti sjaj Borova, npr. Možda i hoće, ali ne tako brzo.
Kolumnist britanskog lista, nehotice je opalio pojam jugo sfere kao nove balkanizacije, ili regionalizacije ovog "regiona" kako će Tadić sigurno puno puta reći.
No, nije to tako bezazleno. Šeks bi na ovo rekao kako se Sabor osigurao protiv takovih ideja onom famoznom zabranom balkanskih asocijacija. Ali tko danas Šeksa doživljava, osim Polančeca, možda, ili Ustavnog suda...
Da se puno toga kreće u tom smjeru dade se primjetiti iz niza događanja.
Potpisan je sporazum o suradnji željeznica SHS (kako jednostavno pamtljivo), koju su već započeli na Kajmanskom otočju bivše uprave. Onda je pod krinkom hitnog postupka u Saboru progurana suradnja RH i Srbije po pitanju obrane(!?). Slovencima je ponuđena suradnja u zajedničkoj obrani zračnog prostora po principu: mi pilote, oni pare za avione. Doduše, oni baš nisu za to, skoro 2/3, ali čekaj dok se uključe i Srbi, onda će svi zajedno zaključiti da je to strateški interes i velika ušteda novca. Latinica na ovu temu bila je poseban doživljaj, kada ona Redžepova poziva i priziva vrijeme kada je sve bilo milina. O našim tajkunima da i ne pričam, oni odavna znaju što im je činiti, jer se svi skupa dobro razumijemo, pa nam bar ne treba prevoditelj(!?).
Samo još za kraj da Tadić u Vukovaru zavapi: "Tko nas, bre, zavadi" i doživljaj je potpun.
A ti, rajo, misli što god hoćeš, a radi što ti se kaže. Da je netko '92 prognozirao ovakav razvoj događaja, završio bi u zatvoru kao bolesni vizionar i državni neprijatelj br.1. Sad i nas mlađe, koji nismo ratovali, ali smo plakali za tatom kad je odlazio u rat, zanima čemu sve to? Čemu žrtve i tolika šteta, ako će sve opet biti kao prije. Pa nismo mi pokusni kunići! Ili jesmo?

Posjet Tadića tumači u ovoj državi (i izvan nje) svatko iz svog političkog diskursa. Naša ljevica, na primjer, u tome vidi velik iskorak prijateljstva iz Srbije, jer joj je lako zaboraviti ono u čemu nije sudjelovala. Zašto bi ljevicu patile ratne rane kad je rat – prespavala?! Nju, ionako, s vremena na vrijeme uhvati sindrom naknadne pameti, pa nam tu malo održi koje loše predavanje o ženevskoj konvenciji, ratnom pravu, o Del Ponte, Louis Arbour, pa malo opanjkava branitelje, pa malo komparira kako bi ona znala bolje… No, sve te lijeve teorije gube na težini jer su propustile testiranje u praksi. Tako se dogodila stvarnost u kojoj nigdje nije bilo ove superiorne intelektualne kaste; ostali su samo naivci s iskrenom emocijom prema rodnoj grudi, naivni toliko da nisu žalili vlastite krvi da bi je spasili od krvnika. I spasili su je, kako god su znali i umjeli. Tako da su se, napokon, mogli vratiti Lijevi na scenu i dovoditi im danas Tadića, ocvalog beogradskog foliranta napuhanog držanja; tog pionira novog, opskurnog balkanskog turizma – kako netko reče ovih dana – hodanja po mjestima masovnih stratišta uz loše glumatanje žalosti. S ciljem izjednačavanja svih strana u ratu, a s konačnim i vrhunskim: „Tko nas, bre, zavadi?!“
Svatko imalo normalan zna što je činiti da bi se makar razriješio misterij neviđenog zločina iz devedesetih. Neiskrena žalost loših beogradskih glumaca s figama ispod stola nije dovoljna. Nikako.
No, ne možemo Tadića kriviti što nas ponižava. Jer, u vlastitom dvorištu MI određujemo pravila i podvlačimo crtu do koje se smije ići.

Priprema za ovako nešto je već davno napravljena. Vecinu civilnih udruga ali i medija drze blago receno "lijevi".
Vodile su se razne kampanje da se ocrni sve što je hrvatsko. Nisi cool ako objesis zastavu za drzavni praznik, seljačina si ako su ti dobreneke pjesme od Thompsona, koljač si jer podrzavas generale koji su na sudu po zapovjednoj odgovornosti.
Nisu ti ljudi glupi, znaju oni kako to sve odradit. Zavadili su desnicu, ocrnili grupe građana koje bi se mogle pobunit (npr. navijače sve proglasili hooliganima bez ljudskih prava), sve učestaliej ponavljaju teze da je zapravo ovo bio građanski rat i da se sukob iscenirao...
Nevjerovatno je da vec 15g nakon rata zbog lopova u vrhu politike oni dobiju tolike ovlasti i takav veliki utjecaj!
FUJ!

Početak je ovo jednog divnog prijateljstva:
http://www.vecernji.hr/vijesti/stanimirovic-srbi-nisu-poceli-rat-d-kosor-to-je-protiv-pomirbe-clanak-212731

Milorade, ali on je mislio doista tako; ne peglaj stvari...

A, ako netko baš ima želučanih sokova - evo i originala:
http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Tadic-nas-je-ohrabrio.sr.html

 Jebem i mirnu reintegraciju, i onog ko' ju izmislio. Zbog te izmišljotine ( tkz. mirne reintegracije ), nam sljeduje opet 20-40 godina ispiranja mozga „bratstvom i jedinstvom“ ( jedino se sad to sranje zove mirni suživot ) pa opet možemo očekivat neku usranu "balvan" revoluciju. Da smo im se lijepo "krvi" napili onako kako je i red, ( Bljesak i Oluja ) izbjegli bi sva ta sranja koja nam se događaju danas. Svatko bi živio u "svojoj kući" i u njoj sam određivao pravila za "podstanare". Kome se sviđa dobro, kome ne, nek si traži drugog "stanodavca".
 Ne, ne opravdavam zločine koji su se dogodili prilikom oslobađanja okupiranih teritorija (naprotiv, osuđujem ih) međutim smatram da bi Hrvatska danas bitno bolje politički kotirala u regiji i svijetu, da smo svoje teritorije oslobodili vojnim putem kako smo ih i izgubili.

Ne shvačam zašto je stanimirović dao tu izjavu odmah nakon tadićeve posjete, sigurno ne bez razloga jer on je psihijatar, dakle nije neki blento koji melje bezveze.

"Jugo-sfera" je izraz kojim ratni profiteri i kriptofasisti plase neobrzovan puk i huskaju na mrznju.

Izraz sam po sebi ne govori nista, osim da na odredjenom zemljopisnom podrucju postoje neki zajednicki interesi, postoji civilizacijsko i kulturno naslijedje koje se moze staviti pod isti nazivnik. Diplomatski izraz kojim je zamijenjen "zapadni Balkan" ili "Balkan". Jugo-sfera je nesto kao pojam "Skandinavija". I to je otprilike to.

No, taj pojam je dezurnim ratnim profiterima, sitnim dusama sto zive od lesinarenja hrvatske ekonomije i stranackog klijentelizma dosao kao kec na desetku, iako ga je izrekla politicki neznacajna osoba kojoj je dopizdilo koristiti druge termine za ovo podrucje.

Nema nista bolje od stapanja tog termina s kostima i zrtvama koje se poubijane na Ovcari i Paulin dvoru.

Chargeru, nije te sramota pred obiteljima zrtava sto si kosti njihovih najmilijih iskoristio za ovakvu politicku podvalu i nacionalisticko huskanje?

Btw. ti si protiv poboljsanja prometne komunikacije? Mozda najbolje da iscupamo zeljeznicku prugu. Imali smo autoput koji je povezivao istok i zapad, ali zahvaljujuci kamenju u necijim glavama, tim autoputom ne vozi vise nitko.

Zato je M0 kroz Madju krcat k'o sipak. Ali, neka, valjda vi nacionalno osvijesteni koji i nakon 20 godina trgujete kostima zrtava znate sto je za Hrvatsku najbolje.

PEGY

Ne shvačam zašto je stanimirović dao tu izjavu odmah nakon tadićeve posjete, sigurno ne bez razloga jer on je psihijatar, dakle nije neki blento koji melje bezveze.

Jasno da nije blento.

On je predsjednik stranke koja opstaje zahvaljujući neprestanom međunacionalnom sukobu. Ako nestane sukoba, nestat će i stranke.

Što je dakle zadatak tog opskurnog političara? Zadatak mu je da provocira primitivne nagone, da zavadi jadan, osiromašen i neobrazovan puk, puk kojemu je povijest često bio značajnija tema od vlastitog želuca.

On to čini uz svesrdnu pomoć onih kojima je želudac pun, i koji imaju vremena. Oni su u mirovini, a želuce im obilato pune hrvatski porezni obveznici.

Ako taj marginalni psihijatar u svome zadatku uspije, i ubaci svoje ljude u predstavnička tijela, onda mu tek preostaje da ispuni i drugi zadatak, a to je sudjelovanje u vlasti. To obično radi koaliranjem s istima onima sa kojima se prethodno svađa. Sudjelovanjem u vlasti krug se zatvara, želuci su puni, privilegije ostaju.

Hrvatska je talac tog ološa.

Ovaj posjet srpskog predsjednika, osim što je za budućnost toliko malo važan da je pretjerano o njemu i pisati, ipak je pokazao da građani Hrvatske malo po malo prepoznaju taj truli kvazi-desničarski mulj, tu nakupinu taloga prošlosti, koji se iz komotnih mirovina vrti u krug 20-ak godina. Naime, ovaj posjet, simbolički pristojan, pkazao je kako se talog manifestirao tek u par medijskih priopćenja, te u prostestima na prste nabrojivih pojedinaca, i nekoliko izmanipuliranih žrtava rata.

Ljudima je već dosta tih sranja.

No naprosto frapira sličnost, čak i identičnost fraza i floskula kojemu se na obostrano služe te navodno zavađene strane - nazovimo ih "velikim Hrvatima" i "velikim "Srbima". Čini se da je tekstopisac isti, a u tekstu ostavlja praznima mjesta na kojima se po potrebni upiše "Hrvati" ili "Srbi", "Sdss" ili "Hdz", "Hsp" ili "Hdssb".

W.M. Felt

PEGY

Ne shvačam zašto je stanimirović dao tu izjavu odmah nakon tadićeve posjete, sigurno ne bez razloga jer on je psihijatar, dakle nije neki blento koji melje bezveze.

Jasno da nije blento.

On je predsjednik stranke koja opstaje zahvaljujući neprestanom međunacionalnom sukobu. Ako nestane sukoba, nestat će i stranke.

Što je dakle zadatak tog opskurnog političara? Zadatak mu je da provocira primitivne nagone, da zavadi jadan, osiromašen i neobrazovan puk, puk kojemu je povijest često bio značajnija tema od vlastitog želuca.

On to čini uz svesrdnu pomoć onih kojima je želudac pun, i koji imaju vremena. Oni su u mirovini, a želuce im obilato pune hrvatski porezni obveznici.

Ako taj marginalni psihijatar u svome zadatku uspije, i ubaci svoje ljude u predstavnička tijela, onda mu tek preostaje da ispuni i drugi zadatak, a to je sudjelovanje u vlasti. To obično radi koaliranjem s istima onima sa kojima se prethodno svađa. Sudjelovanjem u vlasti krug se zatvara, želuci su puni, privilegije ostaju.

Hrvatska je talac tog ološa.

Ovaj posjet srpskog predsjednika, osim što je za budućnost toliko malo važan da je pretjerano o njemu i pisati, ipak je pokazao da građani Hrvatske malo po malo prepoznaju taj truli kvazi-desničarski mulj, tu nakupinu taloga prošlosti, koji se iz komotnih mirovina vrti u krug 20-ak godina. Naime, ovaj posjet, simbolički pristojan, pkazao je kako se talog manifestirao tek u par medijskih priopćenja, te u prostestima na prste nabrojivih pojedinaca, i nekoliko izmanipuliranih žrtava rata.

Ljudima je već dosta tih sranja.

No naprosto frapira sličnost, čak i identičnost fraza i floskula kojemu se na obostrano služe te navodno zavađene strane - nazovimo ih "velikim Hrvatima" i "velikim "Srbima". Čini se da je tekstopisac isti, a u tekstu ostavlja praznima mjesta na kojima se po potrebni upiše "Hrvati" ili "Srbi", "Sdss" ili "Hdz", "Hsp" ili "Hdssb".

Svega toga ne bi bilo , da nije bilo mirne reintegracije ...

simo031

Svega toga ne bi bilo , da nije bilo mirne reintegracije ...

Sto time zelis reci, zavrsi misao.

Koja je bila alternativa mirnoj reintegraciji? Onako, svojim rijecima opisi kako ti vidis alternativu.

Leteci mungos

simo031

Svega toga ne bi bilo , da nije bilo mirne reintegracije ...

Sto time zelis reci, zavrsi misao.

Koja je bila alternativa mirnoj reintegraciji? Onako, svojim rijecima opisi kako ti vidis alternativu.

Piše ti u mom prethodnom postu.

simo031

Piše ti u mom prethodnom postu.

Da, preskocio sam, sorry. Dakle, ti si zagovornik etnickog ciscenja. Hrvatski grb, Isus, kriz i etnicko ciscenje.

Misli 21. stoljeca.

Leteci mungos

simo031

Piše ti u mom prethodnom postu.

Da, preskocio sam, sorry. Dakle, ti si zagovornik etnickog ciscenja. Hrvatski grb, Isus, kriz i etnicko ciscenje.

Misli 21. stoljeca.

Vojno riješavanje dijela istočnog dijela RH nije etničko čišćenje, to je samo povrat teritorija vojnim putem.
Govorenje da je to etničko čišćenje je impliciranje da je automatski čim je vojno, odmah i zločinačko. Što nije istina.
A činjenica je da bi bilo puno bolje da je bilo vojno, iako bi bilo više žrtava.

Leteci mungos

simo031

Piše ti u mom prethodnom postu.

Da, preskocio sam, sorry. Dakle, ti si zagovornik etnickog ciscenja. Hrvatski grb, Isus, kriz i etnicko ciscenje.

Misli 21. stoljeca.

Da, ja sam pobornik „etničkog čišćenja“ (tako si ti definirao oslobađanje vlastitih okupiranih teritorija vojnim putem), a to bi nam to donijelo jednaka prava za Hrvate u Srbiji i Srbe u Hrvatskoj. Da ja sam pobornik „etničkog čišćenja“, jer bi to spriječilo koje-kakve Stanimiroviće da „ispucavaju“ po medijima otrovne poruke međunacionalne mržnje u svrhu popravljanja vlastitog bankovnog računa. Ruku na srce da isti nije “političar“ u Hrvatskoj, u Srbiji bi liječio ovce na Zlatiboru od PTSP-a poslije napada vuka ili medvjeda. Da, ja sam za „etničko čišćenje“ jer zadnja bajka o „bratstvu i jedinstvu“ kojom su nas sistematski nadajali od 45' – 90' je donijela smrt i stradanje svim etničkim zajednicama u bivšoj državi, i nikako ne želim da se taj scenarij ponovi mom djetetu ili unuku. Želim jasno i precizno definirane granice, i odnose između Hrvatske i susjednih država, jer ako tome nije tako, ostavljamo otvoren prostor Stanimiroviću i njemu sličnima za desničarenja i nepotrebno održavanje nacionalne netrpeljivosti i napetosti . Da ja sam za „etničko čišćenje“ jer je u povijesti svaki usrani pokušaj udruživanja različitih etničkih zajednica (samim tim i različitih kultura i običaja) sa ovih prostora rezultirao krvavim ratom i masovnim stradanjima. To su misli za 21. stoljeće, tu si u pravu.
I da, volim svoju domovinu (unatoč stanju u koju su je lopovi doveli) , vjerujem u Isusa Krista i klanjam se križu na kojem je Krist umro za sve ljude ovoga svijeta.

Leteci mungos

"Jugo-sfera" je izraz kojim ratni profiteri i kriptofasisti plase neobrzovan puk i huskaju na mrznju.

Izraz sam po sebi ne govori nista, osim da na odredjenom zemljopisnom podrucju postoje neki zajednicki interesi, postoji civilizacijsko i kulturno naslijedje koje se moze staviti pod isti nazivnik. Diplomatski izraz kojim je zamijenjen "zapadni Balkan" ili "Balkan". Jugo-sfera je nesto kao pojam "Skandinavija". I to je otprilike to.

No, taj pojam je dezurnim ratnim profiterima, sitnim dusama sto zive od lesinarenja hrvatske ekonomije i stranackog klijentelizma dosao kao kec na desetku, iako ga je izrekla politicki neznacajna osoba kojoj je dopizdilo koristiti druge termine za ovo podrucje.

Nema nista bolje od stapanja tog termina s kostima i zrtvama koje se poubijane na Ovcari i Paulin dvoru.

Chargeru, nije te sramota pred obiteljima zrtava sto si kosti njihovih najmilijih iskoristio za ovakvu politicku podvalu i nacionalisticko huskanje?

Btw. ti si protiv poboljsanja prometne komunikacije? Mozda najbolje da iscupamo zeljeznicku prugu. Imali smo autoput koji je povezivao istok i zapad, ali zahvaljujuci kamenju u necijim glavama, tim autoputom ne vozi vise nitko.

Zato je M0 kroz Madju krcat k'o sipak. Ali, neka, valjda vi nacionalno osvijesteni koji i nakon 20 godina trgujete kostima zrtava znate sto je za Hrvatsku najbolje.

Mislim da se nismo razumjeli. Post je bio razmišljanje i poticaj na isto. Pretpostavljam da svi ljudi doživljavaju gađenje nad onim što se dogodilo u ratu, ali se očito nisu svi jednako kupali u krvi niti nose jednaku odgovornost. Krivo je tumačiti moj post kao huškački jer to ni u jednom dijelu nije. Možda oni koji su u tom vremenu upravljali događajima (a ima ih još) sad mijenjaju ploču i kao novu dogmu opet nameću bratstvo i jedinstvo. Pa ako smo zaista tako sudbinski vezani, kako da nam se tako nešto uopće dogodilo? Gadi mi se licemjerje ljudi koji su cijelo vrijeme plivali u tobožnjem neznanju, a sad gmižu iz rupa i uzvikuju parole o pomirenju. To je naknadna pamet. Gdje su racionalnost i gospodarski interes bili devedesetih. Sad možemo i sa Srbima, kad nas nitko drugi neće, jel. Ma ko nas, bre, zavadi, kad smo si tako dobri. Možda će upornim ponavljanjem i svekolikom pomirbom uspjeti od prostora bivše Juge učiniti "Skandinaviju", ali zašto su onda toliki morali poginuti?
Kad je narod gladan, onda mu možeš servirati svašta, ali moraš paziti da ga ne pregladneš, jer će opet biti izgriženih. Koji je razlog rušenja Juge, i sadašnji pokušaju njenog uskrsnuća? Sve mi to liči na "egipatske lonce", a protagonisti lupaju varnjačama u daljini, jedni drugima.

Jedna je boja - boja novca, i o tome se tu radi.
A vaše nacije, isuskrstove i ostale kurce-palce ostavite pred vratima, molim! Za one koji neće, rado vam mi prodamo bureka, al' onak, kroz prozor.

bazooka_joe

Jedna je boja - boja novca, i o tome se tu radi.
A vaše nacije, isuskrstove i ostale kurce-palce ostavite pred vratima, molim! Za one koji neće, rado vam mi prodamo bureka, al' onak, kroz prozor.

Gore je podebljan motiv, a zajedno sa dolje navedenim, zaključak kakvo nam je društvo danas.
Sve ostalo je suvišno.

SDSS je beznačajna stranka koja parlamentarno egzistira samo zahvaljujući diskriminaciji prema Hrvatima koji osim što svojim novcem, u vlastitoj domovini, financiraju provokatorske govnarije iz ove kuhinje, još i trpe vlast u kojoj srpski militanti i dužnosnici zločinačke tvorevine SAO sudjeluju zahvaljujući nevjerojatnoj i namještenoj izbornoj kombinatorici. S HDZ-om, dok istovremeno pregovaraju i s oporbom oko fotelja. Naziru se konture političko-duhovno-moralnog mainstreama Srbije i svega što je uspjela razviti u post-YU periodu. Jedan psihijatar, dakle liječnik po vokaciji, izgovara kako to nisu bili obični ranjenici kako se to priča u RH, nego vojnici. Ne htijući biti zlonamjerna, ovo ne mogu protumačiti nikako osim da on odobrava klanje po podrumima i hangarima, budući da u svojim verbalnim proserima ne osuđuje koljače nego ogovara žrtve. Kao, i zaslužili su, ipak, da budu ubijeni od čupavih i pijanih četnika! Da je to rekao neki šef ogranka ove četničke stranke negdje u kakvoj selendri u pograničnoj zoni – nitko se ne bi uzrujavao. No, izgovorio je to šef stranke, inače godinama viskopozicioniran u javnom životu ove države, od koje je i dobro plaćen, novcem poreznih obveznika koji su većinom ipak Hrvati i kojima žrtve koljača s Ovčare znače nešto. Čak i zadnjoj hrvatskoj komunjari ovom izjavom bacio je rukavicu u lice, baš kao što svakog Židova, pa i onog najliberalnijeg, vrijeđa spominjanje holokausta u uvredljivom kontekstu. No, što bi o časti mogao znati jedan šarlatan-politikant koji je u svom zanimanju toliko dobar i uspješan da već desetljećima ne živi od svog rada nego od privilegija koje mu je dodijelila država koju ogovara u Beogradu, hvaleći se kako ju je njegova banda zahebala, jer svoje fotelje drži u svakoj varijanti vlasti?! Niti njemu, niti njegovim biračima, niti majčici-matici Srbiji ne smeta, zapravo, zločin. Frustrira ih samo jedno: rat su izgubili. No, nikako ne vide zašto.Niti će vidjeti, sve dok ono Tadićevo „Izvin’te!“ ne bude iskreno i prava slika onoga što taj narod osjeća zbog vlastitih nedjela. Prvi korak biti će pogledati sliku Doriana Graya, priznati da je odraz doista ružan, zatim predati kompletnu dokumentaciju koja može rasvijetliti događaje nakon pada Vukovara, zatim vratiti opljačkane umjetnine i arhivsku građu, platiti ratnu odštetu, nadoknaditi svakom logorašu vrijeme provedeno u zatočeništvu,a tek onda teatar s isprikama, svijećama i cvijećem. Ivo&Jaca dozvoliše obrnuti redoslijed, pa nas susjedi jeftino presvukoše u našem vlastitom dvorištu… Nisu im zalud sve ratne vođe odreda bile – psihijatri!

http://www.vecernji.hr/vijesti/v-bosanac-malo-je-koristi-dokumenata-koje-je-tadic-donio-clanak-213774

Naravno...

Butković?
Jel' to onaj koji je objavio u potpunosti izmišljen i dezinformacijski intervju s bivšim premijerom Sanaderom? Ako je taj, onda je tekst dobar eventualno za obrisati dupe poslje jutarnjeg sra... sad znam zašto se zove jutanji list... vidiš, vidiš.

Nije mi baš poznato da desnica priča o YU-asocijacijama, one su passe već samim tim što ih je hrvatski ustav stavio izvan zakona.

Upravo je ljevica ta koja odabire ovo kompromitirajuće društvo, posebice njezina perjanica Ivo Josipović. Iskreno, više mi je djelovao kao pristojan predstavnik među onim beskrvnim briselskim birokratima koji su nam neizbježniji nego kakva YU-tvorevina, no gledamo ga u društvu Dodika i Tadića više nego bilo koga drugoga. I to u ulozi džentlmena koji dijeli isprike ovim lažovima na čijim se tronovima još uvijek vidi sasušena krv Vukovara, Srebrenice i Sarajeva. Svi je vide osim našeg predsjednika!

Ovim optužbama o YU-nebulozama prikriva se, zapravo, nedostatak argumenata kad je riječ o neraščišćenim odnosima između žrtava i glavnog krivca za zločin. Ni luk(rat) jeli – ni luk(rat) mirisali, a pričali bi o oprostu i pomirenju! I to s onima koji ne misle ozbiljno. Jer, da misle ne bi nam „vratili“ hrpe beskorisnih papira.

Timeo Danaos...

A, za predsjednika države u ovakvom društvu - bio nam je dovoljan i Milan Bandić! Šteta, bolje bi se uklapao u prosjek...

Molio bih da se na Butkovićev tekst pogledaju i komentari, koji se nalaze odmah ispod tog "teksta" ala Biljana Borzan.

Po Zagrebu srpske zastave, kao u kakvim filmovima. Tadić kasni, ali ako je opravdano, nema veze. O tužbama nije red razgovarati, to će riješiti Vlade, pokazalo se da predsjednici ne žele ljutiti birače. Najbolje je čekati s tužbama, najbolje dok ne umru svi iole povezani s tim poglavljem povijesti, pa ih automatizmom povući.
Tadić predlaže zajednički udžbenik iz povijesti, ali je zaboravio da smo rat i počeli da jedni drugima nabijamo na nos historiju.
Najjači mi je u svoj toj domoljubnoj strci načelnik općine Gračac, mislim, koji će kao poklon predsjednicima dati, pazi ovo, tri ovčice i čobana. Pa ti misli.
Premijerka je pak oborila javnost izjavom da za rješenje pitanja povratnika treba samo 100 milijuna evra, što i nije puno. Mislim da bi na toj donatorskoj konferenciji najizdašniji donator mogao biti HDZ, pa iskeširati sve, ima se.

Još malo pa nećeš smjeti reći da si Hrvat...Hrvat će postati manjina u Hrvatskoj...

A kada se spomene Skandinavija mi pomislimo na idealne dobrosusjedske odnose među zemljama, no daleko su oni od toga...samo što svoju netrpeljivost ili kako god to nazvali iskazuju na malo drukčiji način, konkurencijom, natječu se koja će od tih zemalja biti gopodarski jača i razvijenija od one druge..to im je cilj, biti bolji i vodeći u svojoj regiji! A mi bi se udruživali sa nerazvijenijima od sebe ..Zašto se ne ugledamo na bolje od nas?!
a da je bratstvo i jedinstvo funkcioniralo ne bi se raspalo.
koliko puta moramo ponoviti svoju povijest da dođemo pameti?
A povratnici? da, to su oni koji su sada sirotinja u vlastitoj zemlji a pobegli za vreme rata, i sad bi nazad jer Hrvatska je velikodušna i gradi kuće..da radila sam na projektima obnove..oni dobivaju kvadrate za svakog člana obitelji, nema veze jel rođen u lijepoj našoj ili u progonstvu...
i tko će to otplaćivati? opet vi i ja..naša djeca...blago svima nama.
dosta je bilo više životarenja i provlačenja na račun rata...okrenimo više novu stranicu!

nicoll

Još malo pa nećeš smjeti reći da si Hrvat...Hrvat će postati manjina u Hrvatskoj...

A kada se spomene Skandinavija mi pomislimo na idealne dobrosusjedske odnose među zemljama, no daleko su oni od toga...samo što svoju netrpeljivost ili kako god to nazvali iskazuju na malo drukčiji način, konkurencijom, natječu se koja će od tih zemalja biti gopodarski jača i razvijenija od one druge..to im je cilj, biti bolji i vodeći u svojoj regiji! A mi bi se udruživali sa nerazvijenijima od sebe ..Zašto se ne ugledamo na bolje od nas?!
a da je bratstvo i jedinstvo funkcioniralo ne bi se raspalo.
koliko puta moramo ponoviti svoju povijest da dođemo pameti?
A povratnici? da, to su oni koji su sada sirotinja u vlastitoj zemlji a pobegli za vreme rata, i sad bi nazad jer Hrvatska je velikodušna i gradi kuće..da radila sam na projektima obnove..oni dobivaju kvadrate za svakog člana obitelji, nema veze jel rođen u lijepoj našoj ili u progonstvu...
i tko će to otplaćivati? opet vi i ja..naša djeca...blago svima nama.
dosta je bilo više životarenja i provlačenja na račun rata...okrenimo više novu stranicu!

pa oni upravo i okreću novu stranicu

Bil bi bolje još da okreću svatko svoju

nicoll

Bil bi bolje još da okreću svatko svoju

susjeda ne možeš birati - ali s njime moraš komunicirati

Još jedan zaboravljeni problemčić koji Tadić uporno gura pod tepih, a što još viri - počiste naše vlasti:


http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2010/11/24/zavjera-sutnje-oko-protjeranih-vojvodanskih-hrvata/

Tereza Kesovija, ta madam estrade, meni nikad po ukusu, na glazbu mislim. No, ovdje mi nije bitno to, već njen nastup u Beogradu, i pjesma "Prijatelji stari, gdje ste". Žena koja je propatila, barem je ona tako tvrdila, za vrijeme rata, jer su ona i njen pas bježali pred naletom crnogoraca koju je htjedoše silovati, valjda. Sad žena, kojoj pomirenje ili oprost nisu baš omiljene riječi, oduševljena publikom propagira bratstvo i jedinstvo. Jel to para vrti, pa je prisiljena, jer baš ne vjerujem u cmoljave rečenice sa i iza pozornice o vječnoj ljubavi, ili je opet na nekim sedativima, pa ju posjetio duh pokojnog Tite, tko zna. Ali sve to mene opet podsjeća na nju...

@chargeru, dobro si primjetio. Dok se mogao dobro unovciti patnicki status - bila je patnica. Sada, kad je u Hrvatskoj izmuzla sto je mogla, otisla je i preko grane po svoje peneze.

Tako to ide. Isto su cinili i cine i politicari. Tudjmanin, Milosevic, Izetbegovic, Glavas, Sanader, ... Oni se dogovaraju, dilaju, trguju, piju i zderu.

Uboga sirotinja, zadojeni i izmanipulirani trunu u rovovima i ginu.

Postoji samo jedan nacin otpora toj vjecnoj formuli vladanja masama - razmisljanje, racionalnost i odbacivanje mrznje bilo koje vrste.

Upravo zato je "Jugosfera" samo pojam kojom se hrane ti sto su trunuli i sto ce trunuti, ako se ne opamete. Topovsko meso.

Dok su se mentalnoj sirotinji servirale price o vanjskom i unutarnjem neprijatelju, istovremeno su se ubirali milijuni na prodaji stvarnih hrvatskih vrijednosti i dijelile milijarde od naivnih iseljenika.

Ah, kud odoste s Terezom... Ona je samo još jedna pjevačica koja nedosljedno baljezga o politici. Ako može Severina uz torbu vrijednu par tisuća eura nositi broš s brojem nezaposlenih (ne znam što je htjela s tim osim ispasti degutantno cinična prema pogrešnoj strani: nezaposlenima), tad ne znam zašto si malo prosipanja nebuloza ne bi dozvolila i malo veća zvijezda kao što je Tereza?
Moja sjećanja iz djetinjstva su kako je pjevala sva ozarena Titu, pa je isto tako ozarena pjevala i Tuđmanu, a sad jednako ozarena pjeva i u Beogradu. A pjeva uvijek jednako. I dok ima publiku - pa neka pjeva. Samo neka ne izjavljuje ništa ambiciozno. Za razliku od nje, Severini bi bilo bolje da se samo slika i da šuti, općenito. I bez izjava i bez pjevanja. I jedno i drugo joj je neprobavljivo.

"svaki je politički radikalizam koji se poziva na naciju ne samo neprihvatljiv, nego i besmislen"
Dio je to Američkog dnevnika našeg predsjednika Ive Josipovića. Misao vodilja i zlatna karta kojom Hrvati misle ući u EU je faktor stabilnosti regije koju mi, kao, vodimo. U isto vrijeme, vidi se golemi nesrazmjer u "poticanju" Hrvatske i Srbije u reformama, dovoljno je pogledati financijska izvješća. Ova izjava je na više razina simptomatična. Ponajprije jer se pokušavamo dodvoriti svijetu negiranjem svake vrste nacionalizma, pa se, tobože, pokušavamo prometnuti u lidera regije s nekim univerzalnim, europskim stavom, kojeg trebaju prihvatiti zemlje u okruženju. Kada se bude trebalo odrediti, i ponuditi projekt održivosti takvog stanja na duži vremenski rok, dogoditi će se isto kao već nebrojeno puta. Starog konja ne možeš naučiti nove trikove. Pokazati će Josipović, kao uostalom i Mesić, da se oni nikada nisu složili s idejom samostalne Hrvatske kakva je danas. To im je vjetar u leđa međunarodnih krugova koji su i za vrijeme rata pokušavali pod svaku cijenu zadržati Jugoslaviju kao conditio sine qua non. Još više može brinuti opća klima u društvu, koja percipira današnje stanje u društvu, kriminal i korupciju, kao logičan slijed greške u koracima iz devedesetih. Moguće je da se Josipović zanosi idejom bratstva i jedinstva i da zbog toga lijepo prolazi gdje god dođe, čak dobije i kojekakve nagrade za mir, koje nisu ni blizu licemjerne nagrade npr. Obami.
U njegovom slučaju ne možemo očekivati radikalan zaokret od "zdravo" do "Bog", jer on u esenciji nije takav. Bilo bi dobro, zbog mentalnog zdravlja nacije otkriti prave težnje našeg predsjednika, da pri slijedećim izborima znamo odabrati nekog manje zagrijanog za ozbiljnu glazbu jugo-nostalgije.

vjerojatno nije najpametniji potez pisati na diskusionom forumu čija administracija dozvoljava besplatnu promociju neke političke stranke (a kamoli proustaške HSP mladeži), ali hajde, da pokušam.

...

Sharon

Nju, ionako, s vremena na vrijeme uhvati sindrom naknadne pameti, pa nam tu malo održi koje loše predavanje o ženevskoj konvenciji, ratnom pravu, o Del Ponte, Louis Arbour, pa malo opanjkava branitelje naše borce, pa malo komparira kako bi ona znala bolje… No, sve te lijeve desne teorije gube na težini jer su propustile testiranje u praksi. Tako se dogodila stvarnost u kojoj nigdje nije bilo ove superiorne intelektualne kaste; ostali su samo naivci s iskrenom emocijom prema rodnoj grudi, naivni toliko da nisu žalili vlastite krvi da bi je spasili od krvnika. I spasili su je, kako god su znali i umjeli.

(moj bold)

boga ti tvoga, pa ti si nadahnuta ko Kosorica u mladim danima. u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka... (a onda je naišao haški lovočuvar i potjerao junačine iz šume). da je kojim slučajem 1946. godina vjerujem da bi ti uručili nagradu "7 sekretara SKOJ-a" za literarni uradak. e sad, neki će se vjerojatno upitati - pa dobro, kako je moguća takva bliskost komunističko-jugoslavenske i monoetničko-hrvatske ideologije? evo jednog sažetog audio pojašnjenja:



(duration: 2 min)

Sharon

No, ne možemo Tadića kriviti što nas ponižava. Jer, u vlastitom dvorištu MI određujemo pravila i podvlačimo crtu do koje se smije ići.

mlogo smešno, što bi rekli Vojvođani. MI, MI, pa MI. oprosti na pitanju, ali... tko ste to VI? ja vidim samo jednu polupismenu i do zla boga neostvarenu jedinku koja svoje nepostojeće JA skriva iza metafizičkog kolektiviteta. i onda još, kao šlag na takvu "uznositu" tortu, "ONI" podvlače crtu u "vlastitom" dvorištu?! da nije smiješno bilo bi tužno. zasigurno je močna ta halucinogena droga koja ljude čini vlasnicima nečega što niti posjeduju, niti imaju bilo kakvu moč odlučivanja o sudbini istog. tipa - živim u podstanarskoj sobici pokraj šajza u Nemetinu, radim u lokalnoj trgovini (neplaćeno i bez dana godišnjeg), ali zato... imam Jadransko more, Kornate i Plitvička jezera! i ponosna sam Rvat'ca!

ludnica od vutre. em besplatna, em je ima u neograničenim količinama. problem je samo u tome što je uživanje te prosušene kravlje balege pogubno i za one koji razmišljaju svojom glavom, dakle za nepušače socijal-nacističkog otrova koji žive u neposrednoj blizini "uznositih". ukratko, gospodo pušači, da vas se držalo pokraj WC-a (ili još bolje, unutar WC-a), kakva je danas praksa sa nikotinskim ovisnicima po restoranima, nikada ne bi Republiku Hrvatsku uspjeli pretvoriti u ovo što je danas -> jednu poveliku pušionu.


...

chager

Sad i nas mlađe, koji nismo ratovali, ali smo plakali za tatom kad je odlazio u rat, zanima čemu sve to? Čemu žrtve i tolika šteta, ako će sve opet biti kao prije. Pa nismo mi pokusni kunići! Ili jesmo?

evo ga još jedan koji se svako jutro oblači u plural. no dobro... bilo bi jako lijepo, Chageru, da to "vaše" pitanje šutneš iz sfere retoričkog pathosa i postaviš ga na sasvim konkretnu adresu. dakle, Trg žrtava fašizma 4, 10 000 Zagreb. oni su se, kao uostalom i Branimir Glavaš kada je riječ o ratnom Osijeku, svojski trudili izboriti za isključiva autorska prava/licencu na odgovore za "sva državotvorna pitanja". stoga, ne gubi vrijeme na ovom forumu, već pravac središnjica HDZ-a.

nego, jedna druga stvar koju bi se mogli zapitati "vi" koji tako "intenzivno razmišljate" o ovim temama. pod jedan, zašto je od razaranja Vukovara napravljen Косовски мит? i pod dva, zašto je rat temeljac hrvatske nacije (kako sasvim ispravno tvrdi sarajevski filozof Ugo Vlaisavljević)? hajde, baš me zanima odgovor mladića koji je plakao kada je tata odlazio u rat.

chager

Bilo bi dobro, zbog mentalnog zdravlja nacije

sunce ti žarovo, kad čujem ovaj politikantski pamflet "zbog mentalnog zdravlja nacije" refleksno se uhvatim lijevom rukom za jaja, a desnom za novčanik. oprosti, ali što je to mentalno zdravlje nacije? zašto ne učiniš mentalni napor i pokušaš definirati mentalno zdravlje nečega što nije niti živo, a kamoli da je inteligentno/svjesno biće/organizam?! i još nešto - kada je to hrvatska nacija bila mentalno najzdravija? molim, precizirati vremensko razdoblje i/ili događaj.

a to što su se "drugari iz pedeset i neke" Josipović i Tadić "malkic" pogubili na relaciji Kosovo-Sarajevo-Bleiburg, pa to samo znači da su njih dvojica obični državni pajaci koji "osluhuju puls nacije". to ne znači da su ideje regionalizacije i pomirbe loše. ne, loši su samo aktualni nositelji tih ideja; od self-sustained politikanata na vlasti do monoetničko-klerikalnih nacija kojima je u habitusu ksenofobični antagonizam spram drugog/drugačijeg, a ne iskrena pomirba. nije nikakvo čudo da su u toj i takvoj "multikulti" priči neki pobrkali EU regionalizaciju sa UE fašizacijom (kao npr. Glavašev HDSSB i Srbov HSP u slučaju Osijeka i Slavonije).

jedino samosvjesni građani/pojedinci mogu biti nositelji tih procesa.

S leđa pomislih da si sam predsjednik Josipović, čak i sijedu kosu imaš, odale su te pak tvoje žuljevite ruke...

Vilenjak

vjerojatno nije najpametniji potez pisati na diskusionom forumu čija administracija dozvoljava besplatnu promociju neke političke stranke (a kamoli proustaške HSP mladeži), ali hajde, da pokušam.

...

Sharon

Nju, ionako, s vremena na vrijeme uhvati sindrom naknadne pameti, pa nam tu malo održi koje loše predavanje o ženevskoj konvenciji, ratnom pravu, o Del Ponte, Louis Arbour, pa malo opanjkava branitelje naše borce, pa malo komparira kako bi ona znala bolje… No, sve te lijeve desne teorije gube na težini jer su propustile testiranje u praksi. Tako se dogodila stvarnost u kojoj nigdje nije bilo ove superiorne intelektualne kaste; ostali su samo naivci s iskrenom emocijom prema rodnoj grudi, naivni toliko da nisu žalili vlastite krvi da bi je spasili od krvnika. I spasili su je, kako god su znali i umjeli.

(moj bold)

boga ti tvoga, pa ti si nadahnuta ko Kosorica u mladim danima. u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka... (a onda je naišao haški lovočuvar i potjerao junačine iz šume). da je kojim slučajem 1946. godina vjerujem da bi ti uručili nagradu "7 sekretara SKOJ-a" za literarni uradak. e sad, neki će se vjerojatno upitati - pa dobro, kako je moguća takva bliskost komunističko-jugoslavenske i monoetničko-hrvatske ideologije? evo jednog sažetog audio pojašnjenja:


(duration: 2 min)

Sharon

No, ne možemo Tadića kriviti što nas ponižava. Jer, u vlastitom dvorištu MI određujemo pravila i podvlačimo crtu do koje se smije ići.

mlogo smešno, što bi rekli Vojvođani. MI, MI, pa MI. oprosti na pitanju, ali... tko ste to VI? ja vidim samo jednu polupismenu i do zla boga neostvarenu jedinku koja svoje nepostojeće JA skriva iza metafizičkog kolektiviteta. i onda još, kao šlag na takvu "uznositu" tortu, "ONI" podvlače crtu u "vlastitom" dvorištu?! da nije smiješno bilo bi tužno. zasigurno je močna ta halucinogena droga koja ljude čini vlasnicima nečega što niti posjeduju, niti imaju bilo kakvu moč odlučivanja o sudbini istog. tipa - živim u podstanarskoj sobici pokraj šajza u Nemetinu, radim u lokalnoj trgovini (neplaćeno i bez dana godišnjeg), ali zato... imam Jadransko more, Kornate i Plitvička jezera! i ponosna sam Rvat'ca!

ludnica od vutre. em besplatna, em je ima u neograničenim količinama. problem je samo u tome što je uživanje te prosušene kravlje balege pogubno i za one koji razmišljaju svojom glavom, dakle za nepušače socijal-nacističkog otrova koji žive u neposrednoj blizini "uznositih". ukratko, gospodo pušači, da vas se držalo pokraj WC-a (ili još bolje, unutar WC-a), kakva je danas praksa sa nikotinskim ovisnicima po restoranima, nikada ne bi Republiku Hrvatsku uspjeli pretvoriti u ovo što je danas -> jednu poveliku pušionu.


...

chager

Sad i nas mlađe, koji nismo ratovali, ali smo plakali za tatom kad je odlazio u rat, zanima čemu sve to? Čemu žrtve i tolika šteta, ako će sve opet biti kao prije. Pa nismo mi pokusni kunići! Ili jesmo?

evo ga još jedan koji se svako jutro oblači u plural. no dobro... bilo bi jako lijepo, Chageru, da to "vaše" pitanje šutneš iz sfere retoričkog pathosa i postaviš ga na sasvim konkretnu adresu. dakle, Trg žrtava fašizma 4, 10 000 Zagreb. oni su se, kao uostalom i Branimir Glavaš kada je riječ o ratnom Osijeku, svojski trudili izboriti za isključiva autorska prava/licencu na odgovore za "sva državotvorna pitanja". stoga, ne gubi vrijeme na ovom forumu, već pravac središnjica HDZ-a.
Možemo se složiti, dijelom, oko adrese, međutim, kontekst nije nešto što se smije zanemariti...danas vidim tko se zbog čega trudio postavljati pitanja i davati odgovore, ali me zanima gdje su u to vrijeme bili drugi samosvjesni pojedinci? Dozvolite da mi godine dopuštaju manjak inicijative u tim vremenima. Dopustiti da se čini bilo kakvo zlo, je samo malo dalje od počiniti ga.

nego, jedna druga stvar koju bi se mogli zapitati "vi" koji tako "intenzivno razmišljate" o ovim temama. pod jedan, zašto je od razaranja Vukovara napravljen Косовски мит?
Ne slažem se da je stvoren mit. Možda samo one koji su ga rušili donekle podsjeća na nešto što su stoljećima pokušali proturiti kao pobjedu, a zapravo je bio poraz. Kobilić ili Vlaisavljević, meni ništa ne znače. Vukovarci su žrtve, politike, vojske, pa i plurala, koji se može selektivno koristiti, kako već kome odgovara...
i pod dva, zašto je rat temeljac hrvatske nacije (kako sasvim ispravno tvrdi sarajevski filozof Ugo Vlaisavljević)? hajde, baš me zanima odgovor mladića koji je plakao kada je tata odlazio u rat.
Ne slažem se da je rat temelj hrvatske nacije, ali neki uporno pokušavaju zaraditi političku korist trudeći se državi postaviti temelj u ratu, što implicira široka prava onima koji su tu državu "stvarali". To je politički dopušteno, ali se prozirnost takve igre vidi kad se u razinu rasprave uvedu presude generalima u Haagu. Mislim da se moj otac ne ponosi time što je išao u rat, niti ima kakve koristi od toga (time se ponosi), čak bi proširio tezu pa bih rekao da se nacija ne ponosi ratom, već mirom. Kohezivni element se lakše postiže u ratu, ali to ne znači da su svi Srbi ili svi Hrvati emocionalno i nacionalno ispunjeni samo kad ratuju. To su gluposti...

chager

Bilo bi dobro, zbog mentalnog zdravlja nacije

sunce ti žarovo, kad čujem ovaj politikantski pamflet "zbog mentalnog zdravlja nacije" refleksno se uhvatim lijevom rukom za jaja, a desnom za novčanik. oprosti, ali što je to mentalno zdravlje nacije? zašto ne učiniš mentalni napor i pokušaš definirati mentalno zdravlje nečega što nije niti živo, a kamoli da je inteligentno/svjesno biće/organizam?! i još nešto - kada je to hrvatska nacija bila mentalno najzdravija? molim, precizirati vremensko razdoblje i/ili događaj.
Ajd, nećemo se natjerivati, ali mi je čudno, da pamfletom prozivate pojam mentalnog zdravlja nacije, dakle nacija možda može biti zdrava, po vašem mišljenju je bolesna, jer baš niste raspoloženi, nikako "mentalno zdrava", ali joj vi pokušavate zajedno s Tadićem i Josipovićem izmjeriti "puls" i iz toga izvući neke dijagnoze. Mislim da je svaka nacija najzdravija na dan izbora ujutro u petnaest do sedam, prije nego se otvore birališta...kako vrijeme odmiće, temperatura raste... i kad vi i slični vama svih profila strepite nad tim neukim pukom i nacijom, hoće li vaše dubokoumne poruke doprijeti do dijela koji bi vam ponudio još jedan mandat za novčanik i jaja...
a to što su se "drugari iz pedeset i neke" Josipović i Tadić "malkic" pogubili na relaciji Kosovo-Sarajevo-Bleiburg, pa to samo znači da su njih dvojica obični državni pajaci koji "osluhuju puls nacije". to ne znači da su ideje regionalizacije i pomirbe loše. ne, loši su samo aktualni nositelji tih ideja; od self-sustained politikanata na vlasti do monoetničko-klerikalnih nacija kojima je u habitusu ksenofobični antagonizam spram drugog/drugačijeg, a ne iskrena pomirba. nije nikakvo čudo da su u toj i takvoj "multikulti" priči neki pobrkali EU regionalizaciju sa UE fašizacijom (kao npr. Glavašev HDSSB i Srbov HSP u slučaju Osijeka i Slavonije).
Dvostruko spominjanje Glavaša i HDSSB-a me dovodi do zaključka da tu ima nešto osobno, ali se nadam da to nije tako. Nekako svima smeta ta desna klerikalno-nacinalna komponenta, ne zato što je u sebi zla ili trula, već stoga što je upravo ona imala ključan utjecaj na kraj Juge, i s jedne i s druge strane. Složio bih se s onima koji tvrde da je u tim i takvim vođama čučala ideja osvete za prošla vremena. Zatvorski dani provedeni s lopovima, koji su kumovali pljački i vraćanju dugova starim drugarima na robiji, možda. Mnogi su iskoristili položaj da bi na sebi iskušali opijum vlasti - moć. Bol koja se čita u vašem postu ne ide iz razočaranja zato što se političari igraju pojmom regionalizacije u svoju korist, već zato što ne dijele vaš pogled na stvar, a to je, složiti ćete se politika, daleko od filozofije...

jedino samosvjesni građani/pojedinci mogu biti nositelji tih procesa.

S ovime se slažem, u potpunosti, ali to bi značilo, u praksi dokazano - da nema naprijed. Teorija i praksa idu ruku pod ruku, ali kod onih koji znaju što rade, a ne kod onih koji samo misle da rade. Biti nositelj procesa znači zasukati rukave i uprljati ruke. Kritika je uvijek dobro došla, tek toliko da se izbjegne jednoumlje, a kritična masa samosvjesnih građana dovodi do revolucije, a daj Bože evolucije.

moj post


moderatorski post


...

ne podnosim kad mi netko petlja po postovima, posebice ako to radi bez ostavljenog potpisa. dakle, netko je od moderatora glumio pametnjakovica, pa pomocu web taga stavio audio file iz mog posta u stranicu foruma, sto nikako nije bila moja intencija. sad sam napravio edit posta i vratio stvari kako su bile originalno postavljene; dakle, do tonskog zapisa se stize iskljucivo klikom na ikonicu zvucnika, a ne ovako kako je napravio moderator - da cim okrenes trecu stranicu diskusije krene kakofonija 7 i po tisuca prof. Puhovskih (kako netko citira moj post, eto jos jednog Zarka u orkestru, sto zasigurno "obozavaju" oni na dial-up vezi, kojih je ogromna vecina u nasoj regiji). ovo je prvi i posljednji put da upozoravam moderatore da se ne bave editom mojih postova na ovakav nacin i u ovakve svrhe. edit se radi samo & iskljucivo u slucaju krsenja pravila foruma, i onda se ostavlja 1) razlog edita i 2) potpis moderatora (This post has been edited by Taj i Taj).

ako vam je vec do petljanja u tudje postove, izbrišite topic promocije ustaske mladeži!

chager

S ovime se slažem, u potpunosti, ali to bi značilo, u praksi dokazano - da nema naprijed.

obrnuto - praksa je dokazala da se ide naprijed, i to upravo na inicijativu samosvjesnih gradjana. cak i za vrijeme najzescih ratnih sukoba ljudi su medjusobno komunicirali, a kamoli danas, 15-ak godina od nestanka tzv. SAO Krajine. politicari, posebice und poglavito oni s naci predznakom, bili su (i ostali) ti koji su kaskali za tim (prirodnim) procesima. generalno, to je i tragedija ovog prostora, da nema kvalitetnu politicku elitu (kakvu u pravilu ima Zapad).

neces se ljutiti, ostalo iz tvog posta ne bih komentirao. em su ti misli zbrckane/nejasne, em pokazujes enormnu kolicinu neznanja koju pokusavas kompenzirati enormnom kolicinom drskosti. jos ce puno vode proteci ispod Mosta dr. Franje Tudjmana dok se tvoja generacija, drilovana po Tudjmanovom obrazovnom sistemu, ne suoci sa istinom o ratnim dogadjajima u "nepokorenom gradu" i "vjecnoj Hrvatskoj". sad, u kojem ce to konkretno obliku ici, ja ne bih znao (u ovom vjerojatno nece, jebiga, nekako ste mi "bledunjavi", da ne kazem nesto bezobraznije, tipa - "u Fejsbuk kurcu").

nece to ici lako i zbog cinjenice da mnogi stariji, koji su prozivjeli rat (a posebno oni koji nisu, kakvih je samo u Osijeku ogromna vecina), danas pricaju bajke o tim vremenima, a ne cinjenice. to se inace u socijalnoj psihologiji naziva naknadna pamet/peglanje vlastite proslosti (a sasvim precizno -> trgovina prosloscu). dakle, pojava koja nije prisutna samo u politici, na rvackoj dalekovidnici, ili pri nacionalnim akademijama, vec i medju sasvim obicnim, apoliticnim ljudima (dovoljno je prosetati se do pijace i poslusati sto o "onim gvozdenim vremenima" pricaju penzici uz flasu pive).

...

pitanje je, naravno, da li ce se ta famozna katharza, o kojoj se toliko bruji u nevladinom sektoru, ikada dogoditi. no to i nije tema ovog topica. naime, i bez suocavanja s prosloscu, regija koju ti ovdje pokusavas predstaviti iskljucivo kroz politicku prizmu -> zivi. i zivjet ce, neovisno o "tvojim osobnim" frustracijama. evo ti malo Krleze za kraj. ako vec nisi cuo za filozofa Ugu Vlaisavljevica koji je prezivio opsadu Sarajeva, valjda si cuo za Miroslava Krlezu?

"Od provale Turaka do becke politike, od venecijanskog prodora do Dinare, do francuskih i ruskih provala u ovu zemlju, od bizantijskog perioda i karolinskog do Beckog Kongresa, od turskog uzmaka na jug od Save do balkanskih ratova, od madzarskih sredovjecnih ratova do Kominforma, od fasizma do Jajca, 1463-1943, dakle od patarenske propasti do socijalizma, serije fakata govore za to da odozdo djeluje dublja logika etnickog i geografskog reljefa, a to sto malogradjanska shema kulturne svijesti izolira svoje horizonte na detalje, ili sto sitnicavom kratkovidnoscu detalja hoce da obori dokaz logicne cjeline, to jos uvijek ne predstavlja drugo nego bijednu i zaostalu idealisticku, dakle nekulturnu negaciju istine. Ove malogradjanske sheme narodne svijesti, uslovljene politickim i materijalnim okolnostima davnih i mrtvih stoljeca, pretvorile su se u boleciv kampanilizam i svojom kratkovidnoscu i ocitim usitnjenjem sveobuhvatne kulturne svijesti, one predstavljaju suzavanje horizonta."

"On je predsjednik stranke koja opstaje zahvaljujući neprestanom međunacionalnom sukobu. Ako nestane sukoba, nestat će i stranke"-Pa oni od takvih budalaša i uzimaju mjesečno 17,000 kuna i bole njih i za srbiju i za sve.
Kada če više ti srbi uvidjeti da su obične marionete i da im se stalno rade DOGAĐANJA NARODA i nakon svega toga opet ništa.
Pravi primjer je onaj Dule i Radašin i Big Brothera.
Zatucani kao i cijela Srbija,jebo ju onaj ko ju izmisli...

A što od Krleže očekivati? Kao od HDZ-a povratak Tuđmanu!
Drago mi je što diram u živac. Izgleda da mi misli nisu tako ne sređene, inače ujku @Vilenjaku ne bi išla pjena i krv na usta. Netko se valjda borio i za pravo na drugo mišljenje. Ovako kao osmi sekretar SKOJ-a, može samo žaliti za 50 godina šanse da ispere mozak na cijelom prostoru Jugoslavije. Bez obzira na pro et contra smatram da je Jugoslavija propala zbog guranja problema pod tepih. Današnja pak situacija je negativna posljedica tog istog ispiranja mozga. Europa je možda puno lošije rješenje od Juge, ali mi je nekako baš drago što je više nema, ako zbog ičeg, onda zbog takvih koji svoje i tuđe podobno mudrovanje pokušavaju prodati kao ideologiju.

chager

A što od Krleže očekivati? Kao od HDZ-a povratak Tuđmanu!

marni ti jos jedan usklicnik djelovat ce mocnije. mada jednako glupo. reci mi duso, a sto si ti to od Krleze u zivotu procitao?

Netko se valjda borio i za pravo na drugo mišljenje.

tvoj tata u Domovinskom ratu! sam pogodio? zanimljiva je ta borba za drugo misljenje s puskom u ruci. ces i ti tako kad porastes? ih... ko u kaubojskim filmovima (sa slovenskom sinkronizacijom). nego, odakle tebi ideja da u SR Hrvatskoj nisi imao pravo na drugo misljenje?

Bez obzira na pro et contra smatram da je Jugoslavija propala zbog guranja problema pod tepih.

Jugoslavija je propala zbog neradnika i lopova, kako onih na vlasti, tako i onih medju rajom. isto kao i Hrvatska. samo, tema nije Jugoslavija, vec regija. koncentriraj se, ipak je ovo topic koji si ti otvorio.

Današnja pak situacija je negativna posljedica tog istog ispiranja mozga.

nemoj suditi po sebi, ne dozvoljava bas svatko da mu drzava ispere mozak. a ti koji ne dozvoljavaju da im drzava, ili crkva, ili nacija isperu mozak zovu se... (tik-tak-tik-tak-tik-tak)... zovu se... (tik-tak-tik-tak-tik-tak)... dakle, ti frajeri, te frajercine, te junacine s osjeckog korza zovu se... (tik-tak-tik-tak-tik-tak)... frka, a? dakle, zovu se samosvjesni gradjani. es vidio ti to, a? a sad procitaj moj uvodni post i pokusaj odgovoriti na neka od pitanja.

Europa je možda puno lošije rješenje od Juge, ali mi je nekako baš drago što je više nema, ako zbog ičeg, onda zbog

toga sto se tvoj tata borio u Domovinskom ratu! el tako?


...




preuzmite raspored radionica i seminara

Nije šija, možda je vrat...
Zar neradnici nisu problem, pod tepihom?
70% viška zaposlenih u većini firmi i famozno "Ne možeš me malo platit..."
Danas je regija ono što je nekad bila Juga...
Po nekim izrazima zaključujem da je @Vilenjak žena...
Puno tik - taka može debljati, makar ima samo dvije kalorije, dakle pripaziti...
U ovom slučaju Krležu promatram kao političku figuru i pripadajući svjetonazor, ne kao književnika, iako se te dvije dimenzije isprepliću, kod Tite na cigarama i viskiju...
Ponovio bih da mi otac nije korisnik niti jedne privilegije zbog toga što je bio u ratu, a frustracije zbog izgubljenih privilegija, možda bi bilo dobro napismeno, pa Predsjedniku...
Duboka egzegeza teksta, marljivost, možda otkriva da si bila PD-ovac, pa brinula nad tekovinama NOB-a, pa iz prve ruke znaš da je SR Hrvatskoj bilo i drugih mišljenja? Nadam se da se bar razumijemo oko pojma drugo mišljenje. Taman vukodlaci i vilenjaci izlaze u doba punog mjeseca, nekako oko Bleiburga, sve zbog drugog mišljenja...

simo031

Za koji 'urac ovaj audio kreće sam od sebe?

mucenje nacosa profesorom Puhovskim. jos kad bi ova zblanuta Glavaseva replika zvana Chager bila malkic informaticki pismena, pa znala kako editirati vlastiti post... (tja, steta, sad vidim da je moderator intervenirao, pa uklonio player).


...

chager

Zar neradnici nisu problem, pod tepihom?

naravno da jesu. danas, u RH, kao i nekad, u SRH.

Danas je regija ono što je nekad bila Juga...

ovisi kako definiras regiju u kojoj zivis. no da bi to ucinio, potrebno je prije svega definirati samoga sebe - kao covjeka ili kao ovcu. ako je tebi blize Kosovo od madjarskog dijela Baranje, ili ako ti je blizi neki Hrvat u Patagoniji (samo zato sto je hrvatske nacionalnosti) od prvog susjeda Srbina u osjeckom Donjem gradu, ja ti tu ne mogu pomoci. Tudjman je npr. ponavljao da je Hrvatska postala regionalna sila, a u isto vrijeme da je Hrvatska mitteleuropska drzava koja nikakve veze s Balkanom nema. pokusaji da se takve bombe iz Logike i Geografije zamagle enormnim kolicinama malogradjanske ksenofobije, ostaju i u Tudjmanovom i u tvom slucaju samo to, zaludni pokusaji.

Nadam se da se bar razumijemo oko pojma drugo mišljenje.

pa i ne, obzirom da vidim kako ti danas, godine Gospodnje 2011., u tzv. slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, koristis to svoje pravo. dosad si samo lupetao / ponavljao nacionalisticke mantre s katedrale rvackog duha. pocni misliti, pa ce i misljenje / stav doci kao posljedica takvog procesa. prvenstveno, informiraj se o nekoj temi ako ti je do argumentirane raspre. o stanju ljudskih prava i sloboda u SR Hrvatskoj, recimo sezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina proslog stoljeca, ocito je, nemas blage. pocni od toga.

vidim da spominjes zene, pa mozda ne bi bilo lose da pocnes s pitanjem - koje su godine zene u Osijeku, po prvi put u povijesti, dobile pravo glasa?

Ignorantia craxa? Tucioristički…
Vidim kako danas djeluju intelektualne elite (nastale u bivšem sistemu), koje se diče tim povijesnim razdobljem (valjda demokracijom, što li?), pa nije grijeh zaključiti kako postoji tradicionalni modus, uostalom, već spomenuti „pojedinac“ koji misli svojom glavom nije za ništa drugo nego - razapeti na križ. Tko pokuša politički djelovati kao pojedinac, osuđen je na propast, a kao pojedinac u stranci, na progon.
Od ovoliko pohvala na svoj račun, čudi me što se jako selektivno traži „cilj“. Očito postoji a priori mržnja prema svemu što je hrvatsko. Po mentalitetu „regiona“, zaključujem da postoji nakupljena ljutnja koja se širi na okolinu negdje u Istri ili Rijeci, jer me opravdano strah da bi jedinka ovakvim stavom „ujedala“ prolaznike u nekom drugom kraju Lijepe naše.
Možda postoji podvojenost osobe. Možda je po danu @Vilenjak bivši svećenik, a po noći borac protiv nacionalizma svake vrste. Sve to pod nickom starog vjerovanja Slavena.
Postoji neki okidač? Već mi je do sada jasno da ne bi bilo toliko gorčine, da nema razloga. Izrazi kao što su ustaše, Glavaš, katedrala dokazuje da je Vilenjak Hrvatica, jer nitko ne zna bolje po svojima nego vlastiti izrod.
Možda je ovo dio kampanje koja nam predstoji? Pokazalo se da SDP nema neko rješenje, a Milanovića nema u javnosti. Sigurno vrijeme krati na ovom forumu u kasne sate. Kad ga ona šugava Kosorica ubija u pojam, ne bi me čudilo da je politički transić

chager

Ignorantia craxa? Tucioristički…
Vidim kako danas djeluju intelektualne elite (nastale u bivšem sistemu), koje se diče tim povijesnim razdobljem (valjda demokracijom, što li?), pa nije grijeh zaključiti kako postoji tradicionalni modus, uostalom, već spomenuti „pojedinac“ koji misli svojom glavom nije za ništa drugo nego - razapeti na križ. Tko pokuša politički djelovati kao pojedinac, osuđen je na propast, a kao pojedinac u stranci, na progon.
Od ovoliko pohvala na svoj račun, čudi me što se jako selektivno traži „cilj“. Očito postoji a priori mržnja prema svemu što je hrvatsko. Po mentalitetu „regiona“, zaključujem da postoji nakupljena ljutnja koja se širi na okolinu negdje u Istri ili Rijeci, jer me opravdano strah da bi jedinka ovakvim stavom „ujedala“ prolaznike u nekom drugom kraju Lijepe naše.
Možda postoji podvojenost osobe. Možda je po danu @Vilenjak bivši svećenik, a po noći borac protiv nacionalizma svake vrste. Sve to pod nickom starog vjerovanja Slavena.
Postoji neki okidač? Već mi je do sada jasno da ne bi bilo toliko gorčine, da nema razloga. Izrazi kao što su ustaše, Glavaš, katedrala dokazuje da je Vilenjak Hrvatica, jer nitko ne zna bolje po svojima nego vlastiti izrod.
Možda je ovo dio kampanje koja nam predstoji? Pokazalo se da SDP nema neko rješenje, a Milanovića nema u javnosti. Sigurno vrijeme krati na ovom forumu u kasne sate. Kad ga ona šugava Kosorica ubija u pojam, ne bi me čudilo da je politički transić

He, he, he... istina.

chager

Ignorantia craxa? Tucioristički… Vidim kako danas djeluju intelektualne elite (nastale u bivšem sistemu), koje se diče tim povijesnim razdobljem (valjda demokracijom, što li?), pa nije grijeh zaključiti kako postoji tradicionalni modus, uostalom, već spomenuti „pojedinac“ koji misli svojom glavom nije za ništa drugo nego - razapeti na križ. Tko pokuša politički djelovati kao pojedinac, osuđen je na propast, a kao pojedinac u stranci, na progon. Od ovoliko pohvala na svoj račun, čudi me što se jako selektivno traži „cilj“. Očito postoji a priori mržnja prema svemu što je hrvatsko. Po mentalitetu „regiona“, zaključujem da postoji nakupljena ljutnja koja se širi na okolinu negdje u Istri ili Rijeci, jer me opravdano strah da bi jedinka ovakvim stavom „ujedala“ prolaznike u nekom drugom kraju Lijepe naše. Možda postoji podvojenost osobe. Možda je po danu @Vilenjak bivši svećenik, a po noći borac protiv nacionalizma svake vrste. Sve to pod nickom starog vjerovanja Slavena. Postoji neki okidač? Već mi je do sada jasno da ne bi bilo toliko gorčine, da nema razloga. Izrazi kao što su ustaše, Glavaš, katedrala dokazuje da je Vilenjak Hrvatica, jer nitko ne zna bolje po svojima nego vlastiti izrod. Možda je ovo dio kampanje koja nam predstoji? Pokazalo se da SDP nema neko rješenje, a Milanovića nema u javnosti. Sigurno vrijeme krati na ovom forumu u kasne sate. Kad ga ona šugava Kosorica ubija u pojam, ne bi me čudilo da je politički transić

ma koliko podsjecao na otvorena pisma Hedlu pozive na linc Hedla (i svih onih gradjana Osijeka koji se ne zele prikloniti ludilu nacionalistickog jednoumlja), ne bih ja ovaj obrazac nazvao obrascem Branimira Glavasa, ili pak obrascem njegovog tate, Franje Tudjmana. to bi bilo, kako Krleza lijepo primjecuje, suzavanje horizonta. a bilo bi i sasvim neposteno prema jednom genijalcu koji je jos 1969. godine kristalno precizno opisao sustinu tog obrasca.

Radomir Konstantinovic, Filozofija palanke, Nolit, Beograd, 1969.

...

nesreca je nas Osjecana sto zivimo u provinciji provincije, iliti, sto bi rekli igraci domina -> duplo golo. no, za to smo si sami krivi.

Vilenjak

nesreca je nas Osjecana sto zivimo u provinciji provincije, iliti, sto bi rekli igraci domina -> duplo golo. no, za to smo si sami krivi.

Dečko nemoj se ljutit, ali koliko sam imao prilike čitati tvoje postove.
Svatko tko je pripadnik nekih kako narod kaže "DESNIH" stranaka (iako neke kao takve uopće nemaju neku desnu orijentaciju u praksi), automatski su neke nacističke i sl. Dakle da povučem liniju kako također sve osobe koje su politički djelovale
na ovim prostorima, a opet nisu u nekom tvom omiljenom političkom žanru, također su nacionalističke, i šta ti ja znam kakve.
Od tog silnog broja nacionalista i sl. mi se več DIŽE KURAC da onako kulturno kažem! A također mi je PUN KURAC, ovih tvojih paštetara koji svako malo NEŠTO NAPOMINJU! Mislim od silnih problema u kojima se nalazimo, ti si sada opet počeo 45a i slične spike.
Više se ti ljudi stavljaju u prvi plan tvojim napominjanjem nego svojim postovima!
A također još nešto: To što ti imaš lijepo građansko mišljenje, koje moram napomenuti nije samo građansko, nego strogo politički orijentirano prema određenoj opciji... To je tvoja stvar i tvoje pravo, ali jednako tako nije tvoje da drugima uskračuješ i pljuješ ih zbog njihovog mišljenja i njihovog prava.
DAKLE PRIJATELJU TI NI U OVOJ DRŽAVI, NI NA OVOM FORUMU NISI SAM!
Ovdje se kao i svagdje drugdje primjenjuju demokratska načela, kao i načela europskih civilizacijskih normi (kako ti ono voliš napomenuti), a jedno od glavnih načela je to da VEČINA KROJI SMJER U KOJEM SE ŽELI IĆI, A NE POJEDINAC.
To nekada i meni smeta koliko i tebi, ali to je također demokracija i mi smo tu da to poštujemo, koliko se nama to sviđalo ili ne. Također se isto događa kada mi predstavljamo dio te večine, a na drugima je da poštuju...
Izvrijeđao pola foruma zbog toga što su dali svoje mišljenje, sa nekima od njih se moram reči i slažem, tj. ne slažem se sa tvojim. Ali čemu vrijeđanje i omalovažavanje.
Jel to taj europski civilizacijski doseg o kojem pričaš?
Lijepo je imat EGO kao da ti je pamet od Ivana Đikića, ali kad tad moraš shvatit da si samo obični Vilenjak. Takvih barem na ovom forumu ima preko nekoliko...

mali_ivica

Vilenjak

nesreca je nas Osjecana sto zivimo u provinciji provincije, iliti, sto bi rekli igraci domina -> duplo golo. no, za to smo si sami krivi.

Dečko nemoj se ljutit, ali koliko sam imao prilike čitati tvoje postove.
Svatko tko je pripadnik nekih kako narod kaže "DESNIH" stranaka (iako neke kao takve uopće nemaju neku desnu orijentaciju u praksi), automatski su neke nacističke i sl. Dakle da povučem liniju kako također sve osobe koje su politički djelovale
na ovim prostorima, a opet nisu u nekom tvom omiljenom političkom žanru, također su nacionalističke, i šta ti ja znam kakve.
Od tog silnog broja nacionalista i sl. mi se več DIŽE KURAC da onako kulturno kažem! A također mi je PUN KURAC, ovih tvojih paštetara koji svako malo NEŠTO NAPOMINJU! Mislim od silnih problema u kojima se nalazimo, ti si sada opet počeo 45a i slične spike.
Više se ti ljudi stavljaju u prvi plan tvojim napominjanjem nego svojim postovima!
A također još nešto: To što ti imaš lijepo građansko mišljenje, koje moram napomenuti nije samo građansko, nego strogo politički orijentirano prema određenoj opciji... To je tvoja stvar i tvoje pravo, ali jednako tako nije tvoje da drugima uskračuješ i pljuješ ih zbog njihovog mišljenja i njihovog prava.
DAKLE PRIJATELJU TI NI U OVOJ DRŽAVI, NI NA OVOM FORUMU NISI SAM!
Ovdje se kao i svagdje drugdje primjenjuju demokratska načela, kao i načela europskih civilizacijskih normi (kako ti ono voliš napomenuti), a jedno od glavnih načela je to da VEČINA KROJI SMJER U KOJEM SE ŽELI IĆI, A NE POJEDINAC.
To nekada i meni smeta koliko i tebi, ali to je također demokracija i mi smo tu da to poštujemo, koliko se nama to sviđalo ili ne. Također se isto događa kada mi predstavljamo dio te večine, a na drugima je da poštuju...
Izvrijeđao pola foruma zbog toga što su dali svoje mišljenje, sa nekima od njih se moram reči i slažem, tj. ne slažem se sa tvojim. Ali čemu vrijeđanje i omalovažavanje.
Jel to taj europski civilizacijski doseg o kojem pričaš?
Lijepo je imat EGO kao da ti je pamet od Ivana Đikića, ali kad tad moraš shvatit da si samo obični Vilenjak. Takvih barem na ovom forumu ima preko nekoliko...

"People can have the T-model in any color they like. As long as it is black!"
Henry Ford

chager

Sad i nas mlađe, koji nismo ratovali, ali smo plakali za tatom kad je odlazio u rat, zanima čemu sve to? Čemu žrtve i tolika šteta, ako će sve opet biti kao prije. Pa nismo mi pokusni kunići! Ili jesmo?

...

Vilenjak

Ako si ovime mislio reči kako se kao svaki narod na zemlji treba ponosit samim sobom i ne omalovažavat se, onda se u potpunosti slažem s tobom!

Nema te par dana, i da vidiš kako se razmašu po našem žitu, pogazili, neke krugove, plesali valjda...
Kako je lijepo primjetiti širenje horizonta. Pa pronaći dobar citat nekog genijalca iz prošlog stoljeća. Čudi me da se ne vratimo u 19 st, pa malo Marxa, kako je to genijalno znao napraviti bivši HDZ-ovac Kovačević, diveći se predviđanjima ovog ideologa, koji je htio postići dobro, ali kad su ga naši tumači "protumačili" zaključili su da je bolje "opijumirati" narod nečim prikladnijim od religije. Usput, treba brisati sve klasne razlike, ponajprije one koje se po sisi dobiju od majke. Danas, kad su te razlike (klasne i političke) više nego naglašene, tko kuka?
Oni koji su dopustili da se takvo što dogodi. Ponajprije zaključak temeljim na logičkoj pretpostavci, da se ne treba mijenjati ono što valja iz pukog hira, i da na izborima prije prolazi ona ideja koja je na vlasti, jer može koristiti resurse koje opozicija može samo sanjati. Na žalost, današnja situacija u Hrvatskoj je rezultat kako razularene desnice, tako i impotentne ljevice, koja je sve mirno promatrala, a često i sudjelujući u čerečenju jednakosti u korist vlastite, privatne koristi. 90-tih ni nije bilo prave desnice, osim one prikrivene u komunističkim redovima (dio iseljeništva, u liku Šuška, ionako su bili nabrijani osvetom i željom za lopovlukom, to nisu opasni ljudi, kad nisu na vlasti, opasni su oni koji pišu i misle). Očito da svi ti silni ideolozi i tumači tekovina socijalizma nisu dovoljno dobro obratili pozornost na kadar kojem su povjeravali funkcije, i da nisu dovoljno dobro gušili "drugačije mišljenje" od onog koje je bilo predviđeno. HDZ i osnivači su redom komunjare iz prvog reda, koje je Tuđman, isti takav okupio iz "nacionalnih interesa". Danas se javljaju pametnjakovići koji bi bolje. Nema ništa čišće od ideje, ali je realnost nešto drugo. Neću citirati Kangrgu, ali bi Platonovu razliku između ideje i sjene.
Sokrata više volim, jer je mogao najviše popiti i nije bio opterećen uskim horizontima pazeći kome postavlja škakljiva pitanja.
Možda će Šeks, sad kad ga odbace iz predsjedništva HDZ-a, ponovo prihvatiti ideju o bratstvu i jedinstvu, pa će on i @Vilenjak skladno citirati pravne i filozofske temelje jednakosti naroda i narodnosti, jer je baš tako napisao u prvom Ustavu RH.
Svaki radikalizam je loš, kako desni, tako i lijevi. Zapravo su uvijek problem ljudi, koji su ograničeni i pod svaku cijenu svoje mišljenje žele nametnuti drugima kao obvezujuće. To uskrsnuće radikalne ljevice potaknuto je mirisom pobjede na izborima ove godine. U Istri već nose štafetu mladosti, petokrake se izvlače iz škrinja, Tito je živ, samo Rusi seru da je mrtav...
Hedl kao i Vilenjak su zapravo poluparaziti. Nisu nametnici (jer bi to značilo da rade u državnoj službi a privatno ruše ono za koga rade), ali su imele koje ptica posere na hrastovu granu, a ona onda raširi svoje lišće i čeka da njene plodove neka druga ptica posere dalje. Hedl je svoju karijeru napravio na Glavašu, nema Glavaša-nema Hedla. Ti smjeli "glavašolozi", vječiti kritičari, poluparazitiraju, nesvjesni da zapravo stvaraju uslugu "obožavanoj" osobi, dajući joj na važnosti čak kad za to nema nikakve potrebe. Apsurdno, glavni krivac za Glavašev "uspjeh" nije samo njegova tvrdoglavost, bahatost i samouvjerenost, već i Hedlova opsesija, koja uporno traži načina kako Glavaša demonizirati, a čini flash back ljudima koji su bili u Osijeku tih dana. Hedlu Glavaš treba dići spomenik.
Možda je ta jugo sfera opcija, ali sigurno ju ne mogu ostvariti oni koji su zadojeni kako nacionalizmom, tako ni oni zadojeni bratstvom i jedinstvom na štetu bilo čega što ima ne samo nacionalnu crtu, već i obiteljsku. Čini mi se da bi vi ko janjičari kidnapirali djecu pa stvarali novu jugoslaviju, ali na sada liberalnijim temeljima nego što je bila prije. Ali naravno, bez revizija privatizacije, jer time zadiremo u još jednu krivicu jednoumnog sistema.
Jel lustracija izraz koji želimo čuti? Mislim da ne, ali bi i s filozofskog i praktičnog stajališta to bila prava katarza i dobar početak za novi naraštaj. Pa ako odaberu jugosferu, neka, sami su si odbrali. Bolje s onima koje razumiješ, pa makar ti psovali u brk.
Treba se ponositi onim tko si i što si, mene su to naučili, i poštovati druge kakvi god da jesu. Po tome treba suditi ljude, a ne prema orijentaciji bilo koje vrste.

chager

po našem žitu,

ha, ha, ha.. evo ga još jedan "zemljoposjednik" iz emisije "Znanje Imanje". oprosti, ti imaš žito / obrađuješ zemlju? ne bih rekao. to su tebi samo tako rekli / prodali, pa ti povjerovao / kupio. 6D movie u Avenue Mallu s rvackim titlom. dakle, "tvoje" žito, ili žito malograđana "koji se brinu za mentalno zdravlje nacije", može se nalaziti eventualno kao fašistički privjesak na grbu HDSSB-a, ali ne i u slavonskoj zemlji.

Čudi me da se ne vratimo u 19 st,

vratili ste se vi odavno u 19. stoljeće. i živite u njemu dimeći "suverenu nacionalnu" vutru s aromom tamjana. da se nalazite u 21. vijeku, shvatili bi da tako šta odavno ne postoji (koncept suverene države-nacije pukao je 70-ih godina prošlog stoljeća).

Neću citirati Kangrgu,

morao bi prvo od njega nešto pročitati / shvatiti. kreni s časopisom Praxis. on je recimo dobar pokazatelj demokratičnosti onog vremena. pokaži mi sličan hrvatski časopis danas, koji s podjednakom količinom znanja / kritičke misli pristupa izazovima današnjice.

Možda će Šeks, sad kad ga odbace iz predsjedništva HDZ-a, ponovo prihvatiti ideju o bratstvu i jedinstvu, pa će on i @Vilenjak skladno citirati pravne i filozofske temelje jednakosti naroda i narodnosti, jer je baš tako napisao u prvom Ustavu RH.

ne znam što si se okomio na Vladu, kad je on samo pravnički sročio želju čuvara mentalnog zdravlja KUD-a hrvatstvo (dakle i tvoju želju)? i sad vam je Sex kriv što ste od silne brige za mentalno zdravlje folklorne nacije uništili i državu i građane i... naciju? to ti onda rješi interno s njim, ili sa samim sobom (a možete sjesti pa porazgovarati oba trojica). također, ne znam odakle ti ideja da sam se ja ikada zalagao za jednakost naroda i narodnosti? pa te gluposti mene nikada nisu zanimale, učlanio bih se u folklorno društvo da jesu. no što se tiče tzv. Božićnog Ustava, kojeg poput ostalih Tuđmanovih pionira zoveš prvim (što je naravno laž, jer Hrvatska nije nastala za Božić 1990.), u njega je postavljen izmišljen, dakle virtualni ethnos na poziciju stvarnog, realnog građanina. i tu je zasrana motka, tu su postavljeni temeljci septičke jame u kojoj danas građani RH "plivaju". e sad, koliko je taj Ustav bio logična nadogradnja / korak napred Ustava iz 1974. godine... ja bih rekao da nije, da je bio (veliki) korak unazad. jer da je tada, dakle 1990. godine, Hrvatska definirana kao građanska država, stvari bi danas izgledale bitno drugačije.

Hedl je svoju karijeru napravio na Glavašu, nema Glavaša-nema Hedla. Ti smjeli "glavašolozi", vječiti kritičari, poluparazitiraju, nesvjesni da zapravo stvaraju uslugu "obožavanoj" osobi, dajući joj na važnosti čak kad za to nema nikakve potrebe. Apsurdno, glavni krivac za Glavašev "uspjeh" nije samo njegova tvrdoglavost, bahatost i samouvjerenost, već i Hedlova opsesija, koja uporno traži načina kako Glavaša demonizirati, a čini flash back ljudima koji su bili u Osijeku tih dana. Hedlu Glavaš treba dići spomenik.

ima Hedla. dokle god ima ksenofobičnog, palanačkog nacizma, ima i Hedla. Glavaš je bio samo epizodni lik / šerif za jednokratnu uporabu, no serijal "Eseskerstvo jučer-danas-sutra" se nastavlja, kao što vidimo. čak i na ovom anonimnom forumu, od sasvim običnih / priprostih građana, i to onih mladih, što je uistinu porazno. problem je, dakle, mnogo dublji nego što ga ti, ili ostali mrzitelji antifašiste Hedla, želite predstaviti. problem nikada nije bio u Glavašu, već u onima (dakle vama) koji ste mu omogućili da radi po Osijeku i Slavoniji to što je uradio. ergo, pritupa zamjena teza, pomoću koje bi valjda trebalo dokazati da je fašizam posljedica antifašizma, a ne obrnuto. u biti, loša kopija javnosti poznate teze da je Milošević stvorio Tuđmana.

Ali naravno, bez revizija privatizacije, jer time zadiremo u još jednu krivicu jednoumnog sistema.

tzv. pretvorba & privatizacija mogla je proći samo u jednoumlju / nacionalističkoj paranoji. npr. objašnjenje koje je tada Sex ponudio preko radio valova (društveno vlasništvo je državno zato što društveno vlasništvo ne postoji) malo je ko, iole normalan, bio u stanju progutati. no prošlo je, bez ikakvih problema, kao i masa drugih, podjednako idiotskih "objašnjenja". meni se tada na momente činilo da HDZ-ovci namjerno jebu raju u zdrav mozak, jer se nisu nimalo trudili barem malkic sakriti / u blažoj formi izraziti lopovluk kojim su se, na očigled svih, bavili.

Treba se ponositi onim tko si i što si

treba prvo raditi na sebi da bi se eventualno imao čime ponositi. u protivnom, "ponositi se hrvatstvom" i "poštovati susjednu monoetničku naciju", nije ništa drugo do ksenofobičnog šovinizma kretenoida, uvijenog u tzv. multikulturalni celofan Europske unije. a taj celofan je genocidno prokletstvo "stare majke" Europe. zato su USA zemlja na koju se treba ugledati, ako govorimo o istinskom građanskom suverenitetu. tek u tom kontekstu možemo očekivati istinsku regionalnu suradnju / napredak regije na zdravim temeljima. inače dobijemo ono što smo već dobili / vidjeli -> reportažu iz osječkog Donjeg grada, gdje Đapić i Glavaš sjede zagrljeni s pravoslavnim popom i nekim funkcionerom SDSS-a, te se hvale "donacijom grada za obnovu pravoslavne crkve". a to je slika za povraćanje, barem (normalnim) ljudima kojima se podjednako gade i srpstvo i hrvatstvo i bez da ih financiraju, a kamoli ovako, da im se otima od usta ne bi li se ustaše i četnici bratski obžderali i naroljali.


...


u regiji, o kojoj je na ovom topicu riječ, prije 20-ak godina dogodili su se genocidi (veći ili manji, za ove manje izmišljen je eufemizam "etničko čišćenje"). i tu postoje presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, manje ili više precizne, a postoji i presuda Međunarodnog suda u slučaju BiH vs. Srbija. no ono što se često zaboravlja (u biti, uopće i ne spominje), je činjenica da se istinski genocid nije dogodio prema nekom ethnosu, već prema samosvjesnim, anacionalnim građanima. ti su građani iz prošlog rata izašli kao istinski poražena strana, a monoetničke nacije, stvarane u ratu i kroz rat, kao istinski pobjednici.

Jao ogledalu u kojem se @Vilenjak ogleda. Sigurno zapljuje i svoju sliku od silne kritike, na sve i svašta, pa u zanosu popljuje i sam sebe.
Baš bih volio upoznati sliku i priliku ovakvog, pravog...antifašistu, tipa Mesić, ili sličnog...rekao bih Tita, ali me brine da on nije bio kapacitet kao dotični gospodin. Takvi se zapletu u XO-igri, pogotovo kad ideal "građanskog suvereniteta" vide u SAD-u. Baš je zanimljivo navoditi to kao primjer, znajući da najveći dio amerikanaca govori američki, o Europi znaju koliko i o svojoj povijesti, a sve to začinjeno je cjelogodišnjom proslavom nacije sa mnogo zvjezdica na pročelju kuća tijekom cijele godine.
Malo mi sumnjiva ta usporedba, Vilenjak ode udesno, odvadi malo, ili barem nemoj selektivno, birati ono što ti se sviđa.
Dvoumim se između "gospođe ministarke" i "narodnog poslanika", da prokažem cilj ovog uspaljenog poluljevičara. Poznato je da teoretičari nisu baš sposobni praktičari, štoviše, prije se čovjek može nadati da šoferi vode državu, umjesto intelektualaca. Da, u pravu ste, možda je sada tako, da stari Titovi pioniri upravljaju državom kakava je današnja Hrvatska, ali to nije krivnja prosječnog građanina, pa ni seljaka koji brani svoje žito, već takvih propalih intelektualaca, koji u svom životu nisu ništa pametno i konkretno napravili, pa čak ni da bi mogli citirati sami sebe.

chager

Takvi se zapletu u XO-igri, pogotovo kad ideal "građanskog suvereniteta" vide u SAD-u. Baš je zanimljivo navoditi to kao primjer, znajući da najveći dio amerikanaca govori američki, o Europi znaju koliko i o svojoj povijesti, a sve to začinjeno je cjelogodišnjom proslavom nacije sa mnogo zvjezdica na pročelju kuća tijekom cijele godine.

idealizirati i ugledati se na nekoga nije isto. vidim, potrebito je vracanje u skolske klupe / nekim osnovama. dakle, u danasnjem svijetu postoje razlicite nacije, obzirom da su pocetkom / sredinom 19. stoljeca postojale i razlicite nacionalne ideologije. hrvatska nacija, kojoj ti idolopoklonicki robujes, samo je bijedna preslika loseg originala. tu se, kao i u srpskom slucaju (kojeg od hrvatskog dijeli samo razlicita liturgija), radi o frljavom plagijatu njemacke nacije. frljavom prvenstveno iz razloga sto je u vrijeme stvaranja europskih nacija ovaj prostor bio zapustena, feudalno-agrarna pripizdina nezrela za prodor kapitalizma i liberalnih ideja francuske revolucije. Srbima je trebalo 80 godina austrijske okupacije da skontaju kako je zivot moguc i bez Turaka, a Hrvati su poceli kontati da su Hrvati tek nakon sto je Stjepan Radic obukao duboke cizme i zagazio po blatnjavim selima Podravine. ono sto je bitno -> njemacki original ne pociva na suverenom pojedincu gradjaninu, kao npr. americki, vec na ideji suverenog ethnosa / folka. ein Volk, ein Reich, ein Führer i ta mitteleuropska Edelweiß sranja veze nemaju sa gradjanskim slobodama. ukratko, "becki decki" nisu sanjali Pirate s Kariba, vec Snjeguljicu und die sieben Zwerge. i tako su se jednog lipog dana probudili i zblanuto konstatirali da nisu kraljevici na bijelom konju, vec... patuljci. Tupko & Company (all rights reserved).

o kvaliteti pojedine nacije moze se najlakse (i najtocnije) suditi po tome kako se nacija ponasa prema svojim pripadnicima. tu je naprosto smijesna poredba americke nacije sa bilo kojom europskom (donekle sa izuzecem Engleza), a kamoli sa folklornim pizdarijama tipa hrvatstva. nema potrebe vracati se u razdoblje NDH, kada je cisto hrvatstvo drzalo vlast / pretvorilo zemlju u jedan veliki konclogor; nema cak ni potrebe vratiti se dvadesetak godina unazad, kada je HDZ dosao na celo drzave, pa opljackao i prodao sve sto se dalo opljackati i prodati; dovoljno je otvoriti prozor / izaci na ulicu i primjetiti kako se to hrvatska (sokacka) vlast odnosi prema svojim najmilijim podanicima -> danas.

chager

Dvoumim se između "gospođe ministarke" i "narodnog poslanika", da prokažem cilj ovog uspaljenog poluljevičara.

mladicu (od 33 godine?), ovo ti nije prvi put da moje argumente pokusavas koristiti u vlastitim tezama. mis'im, nije da imam nesto protiv takve diskusije, samo mi te zao promatrati kako pravis budalu od sebe. dakle, kao i u dosadasnjim slucajevima Puhovskog, Krleze i Kangrge, da bi koristio Nusica morat ces ga prvo procitati (s razumijevanjem).
 

U čemu samodopadni čovjek uživa? Normalan u normalnim stvarima, a ostali u iživljavanju nad nekim ili nečim, a da to smatraju potvrdom svoje superiornosti. Eto recimo taj Mladić (aktualan je, pa usput), generator buduće Jugosfere, baš je bio za raznolikost, i ponovno ujedinjenje svih naroda i narodnosti na temeljima vizije federacije kakvu je imaju amerikanci. To je sve pokupio još 1789, ali je došlo do prekida komunikacije, dakon dekapitacije najizvrsnijih predstavnika toga danas tako poticajnog liberalizma na ovim prostorima. Čisto milina kad spojiš intelektualce i liberalizam, pogotovo seljake komunističkog usmjerenja, koji znaju što su francuzi sanjali kad su napadali Bastilju.
Uvijek se sve vraća na lovu, tako francuzi žele kruha i raskidaju veze države i Crkve na revolucionaran način, a amerikancima je oduvijek kohezivni element bila ekspanzionistička politika pod krinkom demokracije i liberalizma. Pa tu politiku prihvaća svaki tudum po selima Šumadije, kad pita:"a šta ću ja da dobijem?". Amerika je toliko trula iz nutra, da neće izdržati tri uzastopne proračunske godine, iz razloga što taj "American way" ovisi o zaduženju izvana.
U jugi je sve štimalo dok nitko ništa nije radio, a svi imali više nego zaslužuju. Bunili su se oni kojima je bilo žao davati onima koji samo troše. Možda je to bilo sretnije rješenje od ovog danas, neravnoreža i strah, ali nije bilo dobro. Prijeći na američki nači,. to je već viđeno. Ameri će se raspadnu, po principu juge, uostalom suprotnosti S i J su i danas naglašene, a od federalnih vlasti vole samo rezerve.
Argumenti su ti proizvoljni, tako da su podložni tuđoj analizi, makar bio i mlađi analitičar. Ne bi se upuštao u raspru da me to ne raduje, ne vrijeđam, ali znam da je to znak nervoze.
Ružno se probuditi i shvatiti da si prošlost, da tvoj pogled na svijet ne dijele svi kao kada si pendrekom uvodio red poslušnosti. Ne ide više, pa se moraš zadovoljiti vrijeđanjem poluuvjerljivim argumentima izvučenima iz konteksta. Uostalom, kakva motivacija sukobljavati se s nekim koga smatraš nižim od sebe, glupo, zar ne?

chager

glupo, zar ne?

аha.

chager

Amerika je toliko trula iz nutra, da neće izdržati tri uzastopne proračunske godine, iz razloga što taj "American way" ovisi o zaduženju izvana. [...] Prijeći na američki nači,. to je već viđeno. Ameri će se raspadnu, po principu juge, uostalom suprotnosti S i J su i danas naglašene, a od federalnih vlasti vole samo rezerve.

> click <

chager

Ružno se probuditi i shvatiti da si prošlost

Skriveni sadržaj

chager

Lijepo je Karlo I nudio savez država, a mi nismo htjeli,

chager

Bilo bi dobro, zbog mentalnog zdravlja nacije

chager

Uskoro će presuditi našim generalima u Bosni,

chager

Svaki put se oduševim tim našim genom, kromosomom, ili čime već,

chager

Svaki ratni vođa, a Glavaš to jest bio, zaslužuje zahvalnost za ono što je učinio.

chager

Stvarno mi je ružno po portalima pratiti iživljavanje anti-crkvenih novinara na temu posjeta Benedikta XVI.

itd. itd.

chager

kao kada si pendrekom uvodio red poslušnosti...

... pa se ti zaletis preko cijelog terena i nogom murijanera u glavu dok te preko dalekovidnice promatra cijela rvacka nacija, a tribine se ruse od skandiranja "chager! chager! chager!"...

Skriveni sadržaj

time to wake up

 

Kao Milan Pantić, "prajminister of jugoslavija": za sve su krivi nacionalisti i - Nijemci. Da Hrvatsku, kojim slučajem, nisu priznali, već bi njih (nacionaliste) Pantić "smirio" (vojskom, JNA, naravno, kninski korpus i Mladić bi izašli prvi), kao i Vilenjak. Ali oni nemaju korist od svega toga, oni su volonteri koji iz čistih ideoloških pobuda žele spasiti glupi puk od muke stjecanja vlastitog mišljenja i volje. Križarski pohod kojeg su vodile generacije partijaša.
Tek usput primjetiti valja, da se poklapaju dvije stvari: istina o katastrofalnom rejtingu lijevih stranaka u Osijeku i mišljenje vođa tih istih lijevih stranaka da je za bolji rezultat ključno "dobiti" bitku za "essekersku gospodu", koja se nakon desetljeća počela naginjati na desno, ponukana valjda pragmatizmom, ili čim...
Plan je toj istoj gospodi povratiti sjećanje na blagodati prošlog života, i podsjetiti na markere koji su ih usmjeravali ka željenom odredištu. Oni će pak onda svojoj razmaženoj, o njima ovisnoj, tupavoj i neukoj djeci govoriti kako je u bivšem sistemu sve bilo super, kako nisi morao raditi, a primao si plaću. Onda će ta ista djeca glasati, da imaju...
Drugi put je duži. Ide čitanjem Kangrge, Ćosića, Nušića (ali uz razumijevanje, ne uz ambiciju)...da bi se slavodobitno zaključilo kako je u vrijeme Staljina u zatvorima bilo manje Rusa i drugih naroda, nego li je danas. To neka bude misao vodilja današnjim zatvorenicima, jer nikada ne bi ni stigli do zatvora da ih je Vilenjak "snimio"...
A ova naša neuka i tupava djeca govore o nekoj obitelji, domovini, naciji...doticaj s tim temama su imali u crkvi, sigurno, i zato ju treba zabraniti, a svećenike pozatvarati...i popove isto, jer su zaostali kao pop Ćira i Spira. Najviše se treba pozabaviti onima koji su uporni, prije hapšenja, treba ih pokušati vrbovati...
Poslušni su oni koji su a) mladi, pa ih možeš oblikovati b) neobrazovani, jer ih u sve možeš uvjeriti c) uplašeni, jer pristaju na sve samo da strah prođe...
Cilj namesto Rusije neka bude Amerika, jer će mnogi da se polakome za postati te-ve zvijezde. Treba dopustiti da se voze skupo auto.
Drug Tito neka bude najbolji sin naših naroda i narodnosti, (kohezivni element, s bičem u ruci) ako ga ne možemo oživit, on ima tolike sposobnosti, da se može sam ponovo rodit.
Opet problem s onima koji neće slušat, a čitaju nekog boga, ali nikako ne slušaju, možda bi bilo dobro elektro šokovima, pa im usput puštati Puhovskog...

chager

Kao Milan Pantić, "prajminister of jugoslavija": za sve su krivi nacionalisti i - Nijemci. Da Hrvatsku, kojim slučajem, nisu priznali, već bi njih (nacionaliste) Pantić "smirio" (vojskom, JNA, naravno, kninski korpus i Mladić bi izašli prvi)

1) Milan Pantic - novinar ubijen u Srbiji 2001. godine (kao i Dada Vujasinovic, Slavko Curuvija, itd. - svi stradali od Milosevicevog rezima)

2) Milan Panic - premijer SRJ od srpnja do prosinca 1992. godine


...


dalje nisam citao. imas opciju edit pa sredi taj svoj post / saznaj sto si zelio reci.
 

chager, svaka čast , stvarno svaka čast, uložio si puno truda i RAZBIO ovog nedojebanka koji piše pod imenom Wilenjaka,...

Superioran mu je u svakom pogledu! Svidjelo mi se što se nije spusti na njegovu (vilenjakovu) razinu rasprave.

Povijesni dan, kažu, kada Hrvatska ulazi na otirač pred kapijom ulaza u predvorje dvorišta "komšijske avlije" i zadnje milimetre pred svršavanje pregovora oko rupe za ulaz kroz ogradu EU, u nju samu.
Za Hrvate je svaki dan povijesni, isto tako kažu, jer se uz ove lopove svaki dan moramo radovati što smo živi i što nas nisu došli odvesti utjerivači dugova neke tamo europske i svjetske organizacije, mafijaške, ali s nekim gospodskim imenom.
No, stvarno me zabrinjava, što neki kažu, a provjerio sam, i istina je, da se i danas, par sati prije, ajd recimo konferencije za novinare u EK, pojavila vijest da smo MORALI potpisati jednostranu izjavu da nećemo praviti probleme svojim susjedima pri pregovorima o ulasku, bla, bla...
E sad, toliko sam ljut, sjećajući se "naguzivanja" Sloveniji, da sam se onako domoljubno radovao pregovorima i cimanju malo, malo nekim novim zahtjevom zadavanje glavobolje Srbiji. No očito da jedino u našem slučaju ne dolazi ništa u obzir osim "naguziti se". Tako ti je to kad pregovore osmišljavaju i redom se zaslugama kite Kosorica, Pusićka, Sanader...sve sami naguzivači.
Očito da je regija sigurna kada je faktor stabilnosti RH, a kao zalog stabilnosti, svi će j... Hrvatsku, i svi sretni, nema što.

500 000 Srba protjeranih iz Hrvatske koče ulaz u EU. Još ih bar milijun želi neka prava i pita što će biti s njihovim mirovinama i radnim stažem kojeg su proveli tko zna gdje, ali na to imaju pravo, mislim.
Nakon "dimnika", sad je na red došao i srpski apetit. Pretpostavljam da će i oni tražiti nekakav koridor, ali ne u obliku dimnjaka, već nešto pravo. Crnogorci bi opet mogli povući pitanje Dubrovnika, Bosanci bi mogli tražiti bolji položaj Neuma, jer se u današnje doba može jače opaliti iz topa, nego što se moglo prije.
Oduševljava vijest da se pokreće regionalna rukometna liga, koja će podići gledanost ovog sporta. Ako ništa, barem imamo dvorane, u jeku krize izgrađene, nek se zna tko ima para kad nitko nema. Lideri smo, nema što. Jugoslavija se ne bi ni raspala da je glavni grad bio Zagreb.

Vilenjak

chager

Kao Milan Pantić, "prajminister of jugoslavija": za sve su krivi nacionalisti i - Nijemci. Da Hrvatsku, kojim slučajem, nisu priznali, već bi njih (nacionaliste) Pantić "smirio" (vojskom, JNA, naravno, kninski korpus i Mladić bi izašli prvi)

1) Milan Pantic - novinar ubijen u Srbiji 2001. godine (kao i Dada Vujasinovic, Slavko Curuvija, itd. - svi stradali od Milosevicevog rezima)

2) Milan Panic - premijer SRJ od srpnja do prosinca 1992. godine (postavljen / skinut s premijerskog mjesta upravo od strane Milosevica i Cosica).


...


dalje nisam citao. imas opciju edit pa sredi taj svoj post / saznaj sto si zelio reci.
 

?

Skužajte senjor Vilenjak, lapsus calami, ionako su mi ta prezimena, Pantić, Panić sva ista, ali je kontekst pravi, tako da se ne bi na to osvrtao...
Eto, sad možete pročitati ostatak

chager

Skužajte senjor Vilenjak, lapsus calami, ionako su mi ta prezimena, Pantić, Panić sva ista, ali je kontekst pravi, tako da se ne bi na to osvrtao...
Eto, sad možete pročitati ostatak

Ti,dakle,nisi procitao nista od toga?

U sklopu obilježavanja Dana državnosti RH, nije bilo ključnog elementa - naroda. Rekli bi naši političari da to i nije tako važno, važnija je recimo EU i mišljenje njenih birokrata. Od lajtmotiva s proslave, daleko najbolje je razdvajanje "svatova", pa će premijerka u Vukovaru okupiti HDZ, a predsjednik u Zagrebu raspaliti simfoniju. Najveća glupost - Sabo kao gradonačelnik Vukovara u Zagrebu.
Još veća blamaža međunarodnog karaktera je privatni posjet Tadića Jadovnom. Ne toliko zbog razloga, već je tajming pravi(skoro u dan državnosti), taman da se pošalje poruka jednima i drugima koliko je bitno poznavati istoriju i iz nje crpiti ideje, o oprostu, pomirenju, naravno...Poznavajući lokalne političare, a to je univerzalno za sve ostale, njima nije stalo do vlastite rođene matere, a pogotovo do dede i rođenog dedinog brata, pa bi se ja zamislio u kojem postotku vrijede izvinjenja i parole o ne ponavljanju povijesti. Tadić garant proklinje onu "glupost" koju je učinio u Vukovaru, ponajprije što ju nije morao ni učiniti, da je pričekao presudu iz Haaga za generale. Sad se mora dokazivati svojima, ponajprije zašto se ispričavao, kad su Hrvati zločinci u poduhvatu...izbori su uvijek blizu.
Ispostavilo se da Slovenci ne žele ni Pahora, ni Vladu, ni Deželu, ni ništa što ima veze s bilo čim. Žele standard koji je iznad njihovih mogućnosti, i za to su se spremni odreći svih nacionalnih obilježja. Ostaje samo Joras, ali on ionako nije Slovenac, već planinski Hrvat, koji je dugo silovao koze...
Pobjednica Big Brothera je Hrvatica, najveća uspaljenica, koja se pred kamerama trošila sa Srbinom. Nije važno jel udana, ima li djecu ili obitelj, važna je lova i nagrada. Kažu da su o pobjednici odlučivali glasovi gledatelja? Lijepo, svaka čast, ipak su Slovenci bar 20 godina ispred nas, u svakom pogledu, osim u karanju pred kamerama, za lovu...

chager

Pobjednica Big Brothera je Hrvatica, najveća uspaljenica, koja se pred kamerama trošila sa Srbinom. Nije važno jel udana, ima li djecu ili obitelj, važna je lova i nagrada. Kažu da su o pobjednici odlučivali glasovi gledatelja? Lijepo, svaka čast, ipak su Slovenci bar 20 godina ispred nas, u svakom pogledu, osim u karanju pred kamerama, za lovu...

Sto mu darkvudskih bubnjeva, pa je li to moguće?!
Mislio sam da su hrvatske i srpske anatomije nekompaktibilne po pitanju koitusa, ali sam se ipak prevario! Kakav šok! Nevjerica! Skandal!

Da smirim strasti, moram reći da sam Dan državnosti RH obilježio kako ga svaki Hrvat i treba obilježiti: uz prase, janje, zastavu, te jeftini, karaokaški bend iz Sombora koji je pokušavao pjevati Balaševića.

Opet jedan događaj vrijedan spomena, a potkrepljuje tezu o igri velikih sila i upornom traženju modusa kako izjednačiti agresora i žrtvu, i kako ovaj prokleti balkanski lonac ugurati "uđuture" na mala vrata EU.
Nisam baš štovatelj F. Tuđmana, ponajprije zbog njegovih izjava kako ćemo budućnost sada graditi sami, a ne kako nam drugi kažu. E kako se zaj...ispada da smo gori sami sebi, nego što su nam drugi bili. Možemo kao žalosna majka uzdahnuti da nam je draža i najveća nevolja ovog svijeta, kad je naša, nego li sve zlato ovog svijeta! Možemo li, a vidimo da snaha-guja sikće i upropaštava sve što dotakne? Samo dragi naši, nema domaćih i šume Striborove, pa da sve zlo netragom nestane. Pa i taj i takav Tuđman je znao da će tako ganjati, dizati optužnice i uhićivati. Njegov odgovor je bilo zajedništvo, svih, vojske, naroda...figu, samo nije mislio na lopove i njegovu stranku, koji mogu kako hoće, pa i izručiti kojeg generala, sada ne za višestoljetni san Hrvata - vlastita samostalna država, nego za instant rješenje kako zamuljati ukradeno i zacementirati ratno profiterstvo i to u korist narodnog zadovoljstva rastom standarda na račun europskog proračuna.
Sramotno je puštanje čovjeka koji je zapovjedno odgovoran za Ovčaru i ubijanje ranjenika iz vukovarske bolnice. Odsjedio je sedam godina, zbog dobrog vladanja otpušten je ranije. Koja sramota i pljuska. Svima koji misle da "ova" pravda ima oči, u napomenu stavljam da je stvarno od rođenja slijepa, ali nije gluha, i redovito sluša naputke onih koji ne žele baš da sve bude kako je pravedno. Ova pravda je kriva za novo sjeme zla koje sije, nažalost. Čini mi se da nema životnog standarda koji može izbrisati nečistu savjest.

chager

Čini mi se da nema životnog standarda koji može izbrisati nečistu savjest.

Da, samo: čiju savjest?
Meni se čini: savjest stare, ishlapjele i bogate Europe. Savjest, jer je itekako svjesna kako NIŠTA nije učinila kad se rađao monstrum u srcu Europe, tamo negdje 1991. Ne znam što je ta bogata i moćna Europa tada mislila: stat će čudovište; napit će se krvi u Vukovaru i to će ga zasititi. A ona, ostarjela ljepotica s pedigreom motrit će putem TV-a i svojih bljedolikih birokrata koje je slala ovamo, misleći da se mogu nositi s Frankensteinovim čedom. Kad ono – u tim njenim nježnim zabludama – dogodilo se još puno, puno toga. Kulminiralo je sa Srebrenicom, negdje u ovo vrijeme 1995. Dobro se sjećam tog ljeta i on-line tragedije koju smo, nemoćni i šokirani, pratili doslovno u nastavcima preko TV-izvjestitelja. Ne vjerujući svojim očima, ušima i svemu što smo ikada naučili o tome što znači biti čovjek. Da, dobro se sjećam: nitko nije učinio ništa. Nitko nije zaustavio onog komada budaletine Mladića koji liči na sve samo ne na jednog generala. Nitko. Prejadno. Bilo su tamo Nizozemci, no bili su najobičniji pajaci koje je namagarčio krvožedni highlander s Balkana…
No, bogata krasotica Europa već je tada bila naučila: strašno je sve to, ali već se jednom dogodilo u Vukovaru. Ista stvar je bila sa Šljivančaninom, pa je sve prošlo i ništa se krasotici nije dogodilo. Strašno je sve to, no, u Hrvatskoj i Bosni – ipak nema nafte… Jer, nevjerojatna je korelacija između bogatstva nekog svjetskog kriznog žarišta prirodnim resursima, pogotovo strateškim kao što je nafta, i brzine reakcije razvijenog dijela svijeta na patnje lokalnog stanovništva izazvane poremećenim likovima kao što su Mladić, Šljivančanin, Gadafi i slično… Vidjeli smo kako se brzo dogovore oko Libije, pa čak Sarkozy u svojim čvrstim uvjerenjima pošalje i kakav brodić s oružjem pobunjenicima, iako u slučaju Libije nema dvojbe je li riječ o međunarodnom ili o unutarnjem sukobu…
Sve ove odluke Haaga čine mi se nekako u tom kontekstu: nije kažnjen jedan od najvećih krivaca za sve što se događalo i čija je krivica u tome što je mogao, a nije učinio ništa. Kao po receptu, uzima se reprezentativni uzorak iz svakog zaraćenog plemena, „razreže“ mu se kazna i srazmjerno podijeli odgovornost.
A, stara Europa je i dalje blistava i bogata, primjer demokracije i ljudskih prava. Prava slika Doriana Graya…

Završio je summit u Dubrovniku, koji će biti zapamćen - po lokaciji, i po Poahorovom trčanju u tajicama, i Jacinom odbijanju trčanja u - vreči? Ona ipak preferira, mislim Zrće...
Ipak je Hrvatska ostatku regije primjer, u tome su se svi složili. Valjda kako Europi treba lizati lizalicu. Tako trebaju i ostali, pa nek se ugladaju, i zaslužilo je stoga ovu vijest staviti u kontekst Jugo-sfere.
Ministar obrane, taj nasljednik plemenitog Šuška, ipak će ostati zapamćen po svom izlaganju o globalnom utjecaju sjeverno-afričke krize, popularno nazvane "Arapsko proljeće" na stabilnost u regiji. Procjenjuje on, kako Europa pozitivno utječe na razvoj demokracije u tom trusnom području, samo se nije izjasnio, jel misli na bombe ili rakete, ali sigurno zna da je posrijedi pozicioniranje zbog nafte. To, međutim, nije spomenuo. ali jest Jemen, ta, nama susjedna zemlja, toliko može utjecati na raspoloženje u Lijepoj našoj, jer valjda, pišamo svi u isto more, pa nekako voda nanese.
Eto koliko smo mi dalekovidni u vanjskoj politici, baš se ponašamo ko starčić u godinama, koji ne vidi pred svojim nosom, ali zato vidi kod trećeg, desetog komšije. Baš slikovito, zapovjednik naše kopnene vojske, sa cijelim bataljunom poslovnjaka i mafijaša pljačka državu pred nosom. Čude se svi, kako bi to bilo u Americi, da im se obezglavi vojska? Ma, vidio Kruljac kako radi predsjednik Vlade, pa se sjetio rata, kad smo svi dijelili sudbinu, zajedničku, pa što i on ne bi bio uspješan na hrvatski način.
Mislim si, kako bi to bilo da uhite Obamu, a ne načelnika stožera? Jesu oni to doživjeli, imali su "Vodenvrata", ali nekako naša sramota više boli. One kojima je stalo. A onima kojima nije, oni su po galerijama, u saborskim klupama, djele fiktivne litre krvi za Domovinu, a žele što prije svu mladost izvesti u Europu, valjda da šalju eure u kuverti svojim predstavnicima u vlasti.
I tako završio je još jedan summit, sve su platili porezni obveznici, u najskupljem gradu na Jadranu...

Zašto Kosorica ne ide na Brijune zajedno s Josipovićem? Zato što bi predsjednik papagaju naredio da ju po Ustavu RH nazove pravim imenom...

Ne znam jel se ona magarica u brijunskom zoo vrtu omagar...nešto. Ali znam da je Josipović pozvao lidere regiona na sastanak, na njima tako ganutljivu lokaciju. Eh, kad bi ovo sranje od prije dvadeset godina bio san, pa se sad probudimo, a ono Hrvat opet predsjednik Jugoslavije, na Brijunima pozvao ostale plemenske vođe na red, jer su se previše počeli bahatiti oko npr. izvoza oružja zemljama nesvrstanih. Prednjači Srbija, ali je Josipović o tome na vrijeme dobio tip od Mesića...
I ide to, san bi skoro bio i idealan, da nam pred očima, od alkohola i brijunskog sunca, ne zatitra delegacija Bosne i Hercegovine. U punom sastavu, svih naroda i narodnosti. Josipović pukne i iskreno prizna da on takve skupove više ne može financirati, iako je pozvao samo predsjednike, a iz B i H čak nisu svi ni došli. Pa ti sanjaj...

Tko kaže da mi nemamo strategiju za izlazak iz krize? Naprosto me fascinira pozitivnost i optimizam Kosorice, koja i na Golom otoku razmišlja o javno privatnom partnerstvu, o strancima koji ulažu silnu lovu u - turističke kapacitete.
Eh, odmah mi pada na pamet ono što ja znam o Golom otoku, i ono što sam čuo od ljudi koji su tamo bili, pa sad to povežite sa slikom premijerke i Bajsa koja poziva sve bivše zatvorenike ovog Jugo-klozeta, da dođu i ...prisjete se?!
Nisu u stanju održavati Brijune u kakvom takvom pogonu, a turizam vide i na Golom otoku! Devastiraju i ono što vrijedi, da bi prodali i dali sve u bescjenje, jer nema nikog tko bi pametan mogao zarađivati za državu, svi hoće državno za sebe, a to su učili u kumrovečkim školama...
Za ne povjerovati, kakva divna ideja, nasuprot kroničnom nedostatku zatvorskih kapaciteta, i eto valjda i postojeće treba koristiti u turističke svrhe, da ne bi neki zatvorenik tužio državu za duševne boli, ili za ne daj Bože nešto slično kao što je doživio Brodarac.
Ovu stvarnost očito ne gledamo svi isto, a čini mi se da ružičaste naočale nisu dovoljne.
U Sarajevu se okupili gradonačelnici hrvatskih gradova na film festivalu. Ne svi, samo oni protiv kojih USKOK vodi istrage. Došli s idejom o međusobnom reklamiranju, i o međudržavnom neizručivanju.
Stranci su došli zbog grižnje savjesti, ali sve ih manje grize, još malo i neće biti potrebe za crvenim tepihom. Bosna je prepuštena komšijama, pa ko se više napuši lule mira, njemu manje.
Srbi nikad neće pustit Kosovo, taman opet počeli svjetski rat.

U sferi visoke politike, čini mi se, nema ničeg osobnog. Nema tu tenzija, koje bi se digle u visine, kao na recimo nekoj nogometnoj utakmici, gdje pojedinac pod izlikom pripadnosti klubu ili repki psuje, grmi i tuče se za "svoje".
Eh, kad bi se tako političari tukli za svoje, ali ne osobne, već nacionalne, opće interese.
Ovako, ova prepirka, tobožnja, na relaciji Tadić-Kosor, je inscenirana. On tamo pali svijeće za žrtve populistički ignorirajući utjecaj Oluje na novija povijesna zbivanja, a Kosor pak pokušava koristiti nacionalnu razdraganost praznikom za predizborna nadmudrivanja. Pokušava, jer joj ni to ne ide. Čak je bila uplašena spominjući Gotovinu i Markača, ali su joj rekli, znaš, moraš, tako je to...Nitko se nikom ozbiljno ne zamjera, uostalom, i Tadić će smjeti za vrijeme kampanje u Srbiji pooštriti retoriku, onda će mu, tobože, Vlada malo odgovoriti i nikom ništa. Pupovac pak, taj bi mogao trebati idućoj Vladi, mislim lijevoj, ali kako mu je sud ukinuo ziher jedan mandat, i njegova riječ se sve manje čuje. Spomen četnika oko Oluje, dajte molim vas, služi li to turizmu ili poljoprivredi? Svima je jasno kako se pušu baloni.
U Sinju, naprimjer, samo Josipoviću govor alkarskog vojvode nije bio ispolitiziran. Jest manje nego prijašnjih godina, ali što jes, jes...Za razliku od Norca, koji je pred Tuđmanom uvijek bio uzbuđen, ovaj magistar zna znanje i pamti govor na pamet. Nedostajali su turski veleposlanik, Onur i Šeherezada, i prosvjedna nota Erdogana koji žali što se inače stabilni odnosi narušavaju proslavom pobjede nad golorukim turskim vojnicima na području Hrvatske. 1715. svaka čast.
Zvijezda mjeseca bi mogao biti Nadan Vidošević. Nije se baš sam odlučio izaći u medije, ali kad se spominje proizvodnja slatkiša, onda se tu vrzma i ovaj nesuđeni ratni profiter, nedodirljivi lopov Hajduka, Krašev top manager i maneken HGK. Čudi stav slatke industrije i najava da će morati otpustiti pola radnika zaposlenih u branši, ako im država ne uvede poticaje. Nitko do sada nije spominjao nedostatak carine na izvoz slatkog u države bivše juge. Eto preko noći euroskeptika iz reda najbogatijih članova društva. Tko bi rekao da čovjek koji Hrvate proziva najljenijom nacijom na svijetu, unaprijed najavljuje otpuštanja, jer nije spreman na boj po europskom tržištu. Sve su to mutikaše i kvazi poslovnjaci koji još uvijek nisu izašli iz jugo umlja, a pokrivaju se plaštem sposobnih poslovnih ljudi. Volio bi vidjeti barem jednog koji je biznis pokrenuo na račun svog kapitala i znanja, a ne kao nasljeđe rata ili bivšeg sistema. Brandovi Kraša nisu poznati diljem Europe(?), a kad tako vidovito znaju što će se dogoditi, eto im dvije godine za prilagodbu, pa nek dokažu svoje sposobnosti. Ne bi se čudio kad bi Vidošević prvi požurivao ulazak Srbije u EU, baš pod krinkom zadržavanja nulte carine na izvoz. To se zove lobiranje pod krinkom. A što taj nije pod krinkom radio, nesuđeni predsjednik RH?
Uskoro će biti organizirano javno prepoznavanje Paravinje, tog bolesnog seksualnog manijaka, i potencijalnog ubojice, kao jednog od najodgovornijih za početak rata u bivšoj Jugi. Kako je počelo, još će ga poslati u Haag, a možda i na Kubu, jer mi se čini da je i Al kaidovac.

Rukovanje. Pozdrav mira, koji je povijesno zamijenio poljubac, naravno, zbog poremećenih, zlouporabe. Zamislite da se stožer međusobno ljubi, umjesto rukovanja. Ionako Nane previše jaše Asanovića kod pogotka.
Usput, Markovićeva ostavština u HNS-u biti će upravo to nesretno rukovanje. To ide s mentalitetom. Poznato je da su bosanci sa svima na ti, i da se pri susretu sa svima uvijek rukuju. Kad bude umro, jer očito ga nitko ne može smijeniti, to rukovanje će mu biti jedino po čemu će ga pamtiti, to njegovo predsjednikovanje. Sad kad povežem rukovanje, stožer i presudu našeg najboljeg suca…možda i nije čudno što se Pranjić odbio rukovati sa stožerom, njih je puno, a ako je prst u šupak isto rukovanje…
To je mentalitet, jugo mentalitet…
Čast Dinamovim igračima. Ipak, ova ljubav za kunu…Reče Vlaović sinoć: „Igrače treba podržat, ne daj Bože da netko zazviždi…“ Mamić bi to ljepše: kolko para, tolko muzike. Nemaš više pravo ni zviždati, ako ne platiš punu cijenu. Tako i vlast, nemaš pravo kritizirat, ako ih ne voliš, samo ih smiješ hvaliti, za kunu…
Počeli smo se razbacivati poznavanjem biblijskih likova. Eto Čedo Prodanović, prepoznao Sanadera kao Joba. Kad bi barem znali nešto o patnji pravednika i o pravdi uopće. Čini mi se da će Sanader u biblijskom smislu proći kao Baraba, a nije tako lako objasniti običnom puku zašto. Već spomenuti Bilić, izbornik, mogao bi se usporediti s Demostenom. Nije važno kako, ali me strašno podsjeća i na Bajića, s tim svojim opstajanjem, čak i kad nema rezultata?! Uvijek ima vremena razmisliti prije nego što kaže, valjda je u tome poanta.
Kosorica bi tada mogla poprimiti lik Gospe. Recimo sinjske. Postoji tu očit problem, doduše ne s „dušom i tijelom uznesena u Vladu“ i to od Sanadera, ali postoji problem s onim o bezgrešnom začeću. Hrvati su svašta sposobni zaboraviti, ali mi je čudno da narod uzdiže nekoga, tko nema veze sa ćudoređem i katoličkim pogledom na moral. Kad bi samo spomenula kamenovanje…
Kad smo već kod vanjske politike, netko savjetuje premijerku, da ode na Kosovo. Kažu, dobro je za Europu, za desni image, i za trljanje Srbima rane. Nitko ne spominje financiranje kampanje. Albanci su pravi mafijaši, znati će nagraditi posjet Kosovu, sada kada ga svi u luku zaobilaze. To Kosovo, to je način kako nešto promijeniti, natalitetom, ali mi je žao što će taj slučaj pokrenuti lavinu. Albanci imaju državu, imaju i Srbi, čemu Kosovo i R Srpska? Samo ako netko želi kavgu i tempiranu bombu, kad zatreba. Ne ako, već kad. Tko je za dalekovidnu vanjsku politiku, nek ide u Kurdistan, ma gdje bio.
Pitanje je što muči našu Vladu, barem što se tiče regije? Čak uopće, jel to amnezija ili menopauza? Pod hitno mijenjam lažnu Gospu za Kaligulinog senatora. Moguća doplata. Kunu?

chager

Pod hitno mijenjam lažnu Gospu za Kaligulinog senatora. Moguća doplata. Kunu?

Pa, uspjelo je i bez kune: imaš cijelu njezinu isluženu i odmetnutu ergelu takvih u lokalnoj ekipi.

Zaista mislim da nitko od kriminalaca iz političkog i uopće javnog života u RH ne može odgovarati za svoja (ne)djela. Opet je to povezano s cijelim Balkanom, gdje je praksa identična. Prije nekoliko godina Bandić izazove prometnu nesreću i pobjegne. Revan policajac ga ganja, stigne i privede i umjesto pohvale, dobije otkaz.
Sigurno je taj lajt motiv prošao glavama policajaca koji su privodili navijače Dinama (gazili novu trava Maksimira). Mamić, taj sigurno eklatantan primjer balkanoidnog poduzetnika, skočio u obranu navijača. Onaj tko ne pozna prilike, rekao bi svaka čast na tome. Koji još direktor, ili kako se već sam prozove, kluba radi to za navijače?
Onaj tko zna za sukob navijača i Mamića i u ovom slučaju prepoznao je običnu paradu ulične inteligencije tog istog Mamića, koji zna kako razmišlja navijač, makar postupak bio sasvim proziran, nada se on efektu. (uostalom i cijena ulaznica će skočiti)
Ono što slijedi je tek slučaj. Policajci puste dečke. Tko bi se svađao s budalom za 4500 tisuće kuna? A vrlo je vjerojatno da ćeš dobit otkaz ako ga privedeš. E tu je poanta. Ni policajac ne može biti siguran da će ono što piše u zakonu zaista i biti poštivano, pa što se čudimo običnom čovjeku, koji nema povjerenja u pravosuđe na Balkanu.
Srećom, javi se Karamarko, koji je usput na putu za put u HDZ i koji na račun ministarskog mjesta gradi image opasnog tipa i "dopusti" privođenje Mamića. Koja je to tek sprdnja. Ono što je slijedilo je čisti igrokaz, tako da to nije vrijedno spomena.
Dok god postoje ljudi koji su iznad zakona, ne vrijedi donositi nove. Čujewm da će privesti Boljkovca, zbog zločina u 2.svjetskom ratu? Karamarkova kampanja je otvorena, samo mislim da ga se najviše treba bojati - Kosorica.

chager

Čujewm da će privesti Boljkovca, zbog zločina u 2.svjetskom ratu? Karamarkova kampanja je otvorena, samo mislim da ga se najviše treba bojati - Kosorica.

Boljkovca ce privesti kako bi se usutkao, jer bi se na Hadzicevom sudjenju moglo stosta saznati, izmedju ostalog - vjerojatno da rata uopce nije trebalo biti, odnosno da je sve dogovoreno.

Bit ce to jedno vrlo veselo i zanimljivo sudjenje...

Leteci mungos

Bit ce to jedno vrlo veselo i zanimljivo sudjenje...

Ako ne umre prije ...

Leteci mungos

chager

Čujewm da će privesti Boljkovca, zbog zločina u 2.svjetskom ratu? Karamarkova kampanja je otvorena, samo mislim da ga se najviše treba bojati - Kosorica.

Boljkovca ce privesti kako bi se usutkao, jer bi se na Hadzicevom sudjenju moglo stosta saznati, izmedju ostalog - vjerojatno da rata uopce nije trebalo biti, odnosno da je sve dogovoreno.

Bit ce to jedno vrlo veselo i zanimljivo sudjenje...

Boljkovca, Manolića i ostale su trebali uhapsiti i ranije. Nema smisla govoriti o napretku demokracije, građanskog društva i ostaloga, a ljude koji su ubijali okolo po Jugoslaviji druge koji su svoje mišljenje izražavali i iz razloga što ono (to isto mišljenje) nije odgovaralo strukturama vlasti, zbog toga bili ubijani i zatvarani.

Dakle ovdje se ne radi o crvenima, crnima, zelenima i žutima. Ovdje se radi o tome da su oni to sranje napravili i da su trebali i ranije biti skinuti. Zdravo.

Kaže Tadić da Balkan treba debalkanizirati! Sigurno je računao na zalihe libijskog iperita, pa nekako, preko Mesića, iskompenzirati. U stilu Turaka i Iračana, po Kurdskim vrletima širiti nesvrstanost. Počeo bi po Kosovu, Sandžaku, pa već kod bi ga vjetar poveo, prema zapadu. Nema druge.
Ništa novo na Balkanu, rekli bi.
Merkel bila. Po trajanju posjeta, možemo zaključiti što joj je bitno. Ako ste se ikad vozili iza kola hitne pomoći, da bi brže prošli gradsku gužvu, onda je to oduvijek radila hrvatska vanjska politika iza Njemačke. Korak dalje je Kosovo. Ili korak nazad, jer nije sigurno što je bolje za gospodarstvo, kosovskih 600 milijuna ili srpskih 2 milijarde?
Po pitanju izbora, Srbija je uvijek bila dobra tema. Oni uvijek surađuju u kampanji, nisu to propustili ni ovaj put. Kako će Tadić strahovati i braniti Srbe po bivšoj Jugi, ako ih nitko ne ugrožava? Od Milanovića ne strahuje ni HDZ, a kud će Srbi. Dobro je držati tenzije u zraku, tako ljude držiš poslušnima.
Inače, novo objavljene depeše wiki leaksa pokazuju koliko se amerikanci zanimaju za svaki kraj svijeta, pa tako i za ovaj crvuljak. Zanimanje za Thompsona ne iznenađuje, s obzirom na to tko drži lovu u Americi. Kosorica nije tako loše prošla, ali to je sastavni dio politike, da je i crni vrag, samo ako je na vlasti. Vidljiva je aktivnost za naš ulazak u EU. HSS službeno ušao u kampanju, premijerka nosi maskirnu uniformu (to svatko može, možda cilja na čin generala) državni pas ju skoro ugrizao da zaštiti svog vodiča. Bože, kad je pas pametniji od naroda, loše nam se piše.
Drugi put da se premijerka boji kad daje izjavu. Inače to dobro skriva, ali sad kad je morala reći da više ne moramo ići u Beograd po savjet...izgorila je kao kod spominjanja generala. Guta knedle, tako je to kad nisi dorastao poslu koji obavljaš...

Iza svakog uspješnog muškarca stoji njegova strpljiva, ili tuđa ambiciozna žena. Iza svakog „uspješnog poduzetnika“ stoji politika, lokalna ili državna. Iza magnata (tycoon) stoji ratno profiterstvo, bez obzira na stranu u sukobu. Iza Mladena Bajića stoji Lazo Pajić.
Kakav epilog. Pokoj duši najuspješnijem borcu protiv ratnih profitera. Nema mjesta ružnom spomenu o pokojniku, samo neka djela govore o njemu. Nije uspio pobijediti sustav, a borio se protiv njega - kao lav. Osude ratnih profitera su dokaz da je bio Bajićeva desna ruka.
Tek 2010. zakon omogućuje takve kvalifikacije kaznenog djela. Nikad čovjek ne bi pretpostavio da će upravo Sanader biti primjer borbe protiv ratnog profiterstva u prilično nategnutoj priči iz 1995. Nategnutoj, jer je razvidno iz mnogih iskaza, da je tada na prostoru cijele bivše države bilo koječega, a najmanje „čistih“ deviza kojima se kupuje naklonost Europe. Sanader, koji je spojio ugodno s korisnim, a za razliku od ostalih, valjda je znao njemački, pomaže sklapanje kredita državi, a za uzvrat dobiva proviziju. Koliko ja znam, to je čist normalno vani, a lokalno je društvu ugledno. Kako nam je bilo vrlo bitno da kupimo te nekretnine, nitko nije pitao za cijenu. Čemu danas takva strka oko 3,5 mil kuna? Smiješno. Mislio sam da će se ovdje pozabaviti pravim stvarima, kad ono Sanader - Pedro. Društvo nam je totalno pomafijašeno, o tome svi sve znaju, a kao da nitko ne želi ništa promijeniti, jer svi na neki način imaju koristi. Javna nabava i financije nisu rak rana ovog društva, već prištić na tumorskom organizmu balkanskog krepanog konja.
Sanader nije otišao pod prijetnjom gđe. Merkel, za što postoji svjedok? Ne daj Bože da je taj svjedok J. Kosor., jer su još Rimljani zaključili da ništa ne možeš s jednim testisom, koji još zna - ni jedan jezik.
No, kao uvjet za rad na naplatnim kućicama kod Vrgorca, traži se znanje stranog jezika. Kakav apsurd, ona koja ne zadovoljava ni taj uvjet, zbog pritiska javnosti, poništava natječaj. Dobro, zna japanski, kad pozove male Japance u Hrvatsku, onda to odradi HCK u odmorištu osječkom. Tamo se mali Japanci prvi puta upoznaju s željom Slavonki da što prije pobjegnu iz ove …, pa čak i pod prijetnjom tsunamija. (Prvi poljubac…)
Rijetko sam čuo riječi „ Nacionalni interes“ iz usta premijerke. U dubrovačkoj republici su za vrijeme juga potencijalne ubojice smatrali manje ubrojivim zbog tog usranog osjećaja. Oni poremećenjaci sa zapada tvrde da se čudne pojave događaju za punog mjeseca, pa nije baš za vjerovat transformer vukodlacima i slično. U našem okruženju bi se slobodno mogla uvesti kao zakonska obveza - ne uzimanje u obzir onoga što političari izjavljuju za vrijeme predizborne kampanje. To se dokazano vrijeme manje ubrojivosti. Tako i ovaj izraz „Nacionalni interes“ iz usta jedne HDZ-ovke. Svašta, baš svašta.
Josipović kao dječarac. Te mu beogradska filharmonija svira u Dubrovniku, te skuplja polupane lonce po Srbiji. I Jeremić bi mu mogao lajkat fejs. Postaje čuđenje u svijetu, kad obilazi Srijem, gdje su Hrvati rijetki kao lički medvjedi, a poziva ih na HRabro!? Prošla su vremena kad je in bilo biti Hrvat, sad je bolje biti Hrvatica, a da imaš dečka Srbina, uz to bogatog.
Oskar ide Mesiću, koji se silom trudi biti zaštitnik antifašista. Čak se odvažio otići kod Boljkovca, koji mu je inače privatno mrzak, ali nema veze, kapric Karamarku mu je važniji od Gadafija. Kažu da čovjek pod stare dane podjetinji, kod Mesića je to očigledno, jer je po prvi puta dosljedan. Ako ga je išta krasilo u mandatu i životu, onda je to bio populizam i –nedosljednost. Pahor miri Srbe i Hrvate. Pravi SHS.

 
tuzan je / pretuzan ovaj srbofobni blog, sve neka kuknjava / ustasoidna dreka. pa hajde, da razveselim malo autora / drekavca


...


Povijesni medij
 

 
hajde, još malo veselja

Redakcija 031

U utorak 6. rujna 2011. godine s početkom u 10 sati u velikoj vijećnici Osječko-baranjske županije u Županijskoj 4 održat će se Informativni dan za 2. poziv za prijavu projektnih prijedloga u okviru IPA Prekograničnog programa Hrvatska – Srbija. Organizator Info-dana je Zajedničko tehničko tajništvo u suradnji s nacionalnim ugovornim tijelima, Agencijom za regionalni razvoj Republike Hrvatske i Delegacijom Europske unije u Republici Srbiji, uz logističku podršku Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje.

Kako su subjekti s područja naše Županije bili najuspješniji na 1. natječaju, očekujemo kako će i ovaj puta interes potencijalnih prijavitelja biti velik. RRA SiB potiče sve dionike razvoja na našem području, od gradova i općina do udruga, da prijave svoje projektne prijedloge u okviru definiranih prioriteta iz područja ekonomskog razvoja, zaštite okoliša i mjere “people to people”.

Program...
09.00–10.00 Registracija sudionika
10.00–10.10 Dobrodošlica
10.10–10.25 IPA prekogranični program Hrvatska – Srbija 2007-2013
10.25–10.40 Model provedbe IPA-IPA prekograničnih programa
10.40–11.00 Pregled dodijeljenih darovnica pod 1. pozivom za dostavu projektnih prijedloga
11.00–11.15 Pauza za kavu
11.15–12.00 Drugi poziv za dostavu projektnih prijedloga, Aplikacijski paket – Smjernice za prijavitelje
12.00–13.00 Drugi poziv za dostavu projektnih prijedloga, Aplikacijski paket – Obrasci i dokumenti
13.00–13.30 Procedura odabira projekata
13.30–14.30 Ručak
14.30–15.00 Pitanja i odgovori

13.30–14.30 Ručak Performans predstavnika portala Osijek031 / izlazak forumaša Chagera za katedru / demonstrativno samoubojstvo implozijom
14.30–15.00 Pitanja i odgovori
 

Ratni profiter Vidošević ponovo izabran za predsjednika u HGK. To je kao kad Markovića izaberu u HNS, pod krilaticom: "Biti ću predsjednik, dokle 'oću". Sad bi bilo dobro razmisliti o činjenici da poslodavci prije izaberu čovjeka s upalom mozga, nego onoga koji bi donio neke promjene. To je ujedno skrivena poruka Milanoviću.
WikiLeaks donosi pravo lice Pahora. Znali smo mi kakav je, sve sve svodi na improvizaciju, muljanje i performans. "Ako Hrvatska uđe u EU prije Srbije, haos". Očekuje on da ćemo mi rješavati sporove sa Srbijom kao što su Slovenci rješavali s nama, preko leđa i pod maskom EU-a. Sam je kriv, pristao je na premali dio mora, trebao je tražiti više, kao Talijani.
Baš me zanima na što smo mi pristali, na tom putu, kad pregovarači skrivaju pregovarano kao zmija noge. Neće biti dobro.
Kosorica se hvali s tim ulaskom u EU. Kaže, trebalo je napraviti kompromis. Kako da Sanader nije uspio, a baš je bio široke ruke?
Uzmimo da je prvi uvjet bio da EU naguzi premijera. Sanader je odbio, jer se nudila Merkelica. Dao otkaz i otišao u zatvor. Dolazi Jaca, uvjet isti - da EU naguzi premijerku. Pošto je znala što i Ivo, nadala se Pahoru kao predstavniku. Dođe Pahor i kaže da su sad uvijeti teži, uz dimnik Sloveniji, pojavila se inicijativa da iz svake države EU naguze premijera države kandidata. Ona bez razmišljanja pristane, uz poklik: Sve za Hrvatsku! Pahor joj sutra pošalje cvijeće s porukom: "Ni sama nisi svjesna, što si učinila!"
Dobro, mi svi znamo da nije svjesna puno toga, ali je u poruci slijedio i P.S. "Parlamenti svake države EU-a!"
Premijerka mu uzvrati - da voli izazove.
To je otprilike naša vanjska politika.
U Beogradu se sreli nesvrstani, baš na godišnjicu. Respektabilan broj državnika, a iz Hrvatske - Budimir Lončar, savjetnik bivšeg predsjednika S. Mesića i posljednji ministar vanjskih poslova Juge. Nije čudo što se Mesić koristio vezama i kanalima koje je kopala Jugo politika, samo nije jasno što se u njemu dogodilo da od predsjednika Jugoslavije postane ustaša, pa opet nazad do antifašiste "par ekselans".
Možda je promašaj što Hrvatska nije više koristila resurse i znanje iz bivše države, osim za privatno bogaćenje isturenih drugova. Dobro kaže Josipović, kako je HDZ nakupina kumrovečkih učenika, samo to nije njegov, već posao onog Paleta - Milanovića.
Vidim da pojedinci više ne izvoze lavandu na Kosovo, pa bi sad u Hrvatsku. Nije problem gospodarska suradnja, već što premijerka kaže - taj Tadić bi se samo ljubio, ništa od njega. Možda ga možemo ugurati u gore spomenutu ekipu EU parlamentaraca?

chager

Ratni profiter Vidošević ponovo izabran za predsjednika u HGK. To je kao kad Markovića izaberu u HNS, pod krilaticom: "Biti ću predsjednik, dokle 'oću". Sad bi bilo dobro razmisliti o činjenici da poslodavci prije izaberu čovjeka s upalom mozga, nego onoga koji bi donio neke promjene. To je ujedno skrivena poruka Milanoviću.
WikiLeaks donosi pravo lice Pahora. Znali smo mi kakav je, sve sve svodi na improvizaciju, muljanje i performans. "Ako Hrvatska uđe u EU prije Srbije, haos". Očekuje on da ćemo mi rješavati sporove sa Srbijom kao što su Slovenci rješavali s nama, preko leđa i pod maskom EU-a. Sam je kriv, pristao je na premali dio mora, trebao je tražiti više, kao Talijani.
Baš me zanima na što smo mi pristali, na tom putu, kad pregovarači skrivaju pregovarano kao zmija noge. Neće biti dobro.
Kosorica se hvali s tim ulaskom u EU. Kaže, trebalo je napraviti kompromis. Kako da Sanader nije uspio, a baš je bio široke ruke?
Uzmimo da je prvi uvjet bio da EU naguzi premijera. Sanader je odbio, jer se nudila Merkelica. Dao otkaz i otišao u zatvor. Dolazi Jaca, uvjet isti - da EU naguzi premijerku. Pošto je znala što i Ivo, nadala se Pahoru kao predstavniku. Dođe Pahor i kaže da su sad uvijeti teži, uz dimnik Sloveniji, pojavila se inicijativa da iz svake države EU naguze premijera države kandidata. Ona bez razmišljanja pristane, uz poklik: Sve za Hrvatsku! Pahor joj sutra pošalje cvijeće s porukom: "Ni sama nisi svjesna, što si učinila!"
Dobro, mi svi znamo da nije svjesna puno toga, ali je u poruci slijedio i P.S. "Parlamenti svake države EU-a!"
Premijerka mu uzvrati - da voli izazove.
To je otprilike naša vanjska politika.
U Beogradu se sreli nesvrstani, baš na godišnjicu. Respektabilan broj državnika, a iz Hrvatske - Budimir Lončar, savjetnik bivšeg predsjednika S. Mesića i posljednji ministar vanjskih poslova Juge. Nije čudo što se Mesić koristio vezama i kanalima koje je kopala Jugo politika, samo nije jasno što se u njemu dogodilo da od predsjednika Jugoslavije postane ustaša, pa opet nazad do antifašiste "par ekselans".
Možda je promašaj što Hrvatska nije više koristila resurse i znanje iz bivše države, osim za privatno bogaćenje isturenih drugova. Dobro kaže Josipović, kako je HDZ nakupina kumrovečkih učenika, samo to nije njegov, već posao onog Paleta - Milanovića.
Vidim da pojedinci više ne izvoze lavandu na Kosovo, pa bi sad u Hrvatsku. Nije problem gospodarska suradnja, već što premijerka kaže - taj Tadić bi se samo ljubio, ništa od njega. Možda ga možemo ugurati u gore spomenutu ekipu EU parlamentaraca?

Jesi razmišljao o novinarstvu? Odličan tekst.

tyler_durden

Jesi razmišljao o novinarstvu? Odličan tekst.

(umirem od smijeha)

...

no slažem se / u pravu si. malac uistinu ima perspektivu u šokačkom novinarstvu, tražio namještenje u Vinkovačkim novostima, kao nasljednik

Skriveni sadržaj

Čika Roke iz Otoka, ili u Glasu Slavonije, kao nasljednik Ivice Šole. na stranu sad jezik / stil (raja voli nepismeno), ali ono na čemu bi Chager ipak malkic mogao poraditi je poznavanje nekih osnovnih činjenica / materije o kojoj bi želio, tako slatkasto državotvorno, i tako jebački srbofobno, zboriti.

naravno, nije uvjet.
 

tyler_durden

chager

Ratni profiter Vidošević ponovo izabran za predsjednika u HGK. To je kao kad Markovića izaberu u HNS, pod krilaticom: "Biti ću predsjednik, dokle 'oću". Sad bi bilo dobro razmisliti o činjenici da poslodavci prije izaberu čovjeka s upalom mozga, nego onoga koji bi donio neke promjene. To je ujedno skrivena poruka Milanoviću.
WikiLeaks donosi pravo lice Pahora. Znali smo mi kakav je, sve sve svodi na improvizaciju, muljanje i performans. "Ako Hrvatska uđe u EU prije Srbije, haos". Očekuje on da ćemo mi rješavati sporove sa Srbijom kao što su Slovenci rješavali s nama, preko leđa i pod maskom EU-a. Sam je kriv, pristao je na premali dio mora, trebao je tražiti više, kao Talijani.
Baš me zanima na što smo mi pristali, na tom putu, kad pregovarači skrivaju pregovarano kao zmija noge. Neće biti dobro.
Kosorica se hvali s tim ulaskom u EU. Kaže, trebalo je napraviti kompromis. Kako da Sanader nije uspio, a baš je bio široke ruke?
Uzmimo da je prvi uvjet bio da EU naguzi premijera. Sanader je odbio, jer se nudila Merkelica. Dao otkaz i otišao u zatvor. Dolazi Jaca, uvjet isti - da EU naguzi premijerku. Pošto je znala što i Ivo, nadala se Pahoru kao predstavniku. Dođe Pahor i kaže da su sad uvijeti teži, uz dimnik Sloveniji, pojavila se inicijativa da iz svake države EU naguze premijera države kandidata. Ona bez razmišljanja pristane, uz poklik: Sve za Hrvatsku! Pahor joj sutra pošalje cvijeće s porukom: "Ni sama nisi svjesna, što si učinila!"
Dobro, mi svi znamo da nije svjesna puno toga, ali je u poruci slijedio i P.S. "Parlamenti svake države EU-a!"
Premijerka mu uzvrati - da voli izazove.
To je otprilike naša vanjska politika.
U Beogradu se sreli nesvrstani, baš na godišnjicu. Respektabilan broj državnika, a iz Hrvatske - Budimir Lončar, savjetnik bivšeg predsjednika S. Mesića i posljednji ministar vanjskih poslova Juge. Nije čudo što se Mesić koristio vezama i kanalima koje je kopala Jugo politika, samo nije jasno što se u njemu dogodilo da od predsjednika Jugoslavije postane ustaša, pa opet nazad do antifašiste "par ekselans".
Možda je promašaj što Hrvatska nije više koristila resurse i znanje iz bivše države, osim za privatno bogaćenje isturenih drugova. Dobro kaže Josipović, kako je HDZ nakupina kumrovečkih učenika, samo to nije njegov, već posao onog Paleta - Milanovića.
Vidim da pojedinci više ne izvoze lavandu na Kosovo, pa bi sad u Hrvatsku. Nije problem gospodarska suradnja, već što premijerka kaže - taj Tadić bi se samo ljubio, ništa od njega. Možda ga možemo ugurati u gore spomenutu ekipu EU parlamentaraca?

Jesi razmišljao o novinarstvu? Odličan tekst.

zar chager vec nije bloger od formata?

Ho fobós (ne da mi se tražiti grčko znakovlje, ali se veselo čita kao fo, pa onda bos, s tim da taj bos izgovoriš kao Severina), koliko je meni poznato, znači strah. Ne, nije lik iz Q-Arene. Srbofob, ili srbofobija bi bila neka novokomponirana tvorba, s ciljem da se pokuša poturiti strah od Srba? Možda se Vilenjak osjeća strašnim, pa bi plašio djecu svojim istančanim smislom za kulturu komunikacije, jer je poznato da kad izostanu argumenti, udri na iskustvo i sijede vlasi.
Čini mi se da se u dotičnog forumaša primjećuje dašak klaustrofobije, ili čak agorafobije, no to pokušava kompenzirati samodostatnim mantrama kao što su ustaše, Hrvati…čak bi se usudio reći da je ksenofob, ali to u svakom slučaju treba riješiti s Mandićem, neka proba na PTSP.
Možda se kod fobije ne podrazumijeva uvijek mržnja, kako to implicira dotični, već neka vrsta panike iz nemoći. Ne mogu zamisliti Vilenjaka kako stoji na čelu kolone YU-TEL-a, kao Milić nekoć, i širi bratstvo i jedinstvo poznatom ljubavnom pjesmom posvećenoj Radojki.
Bilo kako bilo, nije dobro za zdravlje živjeti u prošlosti. Još je gore u lošoj sadašnjosti, a mislim da je upravo to boljka koja boli ovima slične. Prošla su vremena kad su i Kosovo i Vojvodina nosile po jedan glas, a nisu bile baklje. Srpsko pitanje u Hrvatskoj svesti na Pupovca i njegovu sposobnost sklapanja koalicija, nije baš ni svijetla budućnost. Ne čudi stoga igra riječima. Ako Kosorica već godinama trči posljednje metre na ulazu u EU i traži se na putu za put izlaska iz krize, kako je tek teško onima koji su bili „netko i nešto“ dok se vježbala natalitetna politika u eteru radio postaja.
E kad sjednemo na „Šengen“, pa udarimo po 50 evra svakom, kako je to Lozina lijepo opisao u svom obrazloženju presude za mito i korupciju na carini. To je u duhu naših naroda i narodnosti, samo što u bračnom, pa i izvan bračnom životu valja mijenjati poze, a ne skroz biti j… stranka.
Čvrsto vjerujem da će Hrvatska odigrati ključnu ulogu u primanju Srbije u EU. Kosorica je davno dala svoje osobne bilješke prijevoda potrebnih dokumenata za početak pregovora. Lako se (ne)znanjem razbacivat.
Nakon otkrivanja Rohatinskog, kao Todorićevog „malog od palube“ koji nosi keš kad treba, ne čudi visok rejting Agrokora među 500 najuspješnijih firmi u okruženju. Opet ona stara, neke države imaju firme, a Ivica ima državu. Žecina želja da se opere u Saboru od zlih objeda javnosti sigurno će loše završiti. Ionako zasjedanja predugo traju.
U slučaju pišanja po cipelama, koristiti četvrt viagre.

Ajd, ne mora se uvijek od HDZ-a krenuti, može i od Mesića. Taj probuđeni SFRJ-ot dade lijepi intervju za srpski Press. Kaže on: I Tuđman kriv za rat, jer je shvatio da je povijesna prilika zgrabiti dio Bosne. Dobro, majka mu stara, nije trebalo biti vidovit da skontaš kako će Srbi pokušati pod svojom ingerencijom zadržati što veći teritorij bivše Juge. Ja pak smatram da je najodgovorniji Mesić, koji je kao predsjednik Jugoslavije „otišao“ u Hrvatsku i odabrao stranu. Barem je još živ, pa ga se može procesuirati!
Mesiću, gdje je tu Radićevski elan? Kad su Srbi shvatili da će Mesić pokušati okupiti antisrpski blok oko sebe, onda su se zajapurili i počeli „spašavati“ Jugoslaviju. Možda možemo i tako postaviti stvari, kronologija očito nije bitna, a ni neke činjenice. Rat u Bosni je Tuđmanova kriva procjena, a tu krivnju plaća ni Mesić ni Tuđman, već opet građani Hrvatske. Sačuvaj nas Bože takvih patriota.
Top tema u regiji je HDZ. Kao da nitko drugi nema crne fondove. Ako se hoćeš zapiti sa prijateljima, moraš imati crni fond, a kud još dobiti izbore, svašta. Ipak, to su svi znali, a svi su šutjeli. Dovoljno je prebrojati šuškavce koje je Jaca dijelila 2005. Srećom, nisam dobio ni onaj s vukom na leđima, pa se ne moram brinuti da će mi USKOK za vrat. Nekako je sumnjivo ovo, trenutak objave, to SDP nije mogao, ni znao. Oni su ionako nesposobni. Odbačeni „insajderi“ nisu ni prije ništa mogli, otkud sad? Kosorica, da je sama to htjela? Je glupava, ali baš toliko…Sanader, on više ne može ni sebi više napakostiti, a da ne uvuče gaće u guzicu…dakle Šeks, ne trkeljaj!
I onda odgovor – Karamarko! Taj sumnjivi špijun koji je odlično obaviješten o svemu, baš na dan najžešćeg potresa izabere re-učlaniti se u HDZ. SDP kaže da je budala. Hmm…nije jer je odabrao mesijansku taktiku.
PR-ovci su Jaci odabrali personaliziranu kampanju za predstojeće parlamentarne izbore. Only Jaca. Ja, ja, ja…tražili su otklon od stranke koju javnost percipira kao zločinačku organizaciju za isisavanje novca iz državnog proračuna. To je dobar pokušaj, ali s nekim tko je „čist“ i ne možeš mu prilijepiti pljusku. HDZ nije ni mogao bolje, što je žalosno. Odvajanje potvrđuje nekoliko priopćenja koje potpisuje HDZ, a za koje Jaca nije ni znala. Onda bljesne u novinama priča stara nekoliko mjeseci o blagajnici koja hoće ići na more. I paf…dovoljno da nas Kosorica sve pozove u svoj stan, dobro, ne baš njezin jer ga nije stekla po moralu na koji se sad i Šeks poziva, nezamislivo.
Karamarko je osoba koja cilja spasiti HDZ od – samog HDZ-a. Spin je proziran, ali ga nitko još nije dovoljno razradio. Svi misle da se ne spašava brod koji tone. Naprotiv, ako hoćeš čvrsto držati uzde, onda pokaži da znaš kad konji polude. HDZ-u treba jak vođa, a Tomica misli ponoviti Sanaderovu misiju kontra Pašalića. On zna potencijal HDZ-a, njegovu povezanost s tradicionalnom Hrvatskom i Crkvom, a kao takav nikad neće doživjeti gašenje. Upravo kampanja protiv komunističkih zločina mi daje za pravo da cilja na to mjesto. Rekoh da se HDZ najviše treba bojati svojih, uostalom, Hrvati su sami sebi uvijek i bili najgori neprijatelji.
Ubiti dvije muhe odjednom, zaplašiti javnost, skrenuti pozornost s tisuće drugih slučajeva korupcije…majstorski. Najbolje da šef policije danas sutra sam sebe prijavi za kriminal…pih, neće ići. HDZ će izgubiti izbore, ali on s time računa. Vratiti će se kad SDP popuši na reformama koje se moraju napraviti, a onda bar 20 godina nastaviti gdje su stali 2009. Šahovska žrtva dame, kralj „iz in d haus“. (ovo je da ne moraju Kosorici raditi prijevod)
HDZ možda može spasiti objava količine novca koji su ukrali i obećanje da će tu lovu ravnomjerno podijeliti per capita. Onda bi bili sigurni da zaslužujemo vlast kakvu danas imamo.

Historia est…repetitio…ili, tko nije s nama, protiv nas je. Tako je današnji dan započela premijerka, uzbuđena zbog dvije stvari: Predstavljanje „Onog što još nitko nije vidio“ i Izvještajni sabor „najjače“ stranke u Hrvata. (220 000 članarina, 9700 izaslanika)
Prvu stvar je apsolvirala uz teškoće. Nije problem njen poljski, već naslov one debele knjige koju je poljak donio. Piše: TREATY. Panično je u broš vikala: Lovro, Lovro, jel to to ili mi netko podmeće…Lovro? Kad ono Drobnjak kima glavom, sve je u redu, iako ne piše Ugovor…ako nam je ona zaslužila biti junakinjom povijesti, kako kaže Tusk, onda nešto ne štima s poviješću.
Slučajno ili ne, na HRT-u, danas prikazan film „Visoki napon“. Hrvatski film, kaže, ali s dvojbenom glumačkom ekipom. Doduše, ljubakaše se dvaput, ne triput. Priča o informbirou i odstranjivanju nepoćudnih iz KPJ-u. Kako prigodno. Srećom pa premijerka nije stigla pogledati, a Milanović bio na pijacu, tako da bi ova provokacija mogla ostati nezamijećena.
Bata počinje monolog: „Drugovi, JA sam Španski borac…u NOB-u sam od prvog dana…ako treba, opet ću prvi…vanjski i unutarnji neprijatelji…tra, la, la…“ Eto, ako to nije provokacija, ne znam što je.
Tusk donio taj nesretni Treaty. Nije prvi, a ni posljednji koji hvali napore HRVATSKIH GRAĐANA na putu u EU. Posebno u oči bode to što svaki europejac tvrdi da je to uspjeh GRAĐANA. Dobro, postoji demagogija, podilaženje, ali oni to tako, pametni, kažu. Premijerka pak, JA, JA, JA…HDZ…JA, JA…morao bi ju netko upozoriti da ona to ne radi za sebe (dobro, barem deklarativno) već za „boljitak“ svih. Ona kao junac navalila svojatati nešto što su godinama radili i drugi. Ukoliko ju netko ne upozori, svojim ponašanjem bi mogla upropastiti referendum, inzistirajući na hvaljenju sebe i HDZ-a. Referendum bi mogao puknuti jer bi ogorčeni birači mogli registrirati da je i EU samo još jedna podvala HDZ-a, u nizu…Na to bi ju uskoro neki parlamentarac iz EU mogao upozoriti. Kad već neće HSP koji je jedina euro-skeptična stranka u Hrvata. Čuo Đapić da se u EU radi transparentno, s ona četiri načela, a on se vidi u nijednom…
Mahom su nam političari tipa Bačić, koji misli da je plaćanje u kešu zakonito. E moj Bože, pa to je već dovoljno za zatvor…na žalost po HDZ, a Bebić je to lijepo sročio: „Ova nema ni kapacitet ni sposobnost da vodi stranku kao bivši…“ Kom pravo, kom krivo.
Teško će ta EU zaživjeti. Slušam intoniranje himni. Europska, poljska, hrvatska…jel mi potpisujemo u tom ugovoru da se moraju slušati svih 27? Jedva su nekoć pojedinci trpjeli „Ej Slaveni“, kud još ostale…
Dok mi dođemo pred vrata EU-a, nestati će nove maćehe. Kao ono skladište u Kninu. Nitko nije ni zucnuo o odgovornosti zbog eksplozije 1800 tona streljiva. Kad se tako nešto dogodi, moraju padati glave, jer nije to nečija osigurana šupa sijena. To je ozbiljna stvar. Ili nisu održavali krug vojarne, ili je netko „zanemario“ protokol, ili se dogodilo nešto još gore…kad puno fali - „kresni“ prije revizije. Sumnjam na Mesića i Gadafija. Već viđeno u praksi. Čestitke Milinoviću koji još obilazi područje tražeći radioaktivnost, kojeg u velikim količinama inače ima u protupožarnom alarmu i uređajima kojima opskrbljuje gospićku bolnicu!?
Pokazalo se da bi na Kosovu naši gospodarstvenici mogli napraviti pravi posao. I to s obje strane. Albancima treba graditi ceste, a Srbima te iste ceste opskrbiti s balvanima i preprekama. Eto posla za Koteks, Šume i Đuru…
Premijerka bere ukradene jabuke, a Josipović s veleposlanicima pomaže brati grožđe - lopovu…Bože, pa jel ima itko normalan u ovoj državi?

Zagrebačka filharmonija (u suradnji s)je pokrenula projekt "Točka, tačka, p..." kojim se isti program prezentira u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Kad Hrvatska uđe u EU, sadašnji ravnatelj bi mogao imati problema zbog radne dozvole, a nije jedini. Pozitivno je što ćemo mi 2020. bez ikakvih problema smjeti ići brati šparoge u Njemačku. Na tome moramo zahvaliti pregovorima i pregovaračima, a najviše premijerki.
"Drunk Šex down" (ili u prijevodu "pad ofucane sove") nije ništa drugo nego smiješni pokušaj aktualizacije i mobilizacije nečega što dobrom dijelu političara uopće nije bitno. Da je nekome od vladajućih važan Domovinski rat, ne bi dopustili takvu relativizaciju nigdje, a kud još u dokumentu od krucijalne važnosti za Hrvatsku, kao što je posljednji u nizu o pristupanju EU. Dakle, nebitni Šeks postaje zvijezda skretanja pozornosti s pravih problema, a to je u konkretnom slučaju sramotan odnos "državotvorne stranke" i prema državi, ali i prema ratu i braniteljima kojih su im puna usta. Res, non verba. Res!
Ne bi me čudilo da se ponovno, koristeći stare, prijeratne kanale, pokušava aktualizirati pitanje raspada Juge, uloge pojedinih aktera i svakojake teme pogodne za plašenje "male dece". Šeks je naručio svoje ime na vrhu, kako bi ga netko možda žalio? Mijenjam Šeksa, za rabljeni Jugo 45! Uz nadpolatu!
Ugroženom HDZ-u je važno podsjetiti birače tko je tko, a to je najlakše raspirivanjem žeravice koja nikad nije niti će biti ugašena. Samo, gospodo, gdje ste bili do sad. Glasače zanima zašto generali jesu krivi, a njihovi nalogodavci nisu?
Sve se ovo uklapa u predizborni folklor u kojemu će važnu ulogu imati branitelji i "branitelji", umirovljenici i "slični" i teme od nacionalnog "interesa"...
Pad rejtinga HDZ-a na najnižu razinu ikad možemo pripisati - samom HDZ-u. Objašnjenje državnog tajnika MVPI-a, kako se na telefonske ankete javljaju uglavnom "ljevičari" graniči za znanstvenom glupošću, odnosno tvrdnjom da većina ljudi telefon drži lijevom rukom. Zatim obrazloženje istog kako je Treaty vlasništvo EU-a, pa se ne može dilati, je ravno Jacinoj izjavi kako je dokument na engleskom, pa nije još spreman...
Pahor više izgleda neće ljubiti našu izaslanicu. Pala Vlada u Sloveniji. Kad će naša?
Najava priloga o posjeti pape Njemačkoj me oborila s nogu. "Papa i predsjednik - razvedeni katolik" "Papa i Merkel - protestantica, kći luteranskog svećenika, razvedena" Tko je imao muda takav prilog objaviti za posjeta pape Hrvatskoj ove godine?

Osnivač „fejsa“ želi u politiku. Definitivno je na tragu prave love i moći (samo je malo zelen) pa bi trebao bolje pripaziti na ono što sad ima. Koliko god se on sam sebi činio jakim i moćnim, za čas te netko optuži za silovanje, i prikači ti neku maloljetnicu, i ode ti u zatvor na par godina. To je pak stoljeće u poslu kojim se bavi. Što bi rekli naši intelektualci „medijska i politička smrt“.
Josip Manolić, taj Karamarko prošlih vremena, još uvijek je prilično lucidan. Optimizam mu je jača strana, tako da iz tog oronulog starca suklja neki gadljivi politički profesionalizam i samouvjerenost teško probavljiv i provjerljiv. Takvi su ti špijuni. Između ostalog, spominje on povijesne podjele u Hrvata, na crne i crvene, te kako su Tuđman i on to politički prevladali „spinom“ o pomirenju (koji se nikad u stvarnosti nije dogodio – ali to ne reče). Ponaša se kao Šeks, iza kojeg su stali u obranu „nacionalnih interesa“ časni i oni manje časni. Ipak, ne može sakriti zmijski jezik, jer spomen „čišćenja“ nakon onog rata otkriva da se radi o čovjeku koji je zapovijedao likvidacijama. Samo, tko će brojiti i obilježavati grobove, kad su stara grobna mjesta korištena za friškije leševe.
Svi ti pokušaji lustracije zapinju kod samih idejnih začetnika hrvatske samostalnosti. Ispada da su Jugoslaviju razbili Titovi generali i pioniri, oni koji su se zakleli na vječnu odanost do smrti.
Ipak, satisfakciju za njega čine persone predsjednika, koji su svi od reda – antifašisti. Proziva on one koji pokušavaju jahati na valu podjele i konstatira kako je i '90 na izborima preko dva milijuna Hrvata glasalo za dvije antifašističke stranke - HDZ i SDP. Dijaspora, (mada mu se gadi) bila je nužna. Ne spominje on lovu i vreće, tajne račune, kao i svaki gospodin, ali spominje Mesića, koji je u to vrijeme u Australiji „zaista“ bio uvjereni ustaša. U međuvremenu je taj isti Mesić optužio Tuđmana jednako krivim za rat u bivšoj Jugi iz više „privatnih razloga“. Pošteno, nema što.
Gore spomenuti intelektualci, kad gostuju kod B. Bilića, transformiraju se u zombije. Što kamera čini od ljudi... Dijagnoze, detekcije, teorije…pozivi da se prijavi korupcija, ako tko zna da je počinjen kriminal…a svi od reda parazitiraju kao gljive na đubretu ove naše domoljubne truleži. Ne traži! savjet od onoga koji bi od tvoje propasti mogao imati koristi.
Danas HDZ objavio program. Ostalo mi u sjećanju ono što je Kosorica naglasila da „NEĆE“ učiniti. Ono što treba učiniti se uopće ne spominje. Milanović, sprdnja i luzer, očekuje glasove ispred televizora, pravi se nekakav staložen, odmjeren. Odmah možeš znati da je zgubired, kad s toliko godina ni poštenu svađu ne može izvesti do kraja. Nije ni čudo što ga je Sanader pobijedio. Ako dopusti da ga pobijedi ova spodoba od premijerke, nek' se „politički“ ubije. Ako računa na Josipovićeve glasače, nije sigurno oni da žele slične likove. Predsjednik nema ovlasti za puno toga, pa ga niti ne tanga koješta, ali ovaj „kandidat“ bi trebao biti politički okretan, a ne k'o krepani magarac.
Milijun posjetitelja na Plitvicama. Milijunti posjetitelj (Francuskinja iz Hrvatske)je dobio ulaznice za Yelowstone u SAD-u. Poslao bi ja tog ravnatelja u najstariji park na svijetu, baš kad se dogodi erupcija istog. Od svih lokacija u Hrvatskoj…da ne povjeruješ…
Kao da je sam Bajs smislio nagradu. Tja, ionako hrvatski priča kao da teško sere, možda je tako sredio neki tečaj engleskoj sebi i familiji.
Babo je odslužio dvije trećine kazne u Puli. Trebao bi put Kladuše, gdje ga čekaju raširenih ruku. Ipak, nekaj ne štima. Čekaju da umre, jer je živ preopasan. Ionako Srbi kukaju da je Balkan pun iranskih špijuna, Bosna terorista, Kosovo separatista, Hrvatska ratnih zločinaca…. Sad bi Babo trebao odlučiti što je od toga, pa da ga puste među njegove.
HDZ istražuje Sanadera, jer je tako šteta manja, a eksplozija kontrolirana. Ne bi me čudilo da ga na kraju puste, kao onog ministra turizma, pa će na kraju tužiti državu i dobiti odštetu. Moraju to brzo završiti, dok netko nije shvatio o čemu se radi. Čovjeku se za isti zločin može suditi samo jednom.

Zapjenili se mnogi na spomen jugosfere. Dobar dio lijevih medija s pravom napada premijerku kako ne razumije (dobro to nije ni teško zaključiti) što znači taj izraz, i da su upravo oni koji su najspominjaniji u njenim poskočicama o samo-uspjesima, "poduzetnici", odavna svoj razvoj planiraju pod tom strategijom.
Ti stručnjaci, poduzetnici, to su Todorić, Tedesci, Vidošević...ti koji su nastali na "domoljublju", ali vole sve, samo kad je lova u pitanju. Ima ih još. Za neke premalo, za neke previše. Ipak si jedna premijerka ne bi smjela dopuštati takve gafove. Tajnica bi, samo onda mora imati jake prepone da bi sačuvala posao.
Desni mediji, ako ih uopće ima, jer kao da svi očekuju pobjedu SDP-a, pa sad stvaraju neki poltronski sustav realizma, gdje svi Hrvati misle isto, dio su zajedničke svijesti...ili što? Tako je oduvijek, javno pazi što govoriš, da se nekome ne zamjeriš, a kod kuće glasaj za koga ti srce želi. Ovi izbori će biti vrlo znakoviti. Analitičari će imati pune ruke posla, da bi dokazali tezu "o mudroslovlju puka što iz rezultata izvire".
Malo o Srbima. Čeka se mobilizacija zbog Kosova. Srpski ministar zabranio dva okupljanja: prajd u Beogradu i okupljanje u Golubiću. Odmah mi je bio sumnjiv taj Karamarko, ima nešto crno, turskog u sebi. Takvi koji ne mogu kompenzirati genetiku, duplo više se trude da bi dokazali koliko mogu biti sami protiv svojih. Čuvaj se čovjeka koji misli da uvijek nešto mora dokazivati...to je psihička bolest, opsesija. Sad treba razmisliti kakve veze imaju pederi u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj, jer je očito da su s istim obrazloženjem zabranjena oba skupa. Ako je u Srbiji zabrana prokomentirana pobjedom huligana, tko je kod nas pobijedio? Očito Demokracija i pravna država, jer kao ni jedan do sada, niti ovaj srpski spomenik nema potrebnu lokacijsku i građevinsku dozvolu...pih.
Pupovac izjavio da je SDSS s SDP-om oduvijek najbliži na hrvatskoj političkoj sceni. To nikada pa ni sada neće biti prepreka da koalira s izbornim pobjednikom. On očito misli, kladi se, na pobjedu Milanovića. Nisu jednom izgubili, netko je luzer po političkoj orijentaciji.

chager

Odmah mi je bio sumnjiv taj Karamarko, ima nešto crno, turskog u sebi. Takvi koji ne mogu kompenzirati genetiku, duplo više se trude da bi dokazali koliko mogu biti sami protiv svojih. Čuvaj se čovjeka koji misli da uvijek nešto mora dokazivati...

A meni pao na pamet Šišljagić, no ovo boldano ipak nisu moje riječi. Samo podsjećam da se ova logika može primijeniti i u drugim primjerima...

a meni pao na pamet chager

PEGY

a meni pao na pamet chager

Sharon

chager

Odmah mi je bio sumnjiv taj Karamarko, ima nešto crno, turskog u sebi. Takvi koji ne mogu kompenzirati genetiku, duplo više se trude da bi dokazali koliko mogu biti sami protiv svojih. Čuvaj se čovjeka koji misli da uvijek nešto mora dokazivati...

A meni pao na pamet Šišljagić, no ovo boldano ipak nisu moje riječi. Samo podsjećam da se ova logika može primijeniti i u drugim primjerima...

Ma obje ste u pravu. Jedna je fascinirana glumicom koja će se sigurno i poslije smrti pamtiti po sceni bez gaća(možda), a druga s Hausfrau moćnog Ala Bundya.
Htjedoh reći kako se neki više trude biti Hrvati nego što jesu, a potvrda stiže u liku Ivice Dačića - ustaše. On je očitao bukvicu kojekakvim predstavnicima Europe danas, kako ni jedna zemlja nije za ulazak u EU morala dati teritorij...E, Ivice, pa Hrvatska dade dimnik, zar zaboravljaš? Tko zna kako ćemo s adom kod Vukovara...tako, nemoj da se sekiraš, nije Kosovo neka tragedija. Inače, mali Ivica i njegova domovina spašavaju ono što se spasiti da, pa žele Kosovo podijeliti na dva dijela. Za to su spremni i ratovati. Albancima će se ponuditi ono što ostane. U najmanju ruku će biti napeto. Ima tamo svakakvih vojski.
Milanović na Novoj ispriča priču o vodoinstalateru koji mu je popravljao kvar, kako bi dokazao da ima pojma o ljudima i kako oni žive. Napomene, da nije platio, nije čovjek htio uzeti novac, jer je ostao bez posla, pa valjda nije mogao izdati račun!? Blago nama kad takvi empatičari planiraju biti svjesni kako običan puk živi. Bogatstvo Hrvatske su takvi vodoinstalateri, oni na žalost sele u Norvešku, a ostaju, ovi, koje ne trebamo.
Kosor na misi, Marija Bistrica. Kao nemirna i buntovna tinejđerica je odmah dala do znanja da joj tamo nije duša, pa se okretala i tražila kavgu. Ipak su dvije jake dame na jednom mjestu - previše. Uspjela se izboriti za mjesto pod suncem, a ubrzo i u hladovini. Blago nama kad se dovoljno vjernički raspoložena premijerka smjesti u zadnje, umjesto u prve redove. Nije zbog sunca, već zbog one:"Ne mile joj se prvi redovi..."
HSP krenuo u kampanju. Čavoglave MP Thompson. Izvukoše onog Čondića iz naftalina. Taj lik "za specijalne namjene" je već jednom galamio na splitskoj Rivi, možda se sada planira isto. Ako je HSP alternativa HDZ-u, molim vas, nemojte. Osim "Za dom spremni" i "Bog i Hrvati" upade mi u oko lako pamtljiv slogan kampanje...ali ako me pitate da vam ga ponovim, ni uz najbolju volju ne mogu. Nešto komplicirano, a na kraju je domovina. Mora da je sam Đapić - Ćapo smislio strategiju kako dobiti izbore s meditativnim sloganom.
Drmić i Tadić šokirani priznanjem krivnje izvjesnog Srećka. Lik se nagodio, a vi se pecite. Al bi se suci omastili, da nije bilo prisluškivanja. Spominje se i 700 000eura, parica, nema što.
Analitičari tvrde da je slaba karika Kukuriku - Čačić. Na koji način, pokazala je premijerka. Meni je to jadno, koliko i tužno i žalosno. Svakom se može dogoditi, nije baš normalna stvar. Da je pobjegao, možda bi bio predsjednički kandidat.
Vijest kako je poduzetnica uspjela probiti blokadu uvoza đubreta na sjever Afrike me oduševila. Rasna plavuša uspjela dobiti višegodišnji ugovor s tradicionalistima, uz komentar: Hrvatski mozak i kalifornijske gliste izvoze đubre. Esam ti novinarstvo.

chager

PEGY

a meni pao na pamet chager

Sharon

chager

Odmah mi je bio sumnjiv taj Karamarko, ima nešto crno, turskog u sebi. Takvi koji ne mogu kompenzirati genetiku, duplo više se trude da bi dokazali koliko mogu biti sami protiv svojih. Čuvaj se čovjeka koji misli da uvijek nešto mora dokazivati...

A meni pao na pamet Šišljagić, no ovo boldano ipak nisu moje riječi. Samo podsjećam da se ova logika može primijeniti i u drugim primjerima...

Ma obje ste u pravu. Jedna je fascinirana glumicom koja će se sigurno i poslije smrti pamtiti po sceni bez gaća(možda), a druga s Hausfrau moćnog Ala Bundya.

A, forumaša chagera će (forumaška) povijest pamtiti sigurno po naručenom čerečenju umirućeg dinosaura HDZ-a. Kao da bratija nikad nije bila dio te priče!
Što je njegova virtualna fascinacija ostat će nam tajna, pošto nema avatara, ali politička je jasna. Čini se da je samo to i bila namjera. Za razliku od glumica koje se javljaju i na neke životne teme, gdje njega nikad nema.

Za one koji nisu gledali film, a komentiraju: u ovoj sceni Catherine Tramell je faca jer je zahebala hrpu glupih policijskih voajera, a ne zbog suknje ili gaća... No, oni ipak traže samo jedno: gaće. Toliko o seksistima...

chager

PEGY

a meni pao na pamet chager

Sharon

chager

Odmah mi je bio sumnjiv taj Karamarko, ima nešto crno, turskog u sebi. Takvi koji ne mogu kompenzirati genetiku, duplo više se trude da bi dokazali koliko mogu biti sami protiv svojih. Čuvaj se čovjeka koji misli da uvijek nešto mora dokazivati...

A meni pao na pamet Šišljagić, no ovo boldano ipak nisu moje riječi. Samo podsjećam da se ova logika može primijeniti i u drugim primjerima...

Ma obje ste u pravu. Jedna je fascinirana glumicom koja će se sigurno i poslije smrti pamtiti po sceni bez gaća(možda), a druga s Hausfrau moćnog Ala Bundya.

Kosor na misi, Marija Bistrica. Kao nemirna i buntovna tinejđerica je odmah dala do znanja da joj tamo nije duša, pa se okretala i tražila kavgu. Ipak su dvije jake dame na jednom mjestu - previše.


Vijest kako je poduzetnica uspjela probiti blokadu uvoza đubreta na sjever Afrike me oduševila. Rasna plavuša uspjela dobiti višegodišnji ugovor s tradicionalistima, uz komentar: Hrvatski mozak i kalifornijske gliste i đubre. Esam ti novinarstvo.

chager

Ipak si jedna premijerka ne bi smjela dopuštati takve gafove. Tajnica bi, samo onda mora imati jake prepone da bi sačuvala posao.

Obljetnica je "događanja naroda" i pada Miloševića. Da je kod nas takav igrač, garant bi njegova stranka dobila oko 80% na predstojećim izborima, a eventualni prosvjedi protiv takvog manijaka bi propali u pregovorima na relaciji između branitelja, navijačkih skupina i nezaposlenih. Nije da ih idealiziram, ali Srbe nećeš stoput zaj...
Hrvate izgleda svi zaj...i po sto prvi puta. Potpišemo mi sporazum o raščišćavanju evidencija tužilaštva sa Srbijom još te 2006. Treba procesuirati, radi mira i budućih generacija. Kaže Gajica:"poslali mi u Srbiju, radi se na tome. Poslali Srbi kod nas - ne valja."
Kome sad i u kojem smislu smeta Šeksova dlaka, prosudite sami. Inkriminirano razdoblje je jasno. Papiri su stigli? Premijerka opet nema pojma. Ministar je to malo ubrzao, pa su papiri bili u ladici samo mjesec dana, a nakon toga pustio u proceduru. Sad, nije isto kad se radi o generalima, braniteljima ili o jednom Šeksu. Najednom ne štimaju datumi, agresori prikupljali dokaze iznuđivanjem...i sve da je istina, opet se Šeks ponaša neuračunljivo. Kao kad poštar donese poziv sa suda, a on zaključa vrata, neće potpisati. Stara škola komunizma.
Kako je Bošnjaković mogao pomisliti da je optužnica protiv Šeksa nešto manje bitno, nešto normalno, što se rješava po proceduri? Gdje taj čovjek živi zadnjih 20 godina? Očito su prošli dani: Drugovi za mnom! Šeks se vraća na staru školu: Svi ispred mene, ja nikada! Ako je mogao neugodnosti doživjeti i nesretni Purda (švercajući keks), pa i doktorica Bosanac, zašto bi Šeks uživao "pretjeranu" zaštitu države?
Možda bi Vlado trebao organizirati referendum. Pitanje bi moglo glasiti: jeste li za to da sve procesuiramo, osim mene? Možda bi bio veći odaziv nego za pristupanje u EU.
Zanimljiva je ta igra oko datuma i tko je sve znao. Ispada da ova Kosorica stvarno ništa ne zna, nitko joj ništa ne govori. Toliko ima loših vijesti, da je zabranila da joj uopće brifiraju. Samo, kako objasniti da su opet svi znali, a ona nije. To je pitanje opstojnosti, čak gluposti.
Neki mediji prenose kako se HDZ okomio na Rohatinskog. Nije valjda da Marić predstavlja HDZ? Najednom ne valja način rada HNB-a. Gospodo, gdje ste bili do sad? Todorić ubaci kukavičje jaje u glavnu banku na čelno mjesto. Bankari troše 38 milijuna kuna na "ostale troškove" od kad znaju za sebe. Pa nije valjda tolika kriza? HDZ se ponaša kao SDSS. Na kraju mandata znaju što treba promijeniti. Kasno je sad.

Dragi Hrvati i Hrvatice! Sinoć je službeno na političkoj sceni Hrvatske zasjala treća zvijezda, opcija koju smo toliko željno iščekivali, koja daje nadu da i mi neodlučni nekome možemo pokloniti svoj jadni glas - Hloverka Novak Srzić i njezina stranka - U Svakoj Stranci Znam Nekog. Nije to iznenađenje. Ionako u Europi postoji tendencija biranja ženskih likova, pa što nebi i mi po prvi puta izabrali ženu. (Ova prva, to je bila spačka.) Ta ista Hloverka ima priličnog iskustva u politici. Ona zaista zna kako držati glavu iznad govana. Uz to, može proći i kao antifašist, a i kao ustaša...genijalno. Još poznaje i stručnjake iz svih stranaka, koji bi mogli izvući Hrvatsku iz problema, a ona, ona će biti ta kohezivna snaga koja će ujediniti podijeljeno hrvatsko biće. Svaka čast.
Rezervna varijanta Hloverkinog pokušaja je Milan The Rock Bandić. Kao i u svemu što je radio, tako i sad: pljuje, ore, brazdi, suče rukave, kliže se, gazi blato...pa sad ti reci da nije sposoban. Nisam siguran da će mu još jedna kampanja pod "godišnjim odmorom" donijeti rezultate. A tko bi pomislio da će uopće ući u drugi krug za predsjednika? Osim mene, rijetki. Samo sam mislio da su naši birači baš ono, do kraja ono...pa će Stena i na Pantovčak, ihhh.
Kako je Vladi Šeksu, jel zna netko? Uvjeren u to da može donositi zakone i sam u birtiji, danas ostao bez kvoruma. Pa ljudi Božji, nije to parlamentarna demokracija, kad ne slušate Šeksa. De se malo skoncentrišite. Inače je bio prilično siguran u sebe, zanima me njegov izraz lica, kad dobije sat za poklon, od stranke koja ga prati, u mirovinu...
Druže Tito, čak i mrtav svađaš narode i narodnosti...eto Slovenci nikako da se zaborave tko ih je izmislio, pa i dan danas daju ulicama tvoje ime. TJ. dali bi, da nije Ustavnog suda. Ovako će ulica dobiti neko maštovito ime, npr. Nova ulica...Da se kojim slučajem u Hrvatskoj povede rasprava o nečem sličnom, onda bi imali većih problema. Mi ionako svakih par godina mijenjamo nazive svih ulica, a posljedica je to što u svim ulicama imaš malo jednih malo drugih. Kako se izmjenjuju na vlasti, tako i ulicama skidaju table...ni osobna da istekne, moraš paziti to jutro kako ti se ulica zove. Od jednog uglednog novinara se moglo čuti da je drug Tito ubio Hebranga zbog borbe za vlast. Ne daj Bože da netko šapne Jaci kako je i to dio demokratske procedure...

Igmanski marš. Sjećam se filma. Vrlo hladan film, depresivan, kao i vrijeme. Sada se na tim temeljima snima novi, ali se zove "Igmanska inicijativa". Prepričano - trude se braća zagrijati u zimskoj noći, trljajući jedni drugima noseve s onim što su učinili u prošlosti te bi tako raspoloženi trebali prevaliti put prema Europskoj uniji. Štefan File, zvan Fićo, bi trebao biti Deda Mraz koji u zimskoj noći povremeno odozgo baci pokoji paketić cigareta. Europa zna što nam treba, pa nek se nađe.
Povod okupljanju "regiona" bilo je izvješće komisije. Svi su nešto dobili. Neki nogom u guzicu. Omjer snaga i nemoći je kao i u Jugi. Kekeci su već unutra, Hrvati samo što nisu, Crnogorcima se nikuda ne žuri, Srbima blica pred očima zeleno, Makedonci love svoj rep...a Bosanci sanjaju...Jugoslaviju...
No, ni BiH nije mačji kašalj. Oni se nameću i uključuju u mirovne misije. Uskoro će u Afganistan, pod hrvatskim zapovjedništvom. Po strani neka bude stav da nitko ne bi trebao red praviti kod drugog, ako nije u stanju u svojoj kući. Brine što taj "kontigent" ne mora nužno biti u istom logoru sa ostalim mirovnjacima. Ionako u Bosni sve mora biti po ključu jednakosti. Možda će oni među talibane...
Nadan mi je trajna inspiracija: "Hrvatska je zemlja estetike, ali nije etike..." Mora da je čitao Čehoka. Kao da ne znamo Nadana i njegov smisao za estetiku, a tek etika...mogao bi predavati moral na ekonomiji, a kolegij bi se zvao: "Kako zaj... narod na njegov račun".
Novi Šeksov slučaj, kodnog imena "Štanga" dobio epilog u isprici. Nije baš neka isprika, više tumačanje tko je prvi počeo, a i kao alibi za nove optužbe na račun paraliziranja funkcioniranja države. To je kao kad bi se lopov pismeno ispričao na hladnjaku "očišćene" kuće, što je nehotice uprljao tepih, iznoseći sve ostalo. Još bi razumljivo bilo da se radi o nečem važnom. Pa ta žena se ionako vješala po šipki. Možda to i jest povod, ali pravi razlog nije smio biti sveden na takvu banalnost. Barem Vesna Pusić zna za još sočnije seksizme tipa onog seljačine Ante Kovačevića, kodnog imena "Madrac". Neka narod misli da smo žrtve seksista, a ne lopova. Možda se netko tako osjeća bolje?
HSP ujedinjuje desnicu. Bez ikakvih uvjeta. Srb je mislio da će i ostala sitnarija postupiti isto. Eh, možda i bi, da nije "krupne" prepreke u liku počasnog predsjednika. Tim činom zaista počinjem vjerovati da desnica ima neke šanse, ali sumnjam da će doktor Anto pristati da njime brišu parket po nikad izgrađenoj dvorani. Kako Srb smije smatrati sebe predsjednikom? On je predsjednik HSP-a, ko Kosorica HDZ-a.

Chargeru, citam ove tvoje postove - dobro ih pogadjas. Nego, kad ces po svojima?! nisi nista napisao o tulumu sto je ratni zlocinac organizirao u svojoj kuci u vrletima Hercegovine. Nije valjda da ne znas tko je sve bio, kojim vozilom su dosli i kako su se proveli. Hajde, hajde, ne stedi ni svoje...

Eno, Tadiceve, Marketicku i Drmica ceka sudjenje za pokusaj uvaljivanja mita sucu Vrhovnog suda. Kakvu to poruku saljemo mladezi? Trebaju li se ljudi ugledati na osobe koje pokusavaju podmiti suca Vrhovnog suda kako bi isti oslobodio ili umanjio kaznu nekome tko je osudjen za ratni ZLOCIN i ubijanje ljudi?!

U gradu odakle svi ovi dolaze - mucna tisina. Nitko nista ne spominje, ne govori. Nije valjda se i ti bojis? Nisi valjda i ti na platnom spisku?

Leteci mungos

Chargeru, citam ove tvoje postove - dobro ih pogadjas. Nego, kad ces po svojima?! nisi nista napisao o tulumu sto je ratni zlocinac organizirao u svojoj kuci u vrletima Hercegovine. Nije valjda da ne znas tko je sve bio, kojim vozilom su dosli i kako su se proveli. Hajde, hajde, ne stedi ni svoje...

Eno, Tadiceve, Marketicku i Drmica ceka sudjenje za pokusaj uvaljivanja mita sucu Vrhovnog suda. Kakvu to poruku saljemo mladezi? Trebaju li se ljudi ugledati na osobe koje pokusavaju podmiti suca Vrhovnog suda kako bi isti oslobodio ili umanjio kaznu nekome tko je osudjen za ratni ZLOCIN i ubijanje ljudi?!

U gradu odakle svi ovi dolaze - mucna tisina. Nitko nista ne spominje, ne govori. Nije valjda se i ti bojis? Nisi valjda i ti na platnom spisku?

Kolega filozof, dakle, za podrobnije informacije o čajanki u Hercegovini, molim, obratiti se gosp. Hedlu. I ako želite biti na listi HDSSB-a, isto tako gosp. Hedlu.
Ako pažljivije pročitate moje postove, vidjeti ćete moje vlastito mišljenje o svemu tome, a nećete mi valjda zamjeriti dašak lokal patriotizma.
Što se tiče platnog spiska? Pa dragi kolega, valjda vi znate da se slobodna misao ne može kupiti! A prvom prilikom kada uzmete lovu, po mom mišljenju, vašem peru pukne "špic" i nikada više neće biti tako oštro. Nema para koje bi kupile i smisao za sprdnju. Zdravi bili!

chager

Leteci mungos

Chargeru, citam ove tvoje postove - dobro ih pogadjas. Nego, kad ces po svojima?! nisi nista napisao o tulumu sto je ratni zlocinac organizirao u svojoj kuci u vrletima Hercegovine. Nije valjda da ne znas tko je sve bio, kojim vozilom su dosli i kako su se proveli. Hajde, hajde, ne stedi ni svoje...

Eno, Tadiceve, Marketicku i Drmica ceka sudjenje za pokusaj uvaljivanja mita sucu Vrhovnog suda. Kakvu to poruku saljemo mladezi? Trebaju li se ljudi ugledati na osobe koje pokusavaju podmiti suca Vrhovnog suda kako bi isti oslobodio ili umanjio kaznu nekome tko je osudjen za ratni ZLOCIN i ubijanje ljudi?!

U gradu odakle svi ovi dolaze - mucna tisina. Nitko nista ne spominje, ne govori. Nije valjda se i ti bojis? Nisi valjda i ti na platnom spisku?

Kolega filozof, dakle, za podrobnije informacije o čajanki u Hercegovini, molim, obratiti se gosp. Hedlu. I ako želite biti na listi HDSSB-a, isto tako gosp. Hedlu.
Ako pažljivije pročitate moje postove, vidjeti ćete moje vlastito mišljenje o svemu tome, a nećete mi valjda zamjeriti dašak lokal patriotizma.
Što se tiče platnog spiska? Pa dragi kolega, valjda vi znate da se slobodna misao ne može kupiti! A prvom prilikom kada uzmete lovu, po mom mišljenju, vašem peru pukne "špic" i nikada više neće biti tako oštro. Nema para koje bi kupile i smisao za sprdnju. Zdravi bili!

O, lijepo li je znati da uz vlast stoji netko iz čistog uvjerenja...

Na jednostavnom primjeru može se dokazati kako je sve u životu pitanje cijene. Recimo da vam netko ponudi da pojedete govno. Bez razmišljanja bi odbili, pa niste vi nekakav poremećenjak. Ipak, ustrajnošću se puno postiže. Ponude vam zatim samo komadić, da ga smažete negdje na skrovitom mjestu, da nitko ne zna da ste govnoljubac i uz to vam ponudi 10 000 eura. Jamačno da ste sad već zainteresirani, pa ne bi bilo loše tu lovu...pa i nije neki komad...ali odbijete. Oni opet, još manji komadić, a 100 000 eura. Eh, mota vam se po glavi kako će "otići" četkica za zube, ali može se to očistiti, a tako velik novac...uglavnom shvatili ste. Nudili bi vam koliko god možete podnijeti, ali to nikad neće, zapamtite, nikad neće promijeniti činjenicu da ste govnojed. A to je politika.
Ovo danas, skupljanje kvoruma u Saboru, to je okupljanje govnojeda na jednom mjestu. Čak ne zamjeram direktno HDZ-u, već ostalim govnojedima, a ima ih bar trinaest. Nije bitno što je izglasano, ionako to nema veze sa zdravim razumom,već sa Šeksom i još ne izglasanim zakonima iz njegove glave. Nije prvi put. Govorimo ovdje o bolesnim umovima i ljudima koji dižu ruke, a poslije misle da nisu, ili nisu bili svjesni...Šemso, Šemso, bolje da šutiš. Ljudi koji godinama predstavljaju svoje glasače, ponašaju se identično svojim glasačima. Pa nije to nikakva tajna, da biramo one koji nam odgovaraju. Analogijom, dolazimo do zaključka da su velikim dijelom, natpolovičnom većinom, državljani RH - govnojedi. Sve je, dokazano, pitanje cijene. Pa nije sramota glasati za stranku, od koje ćeš imati koristi ti, žena, djeca, familija. A što tu i tamo moraš pregrist sitno govance, no problem.
Rohatinski, u svom mojsijevskom stilu, govori o novoj vlasti i reformama koje ih očekuju. Prosto neverovatno. Neželjeni hrvatski sin SDP će opet popušiti foru, izgubiti vlast prije nego što na nju dođe, bježe već koalicijski partneri, prije nego što su koalirali, najprvi će opet IDS...
HDZ-u nitko nije uspio nametnuti grižnju savjesti: što ne zna, što kradu, što varaju...a SDP-u to čine prije vlasti. Mislim da bi HDZ-u trebalo ostaviti Hrvatsku u naslijeđe, da vlada i dalje, da traje ovo vrijeme gdje umalo nitko ne radi, a svi imaju, život bez gospodarstva živimo na zavidnom nivou...prava mala Jugoslavija, čak nas svi narodi i narodnosti podržavaju u tom neradu, nema što.
Pita Mujo Fatu: Oš dat pi...? Kaže Fata: A jesi pravi političar, dobiješ me u tri riječi! Tako i nas većina, očarani sposobnošću i elokvencijom, valjda, pristajemo na sve, samo da ne moramo razmišljati. Do odgovornosti nikad još nismo ni stigli.

Nije to ništa novo! Sjećam se jednog tako vonjavog izglasavanja jednog zakona (o golf-terenima) kad je isto tako postupila ekipa HDSSB-a. Ekspresno doputovali u ZG, začepili noseve i podigli svoje 3 (bijaše to prije kukavnog prebjega komunjare Vinkovića) rukice držeći tako kahlicu parlamentarnoj većini. Tko zna što je trebalo ići zauzvrat?! Koliko vidjesmo - ništa javno vidljivo...

Netko to naziva spinovima, netko podvalama, možda bi mućke bile bolji izraz. Stvarnost je prepuna takvih primjera.
Delboy i ekipa "utope" šunku iz 2.svj. rata restoranu koji se diči zdravom prehranom. Izbornik Bilić svoju muku i borbu za opstanak nazove odgojem u kući, moralom kojeg je naučio u državi u kojoj živi, a najgore bi bilo podnijeti ostavku, jer to je kukavičluk. Božesačuvaj da bi netko izgovorio riječ neznanje ili manjak kompetencije.
Izrael pusti 1200 zarobljenika u zamjenu za jednog njihovog. Registriramo kao gestu dobre volje, pomirenja. A što očekujete kad pustite nabrijane Palestince iz zatvora? Pisanje memoara? Ovo je očigledno kao Alien vs Predator.
Ubiju Gadafija, a svita kliče kao je to šansa za demokraciju...oteto, prokleto, pa Gadafi je primjer...
Mercator će možda postati Konzumator? Uopće nije potrebno komentirati.
Šeks progura zakon o nenadležnosti Srbije...Kosor od svojih novaca isplati radnike bivše Đakovštine...Srb se neće odreći Đapića, ali ga postave u 6. izbornu jedinicu...Jovanović se ne boji suda, ali mijenja iskaz "u političkom smislu odgovornosti, kriminalna organizacija"...Bajić radi svoj posao, ali nikako da vidimo rezultate...Karamarko ima perspektivu, ali ide na megdan Čačiću...Pusićka bi bila lider, oprostite, Hrvatska bi bila lider u regiji, kad bi Pusićku netko nešto pitao...Srbija sprema pojačanu kontratužbu za genocid...Vlada, radi se puno, ali se u izbornoj godini ne smije raditi radikalne zahvate, to je više tehničke naravi...ako se SDP ne vrati u Sabor u pitanju su isplate plaća i mirovina...možemo ovako do sutra.
Ipak je vijest o postavljanju B. Glavaša kao nositelja liste uzburkala javnost. Onima kojima to ne odgovara, odmah su počeli ismijavati vlastite zakone, prozivajući Glavaša osuđenim ratnim zločincem, po istim zakonima. Glavaš je tu, koliko god oni o tome šutjeli, i konstantno im brlja, kvari planove. Unaprijed je jasno da neće u Sabor. Isto tako je jasno da je rizično uvlačiti ga u kampanju. Zašto se HDSSB odlučio podržati Glavaša, a bez njega bi postigli možda i bolji rezultat? Donekle razumljivo, retorika i taktika koju prakticira i HDZ. Svakodnevno pokušavaju instalirati Tuđmana za nositelja svih lista, ali je čovjek mrtav, pa ne bi bilo u redu, makar bi se Šeks usudio i to progurati u Saboru. Procjena ide u smijeru da će Glavaš donijeti više. Sigurno mu nije zgodno u zatvoru, a njegovima za to vrijeme ide dobro. Što kad djeca zaključe da mogu sama? Zato se treba povremeno izvikati, kako bi se zadržao autoritet.
Boji se Glavaš da bi rezultat bez njega bio prejak. Ovako, opet može klicati da je odnio još jednu pobjedu. Nije sigurno da će nositi liste, još Šeks ima vremena smisliti nešto. Sam sebe hrabri da je jedini opstao u areni, a toliko je toga preživio. To mu se mora priznati, ali je to dijelom zbog mentaliteta ovih ljudi ovdje, koji ne zaboravljaju tako lako, ni dobro ni loše.
I Kalmeta je preživio puno afera, a Kosorica će se boriti do kraja svog političkog života. Kako Bilić kaže, da odustanem, u državi bih bio nazvan kukavicom. Barem on to sebi tako...

Ima jedna bitna stvar u svemu tome.

HDSSB-ovci su kukavice jer se ne usude ići na izbore bez svog vođe Glavaša, jer se ne osječaju dovoljno sposobni, a nažalost ne postoje ni iznimke koje bi potvrdile to pravilo što znači da nešto tu nije u redu.

Malo me sve to podsjeća na slijepo vjerovanje Hitleru.

U HDZ-u je potpuno ista situacija, i baš zbog toga nam je tako kako nam je jer su na vlasti uvijek kukavice koje ne mogu bez duhovnog vođe.

Nekad se pričalo da će jadna biti Hrvatska ako je samo Tuđman jedini čovjek koji je sposoban voditi državu, ali pokazalo se da to nije točno, jer Hrvatska nema niti jednog čovjeka sposobnog za vođenje države, a ne da ima još 100 koji bi bili zamjena.

Ipak je Tuđman precijenio svoje mogućnosti u odabiru 200 ljudi koji će voditi državu zbog svoje egocentričnosti koju su iskoristili najveći licemjeri.

Nažalost, nikakvog napretka neće biti ni u Slavoniji i Baranji dokle god se sve zasluge moraju pripisivati duhovnom vođi Glavašu zbog nesposobnih licemjera koji samo znaju da su kukavice i politički mrtvi ako nesposobnog egocentrika Glavaša ne guraju gdje mu nije mjesto.

Ipak mislim da bi ovo selo od Osječko baranjske županije trebalo i službeno proglasiti Glavaša šerifom i dati mu petokraku da je nosi na prsima i revolver da više ne mora skrivati svoju pravu narav i sputavati se.

Posvađala se i potukla djeca. Kad su jednog upitali, zašto je tako glupo reagirao, on odvrati da su oni drugi prvi počeli. Razumljivo, djeca su željna pravde, dokazivanja, pa čak i natjecanja. Čega je željan Čehok? Opravdavajući svoj glas skidanju imuniteta Jovanoviću u Saboru, obrazlaže kako su i „oni“ glasali za „skidanje“ njega, doduše iz nekog drugog razloga. Što očekivati od djece, kad čovjek koji im piše udžbenike, u kojima uče o etičkim normama, primjerom poučava da je bez obzira na sve važno doživjeti satisfakciju osvete. Kao da je u uvodu vlastite knjige napisao: „Fuck this book“. Ionako knjige i teorije ne služe same sebi, već konačnoj primjeni, a toga ni Čehok izgleda ne shvaća.
Slučaj Libije i Gadafija nagnao je bivšeg ruskog ministra vanjskih poslova da povuče paralele s Balkanom. Nemamo mi baš tako krupnih faca za smaknuće (na prvi pogled), ali imamo nakupljene frustracije, koje bi mogle, kako navodi ovaj prilično upućen izvor, dovesti do sukoba svjetskih razmjera. Ako smo već gospodarski nebitni, ako već nismo dobri u statistikama, svakako smo dobri za dobar svjetski fajt, koji redovito počinje na ovom „specifičnom“ prostoru. Ne znam jel bi bio ponosan, ili što? Jasno da prepoznaje Kosovo i BiH, koji su pravo bure baruta u odnosu na, tobože, nešto miroljubivije okruženje.
Onaj Folirant od američkog veleposlanika žali se na još uvijek nepovoljnu ulagačku klimu u Hrvatskoj. Kako razumjeti riječ ulagač, nego osobu željnu brzog profita. Koji još ulagač želi da njegovi unuci beru plodove njegovog ulaganja? Čudi se Foley, kako postoje prepreke za zdravi američki novac, kao da mi ne znamo kako je njegovo zdravlje jednako onima koji trenutno postavljaju uvjete ulasku tog istog kapitala na tržište. Još je onaj Jandroković izletio, pa rekao što im nudimo. SEAL je kratica, a ponajprije moramo pregovarati oko potencijalnih domaćih managera tipa Mudrinić, koji će onda godinama mudrovati i praviti se pametni, što se ne može reći za razdoblje prije prodaje HT-a T-comu. Mens sana in corpore sano se ne može primijeniti na upravljačku kastu na Balkanu. Tijelo bolesno, duh još bolesniji.
Keleminec nekoć našamara suprugu, pa ga to koštalo mogućeg ulaska u Sabor. Nije suđen, što se ne bi moglo reći za počasnog magistra, ali mu ni to nije pomoglo da s ponosom nosi listu. Sad mu stvarno dođe na je još više nalupa, kad mu kumulativno stvara takve probleme. Eh, kamo sreće da postoje neka mjerila za slaganje listi, kao ona ideja Kerumovih, i raspisivanje natječaja. HDSSB vodi kolonu čudnih nositelja, i ustraje s Glavašem. Možda se pokaže uspješnom taktikom, iako je malo vjerojatno. Umjetnički dojam dobar, ocjene ipak loše. Ako je spin, sigurno je na sve ili ništa.
Ako išta može koštati karijere, to je antisemitizam. Bilić bi mogao lako „otpulsirati“, kao što je onaj mladac iz Red carpeta gulio kaznu na kukuruzu zbog one frustrirane babe, koja se drznula spomenuti „zabranjenu temu“.
Linić je zorro osvetnik, može biti da je i on u menopauzi. Spomenuti MMF je najveća glupost u predizborno vrijeme. Prvo pravilo: ne govoriti istinu.
Bajto bi lijepio naljepnice. Nije bio precizan gdje misli da bi ti ljudi trebali raditi, ali svakako misli ozbiljno. Džabe Kosoru što je zgodan, kad mu kandidati imaju takve instant ideje. Što očekivati od vječitih političara?

Kakav naslov. U Sarajevu terorizam, američku ambasadu napali srpski vehabije. Svašta zemlja trpi. Pojašnjenje, kako ipak ima nekih karakteristika terorizma. Amerikancima je sve kontra njih terorizam. Ne bih se baš složio. Možda je to onaj prosvjed 15.0, ali s malo orginalnijim rekvizitima, radikali bi rekli - prikladnim. Kauboji ionako ne razumiju drugačije. Ono drugo, o srpskim vehabijama, ipak je šala mala, a odnosi se na kamp za preodgoj mladeži stacioniran na srpskom tlu. Kada bi netko pretpostavljao prije par godina kako će iz Srbije dolaziti ekstremni muslimani, rekli bi da je lud. Eto, vidiš čuda. Predlažem da situaciju krene izgladiti Josipović.
Šola već nekoliko puta naglašava kako Hrvati ne znaju iskomunicirati političku krivnju. Ostali svijet to radi uglađeno, potiho. Pogotovo politička populacija. Vječni pesimisti, kraljevi loših vijesti i trača, zazivatelji poplava kad se navuče oblačić na horizontu, to su Hrvati. Od muhe prave slona. Ta mušica možda jest Kosorica, slon je pak Sanader. Mogu se složiti da pretjerujemo, ali ne mogu da tu trebamo biti sažaljivi i pragmatični. Ako prešutimo, ili omogućimo da se krivac izvuče, riskiramo još pokojeg "odbjeglog". Nemamo ni toliko političke mudrosti, a ni toliko resursa za razbacivanje, da bi si mogli priuštiti toliko "bivših" predsjednika i premijera koji su, po svjetski normalnim standardima, prikupljali novac za kampanje. Summa, politička korupcija je poželjan moment, jer stranka koja ima novca je pobjednička u omjeru 1:3. To nije Sanaderov poučak, to je ono što je taj čovjek naučio u svijetu, a za razliku od Kosorice, razumije što ljudi vani govore i u neformalnim razgovorima.
Sanader je krenuo predavati u Washington, na sveučilište, Boga pitaj što ga je natjeralo nazad iz "prisilne" mirovine. Kompromis u politici, kao kompromis i dogovor s vragom, to je nešto teško probavljivo, ali je i činjenica. Nije za one slabog želuca.

Eto Čehoka opet. Svoj dolazak na sjednicu Sabora i "kvorum" uvjetovao kompromisom na MIP-u. Nije mu skinut imunitet, ostaje na slobodi, barem do Božića. Čehok dakle može biti tata Sanaderu. Kome se jadni Sanader toliko zamjerio? Nije valjda Šeksu?
Sabor (saziv) je raspušten. Nikad lošiji predsjednik, nikad šugavija vladajuća koalicija, nikad težeg posla za vladajuće demagoge, nikad lošija oporba, nikad žešći slavonski zastupnici. Možda se nekom to ne sviđa, ali je Šeks propustio zadnju priliku da bude predsjednik Sabora. Čujem da je dobio nalog od Kosorice da Slavonija ne smije pasti. Kreće s Ivićem po selima, skupljati pijance. Ako ga itko bolje razumije, ne znam...
Ako HDZ-u blokiraju račun, predlažem da samo promijene ime i nastave s poslovanjem. Ionako je to njihov lijek za bolesne poduzetnike, kao što su i sami, naravno, u političkom smislu odgovornosti. Dugove neka pripišu na Croatia, kao Dinamo npr., ali neka zadrže kontinuitet dobrih stvari koje su učinili. Braniteljska populacija im zahvaljuje na privilegijama i redovito će doći zapaliti svijeću na grobu.
Ako se već gase, neka smisle neko dobro ime, orginalno. Može Nova Hrvatska Stranka. Tu kraticu još nemamo. Barem se nadam...

Dobar dio analitičara se slaže da je Europa slaba zbog "preširoke" demokracije. Tko bi rekao da sveto pismo današnjeg svijeta može biti prepreka prosperitetu. Oni budućnost Europe zamišljaju kao čvrsto centraliziranu, a time i manje demokratičnu uniju. Izbjegli bi se tada kalkulanti, a dobila stabilnost eura i koješta još...
Kako poznato. Stvaranje Euroslavije. Po naški čitaj Juroslavija, čime je razlika svedena samo na jedno slovo. Hrvatska, dobro došla.
Pravi primjer je slučaj Grčka. Neposlušna europska pokrajina troši više nego što zarađuje. Destabilizira sve ostale, a želi tako nastaviti i dalje. Početak priče treba tražiti u hladnoratovskom razdoblju, kada se kupovala pozicija i nudile kule i gradovi za zaustavljanje komunizma. Uspjelo se, ali se zauzvrat stvorio neradnički narod, koji živi na grbači ostalih i drži joker "ima plašenja". Upravo je to jako dobar primjer kako je bivša Jugoslavija egzistirala i kako su se namnožili današnji problemi. Rješenje moramo iskreno tražiti u revoluciji, jer nije izgledno da će netko pristati mijenjati svoje životne navike samo zato što se to susjedu ne sviđa.
Referendum u Grčkoj je isto tako simboličan. I s jedne i s druge strane. Grci su ludi za referendumom, koliko i za poslom, svakih sto godina jedan, a Europa toliko ljubi demokratsko pravo Grka, da bi ga najradije zabranila. Toliko o tezi o stoci sitnog zuba koja želi prava.
Boljkovac i antifašisti ponovno pune naslovnice. Teza o pobjednicima i pobjeđenima u ratu opet ima smisla. Hrvati su zaista pioniri u puno čemu, pa tako sad počinju učiti demokraciji ostale koji oklijevaju s pravim rješavanjem problema. Puni smo presedana. Amerikanci se upravo boje takvih stvari.
HDZ ima dvije super ideje: Lanac sreće i mjenice bez pokrića. Jel netko mogao pretpostaviti nešto drugo?

Goldstein gura tezu kako Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Pročitao sam članak. Princip je, operi po svima, pa nek se crvene. Nije uspio izbjeći koketiranje brojkama, zapleo se u svoju vlastitu mrežu. Nije uspio ni izbjeći odabrati stranu, koliko god se trudio biti objektivan. Ne zamjeram, čovjek je na vlastitoj koži osjetio što znači biti žrtvom.
Ipak, što znači biti objektivan danas, toliko godina nakon nemilih događaja? Pokušaji izjednačavanja krivnje i opravdavanja nekih povijesnih datosti po principu "tko je prvi počeo" ne može dovesti do rješenja, kamo sreće do pomirenja. Ovako, samo se dolijeva ulje na vatru i produbljuju se ionako preduboke podjele. Vječito pitanje jesu li komunizam i antifašizam isto, ili gdje su zapravo i kako završili vojnici i časnici NDH je samo predizborna retorika u koju se i spomenuti Goldstein redovito upeca.
Zaključak bi bio onaj koji se nameće i nakon Domovinskog rata. "Trebalo" bi biti razlike između žrtava (ili ipak ne?), no koliko god se apologeti trudili, nikao im ne ide. Umjesto da žrtvu gledaju kao nečijeg oca, brata, sina...ili način pogibije možda...oni gledaju njegovu političku ili nacionalnu pripadnost, uz naravno dodatak nekog izuzetka na njednoj ili drugoj strani, kojeg onda glorificiraju, jer je odabrao "pravu" stranu...
Može li po Goldsteinu Arkanovo čišćenje Vukovara biti "različito" od Oluje? Ako se postavi teza izvučena iz njegovog razmišljanja, dolazimo do zaključka kako to nije i ne može biti isto, već se treba potegnuti do onih koji su prvi počeli. Spomen nacionalističkog HDZ-a u tom članku, po Goldsteinu, pravi je odgovor na previranja i sukob u bivšoj Jugoslaviji.
Opet su Hrvati i politička elita dozvolili da budu krivci za sve. Naravno da su se pojedinci potrudili da budu na pravoj strani i da kapitaliziraju svoju borbu za pravdu. Što će nam bilo tko, kad imamo sami svoje izdajnike i veće vjernike od pape.

Kinezi bježe iz Srbije, zbog pada kupovne moći. Ne bih se baš složio, prije bih rekao da su nešto gadno nanjušili, informacije o tržištu su one koje utječu na tu vrstu ulagačke klime.
Još jedna teza, o Tuđmanovom čišćenju srpskih kadrova iz svih državnih službi u Hrvatskoj '90-tih opasno je dovedena u pitanje. Afera oko nestanka alkoholnog pića iz kuhinje predsjednika Sabora Domjana, povezana je s utjecajnim članovima srpske manjine. Opet može biti sumnjivo to kako je nestanak prijavio nitko drugi nego Šeks, inače gorljivi ljubitelj Srba i mrzitelj dobre kapljice. Pametnomu dosta.

Kako će Marasović u Splitu provariti Keruma rame uz rame na predizbornim skupovima? Kako Kosorica slaže koalicije, možda se dogodi da i Linić bude predložen za HDZ-ovog ministra financija.

Tobožnja križaljka buduće Vlade kukuriku koalicije otkriva jednu veliku korist za Slavoniju. Predloženi kandidati za ministarstvo poljoprivrede su HNS-ov Vrdoljak i SDP-ova Zgrebec. Bože mili, prvi je političku afirmaciju gradio na račun Đapića i Bubala, a druga o poljoprivredi ima neko znanje, ali prakse onoliko koliko je vremena provela u vlastitom vrtu. Poljoprivreda je u sigurnim rukama, Slavonija u još boljim.
Postoji opcija da Glavašu ipak onemoguće "nošenje" liste za Sabor, pod isprikom da je pravna nelogičnost skrivena u zakonu koji govori da zastupnik ne može biti osoba koja je kažnjena zatvorom s više od pet godina, odnosno besmislom da se natječe ili nosi listu čovjek koji nema mogućnost konzumiranja mandata. DIP će danas možda odgovoriti na upit.
Milu Đukanovića "opalila" kriza srednjih godina, ako to u Crnoj Gori uopće jesu srednje godine, jer oni ipak imaju nešto drugačiji metabolizam od ostatka regije.

Došao klinac iz škole, nasmijan. Majka primijeti, pa ga upita za razlog. "Ma, znaš mama, najbolji učenik u razredu je dobio jedinicu iz matematike!" "O, Bože, zar stvarno? A koliko si ti dobio?" upita majka glupost. "Mama, pa najbolji učenik je dobio jedan, što ti misliš da je tvoj sin, magistar?" Uglavnom, shvatili ste, a reakciju na ovaj dubokoumni plan većine klinaca prepuštam svakom roditelju, imajući na umu kako se djeca strašno vole uspoređivati s vršnjacima, a vi odaberite želite li sebe uspoređivati s drugim roditeljima.
Tako bih opisao predizbornu kampanju HDZ-a. Ako bi roditelj u primjeru gore trebao pokazati kako mu nije toliko stalo do tuđe djece i njihovih uspjeha i neuspjeha, tako bi i "državotvorna" stranka trebala pokazati bar malo inicijative i plana, samopoštovanja, a ne cijelu koncepciju postaviti na "jedinice drugih učenika". Jadno.
PR koji je smislio tako nešto, ne bi smio raditi više niti jednu kampanju. Ona fraza, kako Hrvati glasaju uvijek protiv, možda je točna, ali se u kampanji ne smije koristiti, ako ne zbog fair playa, onda zbog elementarne ljudske logike i kulture, koju ovi očito ne posjeduju.
Kakve veze uopće ima potpisivanje predpristupnog ugovora i rođenje sina? Koga to zanima? Kao što nas ne zanima s kim i kako, tako nas ne treba zanimati ni kada. Uopće koncepcija je medijskog nadmetanja pred izbore nakaradna. Ono što je važno, to se ne potencira, ono što je bitno, to se ne naglašava, pokušavajući npr. od majke koja "zbog obveza" nikad nije bila kod kuće napraviti super mamu koja sinu za rođendan daje EU. J... vas PR.
Komunikacija i iskomunicirati...Pokojni Dino Dvornik na koncertu u Srbiji, nekako među prvima je probijao led, pokoj mu duši. Na koncertu ne baš puno publike, on malo namazan, počeo se nešto kreveljiti, a oni udri "Vrati pare, vrati pare"...ne moš ni nastupat od tog zaglušujućeg zaziva: pare, pare...
Pukne Dini film, izvadi on ono što je imao u džepu, baci u publiku: "Eo vam pare, p...a vam materina". Prvo muk, čuli su svi, razglas radi. Dino se skoro usr'o. Golemi upitnik iznad publike kao da je trajao vječnost. Onda neki počinju klimati glavama, onako povlađujući, američki...dok se neki, pripit ko i Dino nije raspametio i počeo skandirati: "Dino, Dino..." "Naš čovek, matori mu je s Batom snimao partizanske filmove, j...o majku"
Preživjeli kažu da je to bio jedan od najboljih koncerata te godine u Srbiji. Kako Europi objasniti način komunikacije na Balkanu?
Đakić i Kosorica plaše s jugosferom. Ne znam koga? Todorić kupuje Mercator, to je gotova stvar. Poduzetnici bi odavno klekli da nema barem dijela tržišta koje su prije koristili. Uostalom, tako nas gleda ostatak svijeta. Treba li plašiti nas ostatkom svijeta ili onim mišljenjem kojeg o nama imaju? Trebalo bi nas plašiti mogućnošću da će HDZ i dalje imati istu ekipu i nakon izbora.

Umro Ante Marković. Nije nova vijest, ali jesu tumačenja njegovog lika i djela. Ne znam jel to zbog povećanih apetita ljevice ili općeg stanja nacije koja se očito većinom priklonila kukurikavcima, predviđajući opći potop HDZ-a. Taj isti pokojni A Marković, kao povijesni posljednji premijer SFRJ bijaše Hrvat. Naravno, iz Bosne. Sjećaju se analitičari njegovog spina i brisanja nula na novčanicama i privremenog poboljšanja životnog standarda u Jugi. Obilježen je kao neiskorišteni potencijal. Čovjek koji nije bio ni političar, ni ekonomist, danas je, nakon smrti oslikan kao neostvareni mesija bivše države. Paradoks na paradoks. Uz Mesića, ostaje pitanje za povijest, što su naši predstavnici mogli učiniti da se pozornica prije spuštanja zastora ne okrvavi do koljena.
Jučerašnji datum, inače poznati Dan Republike, u Slavoniji označen kao dan D za pokolj svinja od osnutka propale države, ujedno je i dvadesetogodišnjica nestanka SFRJ. Nakon ružnih događanja u Sloveniji i Hrvatskoj, i birokrati su zapečatili lijes. Što očekivati danas od istih, osim da pričekaju da se situacija sama rasplete, pa da oni slavodobitno ponude neku lovu za sanaciju ratne štete, naravno, uz malu kamatu, ali uz sitni ustupak tipa Unicredit ili Hypo, ili Detsche telecom...
Možda je Hrvatska propustila koristiti znanje pokojnog Markovića, ali što bi taj promijenio, kad je raspoloženje puka bilo zapjenjeno? I danas je tako. Zašto slušati zdravu pamet, kao se pragmatičnim postupcima osigurava bolja budućnost.
Rakar objavio već objavljeno. Naziv Vjerenjača mi je obrnuta logika, ali nek čovjek radi svoj posao. Čujem da ekipa ima jako lijepe ideje, kao što su Top Secret. Rakar i njegov posao, to samo govori o kvaliteti intelektuanog stanja nacije, kojeg psihijatri i psiholozi ne žele koristiti. Činjenica je pak da ona u našem primjeru itekako postoji. Postoji opća zaglupljenost povezana sa žmirenjem. Sve to upakirano u osobnu korist, pa makar se ona manifestirala u obostranom dopuštanju nekog sitnog crnog poslića, i začinjeno nominalnom ljutnjom i psovkom na račun države. Činjenica je da cijela moja ulica ima neki crni poslić po obiteljskoj tradiciji. Treba li i to mijenjati? Ili je lakše promijeniti politiku, a da pjesma ostaje ista? Isto tako, za očekivati je jako velike prosvjede ako se zadire u prava tih istih "korisnika proračuna". Tihi glasić, kojim se kiti Jaca, zvučati će zastrašujuće. Koalicija neće izdržati ni dvije godine na vlasti. 330 000 fiktivnih glasača, inače stanovnika BiH, korisnika raznih prava državnog proračuna RH, jedva čeka da im se prava ukinu, zar ne?
Zanimljive su ankete u našoj izbornoj jedinici, koje daju čak sedam mandata sdp-u i ekipi. Imajući u vidu da listu predvodi ona frfljava poslušnica Borzan, ne mogu se oteti dojmu da je to opet pragmatizam našeg mentaliteta. Izborni zakon promijeniti odmah!
Zanimljiva je i procjena analitičara, da bi Juga, da danas postoji, bila država sa 22,5 milijuna stanovnika, kako bi već sedam godina bila u EU i NATO-u i kako bi standard života bio približno isti kao i danas, naravno, ako uzmemo u obzir viši oblik konfederacije koja je bila aktualna još tamo '90-tih.

Izbori su prošli. Očekivano kao rezultat Dinama i Lyona. Čak ako je netko i sumnjao u to, svaka sumnja je otklonjena na poluvremenu, kada se Mamić zajapuren pojavio u svlačionici i objasnio dečkima, na sebi svojstven način, kako oni ipak imaju igrača manje i da je bilo pametno uplatiti listić na prolaz Francuza u slijedeći krug. Još je dobacio, kako se ne bi trebali zaj…
Tako i izbori. Na stranu ambicija HSP-a, koji iz naftalina izvadiše Đapića, pa pomisliše kako je glasački stroj desne orijentacije izrazito opisan u Čačićevom predizbornom ludilu kao „mentalno retardiran“. Pokazalo se da ipak nije. Ni zaboravan. Prebrzo je Anto htio nazad, a za ono što je učinio, treba barem dva života da se oprosti, a nikad zaboravi. Ako je Srb govorio o iznenađenju, dobio ga je. Bez obzira na broj glasova, koji je respektabilan, očekuje se daljnja desničarska retorika HDZ-a, koja će dokrajčiti ovakav HSP. Drago mi je što je u Saboru Tomašićka, koja ima kapacitet za ujediniti krajnju desnicu pod uvjetom da svi ostali nesretnim slučajem nestanu s političke scene. Pošto se to neće dogoditi, a u našem narodu nitko nije sklon podnositi ostavke i prihvaćati odgovornost, epilog će biti porazan.
HSLS nije uspio u nakani da tobožnjom iskrenom retorikom bude, i opet izraz, iznenađenje na izborima. Čak ni jedan od osnivača, Budiša, nije prošao. Ti politički zombiji jednostavno ne znaju otići. Pojam liberalizma u Hrvata ionako je nakaradan. Škrabalo, Gotovac…možda su bili liberalno orijentirani, ali im ta jugo-verzija nikako nije imala smisla. U istoj rečenici spominjati bolne rezove, socijalnu pravdu, prava radnika i liberalno tržište može privući samo kretena, kako ih zove Čačić. Ipak, nije baš sigurno da će Čačić postati ono što sanja. Obećao je da će podnijeti ostavku ako dobije zatvor. Pa nisu ni Mađari ludi, mogli bi ga pogurati s bar petnaest dana.
Lesar će politički implodirati. Bilo je simpatično gledati ga kako se bori protiv vjetrenjača, ali je drugačije kad iza sebe imaš stranku, koja je gladna, koja ima očekivanja, kao familija. Pa trebaš sredit ovome, pa onome…na kraju sve pošalješ u vražju mater…Lesar je epizoda u politici, ovaj mandat je prilika da zabrlja do kraja.
Neki su primijetili Kosorkin broš na sjednici Vlade. Od uvijek mislim da su moćne žene neuračunljivije od muškaraca, da su umišljenije i opasnije…ne zato što to jest istina, već zato što imaju veći motiv za tako nešto, gonjene ambicijom i mišlju da su one to krvavo zaradile u muškom svijetu. Jaca nije baš ogledni primjerak, ali se ponaša tako. Pad s visoka više boli, nego li hopsanje. Iskorištena i ponižena, ponijeti će sve grijehe HDZ-a. Nisam siguran za čim je tetak Vlado plakao, sigurno ne zbog svojih grijeha i propusta. To stanje delirija je opisao vukovarsko srijemski župan Galić: „ u oporbi ne možeš ništa…“ Ni za sebe, ni za svoju familiju, dodao bih.
HDSSB je postigao očekivan uspjeh. Razočaranje su Osijek i Đakovo, koji imaju aktualne gradonačelnike. Oni se nadaju boljim lokalnim izborima. Mislim da će sada biti još bolja oporba, jer se ideološki ne slažu s vlašću. Mogli bi u Slavoniji pokupiti još 20% HDZ-ovih birača i desnicu, ako budu pametni. Pametnim se ne može nazvati Matković, koji je u zadnji čas u politici odlučio biti principijelan. Kud je šokac, tu još i tašt, još i krivo procijenio. Eto odgovora zašto u Slavoniji puno toga ne ide naprijed. Mogao je biti u Saboru, Čačićev glasač.

Ipak, brine me Josipović. Čovjek je dopadljiv. Na predavanju za studente pokušao prodati zasluge za topljenje leda prema Srbiji. Kampanja je počela. Sve ono što su HDZ-ovci tako kričeći najavljivali, obistiniti će se. Na žalost, niko im nije vjerovao, jer su okorjeli lopovi. Josipović će pokušati lobirati za sve tješnje veze sa regijom, a kako to nazvati nego nekom blažom asocijacijom, pa makar i postojećom trgovinskom. Čak i ako ne uđemo u Europu, negdje će nas već utrpati. Siguran sam zbog toga što narod više ne pali na domoljubne tlapnje, već ih odavno nije briga tko je na vlasti. Žele posao i standard. Na žalost desnice, mislim da ovaj Zoka i neće biti tako loš, kako su oni bili, a pogotovo Jaca. Potvrdu u tom mišljenju daje Slovenija, koja je izabrala Srbina Jankovića, kao ekonomistu, za premijera, a odbacila Janšu kao korumpiranog Slovenca.
U Njemačkoj Turci, u Sloveniji Srbin, u Americi crnac…kuda ide ovaj svijet?

http://www.nacional.hr/clanak/121308/ljekovita-filmska-bajka-angeline-jolie

""Sve je u Angelininom filmu kontra naše "logike" stvarnosti, koja nas okružuje, jer mi smo, kao da želi reći - još valjda i žrtve nedovršenih ratova. Ali i osobnog neznanja!""
""Zapravo, Angelina Jolie nas sve skupa pita veoma jednostavno američko pitanje: Da li bi ste poslije vaše, vrlo malo antički uzvišene, a previše mizerne ratne tragedije - iznova iz "istih" razloga mogli podići ruku jedni na druge?! A da vas ne bude sramota od vaše djece i sebe samih? ""

Povijesni medij

Ostalo je zapamćeno još u pjesmama graničara sa Save, kako je Bosna "nemirni vrag", uvijek neukrotiva. Tada je to bilo zbog stalnih turskih prijetnji, danas je to zbog dubokih unutanjih podijela, toliko bolnih, da strše kao otvorena rana.
Ovakav članak se može osporiti iz nekoliko strana. Ne pada mi na pamet da sumnjam u kvalitetu režije, ponajviše jer film nisam niti vidio, čak štoviše, siguran sam da je dobar, kako sam autor navodi, odličan. I sama priča mi se čini gledljivom, ljubav uvijek zaslužuje najviše ocjene.
Ipak, povezao bih Angelinin uradak s nedavnom kolumnom Ivice Šole. Osvrnuo se on na različitost djelatnosti između ove "obiteljskim naslijeđem" nadarenom redateljicom i običnom časnom sestrom Lukrecijom Mamić. Ne želim, niti mogu bolje opisati osjećaj razočaranja događajem umorstva časne sestre koja je cijeli svoj život posvetila samom dnu ljudskog roda, u materijanom i svakom drugom pogledu. Da je nisu ubili, ne bi ni znali da postoji. Mediji nisu napravili od ove tragedije ono što bi učinili da je kojim slučajem ta ista mučenica ošamarila neko neposlušno dijete u osnovnoj školi. Pribili bi ju na križ, bez srama.
Angelina je upoznata sa stanjem u npr. Burundiju, jer obilazi takva mjesta, i slika se za svoj profil ili slično. Ipak, odabrala je Bosnu za svoj redateljski uradak. Zašto?
Sigurno jer tamo ne bi naišla na tako dobar odaziv barem jedne strane. Tko tamo uopće zna za kino i ulaznice? Tim ljudima je na prvom mjestu golo preživljavanje, a građanima BiH- e tu smo već na drugom terenu.
Glavna glumica je izjavila u prigodi, kako je imala osjećaj kako je Angelina bosanka, kako je dobro razumjela ovdašnje ljude i odnose među njima. Tko je tu precijenio sam sebe? Bosanci, koji misle da su "najposebniji" narod na kugli zemaljskoj, ili Angelina koja se drznula ispričati sasvim običnu priču sa skrivenim motivom? Uzorak ponašanja većine komentatora prilika o Bosni je sličan. Što su dalje od Bosne, to su više u pravu. Tako je i u običnom životu. Susjedovi problemi nam se čine tako lako rješivim, zapravo, što su nam događaji dalje od kućnog praga, to su lakši. Eh, kako bi mi znali s tuđim primanjima upravljati, ali sa svojima nam baš i ne ide. Tako i Nino Raspudić, pretplaćen na mudroslovlje o BiH, s lagane distance, iz Zagreba, lako detektira i rješava svakodnevne dileme stanovnika ove umjetne tvorevine.
Bosna je bila i ostala Jugoslavija u malom, zato je ovako i prošla. Sigurno da nije moralo biti tako, ali se i u osvrtu kolumniste čini kako on zločine iz strasti smatra nepotrebnima. Ne slažem se, jer su svi zločini nužno povezani s dvije stvari: ljubavlju ili novcem. Bosna je ispunila kritičnu masu baš tih motiva.
Očito da je link trebao imati za cilj sprdati logičine zaključke, čak prozivanje za ksenofobiju ili pretjeranu desničarsku retoriku...demantij svega toga skriven je u priznanju glavnog glumca, koji kaže da je ratni zločinac. Ništa tu nije slučajno. Samo publici iz daleka pruža moralnu satisfakciju za Srebrenicu, npr. Lako je zamjetljivo, da kolumnist nije želio pogledati film predmnijevajući da se radi o izjednačavanju zločinca i žrtve. Sada kada je Srbin javno priznao da je zločinac, a Muslimanka žrtva, film mu odjednom postaje odličan. Što bi bilo da je Angelina promašila temu, pa da je situacija obrnuta? Obično pranje savjesti u nemogućim uvjetima, konačno zbog zarade. Priče o Bosni još uvijek "peku" dobar dio svjetske javnosti.
Koliko u takvim prilikama možemo analizu realnih problema nazvati "zatucanom" i krivom ostaje za vidjeti. Bosni se ne piše dobro, Angelini i filmu sve najbolje.

Čuo Milorad Pupovac da će se uskoro raspisati natječaj za jednu od glavnih uloga u najnovijoj ekranizaciji „Čarobnjaka iz Oza“. Sad bi se mogli natezati oko toga tko mu je i zašto javio prije same audicije. Još gore što mu je, po prirodi stvari, obećana uloga koju sam odabere.
Redatelj je izabran direktnom pogodbom. Neki od bjelosvjetskih lobija su očito nametnuli svog amerikanca, britanca, što li je već, u ovaj mega projekt…malo mu prezime vuče na korijene iz ovih krajeva, primijetih. Nasmijan neki čovjek, ali čim se okreneš, sav se namrgodi i nešto mrmlja, sebi u zube.
Šeks, kad je čuo da se dijele uloge, prvo je poludio što nisu njega prvog zvali, a onda je pokušao okrenuti situaciju, pa počeo optuživati Pupovca da je to neki Jugo projekt, dok već uključuje njega i SDSS kao protagoniste. Obećao je napisati zakon (koji ziher prolazi) o suradnji na „Ozu“, ali ga je unaprijed zanimalo koliko članova HDZ-a može glumiti statiste. Kad je čuo da ni glavnog lika, čarobnjaka, nisu još izabrali, zanijemio je, pocrvenio, zateturao…te nestao iza kulisa, pokušavajući pronaći poznatog djelatnika HNK, da mu ukratko prepriča, što taj glavni čarobnjak treba raditi. Ako to znači biti neumjereno moćan, samouvjeren, nedodirljiv, čak da i predsjednike država i premijere postavlja i smjenjuje, onda je on taj…zadrhta, konačno, uloga po njegovoj mjeri, još da uspije naći neku mrlju u prošlosti ovog redatelja, pa da ga po naški malo propita, smije li i on sudjelovati u odabiru ostalih uloga. Pa nije on makar kakav Čarobnjak. Bitno da nema puno teksta, jer mu se, odnedavno, jezik plete.
Eto, konačno i tetak Šeks postade sretan u ulozi, a nema veze s politikom, već s najstarijim zanatom - glumljenjem zadovoljstva.
Sjede taj Amer ili što već, na stolici, a iza njega, u mraku, Šeks.
E sad, prvo tražili glumicu za Doroti. Iz principa neću reći kako je tekao izbor glumice, ni tko je pobijedio. To možete i sami zamisliti, pa tako sudjelovati…
Onda došao na red onaj Lav, seronja, koji nije imao hrabrosti. I to je posebna priča, poznati lik je dobio ulogu, ali nije red da sad otkrivam…
Limeni, koji nije imao srca, po Šeksovom prijedlogu bijaše žena. Zapravo, po zakonu o jednakopravnosti spolova, nije baš jednostavno utvrditi što je bio taj Limeni, ali je sigurno da je bio član vladajuće stranke!? Samu zavrzlamu i donaciju srca Šeks je vidio kao politički problem, pa je obećao Limenom svakako po završetku snimanja, bez obzira na glupi scenarij, „riješiti“ mu srce preko stranke.
Dođe na kraju red na Strašilo. Redatelj šapne Šeksu kako za ovu ulogu neće biti audicije, jer ju je već dobio Pupovac.
Poslije smo saznali da je Pupovac već i njivu kupio, na kojoj će plašiti ptice i sve ostale promatrače, naravno za pristojnu naknadu. Smatrao je to ulaganjem u budućnost. Obećao je pošteno odraditi posao.
Kako je i u „Ozu“ nastupila recesija, tako su morali otpustiti neke likove. Najveći gubitnik i najkrupnija riba koja je postala „nebitna“ bilo je Strašilo. Nitko ga se više nije bojao, niti ga je tko slušao. Čak su ga i djeca ismijavala, a ptice mu srale po glavi. Eto, tako to biva poslije izbora.

chager

...

Kad političari pričaju o poštenju, muči mi se u stomaku. Tako je kad svećenici, poglavito u božićnoj poslanici, pričaju o obitelji. Da se razumijemo, stalo mi je do vjere, do Crkve, ali mi se čak i propovijed sa oltara opravdano čini nekompetentna ako je imala za temu obitelj i vrijednosti koje ona predstavlja. Svi su svjesni važnosti obitelji, ali kud baš da nam moraliziraju oni koji su se odrekli takvog načina života zbog višeg cilja i ne dijele iste probleme sa ostatkom puka.
Ljudi, osobe, čine razliku. Jesmo li spremni prihvatiti istinu o ljudima koji nas predstavljaju i vode? Mogu li oni svojim primjerom, obiteljskim i moralnim vrijednostima dati poticaj obnovi društva i države? Evo nekoliko blagdanskih crtica o ljudima koji u javnosti zauzimaju veliki prostor koji (ne)zaslužuju.
Kardinal Bozanić i slučaj Dajla. Poznat je odnos Crkve prema komunizmu. Poznat je odnos Crkve prema kapitalizmu. Smijemo li biti zadovoljni odabirom manjeg zla? Ako je političarima u opisu posla činiti kompromise, kako se u toj kaljuži kaljaju svećenici? Presedani su uvijek opasni. Primjer presedana je donacija zagrebačke nadbiskupije radnicima sisačke željezare. Ne zato što to ne bi smjeli raditi, već upravo što se to od njih i očekuje. Ako su oni prepoznali potrebu, onda nam mora biti jasno u kakvom se problemu nalaze ti ljudi i njihove obitelji. Naravno da su se svi sjatili na činjenicu kako je novac završio u Konzumovim bonovima, i kako je cifra od 250 000 kn oplemenjena sa samo 26500 „todorića“. Političari bi rekli, dvije muhe jednim udarcem, obiteljski čovjek pak kako je to samo mala kap likvidnosti tajkunčini kakav je Todorić. Nadamo se da će u Sisku kupovati hrvatsko, kako već upućuje HBK.
Milanović će ići na misu za Božić. To mu je posao. Tako je barem objasnio svoje radno dopodne na božićno jutro. Čini to svjestan običaja i vrijednosti koje poštuju rimokatolici u RH. Ići će i po julijanskom kalendaru, nije problem. Ne kažem da čovjek treba imati nešto sveto u životu, ali kakav je onaj koji nema ništa takvog, već je sve posao i vjera u vlastitu sposobnost? Prethodnici su pokazali kako se uvlačiti u janjeće krzno, poglavito premijerka koja je redovito na misama imala valunge. Čovjek ne može biti miran, čak ni nakon što misli da je dobro napravio.
Predstavnici na pokopu Havela su bili Josipović i Mesić. Kažu da je Havel bio vjernik, a na pokopu smo izaslali nevjernike. Nije problem, ali ako tako gledamo na stvari, možda je jasno zašto smo imali takav raspad Jugoslavije, a Česi i Slovaci razlaz u miru. Čovjek (Havel) se školovao sam, postigao puno. Možda je i bolje što se nije školovao u nikakvoj kumrovečkoj školi, jer je očito da u toj školi nije naučeno ništa dobro. Da je ipak Slaven, dokazao je kad je svojoj drugoj supruzi prepisao ono što je njegovoj obitelji oduzeo komunizam. Nisu mu to zamjerili, zahvaljuju mu što nitko nije platio glavom za njegove fiks ideje, a ionako je dao svoje, a ne iz državnog proračuna.
Još jedan friški mrtvac čini razliku. Njegovo raspadajuće truplo baš nikako nema veze s našim problemima, bar na prvi pogled. Tiče nas se rijeka suza koje za njim prolijevaju sunarodnjaci. U javnosti se posprdno gleda na taj fenomen, sjeverno-koreance. Plaču na mjestu gdje je stajao, ljube slike, tlo pod kojim je hodao. Poznavatelji prilika kažu da su čak iskreni, da to nije predstava. Kakvi luzeri, pomisliš.
Ipak, nisam tako zaboravan da previdim snimku utakmice Hajduk-Zvezda. Plaču igrači, stadion ori „Druže Tito, mi ti se kunemo…“. Za vrijeme rata, neki navijač je primijetio, kako su Delije zviždale za vrijeme masovnog delirija i nevjerice u trenutku gubitka „za sve narode i narodnosti“. Shvaćeno je to kao mržnja prema „velikom vođi“, s kojim umire dio našeg bića.
Pokazalo se da taj plač, i to „biće“ uopće nije bilo iskreno, već mrtvo i smrdljivo, samo je trebalo pogledati škrge.
Na žalost, nemamo pravo pametovati Česima i Slovacima, niti se smijati S. Koreancima. I od jednih i od drugih smo jadniji. Ništa nam nije sveto, a odlazak na misu poistovjećujemo odlasku u „Kuću cvijeća“. Ljudski je griješiti, ali je opasno misliti da se to tebi ne može dogoditi. Sretan i blagoslovljen Božić.

Hrvati su definitivno čudan narod. Čim se promijeni vladajuća garnitura, odnosno smjer kojim Hrvatska „plovi“ odnekud se pojave mali od palube koji u more bacaju ono što im je do jučer trebalo kao veslo u čamcu, ono za što su se vezali lancima po cijenu života… „jer ako toga nema, nema ni Hrvatske“. To „nešto“ mogla bi biti Tuđmanova bista u moru. Ne bih se čudio da su ju u more bacili dojučerašnji veliki štovatelji lika i djela, a može biti da su sada revni detuđmanizatori, čak veći od dr. Ive.
Tako je bilo '90-tih, kad su redom padali spomenici iz NOB-a, nešto sprej, nešto čekić, nešto eksploziv ili barem meta za gađanje. Ostaje za proniknuti u kojem organu se nakuplja frustracija u tom podvojenom hrvatskom biću, da prvo stradaju počivališta mrtvih i obilježja nečega što nije nužno krivo za sve. Usput, neka istraživanja odnedavno ističu laž u teoriji „podvojenosti“ osobe, pa i sam dvojim da su Hrvati toliko posvađani između lijevog i desnog. Zar ima ijedan zaslužni HDZ-ovac koji nije bio u komunistima?
Kiro Gligorov, bivši makedonski predsjednik, zapravo ne baš makedonski, jer im Grci to korištenje brane, pa se javno zovu bivša Jugo…bivše republike…bivših nečega. Mesić tvrdi da je pokojnik bio vrlo zaslužan što Makedonci nisu bili uvučeni u rat, valjda zato što se samo dio njihovih građana još borio u Vukovaru (u JNA), a mudri političar do krajnjih granica koristio patronat propale države, plašeći svoje goropadne susjede. Baš me zanima, nije da mu želim, kako će Mesića oslikati kao pokojnika. Za što će njega smatrati zaslužnim, i po čemu će njegov mandat predsjednika ostati zapamćen, osim po glupim dosjetkama i populističkim frazama i vicevima, koji su samo koštali, koštali... i koštati će dok je taj prevrtljivac živ.
Milanka Opačić u rodilištu, poslije ponoći. Pravilo je: što imaš manje iskustva, to bolje radiš posao. Dobro, oko usvajanja ima iskustva, zapravo bila je pionir u samohranom posvajanju. Umjesto opsežne potrage za donorom sperme, ona je poželjela sve sama. Možda je bolje tako, barem će za razliku od nekih, biti sigurna čije je dijete. Obećala je da neće rezati rodiljne naknade. To je jamac da će nam populacija biti eventualno sve brojnija i sigurno sve upitnije kvalitete, ako se to smije reći za ljude. Ah takva je ta populacijska politika.
Bivša premijerka je isto bila u bolnici, ali drugoj, dijeleći ruže mamama. Ne znam što glumi, ali je bitno da joj se što prije nađe neki odgovorniji posao, jer će prolupati. Ovo, predsjednica HDZ-a, to je ništa, ona to rješava s nožnim palcem. Možda se krenulo po krivu, kad je za kampanju odabrala pjesmu: „Svijet voli pobjednike“. Ovaj trud, to je tako poremećeno, luzerski…što će tek učiniti kad shvati da je izgubila izbore.
Konačno sam shvatio čemu služe ljudi kao što su Damir Kajin. Gotovo da je biblijska egzegeza, kako brat zamišlja koaliciju. No, iza toga krije se frustrirani čovjek, kojemu ništa u životu ne ide od ruke. Razočarao se u brak, u politiku, u regionalizam…još ga tamo drže kao nekakvu dvorsku ludu, neka se nađe, jer svi misle da Kajin ne krade i nema dlake na jeziku. Zapravo im služi baš kao paravan, potepuh-kerempuh, koji štiti šporke radnje iza Učke, a da ni sam ne želi vidjeti u čemu sudjeluje. Ova galama oko PDV-a i poreza na imovinu, baš priliči najsiromašnijoj regiji kao što je Istra, i njemu kao tribunu jadnih i potlačenih iznajmljivača zemljišta za zimske kampove i tragača na tartufe. Koliko od shvaća svoju ulogu, najbolje opisuju njegove riječi, kako IDS nije HSS. Pa to ne može nitko, tako kao HSS.

Gleda tetak Vlado kroz prozor, zamišljeno, natežući tregere koji ga u posljednje vrijeme jače žuljaju. Netko pokuca, uđe, bez riječi ostavi na stolu neku bilježnicu, te ode kako je i došao, a da se zamišljeni Šeks nije ni okrenuo. Očito je bilježnica ipak bila predmetom brige tetkove, te je odmah po zalupljenim vratima prionuo proučavanju.
Čuo je da postoji, ali nije mogao vjerovati da bi netko išao tako daleko. Na koricama je pisalo Šeks-pir. Zapravo su korice i bile razlogom njegovog prvog interesa, jer je u paraobavještajnoj zajednici, gdje ima dobre prijatelje i dužnike, saznao da ju se sa podsmjehom spominje. Još i među članstvom dila njezin sadržaj, što on nikako ne smije dozvoliti. Otvori prvu stranicu, piše: Mama, čitaj polako i nemoj se izgubiti u prijevodu!
Znači tako, mamicu vam poljubim, kodnim imenima se služite, mene ocrnjujete, koji sam vam i otac i mater, moje ime ćete povezivati sa pirom i sprdati me…ako je mama ona na koju sumnjam, vidjet će svog…
Smiri se ipak malo, pa krenu dalje. Oči su mu ispale kad je pročitao slijedeće:
Friends, Romans, countrymen… – (Prijatelji, cigani, pjevači američke narodne glazbe) pisalo je u prvom redu, kao nekakva bilješka, engleski nešto čitljivije, a ostatak na hrvatskom, više škrabanje.
Land me your ears…(ili da prislone uši na zemlju ili da mu posude svoje uši)
I came to bury Caesar, not to prise him…aj kejm tu beri cizar, nat tu prejz him – tu je tekst stao, dakle ništa više u bilježnici nije bilo.
Tetku se ovo učini jako sumnjivo. Ono što je znao iz engleskog jezika, a to nije malo, ponukalo ga da posumnja kako ovo nisu čista posla. Ljutit, okrene nekoliko brojeva, sazove sastanak ljudi od povjerenja, pod sumnjom da neki članovi HDZ-a žele njegovo smaknuće.
Zaključio je da će atentat - akcija kodnog imena PIR, obaviti strane obavještajne službe, da će osoba biti predstavljena kao njegov prijatelj, a korijene vuče iz romske zajednice, na privremenom radu u Americi.
Biti će skriven do posljednjeg trenutka, a znak za početak akcije je povlačenje ušiju. Iz podzemlja je organizirana posudba oružja koje će se koristiti za atentat.
Daljnji tijek akcije je kodiran, dakle ne može se pročitati ruta izvlačenja agenta. Iz viđenog, a to su potvrdili i obavještajni izvori i analitičari na obavljenom sastanku, može se zaključiti da je agent imena Marko Antonije – nepogrešiv.
Djelomično je bio zadovoljan što se i u ovakvom trenutku kodirano zove - Cezar.
Odlučio je da preduhitri sve koji mu rade o glavi, kako je to već uvijek do sada i običavao. Neće oni mene…

Političara ima dovoljno, i previše, pogotovo u našoj i okolnim „sličnim“ zemljama. Nedostaje, međutim, političara sa stavom. To su oni koji cijeli svoj politički vijek ostaju kod izvorne ideje koja ih je i ponukala da se bave politikom, opće korisnim poslom. Gotovo svi, pa makar i oni koji pripadaju ekstremnim idejama, skloni su iz pragmatizma podilaziti ciljanim društvenim skupinama, medijima ili jedni drugima, ne bi li kapitalizirali ono čime se, često samo deklarativno, volonterski bave. Pravilo je, a ne iznimka, da političar, kako napreduje u hijerarhiji, mijenja stavove.
Republikanskog kandidata s najviše šansi za nominaciju, u SAD-u protivnici nazivaju „beskičmenjakom“ koji svima govori ono što vole čuti. Vjerojatno je tako. A što je Obama učinio sa svojim obećanjima po stupanju na dužnost, a što, Božemioprosti, naš „pravednik“ Josipović? Sjećam se onog spota iz kampanje, o zatvorenim vratima propale firme...
Nije stoga iznenađenje premijerski otklon Milanovića prema onima koji ga baš ne doživljavaju. Nije neobično ni ublažavanje retorike ministara, koji sada upućuju javnost u realnost, za koju oni, kao, nisu krivi. Krivi su, jer su godinama znali što se događa, a nisu, kao oporba, poduzeli ništa. Blagoslovili su stanje, koje se moglo izbjeći. Sada će kao dobro plaćeni „krizni manageri“, pokušati „spasiti“ stvar, a ako ne uspiju, ionako su krivi oni prije. Alibi politika, kukavička, nema što.
Amerikanci strašno vole riječi „rođeni vođa“ i smatraju da su takvi ljudi rješenje za sve njihove probleme. Kod nas redovito takve ljude, koji iskaču iz gomile, vladajuća kasta skraćuje po nogama, da im se ne vidi po glavama, jer takva praksa pripada vremenu od prije…par godina. Kad dođe do deficita perspektivnih kadrova na svim razinama društva, onda zapomažemo za mrtvima. Joj, kako su oni znali. A nakon njihove smrti, ništa više nije isto. Tito, Tuđman…svaki narod regije ima nekog svog. Ni ostatak svijeta nije imun na tu pojavu, ali u znatno manjem postotku. Nazvao bih to „balkanskim sindromom“ unutrašnjeg rasturanja društva. To bi se čak moglo i dokazati znanstvenim istraživanjem.
Hrvatska ima svoju „tvrtku kćer“. U poslovnom žargonu, ne političkom, inače bi mogli sanjati o prekrajanju granica. I ova služi za izvlačenje novca iz državnog proračuna. U Bosni, naime, i predsjednik i premijer jesu Hrvati. Ako mislite da će zbog toga Hrvatima u Federaciji ili RS biti bolje, varate se. Ne može i neće. Upravo zato i jesu tamo izabrani što Hrvate općenito krasi jedna kvaliteta da su najštetniji sebi i svojima. Pa ima takvih primjera bezbroj. Izabrani su jer će biti „najrealniji“, a ako budu morali birati, odabrati će funkciju. Srbi, pa čak i Bošnjaci nisu spremni na kompromis pod svaku cijenu, a naši Hrvati ipak jesu. Ako to netko pokuša prodati pod krinkom velike ljubavi prema domovini BIH, slobodno mu recite da sere. BIH ionako postoji samo kao državni sklepani frankenstein, tvorevina koja u europskom cirkusu prikuplja donacije okruženja zahvaljujući strahu i divljaštvu, za koje je pokazala sposobnost.
Ako je netko sumnjao, ministar Jovanović nije ništa drugačiji od njegovih prethodnika. Odmah je odlučno ukinuo - zaključivanje ocjena na polugodištu zbog stresa koji proizvodi djeci i učiteljima. Puf, pa kad bi to bilo rješenje za školstvo, trebalo bi ga ukinuti i na kraju godine. Sve mi se čini da će reforma školstva početi i stati na njegovoj svađi s HNS-om i osovinom Mamić-Marković-Srebrić, kao jedinom stvari koja će ostati upamćena, ali samo svađi, bez rješenja.
Planira uvesti nove predmete. Seksualni odgoj, informatika od prvog osnovne, građanski odgoj…kao pandan vjeronauku. Tu je onaj nedostatak stava s početka priče. Ako ti smeta, ukini, pa prihvati posljedice. Ovako, neka mi objasni netko kako uštedjeti uvođenjem novih predmeta, dakle novih ljudi u sustav, što automatski povećava izdvajanja, a da se nismo niti pozabavili tromošću postojećeg sustava, neopremljenošću škola i učionica, koje već sada rade na minimumu potrebnog. A kako će biti sutra? Trebamo fleksibilno školstvo, uskočko, iako neki ne vole taj termin, koje će se brzo prilagođavati tržištu. Ovakvo stanje, gdje postoje tisuće debelokožaca i u osnovnom i u srednjem, a pogotovu u lopovskom visokom školstvu, koji se očito neće tako lako predati. Samo nam je trebao ministar jak na riječima. Sjećam se Primorca, bivšeg, CSI. Njegov brat je odvjetnik RNK Split, dobar sa Žužulima, a oni su svi inteligentni - na državni račun. Taj isti Primorac, predsjednički kandidat, veliki vjernik, je u projektu „besplatni udžbenici“ zavaljao državni proračun za skoro 200 milijuna kuna. Dođe mi da mikroskopom, umjesto fenjerom, tražim ljude.

Uzbuna. Gledati ovu degradaciju HDZ-a više nisu mogli. Najpoznatiji temeljni ogranak više nije mogao šutjeti. Za Boga miloga, čine ga odreda sami osnivači, branitelji do zadnjeg. Poslali su pismo u središnjicu i za svaki slučaj obavili nekoliko telefonskih poziva, kako njihov tajni apel ne bi ostao u previdu. Tajni, jer nisu htjeli preko novina. To im je bila prva zamjerka prema „kandidatima“. Tko bi u ozbiljnoj stranci očekivao ovakvo prepucavanje preko medija, sramota. Uputili su apel neka se gospoda izvole dogovoriti oko kandidatura i neka smanje broj kandidata na dva. Demokracija jest, tobože, aktualno društveno uređenje, ali nećemo pretjerivati. Gdje bi stigli kad bi svaki član imao pravo glasa, užas…misle oni.
Predložili su, a oni nisu tamo neki bezvezni članovi, da se održi sastanak na tajnoj lokaciji i da, pod prijetnjom izbacivanja iz stranke, bez obzira na metodologiju, nazočni ambiciozni HDZ-ovci pokušaju dogovoriti tko će od njih na izbore kao kandidat. Ponovili su, samo dvoje. Kako bi taj cijeli proces imao neku demokratsku proceduru, predložili su da svaki od potencijalnih kandidata dade neki svoj prijedlog, kako bi taj „duel“ trebao izgledati.
Na tajnoj lokaciji, negdje oko 9 ujutro, pojavljuju se redom: Milinović, koji je došao prvi, sav natečen; zatim Milošević, vidno znojan; Prgomet se lupao u prsa i kimao glavom kao neki tenisač prije odlučujućeg poena; Karamarko je po običaju nešto sam sebi govorio u bradu; Kosorica je došla uz pratnju žena i mladeži, ali ih je osiguranje ovog tajnog skupa uklonilo. Pristigle kandidate je iznenadilo pojavljivanje Hebranga, koji je mantrao kako više ne može šutjeti, ne može šutjeti…i još gore, došla je i Vesna Škare-Ožbolt. Pa što će ona ovdje, ona je DC… a onda su se svi sjetili kako je potpisana neka koalicija, koja je mogla biti i ponovna aktivacija ove političarke plave kose. Dvorana je njenim ulaskom zatvorena.
Ono, što je slijedilo, izgledalo je kao Big Brother. Neki glas, poznat, davao je upute i vodio sastanak, a atmosfera je bila mučna. Zauzevši mjesta, kandidati su se pokušali pribrati od uvodnih adrenalinskih bombi, kad uslijedi još veći šok. Ispred njih, kao uskrsnut, prošeta, Tuđman, Franjo, glavom i bradom…i počne: „Djeco, koji vam je…“Milinović izbezumljen skoči da ga zagrli, kad ono prozuji kroz Predsjednika kao kroz zrak. Bio je to Tuđmanov hologram, kao u Zvjezdanim stazama, Doktor. I ovaj bijaše doktor, tako piše na grobu.
Odrljo jadan Milinović koljena, psuje…ostali se smiju…znači, Darko, uvlačiš se mrtvom Predsjedniku, sram da te bude. Karamarko je pribran šutio, a onda pogledao u Škare-Ožbolt. Scena je bila kao iz Maratonaca, kad su, onomad, čitali nekoliko „izvornih“ oporuka. „Sram te bilo, đubre jedno“. Ostali u čudu, što to crni Tomo priča. Ah, hologram je nastavio „trkeljati“, a na kraju za predsjednika „odabrao“ Vesnu, kao Đelo Hadžiselimović. Nastade pljuvačina i psovanje, kao kad Stanimirović ulazi u logor. Dogovorom, izbace oni Vesnu zbog grubog kršenja demokratske procedure. Ona shrvana odvrati Milinoviću da je glupan. Tko bi pretpostavio da će budala htjeti zagrliti Predsjednika. Prgometu je pozlilo, nije jadan naučio na ovakve napore, pa ga hitno odvezoše u bolnicu.
Smire se ipak, svi, , pa nastave. Milinović je poželio, kao uvjet, da to finalno „sučeljavanje“ bude u Gospiću, ili jednom selu u okolici. Ajd dobro, slože se. Milošević zatraži da to sučeljavanje bude kviz znanja. Ajd. Karamarko da to bude „Kviskoteka“, Hebrang da svatko ima dva Kviska, a Kosorica da sve vodi Oliver Mlakar.
Kad su se tako lijepo dogovorili, Big Brother je odlučio da će datum sučeljavanja i odluke biti, simbolično, 29.2.2012.

Vjerujem da se s glasačima treba promišljeno. Prvo ih ne treba gledati s visoka, jer to ne voli nitko. Onda im treba lijepo objasniti tko ste i što zastupate. Isto tako vjerujem da treba biti iskren, ali ne do bola, jer bi tako svi skupa mogli počiniti samoubojstvo.
Dakle, neki kompromis. Ako netko ozbiljno misli da s istinom nema kompromisa, onda bolje da se politike ne laća.
Političari koji, kao tobože, vode kampanju za ulazak u EU, preuzevši štafetu, osjećaju bilo naroda. Prvo što su osjetili je blago rečeno frustraciju. „Pa kako mogu biti tako glupavi, neće u EU, pa bilo bi nam bolje…“ E, upravo tu leži ključ prave gluposti koje pokazuju štafetari. Vidi se da nikad nisu čuvali svinje. Oprostite mi usporedbu, ali je vrlo slikovito. Nije cilj nekoga omalovažavati, već oslikati percepciju vladajućih, prema puku. Onaj tko je čuvao svinje mora im prvo priznati da su vrlo inteligentne domaće životinje. Najpametnije od svih. To bi im trebalo reći, makar ne razumiju. Onda, ako ih želiš negdje utjerati moraš znati kako svinja razmišlja. Ne vrijedi ju mlatiti kao sivonja, zato što ne sluša, jer se uvijek, jadna, zbuni. Lupiš ju točno kad treba, i ne prejako, jer ćeš inače morati sve iz početka.
Kad u zube uzme nešto njoj jako sočno, recimo krepano pile, neće ga milom pustiti, koliko god se to tebi činilo strašnim. Dvije su mogućnosti: ili ju polako, iz daljine, pratiš, čekaš da ispusti, pa ju opet u pravom trenutku mlatni, ili ju lovi do iznemoglosti, kad će od umora ispustiti desert. Svatko neka procijeni svoje snage i svoju pamet, pa neka ponese štafetu. Ne vrijedi se natezati, posao treba odraditi.
Postotak od 55% pro, s tendencijom pada nije dobar. Ponajprije što još uvijek ima između 10 i 15% neodlučnih. Ljudi se pravdaju neinformiranošću, a potvrda je potpuno kriva i paušalna kampanja. Ništa se, apsolutno ništa ne smije prepustiti slučaju. Ovi upravo to rade. Spotovi i brzinska kampanja nisu dovoljni. Odgovornost snosi politika, ali će cijenu plaćati građani. Vjerujem današnjoj procjeni Pusićke, da će nam sniziti rejting ako ne glasamo za, a nije sigurno da nam ga neće sniziti ako glasamo protiv. Vidi se da nikada nije čuvala svinje, ali misli da je guske, gušćarica Anka.
Protiv ulaska su uglavnom ljudi koji se boje promjena. Potrebno ih je samo malo pogurati i njih uhvati panika. U Slavoniji referendum neće proći, na knap, ali će u državi proći, na knap. Ovi uplašeni, predmnijevaju da u EU žele političari zbog većih primanja. Nije do kraja netočno, ali je veća korist od pozitivnih pomaka koje ćemo doživjeti boljom provedbom zakona. Daj Bože da se zakoni kod nas provode kao u Njemačkoj, npr. Ništa nam drugo ne treba, samo to. Neki smatraju da je EU želja neradnika i mutikaša. Ima i toga. Kampanja o zapošljavanju mladih vani je već prožvakana i potpuno je pogrešna.
Dio desnice je protiv. Zamišljam Đapića i koji su njegovi motivi za tako nešto. Ne pada mi ni jedan pametan razlog, ako uzmemo u obzir njegovu viziju vladanja Gradom i korištenje proračuna.
Šeks pjeva „Jedan dan, samo jedan dan…“. U mirovini, i nije jedini. Neću o moralu, jer to je u politici bespredmetno. Ipak, želim razumjeti Šeksa. On ne vidi ništa sporno, jer je po zakonu. Ni o tome neću. On je pravi zastupnik onih koji ga biraju. Postoji velika većina ljudi koji državu još uvijek doživljavaju kao onu bivšu, neprijateljicu, koju valja krasti…nije tvoje, što te briga. S tim motom je tisuće ljudi otišlo u prijevremenu, invalidsku, braniteljsku…stotine tisuća šeksova je iskoristilo svoje pravo, i sad se digli na zadnje noge. Ništa neobično, jer je u pitanju iznos, a ne zakonsko pravo. Ipak, na strani sam malog čovjeka. Zabrinjava budućnost HDZ-a, kad je Šeks već spremio odstupnicu. Umjesto da se opire, trebao bi logički objasniti ljudima da njemu treba toliko, jer za vrijeme političkog života nije uspio stvoriti prijateljstva i obitelj koja bi ga trpjela u stare dane. Neće mu biti dovoljno ni 20 tisuća da ga netko trpi i služi takvog. A o razumijevanju, ih, tu je uvijek prijateljica čašica.

Oženio se Rom. Ranije od hrvatskog prosjeka, oko 16-te, kako je već običaj u njih, da ne ostane stari dečko. Kako su prošle već dvije godine, a žena nikako da rodi, rodbina i znanci ga počeli zadirkivati, te kako je „ćorak“, te kako umjesto sekundarnih sirovina kupi rabljene kondome na istim lokacijama i očito ima neki recept kako ih ponovno upotrijebiti…
Zezali ga, zezali, dok mu nije pukao film: „Čekam dok uđemo u EU, ne želim da mi dijete bude Cigo!“
Eh, sad su zašutjeli euroskeptici. Možda je upravo ovo bio glavni razlog ovakvog rezultata referenduma. Kako je rekao predsjednik Josipović: „Glasajmo ZA i budimo optimisti“…ili je rekao: „Budimo optimisti i glasajmo ZA…“ čini se isto, ali nije. Mislim da i on sam nije na čisto. Cigo ipak je.
Od čitave „kampanje“, ako se tako može nazvati ova vrhunska prijevara državljana RH, ostaje upamćena žestoka retorika nekoliko euroskeptika. Eurofili nisu uspjeli uvjeriti ni sami sebe, osim što su ponavljali mantru, kako nemaju izbora.
Pavuna (ja sam fizičar, ja sam fizičar), inače već 33 godine stanovnik Europe, žestoko se protivio ulasku Hrvatske u EU. Iako mu djeca žive u Francuskoj, on u Švicarskoj, ponavlja kao sada nije vrijeme. Spominje on neko svehrvatsko ujedinjenje, globalno djelovanje, dijasporu koja obnavlja Hrvatsku…vidi se da uopće ne kuži gdje se Hrvatska danas nalazi i tko ju uglavnom vodi. Čudno je što taj isti znanstvenik Pavuna ne želi živjeti u Hrvatskoj, nego joj plasira svoja razmišljanja, kako je jako teško napisati projekt. Naravno da zna koliko je ljudi završilo osnovnu, a koliko srednju školu. Ponaša se kao uvrijeđena frajla, kao kantautor koji već 20 godina nije napisao hit, pa bi htio da mlade nade preko njega dođu do likova koji Hrvatskoj mogu pomoći. Npr., baš bi on mogao, ali nema baš vremena jer je zaokupljen nadgledanjem ekipe koja za njega piše projekte. EU je politička tvorevina, tako da će uskoro Hrvati u dijaspori postati omraženi, zbog onih koji tek stižu. Toga se Pavuna boji, a ne da ulazimo na koljenima, boli njega neka stvar za Domovinu.
Vili Matula, glumac, ljevičar, euroskeptik, zalaže se za neposrednu demokraciju. On bi, neznalica, okupio ljude u ZG Areni, i onda iskoristio tehnologiju, pa na velikim ekranima, SMS chatom, raspravljao o političkim temama. Kaže, svjestan je da 40% Hrvata ima osnovnu školu, ali je siguran da to nije problem.
Zamislimo tribinu o proračunu koju animira isti Matula i uz njega „pripametna“ Anja Šovagović-Despot (čast pokojnom ocu i velikom glumcu, njenom mužu). Pokušavaju njih dvoje punu Arenu nagovoriti da prihvati proračun koji su složili. Moraju rezati stavke, pa su nabrajali: Može socijala? NE (odgovori publika) Može mirovine? NEEE…Može plaće? NEEEEE…Može plaće u državnoj upravi? DAAA…(eh, sad se zamislili, jer to znači gubitak izbora, a i to su mahom obrazovani ljudi, pa su počeli gutati pljuvačku…). Ajd, dogovore oni u Areni da će rezati plaće državnih službenika, i zaključe kako to nije dosta, ali nitko da se sjeti gdje bi još mogli.
Javi se Bandić, koji je sjedio u prvom redu, a on je poznati ljubitelj neposredne demokracije, populist. Prihvati mikrofon i zavapi: Spizdio sam 300 milijuna za „Snježnu kraljicu“ i sarmu, pa predlažem da smanjimo izdvajanja za školstvo i kulturu. DAAAAAAAA…razgali se dvoranom, koja je smatrala da su učitelji ionako neradnici, a o glumcima tipa Matule, to ne želim ni spominjati…bilo je tu vrijeđanja spolne orijentacije, valjanje po daskama koje život znače…da skratim, inicijativa glumaca za neposrednom demokracijom je završila tako da su popili otkaz u HNK-u i ostali bez mirovina koje ionako, po mišljenju publike, nisu zaslužili. Eto zašto političari ne žele okupljanje naroda, a od tog dana i glumci su pazili što govore izvan kazališta.
Koji je onda motiv Gotovine, koji je preko svog tiskovnog ureda u Haagu poručio kako će glasati za ulazak u EU, te kao i Hrvatima preporuča isto? Pusićka bira s kim se druži, eurofile. Kakvu je samo grimasu složila kad su joj priopćili da u svom taboru ima Gotovinu, samo što iz kože nije iskočila, a mora šutjeti, promašena skojevka…Možda on želi namjerno, kao svaki prosječni građanin RH, naškoditi susjedu i onima koji su ga poslali u Haag, da otkupi tuđe grijehe? Uskoro ćemo saznati.

Okladili se Mamić i Gobac, koji će glupljeg trenera vinuti u svjetske visine, pošto smatraju sebe neprikosnovenim vladarima pripadajuće im lige i reprezentacije. Pravilo je jednostavno, da jedan drugom odaberu što „težeg“ pulena. Prvi je birao Gobac, pa odabrao onog, napadački orijentiranog i golu sklonom Jurčića. Taj je i kao igrač pokazivao veliku ambiciju ka suparničkom golu, pa je Gobac mislio zaj… Mamića. Za izbornika reprezentacije je predložio Bilića. Mamić se složio, iako ovaj dolazi sa juga. Htio je dokazati kako može odgovoriti i na velike izazove, kako njegovom autoritetu nitko ne može gaće krojiti.
Mamić je pak odabrao Golužu, i to za izbornika repke. Gobac je poludio. Posvađali su se i na kraju je Gobac ljutit izjurio iz kafića, jer nije htio dozvoliti da Mamić predloži i trenera Zagreba. Ovaj Goluža, pa to je dovoljan izazov sam po sebi. Ne može gore.
Ako je netko mislio da izbornike bira struka, to jest neke njihove kvalitete, nije se prevario. Bitno je da znaju slušati i da nisu pametniji od ove dvojice.
Prava potvrda stigla je u zadnjem kolu Lige prvaka protiv Lyona, a druga u polufinalu rukometnog prvenstva u Srbiji. Pressice koje su potom održali prvi ljudi našeg sporta, doslovno idu ovoj teoriji u prilog. Okladu je na kraju dobio Mamić, jer je uspio dobiti veću lovu na kladionici. Inače, okladili su se u večeru, što i nije tako mali iznos, imajući u vidu što ti likovi inače jedu.
Neki danas spekuliraju o puštanju utakmice u Beogradu. Nije to spekulacija, to je ziher, samo što na kladionici nije bio dovoljno dobar koeficijent, pa da Gobac dobije okladu.

Vuk Jeremić kandidat. Pusićka ga neće podržati jer „se kasno prijavio“. Ne zato što je četnik, ni zato što je balav…ako se tako vodi vanjska politika, bilo bi dobro da nam šefica diplomacije pročita pokoju knjigu.
Tko će koga, ako neće svoj svoga. Tako Josipović muči svoga mentora Mesića. Tko bi se od bljedunjavog srolje nadao takvo što, da će srušiti tako godinama građeni i zasluženi proračun ureda bivšeg predsjednika RH. Tko bi pomislio da će nekome pokušati pasti na pamet da ukine bilo koje pravo, pravdoljubivog Mesića. Kad smo već kod pogrešnih procjena, ne bih se baš složio da je Mesić krivo podržao Gadafija u ime RH. Zna on tko je financirao kampanju, a za razliku od Josipovića, on se ipak osjeća dužan nekome…to bi bila pravda, ili pravednost…
Jovanović, ali srpski, muči Milorada. Opet svoj svoga. Kad svojima ne moš' objasniti što je za njih bolje, pa čemu onda trud. Tako i Hrvati moraju stezati remen, ali kad krene, bojim se da baš neće htjeti krenuti od sebe. Tako je to. Brigo moja prijeđi na drugoga.
Predlažem da RH, prije ulaska u EU bude poligon za ispitivanje europskih zakona. Puste oni nama zakon, a mi ćemo njima pokazati kako i gdje se nalazi rupa. Tako će svi biti sigurni da nešto valja, ili ne valja.
Prirodan proces u HDZ, vinsko vrenje, ušao je u kritičnu fazu. Očekujemo brdo mušica. Nije mi jasno što stari stršljen Šeks pokušava učiniti s ovim ograničavanjem „demokratizacije“. Teško će sam sebi dokazati da je krivo odabrao stranu, po prvi puta u svom turbulentnom javnom djelovanju.

Demokratizacija u HDZ-u ide u krajnost. Zapravo nitko ne smije ništa reći sebi u prilog, dakle neki od kandidata, već samo predsjednica, predsjednica…eventualno Šeks. Tako je na nekoj divljoj privatnoj televiziji organizirano krnje sučeljavanje kandidata, bez Kosorice. Na sva pitanja odgovor je bio: Pitajte predsjednicu!
Za kraj tog smiješnog sučeljavanja gdje nije bilo niti jednog odgovora iz kojeg bi se saznalo bilo što osim da je predsjednica jedina koja smije tumačiti pravovjernost politike HDZ-a, postavljeno je retoričko pitanje: Tko ima veći pen...?
Odgovor je bio isti: Pitajte predsjednicu!
Konačno je odgonetnuto ponašanje Damira Kajina. Čudom se čude svi analitičari, kako je pučki tribun tako gadno zabrljao i postao prvi među jednakima, borac za svoju guzicu. Zapravo je bilo logično da jedan zastupnik postupi jednako kao i njegovi podupirući članovi IDS-a, HDZ-a…
Odgovor je uvijek: S kim si, takav si! Naime, Kajin je tik prije suludog hara-kiri poteza bio na skijanju. Na to skijanje ga je pozvao glavom i bradom Toni Cetinski. Na tom skijanju je jadni Kajin bio pod strašnim pritiskom. Jelo se, pilo, sve na račun tamo nekog tajnog sponzora. Možda mu je podsvjesno bilo jasno da je to Danko Končar, a lova - od muljanja s nekretninama po Istri. Što će, obuzelo ga, taj šarm, u večer pred kaminom gitare i vino, milozvučni stihovi istarske zvijezde koja ga konačno cijeni, njega i njegovo višegodišnje političko djelovanje…i puf…odeeee.
Ponio ga osjećaj da je zaista zadužio sve Hrvate sa svojim trkeljanjem u Saboru. Ponijelo ga šaputanje: Pa nisi valjda lud, ti si to Damire zaslužio, svi će iskoristiti pravo, a ti ćeš budala ostati pošten, svi će ti se smijati…
Prošlo mu je kroz glavu sve ono odricanje, kamuflaža koju je svojim radom pružao Jakovčiću, kako su svi postali bogati, kako su kupili sela i gradove, a on ostao jadnik, kakav je i bio…prošlo mu je kroz glavu sve školovanje, od osnovne, srednje, kad su ga ismijavali i smatrali okatim šmokljanom, kojeg ni žene nisu baš doživljavale, a sve zbog njegovog izrazitog stava i pogleda na poštenje i borba za istinu…
I taj Toni, kako je lijepo biti obožavan, da ti se žene bacaju pod noge, mlade, stare…poželio je biti voljen…i puf…odeeee.
Vratio se kući sav nabrijan. Odlučio je zatražiti ono što mu po zakonu pripada. Pa znati će puk da je to samo ono na što bi i sami pristali. Nije očekivao da će ponovno, kao u srednjoj biti predmetom sprdnje. Ovo ga je koštalo, ni sam nije svjestan koliko. Usput, to skijanje, trebalo je izgledati kao skup prijatelja, a zapravo je bilo lobiranje za dragu mamu i tatu, koji su u stilu Sanadera krali privatnog poduzetnika koji ionako ne zna koliko ima love. Pa ništa se grozno nije dogodilo, što će njemu tolike milijarde, ne zna što će mu. A Cetinski, njima treba, oni znaju…
Tako je Kajin prognan iz političkog raja. Ne zbog ubojstva, već samoubojstva. Označen je na čelu, za kojeg se toliko puta češkao. Označen je da ga nitko ne spasi muka, već da sam mora živjeti svoj grijeh - izdaja onoga što ga je jedino izdvajalo iz gomile.

Svi koji su primijetili opću medijsku hajku na HDZ prije izbora imaju pravo iz toga izvući poneki zaključak. To nije slučajno, ne, ne. Kako je Sanader morao otići, tako je i HDZ morao pasti. Diktat izvana, svesrdna pomoć tajnih službi i medijskih kuća koji rade po njihovom diktatu, sve to je toliko vidljivo, da nema mjesta teoriji urote, već činjeničnom stanju.
Jedino što se iz toga dade zaključiti je upitna autonomija ljudi koji vode državu danas i njihovu upitnu izbornu pobjedu. Kako se osjeća onaj koji zna da nešto nije zaslužio? Vjerujem da mogu spavati.
Kako mogu spavati ljudi koji imaju znanje, a znanje je moć, o svim onim događanjima koji su doveli do današnje dubioze u društvu. Upitna je pravednost predsjednika koji prešutno gleda na organizirani kriminal u društvu, a ne poseže za onim sredstvima koja mu nudi Ustav, pogotovo što svakodnevno na stolu prima izvješća o kretanjima i poslovima takvih skupina.
Glavaš ima najveće šanse postati predsjednikom HDZ-a, samo ako uspije srediti par tehničkih problema. On je očiti jedini kandidat koji bi uspio povezati sve ove frakcije koje su se u HDZ-u pojavile nedavno.

Ako je netko očekivao nešto više od proračuna, neka pričeka još malo. Zapravo, ne nešto više, u našem slučaju je to trebalo biti drastično manje, a od toga se očito odustalo. Nemaju muda, koliko god o tome pričali.
Mislio sam da će ova vlast biti nešto odlučnija, da neće koketirati sa svima kao Račanova, barem ne s onima koji koriste sredstva proračuna bez opravdanja. Čak me i Fred razočarao. S onim najavama oko revizije, pa oko sređivanja stanja u resoru…očito da je važniji opstanak na vlasti, od onoga što bi im trebao biti cilj – gledati kompletnu sliku. Što će nam uopće slika, ako je nemaš na čega objesiti…
Taj Milanović mi se nije nikada sviđao. Još od načina kako je došao na čelo SDP-a. To je bilo klasično oporučno nasljeđivanje. Do dan danas se ničim nije dokazao, čak svakim danom sve više sumnjam u te njegove liderske sposobnosti, kako mu znaju tepati.
Ipak, nešto mu se mora priznati. Uračunljiv je. To je ono kad te na sudu žele izvući od krivnje, pa traže mišljenja psihijatra, kako bi te strpali u ludnicu, koja je opet bolja od zatvora, tako kažu.
Taj Briselac, skoro koliko i građanin Zagreba, nikada neće moći biti premijer svih Hrvata. Neće on to priznati, ali je duboko i bolesno protiv onih koji ne misle kao on, i stidi se onoga što također čini hrvatsko biće. To je onaj dio „za dom spremnih“.
Prvim službenim posjetom Briselu, novinari su pratili svaki njegov pokret, ponašanje, geste. Meni osobno je ostalo u sjećanju odgovor na novinarsko pitanje: „Jeste li spremni?!“ …on proračunato i spremno, bez oklijevanja: „Pripravan!“
Možda netko ne doživljava tu gestu, ali je meni vrlo simbolična. Prvo je vrlo uračunljiv, onda vrlo ideološki zatrovan. Čovjek koji o drugome razmišlja i pokušava ga razumjeti, neće ga unaprijed osuditi za nešto čemu nije kriv. Naš premijer je tvrdo protiv svega „desnog“, iako njemu osobno to desno nije ništa loše učinilo, a da on sam nema ili nije imao utjecaja na razvoj događanja, od Račana na ovamo. Biti determiniran mržnjom, a to zaista iz te njegove jedne riječi jednostavno zaključujem, nije obilježje državnika kakav bi on „htio“ biti.
Kako onda taj naš prokleti jing-jang hrvatski, crveno-crni, može uopće imati šanse, kao ni dan danas vodeći ljudi nemaju ni trunke empatije i razumijevanja za tuđe sudbine. Mene ne zanima njihov intelekt ili njihova naobrazba, samo me zanima kako oni doživljavaju drugačije i druge. Stoga mi je smiješno, da se svi deklarativno zalažu za prava npr. homoseksualaca, ali ne mogu za prava političkih neistomišljenika…meni neshvatljivo.
Možemo se sprdati, svađati, ali se nećemo prije argumentacije „prekrižiti“.
Danijela Trbović, vrlo lajava voditeljica HTV-a, uzima za pravo dirati teme u koje je unaprijed odlučila nametnuti svoje mišljenje. To je svojevremeno činio i neshvaćeni „križar“ Denis Latin. Ova talk voditeljica je javno priznala da nema i ne želi imati ništa sa Crkvom, nekoliko puta. Čudno je što često za teme svojih poslanica hrvatskom puku uzima upravo Crkvu i neke segmente njezinog djelovanja. Ne treba biti previše pametan, pa zaključiti da i ona bira ružne teme, o kojima treba razgovarati, ali ne na način da ta polupismena, do jučer srednjoškolskog obrazovanja, voditeljica tendenciozno, u zanimljivom terminu, unaprijed iznosi zaključke bez ozbiljne analize i kontra argumentacije.
Također Crkvi ne ide u prilog nemogućnost odricanja od proračunskih sredstava. To je temelj ružnih napada, od kojih se teško braniti, a uskoro neće biti dovoljno i samo šutjeti. Da je prije bilo teško, je, ali se bez kune proračunskog novca živjelo isto, ako ne i bolje nego danas. Ne bih želio zbog bilo kakvog novca da me netko proziva i vrijeđa. Očito da je taktika podrivanja Crkve nova, ali je cilj isti. Dok se ne prepozna ovaj novi način djelovanja protiv Crkve, za razliku od progona i ubijanja, mislim da će proći još podosta vremena.
Josipović u Izraelu. Eh kad se vrati pa kad postroji ustaše. Zbog njih se morao crvenjeti, a on i njegovi preci nisu nikad, apsolutno nikad imali ništa s tom vrstom zločina. Oni su oduvijek intelektualci, koji probleme znaju rješavati prije nego dođe do propasti…štedionice. Čudno je kao mu upravo židovski mediji imputiraju izjednačavanje zločina u Jasenovcu s onim na Bleiburgu. Pa on je idejni začetnik pomirenja Hrvata, Srba i ostalih na ovim prostorima upravo po načelu izjednačavanja krivnje. Kako ga oni ne razumiju, ni podneblje u kojem živi? Da znaju, ne bi mu zamjerili ni zareza. Čim dođe, mora napisati skladbu tom nerazumijevanju u čast.

Reklame su, naravno one vrhunske i skupe, vrhunac inteligencije i sposobnosti. Koliko novaca, toliko muzike je pravilo, ali se dogodi i na našem tržištu pokoja vrlo zanimljiva reklama, a da nije puno plaćena. Neću o onim, tobožnjim, reklamama, koje su trebale motivirati građane za pozitivan ishod referenduma o ulasku u EU, jer su primjer preplaćene reklame bez ikakve ideje i smisla. Obraduju me poneki izuzeci, koji ponajprije odišu zanimljivošću, pa makar i ne pogodile bit - prodaju reklamirane „robe“. Takva je relativno nova Iskonova reklama. Nasmije me, ne zbog zvučnog signala koji prikriva psovku, već što se zbog te reklame sjetim naše vanjske politike. Sjetim se i… „mom malom iskonovcu se plače.“
Trebalo bi poduzeti opsežno znanstveno istraživanje, na čemu to točno leži RH. Sumnjam da postoji neka, još neistražena i nepoznata ruda ili mineral, koja čini ljude koji ovdje žive, takvima kakvi jesu. Eto na primjer, kad isti ljudi žive ovdje i kad odu negdje dalje, totalno se promijeni njihovo ponašanje. Primjer su svakako bivša premijerka, koja je, ako se sjećate, u Americi smijenila nekoliko ministara. Izgledala je svježije, rasterećenije…za sumnju u utjecaj nekog čudnog zračenja, kada se vratila, sve je bilo po starom. Isto tako predsjednik, već u avionu proziva HNS: „znate, ima vam tamo jedna mafija“. Da ne govorimo o ponašanju naših građana na privremenom radu u inozemstvu, koji dožive metamorfozu neobjašnjivih razmjera: hvale ih da su vrijedni, ne kasne na posao niti bježe prije kraja radnog vremena, ne varaju na bolovanju ni na putnim troškovima, čak štite i okoliš…sigurno su u Domovini izloženi nekom čudnom zračenju, pa im takvo ponašanje ostaje blokirano.
Čudno je kako taj strani zrak utječe na ljude. Eto predsjednika, bio u Izraelu. Posjetio on sve što je i Đapić, tako da nije pokazao ništa neobično. Ipak, ostaje za pamćenje njegovo izlaganje u Knessetu. Kao rasterećen od briga i problema domaće politike, glasno je i bez ustezanja objasnio Židovima, kako žali zbog zločina koji su se dogodili za vrijeme Drugog svjetskog rata, u kojem on nije sudjelovao, ali se ispričao u ime jednog lošeg dijela naše nacije koja je izgubila orijentaciju u svakom pogledu. Nije propustio, međutim, da poentira kako nisu svi Hrvati takvi. Eto recimo, njegov tata je bio partizan. Pa kud ćeš bolje od toga. Nisam sklon osudi ljudi zbog porijekla, ali me čudi razlika u predsjednikovom ponašanju u vrijeme vlastite predsjedničke kampanje i ovo koje je prikazao u Izraelu. Dokazao je on, kao uostalom i njegovi prethodnici, kako se za potrebe vremena u kojem žive, može biti i ustaša i partizan. Dobro, ne baš tako očito, ali dati do znanja kako svi građani mogu računati na nepristranost i jednakost u njegovim očima, ali samo ako ga izaberu. Ostaje za odgonetnuti, tko je zapravo podvojen, politika ili građani, opterećeni prošlošću ili kreditima. Mislim da svatko ima svoj odgovor, a većina bi ponudila isti.
Premijer se nije htio slikati na područjima koje je pogodilo snježno nevrijeme. Opravdao je to riječima, kako ne želi populistički skupljati poene kod građana. Nije međutim on, a pogotovo njegova PR služba, propustio naglasiti kako je za bal unajmio frak. Nije to neka ušteda, ali je zanimljivo da je isto tako naglašeno kako je Sanader naručivao po mjeri. Ostaje za odgonetnuti, je li Sanader trebao naručiti veći broj, ako se udeblja, ili on, Milanović, trebao posuditi od prijatelja rabljeni, pa da u očima građana ova gesta postane simbolom empatije premijera prema građanima u krizi. Znam da bi svaki roditelj dao litru krvi i bubreg za svoje dijete, da mu priušti ono što mu je potrebno. Pa što nam premijer nije rekao da nema, skupili bi. Nije važno treba li taj frak za jednokratnu uporabu, ili će ga obući još koji put.
Anđa i Rade. Kakav par, u nedostatku Brada. Čak ju je uspio nagovoriti da i ona kupi kuću u Istri. To je valjda ona ugrožena skupina građana, koje brani Kajin, kad vapi protiv poreza na nekretnine. Tko je skoro bio u Istri, zna o čemu se ovdje radi.
U Srbiji je zabranjen njezin film. Trebali bi shvatiti da film nije ništa osobno, već umjetnost. Ona je to tako doživjela, i gotovo. Čak se mislila uključiti u zapošljavanje mladih ljudi u Hrvatskoj, ali će na nagovor Đurđin, razminirati nekoliko hektara u ličko-senjskoj. Ponudio se Milinović da će sam fingirati mungosima, sa članovima HDZ-a, gdje se nalazi koja mina, a nije sigurno da će zbog načina potrage svi ostati živi.
Brad je primijetio kako se na Balkanu lijepo živi. Pjeva se, pije do kasno u noć…lijep način života. Baš me zanima kako je onda Anđa postala Bosanka u duši, te shvatila svu patnju naroda i narodnosti bivše Jugoslavije u nedavnom ratu. Dođi nam opet, damo ti Brijune.

Damir Bajs, čovjek koji je u mandatu prošle vlade uživao ugled najuspješnijeg ministra, ili ako ćemo baš biti fer, upravljao je resorom koji je bio donekle uspješan. Nije se gledalo konju u zube, pa se šutjelo o postavljanju sumnjivih kadrova, poslovanju sa Fimi mediom ili gomilu preplaćenih računa kojih bi se postidio i ministar financija neke manje državice. Ipak, tom Bajsu, berdi ili basu, se ne piše dobro. Nije zbog količina janjetine koje može pojesti (a izvori tvrde da može pojesti više čak i od Šukera, ali na državni račun), već zbog post-izbora u HSS-u. Čak je neki dan i don Grubišić predložio HSS-u osnivanje kluba, ali pod uvjetom da mandat ne preuzme Bajs. Čime se to Bajs zamjerio don Ivanu? Nije valjda umjetnom oplodnjom? Ili je neki veći nečastivi u igri? Nije sad važno. Bajsa spominjem i zbog rezultata stranke kojoj je htio biti na čelu, i u smislu predizbornih stranačkih aktivnosti unutar stranke između Jožinog sina, Bajsa i Hrga. Bajs je spočitnuo najvećem seljaku u Hrvata, da je bijegom iz ministarstva poljoprivrede uništio izglede HSS-a na parlamentarnim izborima. Tako su u međusobnom prepucavanju dali Hrgu dovoljnu prednost. Nije Bajs pogriješio, ali nije ni HSS. Tko je kriv? Seljaci, naravno. Oni ne razumiju, oni su neobrazovani, oni ne znaju, nisu konkurentni…
Turizam je vodio čovjek koji nije u stanju voditi gradski turistički ured, a ipak, poljoprivredu ne želi nitko. Čak i Milanović žali što taj resor nije ostao HDZ-u. Eh, kad bi tako moglo.
Prosvjed mljekara je čisti politički potez HDZ-a. Nadali su se dići branitelje, ali im komunisti nisu skinuli prava. Na sastanku HVIDR-e uskoro će biti sami Đakić i Kosorica. U nedostatku municije, posegnulo se do seljačke bune. Nije to ništa novo, seljaci uvijek imaju razloga. Ekipa koja se skupila je reprezentativna. Sve sami članovi HDZ-a, koji su (dobar dio, čast iznimkama) postali seljaci preko noći. Uz nagovor politike, postali su bogataši. Mahom su to ljudi koji se do „demokratskih promjena“ nisu bavili poljoprivredom. Kako od klošara postati milijunaš u pet godina, oni jako dobro znaju. Bilo bi dobro ispitati količinu poticaja koje su prosvjednici dobili i po kojem osnovu. Zemlju su kupovali, krivo prikazujući, uz pomoć insidera, cijenu zemlje, pa su prilikom povrata kapitalnih ulaganja još i zaradili. Nije Sanader sam krao. Da bi se zadovoljio monstrum korupcije, koji uključuje sve slojeve društva, pa i seljake, trebale su milijarde, taman koliko ih i nema.
Nitko od tih prosvjednika zapravo ne radi u štali. To su menadžeri. Neki novi seljaci. Oni stari, njih će biologija…kako se ovih dana bacaju kletve na mnoge, redom…
Jakovina je nesposobnjaković koji ne zna što ga je snašlo. Uostalom i on zna kako dići poticaj i prevariti državu. Kod nas je teško naći i u poreznoj upravi čovjeka koji nije utajio neku paricu.
Ovako, Milanoviću ostaje filozofskim dosjetkama ublažavati prosvjede i zabavljati narod. Ono o cipelama i traktorima, samo je on shvatio, a Zdravčević, samoprozvani seljački vođa je odmah udovoljio premijeru, pa se teatralno izuo na obilaznici zakrčenoj prosvjedima. Ne razumije premijer s kim ima posla. S njima se pregovara po principu zavadi, pa vladaj, nešto tutni vođama pod stol, pa ćeš imati koji mjesec mira. Tako se to radi već desetljećima, a pravi majstor je HDZ.
Država nam je sprdnja, koju bi znao voditi sposobniji gradonačelnik, ali ne onaj, sklon korupciji. Čemu toliko rasipanje, toliki ljudi u upravi, toliki iznosi…žali Bože uplate.
Balkanski princ Aleksandar. Što god kažem na ovu temu, čini mi se, biti će teško remećenje javnog reda i mira, pa ću se suzdržati.
Bilo bi dobro, javno objaviti, ne samo registar branitelja i popis iznosa i dužnika poreza, već i korisnika i iznosa poticaja u poljoprivredi. Ne selektivno, kako sada radi Vlada preko medija, pokušavajući diskreditirati pojedine prosvjednike, već sve. To nije problem, nikakav. Pa da svi skupa sjednete na dupe kad vidite s kojim parama Hrvatska podupire Todorića.

registar korisnika poljoprivrednih poticaja uredno se objavljuje od 2009. i koliko znam to je jedini registar korisnika državnih sredstava koji se objavljuje

Nogomet i reprezentacija. Uvijek vjerni. Samo što pod tim vjerni, pod tu čudesnu kapu, čovjek navijač (ne)mora progutati gorku pilulu korupcije i kriminala koja je sastavni dio nogometnog folklora. Kada bi se društvo željelo riješiti dobrog dijela mafijaša i sumnjivih tipova, dovoljno bi bilo sazvati izvanredne sjednice uprava nogometnih klubova svih razina natjecanja, u neko prikladno doba, možda dopodne. Takvi kriminalci vam uvijek imaju vremena za neke dogovore i pregovore, jer su redom oslobođeni tegobe rada. Uhititi sve koji se nađu u takvim prostorijama, i pogurati u mrak, bilo bi jeftinije i korisnije za društvo, nego li sve istrage o korupciji zajedno. Takvi su redovito u svim kombinacijama za brzu (nogometnu) lovu.
Eto Hajduka. Trinaest godina sudskog spora, nekako izvan javnosti, između menadžera i kluba. Iznos od 2,5 milijuna eura, koji se sada tumači kao 15 milijuna kuna, po Hajdukovom tečaju, a iz nekog čudnog razloga sve u zastari i pod upitnikom o zateznim kamatama…sve to garantira zapomaganje cile Dalmacije da se spasi Hajduka.
Novca nema, a bilo ga je. Sve o tome znaju Vidošević, Rožić i ekipa, ali iz nekog razloga oni nisu nikom dužni objašnjavati išta. Čovjek se zapita, tko je tu lud? Kao šlag na tortu, novinar Edo, kojeg svi znaju kao kroničara Hajduka i velikog znalca, slavodobitno zaključuje kako se sigurno neće saznati gdje je novac ispario. Zaista nam u mnogo čemu, kao narodu nema premca, a ponajprije u glupim izjavama. Kako se nikad neće saznati? Pa nije valjda da je lova završila u humanitarnoj zakladi, ili je možda kupljeno oružje koje je Vidošević koristio za naoružavanje Hrvatske, na račun Mornara i Hibića po Europi. Jadno. Nije čudno što se prije ukidanja CEFTE povukao iz Kraša, a ostao u HGK. Lakše je pametovati na članarini, nego se boriti na tržištu. Jedan od najvećih iluzionista na našem tržištu je upravo don Vidošević.
Od sinoćnje utakmice, ostade mi u pamćenju raskoš, ali ne talenta, već balkanskog mentaliteta. Od svih poteza naših igrača, jedini za respekt bijaše start Vide nad Ibrahimovićem i greška suca kod penala. Ostaje za raspravu koliko još sudaca treba angažirati na utakmici da se spriječi očigledna prijevara navijača kod krive procjene „djelitelja“ pravde. Također, ostaje za proniknuti, što to u glavama nogometnih bogova mora kliknuti, pa da se sjete uključiti pod normalno – pogledati snimku. Danas se po selima snimaju utakmice, kako onda ne dolazi u obzir koristiti blagodati tehnologije u nečem tako skupom kao što je „vrhunski“ nogomet?
Olimpski bogovi su jeli ambrosiu i pili nektar gledajući igre, a naši, nogometni, jedu govna i piju pivo cereći se navijačima i svojoj neizmjernoj moći „slučajnosti“.
Još jedan, novokomponirani hrvatski bog je naš predsjednik. On je i doktor i svećenik hrvatskog naroda. Samoprozvani „antibiotik širokog spektra“ postaje faktor bez kojeg ni jedno sranje nema mirisa. Nije toliko bitna slika i prilika, koliko njegova želja da prozirnim, njemu dopadljivim i narodu razumljivim dosjetkama (u nešto drugačijem obliku nego Mesić), animira narod kojemu je obećao nešto sasvim drugo u odnosu na ono što radi.
Možda mu je omča oko vrata vlastiti ZAMP, ali sumnjam. Tek kada budu ukinuli udruge građana u nogometu, doći će na red i udruga građana skladatelja, a to nije za očekivati tako skoro.
U međuvremenu, podaci o prekomjernom korištenju antibiotika širokog spektra u svemu i svačemu čine bolesnim naše društvo. Dokazano je da su antibiotici direktno povezani s povećanjem broja alergija i slabljenjem imuniteta. Predsjedniče, trećina djece je alergična zbog Vas, a polovina odraslih sve više osjeća tegobe od vaših premudrih poslanica i poteza. Tobožnji doktori su opasniji od onih nesposobnih.
Počinje suđenje Paravinji. Bez tijela, osuda baš nije izgledna. Ipak, možda netko u tajnosti zna što se dogodilo sa nesretnom djevojkom, pa će naći neku rupu u zakonu i ipak osuditi krivca. To zasigurno neće vratiti djevojku njenim roditeljima, koja ili je mrtva ili mrtva drogirana donosi profit mafijašima koji kao ugledni građani društva financiraju predsjedničke i ine kampanje.

29. veljače. Dva sata iza ponoći. U automobilu parkiranom u mračnoj ulici sjede dva čovjeka, skoro neprimjetno. Zvoni telefon…javlja se jedan od njih i kratko prozbori da svijetlo u stanu još uvijek gori. Prekine razgovor i kimne kolegi: Ajmo, šefu se žuri.
Njih dvojica, potomci uglednih obitelji hrvatske dijaspore i disidenata, pomiješanih sa potomcima uglednih potomaka pripadnika NOB-a i ostalih kratica koje već dugi niz godina znaju što se događa u svakom kutku Lijepe naše…inače, rješavajući križaljku, pod ugljik pišu U, a pod kisik K…idu riješiti problem od nacionalnog interesa za RH.
Pozvone na vrata. U kućnoj haljini, s velikim podočnjacima i iscrpljen, otvori Oliver Mlakar. „Izvolite“, uljudno i kulturno prozbori Oli, kao izgubljen u vremenu i prostoru, smetnuvši s uma doba dana. „Oprostite, ja sam vaš veliki obožavatelj…“ počeo je prvi, ali ga drugi laktom pod rebra: „Došli smo poslom, imamo vrlo važnu gažu za vas!“ Gleda Oli prvog, pa drugog…“Znate, jako je kasno, a sutra, to jest danas, ni ne znam više, je sahrana moje drage kolegice, pa vas molim da me ispričate“. „Znamo mi sve, ali ćete morati s nama, ovo ne može čekati, sudbina Domovine je u vašim rukama!“ Nisu se dali zbuniti.
Ništa. Oliver se spremi, svjestan nekih čudnih igara koje se slučajno tiču i njega. Odijelo, kravata…odmjeren, elegantan, kao cijeli svoj radni vijek. Na izlazu zaključa vrata i pođe s dečkima do auta. Spomenuli su mu da može odspavati još malo, putem, i da unaprijed zaboravi sve što će danas doživjeti. Oli slegne ramenima i prozbori:“Da, dobro, kako gospoda žele“.
Put je relativno brzo prekinut. Nisu išli nekim obilaznim putem, ali je Oliveru svejedno bilo nejasno kuda oni zapravo idu. Na nekoj zabačenoj benzinskoj postaji su, u mraku, čekali oko sat vremena. Pojavio se drugi automobil, iz kojeg su, zavezanog i pokrivene glave, izvukli čovjeka i ubacili u njihov prtljažnik. Nastavili su, ali je tijekom puta, u nekoliko navrata, ta osoba lupkala, možda nogama, po nekoj plastici, pa se u automobilu osjećala napetost. Iskustvo je Oliveru reklo da ništa ne pita, ali je bio sad već vrlo zabrinut.
Pred zoru su stigli. Zanimljiv krajolik. Pomisli Oliver da je ovo stvarno kraj, i životnog puta, jer je viđeno dalo za naslutiti da će smaknuti i njega i druga mu u prtljažniku. Njih trojica, bez gepekaša, ulaze u, pretpostavlja, Društveni dom. Unutra su već bili ljudi u crnom, osiguranje nekoga i nečega, grijali se pokraj željezne peći na drva. Prostorija je bila poveća, klupe, ne stolice, poredane kao klecala u crkvi. Na desno od ulaza bila je mala pozornica, na njoj čudna sprava domaće izrade, koja je možda služila za penzionerski bingo, ili kolo sreće, s puno lampica i brojeva…iznad pozornice slika Franje Tuđmana, do nje grb RH. Oliver se u sebi nasmije, jer je primijetio da je prije Franjine, tu bila slika nekog drugog, jer je zid oko slike bio u nekoliko slojeva tamniji…očito od dima, kojeg se i sada osjetilo u zraku, grizao je za oči.
„Sjedi tu i čekaj“ oštro je izgovorio jedan od onih koji su se grijali pokraj peći. Govor tijela, a i ton glasa ga je odavao kao vojnika, možda bivšeg, a i ostali su ga promatrali i tiho pričali s njim s dozom poštovanja. „Zapovjednik“.
Prvi je uletio Milinović, nakon nekog vremena u iščekivanju. „Pa, majku vam…jesam rek'o da malo sredite salu, neću se sramotiti kao domaćin. Rek'o sam Dragi da doveze više drva, nije dovoljno toplo. Za one pedere me baš briga, ali neću da se Kosorica smrzne, pa da me poslije optužuje po medijima da nisam u stanju ni Liku zagrijat'…“nasmijali su se i ostali, ali mlako.
Prišao je Oliveru: „A, tu je i naša zvijezda“, pružio mu ruku i odšetao do osiguranja, tobože, zbog naputaka. Kroz pola sata stigli su i ostali kandidati, pretendenti na tron HDZ-a. Oliveru je postalo jasno zašto tolika tajnovitost. Ovdje se bira budućnost najveće stranke u Hrvata, 220000 članova…Pojavili su se i lokalni pijanci, očito trijezni, ali nisu mogli skriti svoj životni poziv. Poštar, birtijaš, trgovac, učitelj u mjesnoj školi, čak je i župnik navratio, ali nevoljko…bar je tako izgledao, ili mu je bilo suviše rano za ustati. Konačno, i Jadranka Kosor pristupi Oliveru: „Na moj zahtjev, Vi ćete voditi kviz Kviskoteku, po pravilima koje će Vam objasniti Hebrang. Cilj je da izaberemo dva kandidata, koja će se boriti za predsjednika HDZ-a. Izrazito Vas cijenim, kao čovjeka i kolegu.“ Nikad Oliver nije javno opsovao, ali sad mu je došlo da skine sve po spisku…

...ajd, smirio se Oliver, nekako je progutao pilulu gluposti s poda ovog čudnog skupa. Pognute glave je šutke razmišljao, kako da se izgovori, predmnijevao je da će sa Hebrangom moći progovoriti koju normalnu. Evo ga, dolazi...
"Poštovani g. Mlakar, nadam se da ste oprostili dečkima koji su Vas odvukli iz vaših trenutnih obveza, ali kao što vidite, imate veliku čast!" Trkeljao je Hebrang o važnosti trenutka, čak se zanio, pa je i nehotice zaboravio kome govori, već je onako, samodopadno, uživao u vlastitom monologu, diveći se. "Da, hm..." Prekide ga Oli. "Znate, stvarno nije trenutak, kolegica mi je preminula, trebao bih..." Na to se Hebrang smrkne "Znamo mi tko je i kada i gdje. Svi imamo veliko povjerenje u Vas. Konsenzusom smo, a to nije čest slučaj, upravo vama povjerili odgovornost. Pa nećete valjda dopustiti da tamo neki Tarik Filipović vodi ovaj skup. Što bi pokojni predsjednik na to rekao?" Stidljivo se nasmije Hebrang, pa kroz zube" Nije ovo izbor za miss!"
Objasnio je potom potanko proceduru kviza.
Svi su zauzeli mjesta. Dečki u crnom su točno znali što treba činiti. Na pozornici su postavljene udobne stolice, tasteri kojima će se natjecatelji javljati za odgovaranje, informatička potpora, čak i pandan povjerenstvu za pritužbe. Na čelu mu je bio Šeks, kako je objasnio Hebrang, ali njega još nije bilo u sali. Na kolo sreće su nalijepljena imena, pa je župnik zavrtio kolo, ne bi li se odlučilo o rasporedu sjedenja, koje je iz nekog razloga bilo važno.
Zauzeli mjesta, a Oliver zbunjeno pogleda u Hebranga "Pitanja?!" Skoče iz publike dečki iz osiguranja, ona dvojica, do Karamarka, koji im nešto šapnuo. Kroz prozor se vidjelo da su potom izvukli onog slijepog putnika iz automobila, pretražili ga po džepovima, a kad su našli što su tražili, vratili ga nazad, uz očito previjanje i negodovanje nesretnika.
Na stiku su bila pitanja. Krenuli su.
" Krećemo. Prva igra je igra asocijacija..." Siguran i uvjerljiv je bio Oliver. Natjecatelji su se znojili, borili. Da ne idemo u detalje, pokazali su vrlo slabu razinu znanja, pogotovo u prvoj igri, a ni ostale nisu ništa bolje prošle. Karamarka su morali često moliti da ponovi što je rekao, jer je pričao sebi u bradu, Kosorica je mijenjala boje kao daždevnjak svaki puta kad bi nešto znala, a ne bi uspjela brzo stisnuti taster, Milinović je kao lud lupao za prijavu, iako nije znao većinu pitanja, Milošević se znojio i preznojavao, jer nikako da pogode ono što on zna...
"Slijedeća igra je Tajanstvena osoba" uvježbano će Oli.
Na posebno priređena mjesta su sjela trojica zakrabuljenih ljudi, možda muškaraca, površnim opisom za laičkog promatrača, u kostimima Ku klux klana. Ponovili su identičan tekst za predstavljanje: "Ja sam najmoćniji hrvatski političar!" Nastao je muk. Pogledavali su se HDZ-ovci, izbezumljeni spoznajom da oni ne sjede na tim "moćnim" stolicama. Promijenjenog glasa, odgovarali su gosti na postavljena pitanja. Ovo je bila odlučujuća igra. U laganoj prednosti su bili Kosorica, Karamarko i Milinović.
"Kucnuo je čas, stisnite osobu A, B ili C, za onoga kojeg smatrate najmoćnijim političarem u Hrvata." Stisli oni, šareno. Zbunila ih je lakoća kojom su kandidati odgovarali, sigurnost.
"Skinite kukuljice!" Na stolicama su sjedili, redom, dva anonimca, i na stolici C, glavom i bradom Vladimir Šeks. Kosorica je graknula od zadovoljstva, jer je jedina stisnula C. Drugi su negodovali, prozivajući namještaljku.
"Žensko oko je zamijetilo kako su mu drhtale ruke. Tko pozna Šeksa, zna da mu ujutro drhte ruke." Hebrang je glasno psovao, ljut na svoj razočaravajući plasman. Karamarko i Milinović su, žalbom i ponovnim zbrajanjem bodova, ostali izjednačeni, a svi ostali su napustili salu prije proglašenja pobjednika. Jadranka Kosor je tako odnijela prvu pobjedu u životu, čini se i jedinu, za koju javnost nikada neće saznati!

Svaka čast još jednom, ali kad se otkrila osoba C puko sam ko guma.

Ulazak Balaševića u "rep" vode.

PEGY

...

Svima je jasno tko je tu primitivac...

Taktika noja. Barem su tako prolazile dosadašnje emisije na HRT-u, sa ovakvom i sličnom tematikom. Obično bi se pozivali u goste nekakvi aktivisti, nevladine udruge, polu-književnici ili likovi politički zainteresirani za kontru većini u Srbiji. Takvi bi pljuvali po Miloševiću, kimali glavom na pitanja voditelja, povlađivali i prihvaćali odgovornost za Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik…samo je nedostajalo isprika, pardon, izvinjenja za genocidnu prošlost srpskog naroda. Nije bolje bilo ni u drugom smjeru. S onu stranu zovu Puhovskog, Mesića…sve same objektivce, koji nikada ne propuste priliku da po principu našeg današnjeg pravednog predsjednika, izjednače krivnju jedne i druge strane. Da ne zaboravim Kajina, taj je objektivan u vražju mater…
Što to Vlahov radi? Otvara li oči hrvatskoj javnosti ili je totalni glupan, koji nije bio u stanju provjeriti tko su mu gosti u studiju? Sad se čudom čude svi koji su smatrali da, osim na ekonomskom i gospodarskom planu, postoji šansa da se sa Srbima barem razumijemo, a kamo sreće „pomirimo“. Sreća u nesreći je što mi Hrvati, ipak koristimo u svakodnevnoj komunikaciji srpski jezik, pa u tom razumijevanju nemamo problema, kako veli Pein.
Neka, baš dobro. Da se više prestanemo posipati pepelom i s grižnjom savjesti promatrati bližu povijest u Domovinskom ratu. Znam da vrla vrhuška politike u Hrvata neće ni prstom mrdnuti na ovu emisiju, jer smatra da su ovo predizborne aktivnosti u Srbiji. Mo'š mislit! Jedva čekam da Srbija uđe u NATO, pa da se kao saveznici napričamo ko ljudi. Pa tek u EU. Tko će nam biti ravan. Samo je u zraku ostalo pitanje, kako je u četvrtom veku Tomislav ukrao od Talijana istoimenu krstionicu? I to da izjavi bivši ravnatelj nekog tamo državnog arhiva? Trebali bi pitati Kosoricu, koja ne laže, i koja je vjernica, iz kojeg stoljeća datira ta talijanska krstionica koju su Hrvati prisvojili. Vjerujem da su njeni preci bili prvi koji su se krstili u toj kamenoj kadi, a ona Višeslavova rodica.
Kako je kod nas sve izokrenuto, a u Srbiji očito nije, tako i naši desničari izgledaju kao male bebe naspram srpskih. Tako onaj HSP-ovac dr. Ante Starčević nije ni do članka srpskim radikalima. (Srećom pa je gost bio veliki desničar Tomac.) Oni su antiglobalisti! Kakav obrat. To čak nije ni smiješno.
U Njemačkoj postoji potreba za preko 700 tisuća radnika u domeni njege bolesnika, dakle medicinskog osoblja. Apetite sve starijih Nijemaca nisu zadovoljile nove članice i kandidati, jer postoje prepreke u papirologiji. Firma iz Bosne, koju vodi jedan jako dobar prijatelj s bivšim ambasadorom BiH u Njemačkoj, je pronašla rupu u svirali i povlači državljane BiH na rad u dijaspori. Ostaje za raspravu, kako nama nedostaje medicinskog osoblja, a istovremeno imamo velik broj istih na zavodu za zapošljavanje. Mudro vodstvo ministarstva zdravlja, još jedno u nizu, otpušta medicinski kadar, a ne dira upravu. Istovremeno nitko ne pomaže mladim ljudima da se zaposle u Njemačkoj. Istovremeno imamo manjak liječnika, pa ih uvozimo i odmah zapošljavamo uz izdavanje radnih dozvola, a istovremeno preko 1000 naših liječnika svih specijalizacija radi poslove koji nemaju veze s medicinom, već uglavnom politikom. Kako i ne bi, kad je lova bolja, a odgovornost nikakva.
Navalili svi na Čačića. Kako je bahat. Sram ga bilo, stvarno je serator. Ipak, on samo logično postupa u skladu sa situacijom. Postoji naime konstanta u ponašanju naših političkih vođa. Tito je bio nadnaravno umišljen i bahat, i vrlo čvrste ruke ( Mitološki obljubljen u dijelu populacije) Antifašisti i danas tvrde da je morao biti takav, jer se morao boriti s gomilom nacionalista u svakoj jugo republici. Tuđman je isto bio vrlo autoritaran (voljeni prvi predsjednik). Kažu štovatelji da je morao, jer se morao boriti s gomilom glupe populacije, koja nikako nije razumjela što je za njihovo dobro. Pa je skovao ono „stoka sitnog zuba“. Nije, na žalost, bio daleko od istine. Sanader je bio neopisivo bahat (moderni vođa). To će mu priznati i SDP-ovci, kojima su curile sline kad je Sanader držao govore i šepurio se pred TV-om. „Da su oni imali takvog“. Danas Čačić nastavlja niz. On je uvjeren da s narodom moraš tako, oštro, bahato, umišljeno…da narod misli da znaš što radiš. Prvo što je napravio, poslao je pismo u MOL, da znaju Mađari da je on „gazda“. Boji se presude, seronja. To dokazuje da ipak nije tako bahat kako se čini.

Sretan Uskrs! Ali po gregorijanskom kalendaru! Tako je, naime, formulirana čestitka premijera iz Vučjeg brloga. Vjerojatnije je na ulici ili TV-u naletjeti na dinosaurovo govno, nego na premijera, stoga ova digresija. Čini mi se boljom opcijom, da nije nikako čestitao, nego ovako, kad otvoreno znamo da mu do takvih ceremonija nije ni stalo, on ne propušta priliku da relativizira i podbode. Sanader je, kažu, bio spin majstor, iako sam tu konstataciju doživljavao s rezervom, smatrajući ju malo vjerojatnom. Tim ljudi koji su ga okruživali, ipak da. Sada Milanović otkriva svoju spin stranu, otkrivajući isti način rada. Samo nedostaje informacija u medijima, da je lapio neku lovu, i prokletstvo hrvatskih premijera se nastavlja.
Dok prepušta vođenje države nekom drugom, čekajući bolje vijesti, koje će, pogađate, objaviti on, ostaje za proniknuti, što su za Boga miloga radili u oporbi, kada za vlast nisu ni malo spremni. Slažem se sa dijelom sindikata, iako ih u suštini ne doživljavam kao nešto korisno za društvo i članstvo, koji su zgroženi ponašanjem Vlade. Čak i ti sindikalni krpelji, koji sišu krv svojih vlastitih članova i ne prežu relativizirati zahtjeve onih koje zastupaju, primjećuju nedosljednost izričaja socijalno-demokratske vlasti na liberalni pogon.
Kad će biti bolje? Uostalom, što može biti bolje? Uskoro će vladajući zaključiti kako HDZ i nije imao puno izbora na vlasti, nego održavati glavu iznad razine. Glavu, to znači sami sebe. Oni ispod, koji se godinama guše, iščekujući famozni bolji standard bez rada, ti ionako nisu bolje zaslužili. Konačno je Čačić, najnepopularniji političar u Hrvata, izjavio nešto što iz tih partizanskih redova nismo mogli zamisliti do jučer – građani RH su neradnici, i htjeli bi kruha bez motike. Dobro, nemaju motiku, nemaju što ni kopati, ali svakako bi im trebalo omogućiti da dođu do kruha, jer će u protivnom biti socijalnih nemira. Tko više zaslužuje socijalne nemire, nego socijalna Vlada?
Mirando Mrsić, nesuđeni ministar obrane, liječnik, coolerski tvrdi kako smo spremni na još 50 000 nezaposlenih. Tko su ti, spremni? Neka se konzultira s premijerom, on bi sigurno tu izjavu preinačio u „pripravni“…ni jedan, ni drugi ne vodi računa o 50 000 pojedinaca i njihovih obitelji koji će ostati bez prihoda i bez perspektive. Kako su oni spremni na to? Znali smo da su potrebni rezovi, ali kako doživljavamo izvedbu na sva zvona najavljivane promjene zakona o povlaštenim mirovinama? Nakon tog cirkusa svi očekuju neku rupu, neki grace period i za sebe. Najbolje bolovanje do mirovine, po mogućnosti da se bez problema možemo nastaviti baviti onim što najbolje znamo – preživljavanjem.
Umjesto Uskrsa, Josipović čestitao Dan Roma. Možda on brije na višu inteligenciju, pa je ponukan gomilom obavještajnih podataka požurio zabiti čavlić u lijes beogradskog gradonačelnika, izvjesnog Đilasa. Ako je to revanš za otvorenu temu Dražine rehabilitacije, puno je, čak i od predsjednika.
Top tema je vjeronauk u školi, i diskriminacija koju on čini prema učenicima koji ga ne pohađaju. Križari koji vode ovaj sveti rat su redom čudesni trio Jovanović, Josipović i sveprisutni Milanović, kojeg još nema, ali tu je. Ako je to nova politika ministarstva obrazovanja, koja za cilj ima podizanje konkurentnosti naših učenika, onda bolje da su nastavili pljuvati po nogometnoj mafiji.
Bleiburg je sveti gral naših komunista. Kohezivni element kojeg je samo potrebno ponovno tutnuti pod nos današnjim potomcima bivših krvnika i odmah se ujedine i krenu u suzbijanje pošasti. Kako bi rekli neki koji su oboljeli od partizanske bolesti: „nismo ih dovoljno pomlatili“. Goldstein, kojeg su već načele godine, ne želi pomirbu hrvatskog naroda. Neće to reći direktno, ali se takvo što može zaključiti iz dugogodišnjeg rada ovog intelektualca, koji je uspio postati i premijerov savjetnik. Čemu takve teme, osim da se izbjegne konačna pomirba podijeljenog hrvatskog bića. Samo svi Hrvati ne smiju biti pobjednici. Svi ostali smiju.
I taj HRT bi konačno trebao biti javni servis. Prikazivanjem serije o Titu, pa sada o Tajnim službama izvršavaju sve gore navedeno.
Čekam kada će netko iz vlasti predložiti, ne javne radove, već udarničke akcije. Sada bi to bili volonteri. Cilj bi bio zaposliti ( bez plaće ) besposlenu mladež, omogućiti hranu i vrlo vjerojatni seks. Treba li nešto više? Očekivati – ne…
Zna li netko kako se uopće zove ministar pravosuđa?

Manitua mu!
Tako bi možda reagirao pokojni poglavica Seattle u susretu s našom ministricom Holy. Dobro, možda bi mu još štogod prozujalo kroz glavu, imajući u vidu vrlo živopisno prezime nove ministrice. Ipak, prilično aktualno pismo iz 19. stoljeća, o zaštiti okoliša, nova ministrica bi po sili svog položaja lako mogla dovesti u pitanje. Spominje se u tom pismu mnogo argumenata, zašto netko ne bi smio trgovati sa zrakom, zemljom ili šumom. To ministricu očito motivira, pa se zadovoljila opet najvažnijim stvarima, kao što su pojmovne iliti ideološke razlike na račun svojih prethodnika. Ostaje za pamćenje njen posjet Plitvičkim jezerima, kada jasno i nedvosmisleno upućuje staro vodstvo, na sigurnom odlasku, u uvođenje nove politike u ministarstvo. Više se NEĆE koristiti pojam zaštita okoliša, već zaštita prirode! Koliki je to zaokret! Nema stupnjeva u toj rotaciji koja bi mogla opisati novi smjer ove vlade po pitanju zaštite prirode. Teško je proniknuti koji motiv ganja ministricu, da se tako olako okreće od starog pojmovnika, pod čijim blagoslovom je isparilo nekoliko milijardi kuna, doslovno u taj isti prirodni vjetar.
Očito da postoji neka mitološka, da ne kažem vjerska povezanost između ministrice i prirode. Ne priznaje Božju opstojnost, pa samo treba dodati Majka Priroda. Tako bi razumjeli njena kadrovska rješenja u Fondu za zaštitu Majke Prirode. Očita je i upućenost ministrice u rad sudstva RH, pa ne treba sumnjati u njenu moć proniknuća budućih događanja i poslovanja Fonda. Sjećam se mnogih brojeva famozne EKo revije, inače časopisa koji služi promicanju zaštite prirode (brzo sam usvojio novi termin). Od 50 fotkica, na 49 je bio bivši šef, sada optužen za pronevjeru silnih milijuna. Novi naslov Eko revije hvali novi poredak i ...ministricu. Kako je ovo balkanski!
Da ne nabrajam isto takve "važne" promjene u ministarstvu zdravstva, koje nije riješilo dubioze, ali je prigodno postalo ministarstvo zdravlja i gay trudnoće. Također, ministarstvo obrazovanja, postaje prćija za natjerivanje sa đavlom u liku katoličke Crkve i pripadajućih joj biskupa. Doista, velike se promjene događaju. Bleiburg i Jasenovac, ponovno pisanje udžbenika iz povijesti. Mogu li Hrvati bez toga?
Ako nećeš sam, netko će drugi morati. Tako se otprilike u nas rješavaju korupcija i kriminal. Mamić je, a to tvrde poznavatelji, odlučio očistiti kuću nogometa, da nekim slučajem i sam ne bi dospio pod metlu. Marković, davno izumrli mamut se ne da. Kako i bi, kad je još živ. Samo biologija može takve smijeniti svojevoljno...
Slično se, čini mi se dogodilo i Sanaderu. Bolje da HDZ sam raščisti korupciju u stranci, nego da to radi netko drugi. Ako bude kirurg, strah ih bilo da će odrezati glavu da spase tijelo. Bolje da sude sami sebi, biti će bezbolnije. Ima li boljeg za to od Turudića? Najtužnije mi je bilo svjedočenje onog vlasnika restorana, koji priča s pajdom Turudićem, o malom nogometu. Tko zna ekipu s malog nogometa, može se naći lako obrisan s krim snimki nadzornih kamera. HDZ-ov dužnik sudi Sanaderu. Kako prikladno. Svojevremeno se Glavaš žderao činjenicom da ga iz HDZ-a gura čovjek kojeg je sam izmislio. Danas Sanaderu sudi čovjek kojeg je ovaj postavio...tko se mača laća...tako nekako.
Kao i Holy, tako i Turudić ima simbolično prezime. Obrnuto, udić u tur, Sanaderov, i Mačekov...

Zadar pobijedio Zagreb. U košarci. Tko se ne kuži baš u odnose snaga u tom sportu, to su vam danas relikvije moćnika, ako imamo na umu tko su i jesu bile sive eminencije jednog i drugog kluba. Još gore, ako se sjetimo ne tako davne utakmice između Cedevite i Zagreba, stvari postaju jasnije. Tada su na suprotstavljenim stranama bila dva moćnika, jedan s lovom, drugi s lovom i informacijama. Pobjednika nije trebalo uopće prognozirati, to je na kladionici bio čisti pogodak. Ako ste gledali tekmu, onda vam je sve još jasnije.
Lik o kojem valja progovoriti je Karamarko. Oni koji se baš ne kuže u politiku, doživljavali su ga kao autsajdera. Samo oni koji se ne kuže. Kombinacija kojom je on ušao u trku za predsjednika HDZ-a je također fiks. Oduvijek je u poslovnom svijetu povlaštena informacija značila prednost, u politici je povlaštena informacija i iz nje dobra procjena – sve.
Čudi me dio analitičara koji su Karamarka (tek) sad prepoznali kao jedino rješenje za HDZ. Trpaju oni u istu rečenicu Tuđmana, jaku osobu, jaku oporbu, jak HDZ, borbu protiv korupcije…i što sve ne, a da se nitko ne bavi zapravo likom i djelom tog „slučajnog“ favorita.
Nitko ne sluša s kim se taj isti Karamarko uspoređuje. Nitko ne sluša što on zapravo želi. Nitko ne želi znati kako stvari zaista funkcioniraju, samo im je stalo do vlastite guzice. Sada se stvaraju pretpostavke za budući HDZ i sada se pokazuje lojalnost. Opredijeliti se nakon izbora je kao i da se nisi opredijelio, to dokazuje da nisi dovoljno politički mudar, a malo ih je u HDZ-u koji si mogu dopustiti luksuz da ne podupiru nikoga. Nema takvog ogranka koji ima bezrezervnu potporu, niti čelnika koji je nedodirljiv. Nitko u politici nije nedodirljiv, i svaki izborni krug je kriza.
Uhvatiti zlatnu ribicu je jako zanimljivo i zabavno, ali moramo jako dobro paziti što ćemo poželjeti. Mnogima je na umu stara slava HDZ-a, netko tko će stranku reformirati, ponovno dobiti izbore. Svima je konačno jasno da to nisu Kosorica ili neki dr. mr., a i Milinović gubi bitku, zaustavljen na utjecaj u Lici. Tko će kome poslije pružiti ruku, o tome sada nitko ne vodi računa.
Ipak, požele li HDZ-ovci Karamarka, u što sam odavna siguran, moramo razmišljati o tom kakav će on biti premijer, dakle svih građanki i građana. Ako je njegov uzor Putin, u što uopće ne sumnjam, onda me i ne čudi zašto neki novinari već danas pišu hvalospjeve na njegov račun.

Kakav šok i nevjerica. I s jedne i s druge strane naše grane. Nikolić je možda veće iznenađenje ali, u kontekstu biračkog tijela koje je imalo mogućnost birati predsjednika Srbije, nije čudo.
Zapravo biračko tijelo HDZ-a i Tomislava Nikolića je jako slično. Na žalost. I jednima i drugima treba naputak za glasanje, šalabahteri, pokličima ih treba motivirati da glasaju za pravog kandidata „ajdeeee“…
I jednima i drugima je motiv stara slava, ne prežaljeni privilegij krojenja vlastitih gaća na štapu. Svaka čast onima koji su tako postavili stvar.
Zovu ga grobar, zbog posla kojim se bavio. Predmnijevaju da će i Srbiju pokopati po pitanju Europe, s tim da nisu sigurni šteti li Srbiji takav odnos prema EU uopće. Pupovac, kojega nema više od Milanovića, veli da je sve u redu. Baš nam je to trebalo da se smirimo, pa da na Bledu skupimo njega, Nikolića, Josipovića i Janšu. To bi sigurno riješilo pitanje Ljubljanske banke. Da ne zaboravim Republiku Srpsku, i još nekog s Kosova, i možemo uspostaviti još jednu Jugoslaviju.
Što se tiče našeg Tomice, onog Karamarka, on je uspio dovoljno „motivirati“ izaslanike HDZ-a da ga zaokruže. Nije točno dokazano kako je taj proces trajao, ali je Josipović iz izvješća saznao da je sve bilo po zakonu. Zaista me ponekad taj Josipović plaši. Nikad ne znaš jel se šali ili misli ozbiljno, kao ono sa ZAMP-om. Siguran sam da je, gle apsurda, kao i devedesete, ljevica izabrala desnicu. Zvuči čudno, ali postoji uzorak, koji se ponovio. Čak i izreka: „ Da Bog da te Mesić podržao na izborima“. Ostalo će pisati povijest.
Koliko god bila sigurna pobjeda Karamarka, toliko je loše što se dogodilo HDZ-u. Ne mislim da je Karamarko toliko loš, već mislim da je loša struktura stranke kojoj je Karamarko na čelu. Oni očekuju da ih netko maltretira, oni očekuju da netko čvrsto rukom vodi stranku i državu, oni žele da ih se bičuje, oni ne žele mlitavo vodstvo i demokratizaciju…zapravo će Tomica o tome još razmisliti.
Nitko nije razmišljao što će danas, pa na dalje i u buduće značiti HDZ. Za Karamarka je sigurno da će biti kao Putin, za one koji su mu bili u stožeru, godine privilegija visoke politike, a za one koji su mu bili protivnici, politička smrt. Zanimljivo je ono, kad Karamarko priča o lažima i podmetanjima na njegov račun, kako je, Bože mi oprosti, rješavao konkurenciju u podzemlju. Osjećalo se lagano podrhtavanje u mom susjedstvu, uvjerenu u to da čovjek govori istinu…ili laž, svejedno. On je gotovo kao mesija. On sve zna. On sve čuje. On sve vidi. On je Karamarko.
Pomalo mi je žao što sam bio u pravu. Zbog Kosorice i tetka. Šeks. Sad se zaista može posvetiti vječnoj ljubavi. Samo, koja je? Ustavno pravo, branje šparoga, kušanje gljiva ili čašica? Ne očekujem da će on zaista otići, u mirovinu, ili slično. Očekujem da će nekoliko tjedana psovati sam sebi u glavu, a onda okupiti neke likove koji će mu biti dobra publika za ideološko prepucavanje po kafićima bez video nadzora.
Jadranka bi opet u budućnosti mogla dobiti ministarstvo obitelji, ako se u nju, ovako nemoćnu i nezaštićenu, netko zaljubi. Ona očekuje, valjda, da ju netko osvoji. Šugav je taj poraz. Bolje bi bio na mjestu Olića i fulao penal, nego ovo. Ovo je strašno.
Još dugo HDZ neće biti prava oporba. Do tada, ako ikada dođe taj dan, Crkva mora, jedina, lupati kontru ovim povampirenim komunistima i sluđenim liberalima. Tko preživi, pričat će.

chager

Zapravo biračko tijelo HDZ-a i Tomislava Nikolića je jako slično. Na žalost. I jednima i drugima treba naputak za glasanje, šalabahteri, pokličima ih treba motivirati da glasaju za pravog kandidata „ajdeeee“…

Pa ako ćemo tako onda više od 50% hrv. naroda, a usudio bi se reči i ostalih sa ovih prostora treba šalabahter jer nemaju koga birati moraju birat ono što je ponuđeno, a za to nisu. Prema tome treba im šalabahter. Što ti sada na kraju krajeva imaš kod nas na vlasti KOALICIJU, zašto? Jer zbog izbirljivosti i neodlučnosti naroda nebi bilo stranke koja bi zbog svog programa ideala i sl dobila večinu i formirala vlast. A nakon afera proizašlih iz HDZa bilo je za očekivat kako će netko drugi osvojit vlast. No kada je KOALICIJA koja sada ima vlast istu i osvojila to neznači da su ljudi birali nešto, nego su glasali protiv nečega. Jer je nemoguće da šta ti ja znam 7 stranaka svi djele jedno mišljenje, tj. djele oni su protiv ovih na vlasti (ako su u oporbi)... Žao mi je jedino onog Darinka Kosora koji je onako otvoreno rekao da bi rezao (a što svi znamo da je potrebno) i zbog toga popušio. Ovo što ovi sada rade je jedna obična lakrdija, niš specijalno, kozmetika. Da ne govorim o ljudima tipa Jovanović i sličnim koju su zapravo partijski kadar i vode resore zbog toga što su pripadnici političke opcije, a ne zato jer su stručni. Taj Jovanović u nekom svom izlaganju i sličnom nije stigao dalje od novinskog prepucavanja sa Zdravkom Mamićem. Dalje nemoram nadam se.

No da se vratim na temu
Pratio sam malo ovo oko HDZa i izbora i za razliku od ostalih kandidata, jedino mi je Karamarko djelovao onako mirno i staloženo. Dok su ostali kandidati izvlačili parole koje po tvom značenju vuku na ovo o čemu pričaš, dakle smatram kako si totalno promašio.

Nikolića neznam jel ima svrhe komentirat jer taj jedino što je zaslužio da dobije je metak u glavu.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, i to stvarno poštujem. Ne namjeravam ulaziti u polemike, već s vremena na vrijeme prosuti koju glupost/pametnu, pa kako se kome svidi. Rijetko griješim u procjenama, iako je mišljenje teško provjerljivo i uglavnom se bazira na vlastitoj percepciji svijeta koji se križa sa drugim, u nedogled…
Ali, stoji činjenica da je Karamarko legalno izabran. Uopće više nije bitna predizborna taktika. Želio sam reći da će vrijeme pokazati kakav će on biti vođa. Prva stvar koja će pokazati da sam (možda) bio u pravu je Prgomet. On je zaista uljez u predsjedništvu i molio bih da se dobro prati kakva će biti njegova politička sudbina. Ako se pokaže da je višak, onda sam bio u pravu, i iz toga ću izvući veliku količinu zaključaka.
Iz konteksta je izvučena rečenica o poistovjećivanju glasača dva Tomice. Ne vidim razloga zašto bi tu tezu netko napadao ili branio, jedino ako se ne želi opravdati vlastiti postupak. Činjenica koja govori u prilog je opstanak HDZ-a bez velikih turbulencija čak i kad je predsjednik (Sanader) završio u zatvoru, a apsolutno provjerljivo da je cijeli vrh stranke umočen u kriminal. Kako opravdati rezultat HDZ-a na parlamentarnim izborima, koji je najlošiji, ali ipak fantastičan? Znam da ja nisam bio na tom Saboru, i da nisam trebao šalabahter, jer me izbori u HDZ-u ne zanimaju egzistencijalno, već filozofski, teorijski. Teza o uspjehu/neuspjehu Darinka Kosora samo je pila naopako, po mom mišljenju.
Sve mi se više čini da je Karamarko čovjek koji je na vlast u HDZ-u došao po volji i, naglašavam i, ljevice. Slobodno se može tumačiti taj pojam ljevice. Zanimljivo mi je bilo istraživati ekipu kojom se Tuđman okružio u vrijeme devedesetih. Pa zar trebam dalje od Boljkovca i Manolića, Mesića…Netko to naziva ujedinjenjem hrvatskog bića, meni se po glavi motaju neke druge misli.
Mislim da je novi predsjednik iz istog miljea. Nazovite ga kako god hoćete. Tvrdite da je Karamarko osnivač HDZ-a? To je lako provjerljivo, ali mislim da je nebitno. Isto kao i tko je nosio pušku, ili tko je pravio krumpir salatu u vrijeme dok je bilo vruće. Mislim da je Karamarko zapravo nešto slično trojanskom konju, ali bih zaista želio, zbog mentalnog i fizičkog zdravlja nacije, da sam u krivu.
Čak mu je išla u prilog halabuka istih onih kojima je vodio kampanje i urede, istih onih koji su mu na pladnju donosili informacije koje su mu potrebne. Oduvijek smatram da je informacija najvrjednija stvar današnjice. Ako očekujete od takvih ljudi, da razmišljaju i djeluju „na prvu“, onda zaista naše društvo zaostaje u razvoju.
Vrijeme će pokazati je li Karamarko kapacitet za vođu. Ovo je tek kvalifikacijska utakmica. U pravoj političkoj utakmici, ne vrijede parole i floskule, ma kako očito bilo da je informacija točna, i koliko god netko prirodno naginjao opciji kojoj želite.
Tvrdnjama o koaliciji, s tim se u potpunosti slažem. Za sve to je kriv HDZ, i samo on, a ne mlitavi Milanović, ni neka smislena politika. I njega će, kao i Kosoricu, pomesti vlastiti promašaji i slabost, koju pokazuje.
Bez ideja i novosti, nema dalje. HDZ danas, je još uvijek onaj od jučer, na žalost.
S obzirom na „mirnog i staloženog“ Karamarka, mogu samo podsjetiti bivše školarce koji su na test iz matematike išli neopterećeno s gotovim rješenjima u džepu. Ništa neobično za hrvatske prilike.

Karamarko je kao i neki političari u ranijoj prošlosti(npr. Mesić) postavljen na ovu funkciju. Kako inače objasniti da je jedan friški član partije zvane Hdz u tako kratkom vremenu dospio do predsjedničke funkcije iako realno nema baš neke predispozicije ( javni nastup mu je sramotan, ima karizmu vodokotlića , a ipak su te stvari bitne prosječnom hrvatskom biraču). No nije ni čudno pošto sve naše partije djeluju po interesnom mafijaškom kriteriju pa je vjerovatno Tomica imao bolje adute( sigurno i zahvaljujući svojoj obavještajnoj povijesti) u utrci za predsjednike partije zvane Hdz.

Btw, više sreće na nekim sljedećim izborima za Jadranku Kosor Broš, no ona je već ostvarila svoje snove pošto je bila premijerka jedne države(kakva god da je) .Jaca je samo dokaza da se u partiji upornim lizanjem šupka( ili radom kako to političari nazivaju) može dospjeti veoma visoko.

mariox

Karamarko je kao i neki političari u ranijoj prošlosti(npr. Mesić) postavljen na ovu funkciju. Kako inače objasniti da je jedan friški član partije zvane Hdz u tako kratkom vremenu dospio do predsjedničke funkcije iako realno nema baš neke predispozicije ( javni nastup mu je sramotan, ima karizmu vodokotlića , a ipak su te stvari bitne prosječnom hrvatskom biraču). No nije ni čudno pošto sve naše partije djeluju po interesnom mafijaškom kriteriju pa je vjerovatno Tomica imao bolje adute( sigurno i zahvaljujući svojoj obavještajnoj povijesti) u utrci za predsjednike partije zvane Hdz.

Btw, više sreće na nekim sljedećim izborima za Jadranku Kosor Broš, no ona je već ostvarila svoje snove pošto je bila premijerka jedne države(kakva god da je) .Jaca je samo dokaza da se u partiji upornim lizanjem šupka( ili radom kako to političari nazivaju) može dospjeti veoma visoko.

Čudni su to ljudi u HDZ-u. Jednom ih je već izdao, a oni ga biraju za šefa.

Meni bi bilo čudno da u Hrvatskoj postoji političar sa samopoštovanjem. Možda ih i ima, ali ti brzo budu ušutkani.

mariox

Meni bi bilo čudno da u Hrvatskoj postoji političar sa samopoštovanjem. Možda ih i ima, ali ti brzo budu ušutkani.

Večina političara ne zna gdje im je guzica, a gdje glava. To u konačnici i ne utječe na njihov rad.

Koji hrvatski sindikat danas može skupiti deset tisuća svojih članova, ili istomišljenika, na jednom mjestu? Vjerojatno ni jedan. A mrtvi Tito skupi upravo toliko na proslavi svog rođendana. Mogli bi se sociolozi pozabaviti ovim fenomenom, pa makar u slobodno vrijeme, kad ne budu imali previše obveza na fakultetu (-ima) na kojima promišljaju „zbilju“.
Mogli bi opravdati ovaj slučaj blizinom Kumrovca slovenskoj granici, pa zaključiti kako je to ipak međudržavni skup. Mogli bi organizatori nominirati ovaj nostalgičarski dernek za pokoji fond iz EU. Ionako nemamo projekata kojima bi povukli novce, a imajući u vidu ovako krasnu ideju bratstva i jedinstva, sigurno bi dobili barem koliko je dobio Bleiburg od Sabora, a vjerujem da bi sve to visoko „pokroviteljio“ i premijer i predsjednik.
Površnom promatraču se Dan mladosti može činiti simpatičnim. Štoviše, tamo zaista ima mladih, djece, bajkera, pionira…milina. Ozbiljnom promatraču, npr. predsjedniku Josipoviću, jamačno znači da je na pravom putu…Stazama Tita, ili Poslije Tita, Tito…ili Idemo dalje, za tuđe pare…
Siguran sam da je Dan mladosti pravi izričaj ljubavi svih naroda i narodnosti naspram velikog vođe. Prilično sam uvjeren da on sam nije smislio taj „projekt“, već nekolicina dupelizaca iz predsjedništva…nečega. Narod je tu bio ionako sporedna uloga, statisti. Iz gomile statista iskoči pokoji ambiciozan partijski kadar, to je tako. Onda ti kadrovi uz pomoć HDZ-a dođu 2011. na vlast.
Čak se i Hitler 40-tih poželio prometnuti u čestitare, kod desanta na Drvar. Ostale su upitne tvrdnje nekolicine upućenih, po kojima se nitko, to znači nitko, nije izvukao iz obruča njemačkih padobranaca. Kako je mit neuništiv, tako je i Tito zamijenjen nekim sličnim špijunom NKVD-a. Teorija urote ili povijesna činjenica, nebitno, kao što je nebitno kako je Sanader došao na vlast, ili Karamarko. Važno je što će ti ljudi činiti kasnije, i žal povijesti, kako se takav predmnijevajući epilog ipak mogao izbjeći.
No eto, imamo i mi danas sljedbenike Tita, Miloševića, Šešelja, Tuđmana…na vlasti. Što očekivati od takvih dupelizaca i perspektivnih kadrova? Samo da nastave ono što su naučili od ideologa, učitelja.
Jako se dobro u tu priču uklapa Jovanović, veliki učitelj i ideolog reformacije školstva u Hrvata. Često se sjetim Titove „ne treba se držati zakona…“ Vjerujem da je po toj logici svemirski ministar obrazovanja zaključio da njega smiju i trebaju zvati roditelji i djeca, kad ne znaju riješiti test iz hrvatskog jezika. Zapravo mi je drago što ja nemam njegov broj. Ovaj događaj pokazuje kako se „mi“ nismo makli ni milimetra od zadnje proslave Dana mladosti.
Ugledni profesor je izjavio da za promjenu mentaliteta treba uporno raditi dvije generacije. Ne dva godišta, ministre, već generacije, što znači od 50 do 100 godina, da bi se uspjela iskorijeniti loša praksa. Ovim nakaradnim i tako primitivnim nastupom, kao tobože u zaštiti ugroženih drugova školaraca, sutra drugova radnika, ili drugova nogometaša, pokazujete primjerom kako se u Hrvatskoj još uvijek cijeni nerad, podobnost i balkanizam.
Umjesto da sve one koji su ga zvali na mob pošalje u p.m…i poentira kako ima važnijeg posla u npr. nogometnom Savezu.
Da se razumijemo, nije ministar za sve kriv. Krivi su profesori, što ne rade svi svoj posao, krivi su ponajprije učenici, koji u srednju školu dolaze, a da ne znaju ni čitati, a kamo sreće razumjeti pročitano, krivi su roditelji, što za svoje čedo spremno zovu i ministra…neće tamo njima neki sroljo od profesora sa silnim titulama maltretirati dijete. E nećeš razbojniče, kako onomad rekoše najutjecajniji u našem društvu.
Već spomenutog Hitlera je na poseban način stvorila anemična politika „pobjednika“ prvog svjetskog rata. Nikolića je izabrala Srbija, ali će ga ojačati anemična vanjska politika Hrvatske.
Za to vrijeme Josipović još uvijek pretura po špajzu u potrazi za ustaškom zmijom i cijeloj Europi i po kojekakvim skupovima obećava da će ju naći. A kad ju nađe, naplatiti će joj autorska prava na izvođenje pjesama. Eto, to je kapitalizam na naš način.

Smijenilo nam muftiju Ševka. Tako bi trebao početi još jedan u nizu ekumenskih rasprava na našim pustopoljinama balkanskim. Razlog smjene znan je vrhu, a ostali neka misle da nema nikakve veze sa zdravljem, već sa provjetravanjem onoga što je muftija radio posljednjih 20 godina. Zapravo bi se mogla povući paralela između muftije i Rohatinskog. Smijenilo i jednog i drugog, oni nisu ništa pogriješili, politika(!) će iza njih i dalje biti ona koju su i oni vodili…malo radi zaj…cije.
Sveti sinod SPC posjetio Hrvatsku. Kad predsjednik, premijer i predsjednik Sabora odu u Tezno, država nam bijaše obezglavljena. Kad nam u visoki posjet dođe vrh SPC-a, onda je i njima valjda Crkva obezglavljena? I ona teza kako moraju ići odvojenim prijevozom, kako ne bi, ne daj Bože…uglavnom, ekumenski posjet, još jedan. Imam osjećaj da Crkva, ili Crkve rade ono što političari neće ili ne mogu. Njima KOMUNIKACIJA CRKAVA, samo ne smeta.
Baš sad došli, kad je Nikolić izustio ono o Srebrenici. Tadić se svojevremeno hvalio kako zna stihove “nož, žica…“, a ovaj novi to uzima pod svoje. Dete odraslo…
Jeremiću, Vuče…Vučino. Postade ti predsjedavajući skupštine UN-a. Čak ti na glasanju nije bio ni potreban glas, inače lidera u regiji, Hrvatske. Toliko o tome tko je tko i tko koga bije i kara. Zapanjujuća činjenica je da naša vanjska politika nema nikakvu strategiju, osim one lokalne, seoske. Izgleda kao da je smisao postojanja Josipovića i danas Pusićke, sutra nekog drugog, da na račun svog položaja u stranoj, javno obmanjuju domaću javnost. Ovako, sada, kada je Jeremić šef skupštine, a to ti dođe kao neko važno mjesto, možda će naša vanjska politika još više nailaziti na zid i poslovično, ispriku. Ovo podsjeća na HDZ-ovce koji su podržali Kosor, pa im se Karamarko, tobože, sprema osvetiti. Tko vam kriv što ne znate potrefiti pobjednika. Još da bude veće zlo, za sve je kriv glupi narod, javno mnijenje, koji su prisilili Josipovića da podrži tamo nekog litavca, estonca…koji nam nije ništa u rodu. Eh ti sreću, garant je predsjednik uputio brzojav čestitku i žala, kako je mislio podržati brata Vuka, ali mu ustaška guja brani da podrži deklariranog četnika. Ah, što ih se namnožilo u posljednje vrijeme. Pričinjaju nam se ti četnici na veoma moćnim položajima, a ustaše moraš tražiti po grobljima.
Svake godine Vinković luduje, što Vezove ne prenosi HTV. Zapravo, prenosio je, ono kad je Šeks sjedio u prvom redu. Odavna već nije. Predlažem da jedna od gostujućih folklornih ekipa bude i dio prajdovaca iz Splita. Tako će omogućiti i njima da sudjeluju, protivno možebitnoj Vinkovićevoj zabrani. Doći će ih vidjeti Pusićka, nekoliko veleposlanika i izaslanika, a za televizije se ne brinite, ako izbije kakva tučnjava, cijeli dan će prenositi program. Kako reče Bauk, i pederi troše, parafrazirano.
Silovane žene u Domovinskom ratu pak, one bi po ministričinom mišljenju trebale doći u Split, pa iskoristiti gužvu, valjda, kako bi ih netko zamijetio. Ne znam koliko je pametno jahanje na LGBT valu, ali jedino tako će dobiti pozornost ministrice, koja za njih inače nema vremena. Možda bi trebale prirediti performans, neku predstavu, kako bi ministrica shvatila što je to silovanje, jer očito nije dugo bila na performansu.
Holy. Čudo. Neviđeno. Za naše prilike ipak izuzetak. Sad mi se ta žena zapravo sviđa. Ne zato što je ko Lidija iz Bubimira, već što je očito htjela nešto napraviti u svom resoru. Ne bi je inače tako uporno nastojali smijeniti. Razlog smjene je toliko glup, da se ni sam ne mogu načuditi. Da je to pravilo, onda niti jedan političar više ne bi trebao biti na slobodi, a ne da podnosi ostavku. Smiješno. I iza ovoga stoje moćni lobiji, ponajprije nekoliko tvrtki koje imaju monopol na silne milijune koji tutnje kroz njen resor. Izvjesne firme u Zagrebu i Zadru. I naravno Romi, koji su izgleda naročito poticani iz ovog resora, s obzirom da se samo u međimurskoj županiji upisalo njih 1200 u prvi razred osnovne škole. Neka neko kaže kako ne volimo manjine.

Na samom kraju Mesić kaže: "Sa tugom u srcu se rastajem od Vas", no izgleda da mu je ipak bilo toplo oko srca i da se od nečeg drugog nije rastao s tugom oko srca.

Na sletu prigodom Dana državnosti, u organizaciji, a koga nego predsjednika Josipovića i pod ravnanjem ZAMP-a, održano je natjecanje u skoku u vis. Prije svega se pristupilo izvođenju himne. Neki su držali ruke uz tijelo, neki na lijevom džepu sakoa, neki su zavukli ruku ispod, a neki, negdje neodređeno, u visini želuca, sugerirajući muku i nevolju. Šareno društvo, a tek je himna.
Nakon himne, na misu. Misa za Domovinu, zahvalnica. I tu je bilo šareno. Neki uopće nisu nazočili, pravdajući se da nisu vjernici. Neki su tomu usprkos baš bili, iako nisu vjernici, neki su bili, ali im to nije ništa značilo, neki su bili, pa zaspali…neki se ne znaju ni prekrstiti. Tako je, po protokolu, odrađena još jedna stavka. Doduše, ova ekipa na vlasti i nije bila baš za taj dan državnosti, uostalom, ni prvi puta kad se glasalo nisu baš nešto bili oduševljeni, a danas sve više ljudi iz stranke potiču svoje mudre glave na vrhu da artikuliraju njihovo gađenje tim danom. Nisu do kraja jasni, radi li se tu o jugo-nostalgiji ili je to stvar principa. I onda, iz vedra neba, dođe čestitka Obame. Onog, američkog. Pa nema smisla da, kad je već čestitao, dozvoliti blamažu i iznositi stav saborske većine, kako je taj dan bez veze. Uz to, Amerikanci imaju tradiciju vješanja zastava po domovima, a naši Hrvati samo kad dobiju braniteljsku mirovinu ili im kćer i sina u državnu službu zaposli stranka. Tako da i taj argument nije baš dobro prošao unutar koalicije, pa je odlučeno, kako ne bi bilo smisla, da sad, uz sva poskupljenja još ukidamo i blagdane. Kad skoči BDP, narod će se sam odricati Domovine i Crkve. Anketa, koju je proveo jedan portal govori o 68% anketiranih koji ne bi da političari idu na misu zbog protokola, već zbog iskazivanja vjere, a 32% da bi ipak trebali. Čini mi se to zavrzlamom, kao ono „Caru carevo, a Bogu Božje“. Nismo na čisto, međutim, što je čije, zato i toliko problema.
Poučen iskustvom, Josipović je odmah poslije mise priredio nagrade za zaslužne tijekom protekle godine. To su oni tradicionalni nazivi, lenta sa ovim i onim, pa pleter od ovoga i onoga…čim su nagrade podijeljene, pristupilo se glazbenom dijelu. Tko kaže da Josipović nije mudar. Nitko nije smio izaći iz dvorane prije kraja, jer su zaštitari branili. Tako su svi slušali splet klasičnih dijela u trajanju od 40-tak minuta. Sam Josipović je platio koncert, zapravo je častio, a onda je platio i ZAMP-u, po kvadratu, jednokratno. Malo je žmignuo, jer znaju ti agenti, pandan Pinkertonovih, da će ionako morati vratiti dio idejnom začetniku. Nije ideja bez veze, ona je najvažnija.
Na kraju koncerta, primale su se prijave za skok u vis. Čak je i ozlijeđena Blanka Vlašić pokazala izrazitu nervozu prije ovog natjecanja, pa je poslala službenu ispriku. Prijavili su se Milanović, Čačić, Jakovčić i Karamarko.
Po prijavi, pristupilo se dogovoru oko pravila. Naravno da je bio potreban konsenzus i nacionalno jedinstvo, ali nisu baš uspjeli. Nakon dugo vijećanja, odlučeno je da će svaki natjecatelj sam birati visinu letvice i način „napada“ na nju, pa će nakon održanog natjecanja osnovati zajedničko saborsko povjerenstvo, koje će utvrditi pobjednika. Za čelnika povjerenstva, kao najobjektivniji političar u Hrvata i predsjednik Antikorupcijskog vijeća, odabran je Šeks. Milanović je očito računao da će ljuti Šeks namjerno biti fer i korektan, pogotovo što baš ne voli Karamarka.
Stigli oni na bojišnicu, zagrijavali se, skinuli u trikoe, vježbali zalete i premete…čast kao prvi skakač imao je premijer, na sam Dan državnosti. Postavi on letvicu visoko, visoko. Gleda on, neće moći preskočiti, pa obavi par razgovora i odnekud dovuku Mirelu Holy. Postavi on nju ispod letvice, pa izmjeri po njenoj visini, malo ispod, da se ne može provući. Kad su izmjerili, brzo je uklone, da se ne bi počupala sa Čačićem. Čačić je legao na zemlju, pa su visinu letvice mjerili po njegovom stomaku. Nakon što je procijenio situaciju, prozbori novinarima: „Šta vi mislite, da sam ja glup?“ Jakovčić je dugo promatrao što njegovi koalicijski partneri rade, pa je, kao i inače, vrlo nerealno postavio letvicu na visinu rekorda Sergeja Bubke. Osokoljen saznanjem da neće biti doping kontrole, odlučio je za potrebe natjecanja odustati od kokainske kure, pa prijeći na LSD. Dobro je zapamtio iskustva svojih stranačkih kolega, koji su pod tim sredstvom letjeli kao ptice. Odlučio je riskirati za dobar rezultat, jer mu odnedavno ne ide baš u koaliciji.
Karamarko je dugo razgovarao sa tajnikom stranke. Ovo je bilo prvo natjecanje nakon inauguracije, pa je odlučio pobijediti. Prvo su iskopali rupu, vrlo duboko, govorimo o nekoliko metara. Onda su preko rupe postavili letvicu, koja je, praktično, bila na priličnoj visini. Bager je došao do vode, za Boga miloga. Zaleti se Karamarko i hop…preskoči. O nalazima povjerenstva i pobjedniku ovog natjecanja čitajte u dnevnom tisku.

Više puta sam pogledao finale olimpijskog, košarkaškog turnira iz '92, nego Rio Bravo. Ipak, iznenadilo me i podsjetilo jučer, ono polufinale, kad su Rusi bili ZND, a zastava im olimpijski krugovi. Sjetio sam se zašto sam ugasio TV minutu i po prije kraja te utakmice, pa tek sutra saznao da smo u finalu. Podsjetio sam se koliko nam je vrijedio Dražen, koliko su dobri bili Kukoč i Rađa, kako su korisni bili Cvjetičanin, Peras i Komazec…
Danas možda te utakmice gledam drugim očima. Opet se naježim, ali i naljutim. Sjećam se da sam dvije i po godine štedio da kupim najkice, one crne, s bijelim znakom, visoke. Toliko sam ih volio, da sam ih lijepio i krpao, do iznemoglosti. Praznovjerno od mene, ali sam u njima odigrao najbolje tekme u svom životu. Dok ih nisam prerastao.
Ugledam na snimci mlađeg Skansija i onog Arapovića, jučer i danas neke, kao političare. Shvatim da je jedan dospio u Sabor, jer je uspio ubaciti vodeći koš protiv Amerikanaca, usput, najvećeg tima koji je hodao zemljom, svih vremena. I da je drugi danas pomoćnik ministra obrazovanja, namjerno ne spominjem sporta, jer i to o nečemu govori. Govori da ministarstva i Vladu, državu u cijelosti vode obični mediokriteti, kako često spominje Pavuna. Nisam ljubitelj Pavune, ali tu je u pravu. Zadivljujuće je kako mi redovito možemo samo odabrati krivo, loše, pogrešno, prosječno…Umjesto da za ministra obrazovanja dođe čovjek iz sustava, i pomoćnik mu, a neki tamo uredski miševi vode računa o sporednim stvarima, kao što je sport, mi obrnemo. Skansi nije dobio znanjem polufinale, već sretno i spretno, kako samo mi to možemo. Ministar uopće ne zna što bi i kako bi unaprijedio obrazovanje, osim sretno i spretno. Možda je zato odabrao Skansija.
Mi zaista nemamo znanja, a onda počne nedostajati i volja, dočim presudno su ljudi koji upravljaju procesima, da nešto pobogu promijenimo. Tobožnja granica od 21 milijarde i 600 milijuna za plaće u državnoj službi je smijurija. Za to sam da zaokružimo na 20 milijardi, ali da ti mediokriteti konačno izađu s nekim ciljem, pa barem i dnom koje trebamo dotaknuti. Ovako, prešutno šutjeti na milijarde koje se gube u korupciji, a bacati kost između realnog i onog sektora koji parazitira na onom prvom, neprocjenjivo.
Ako se 250 milijuna krade na putnom trošku, a tvrde da to znaju, vrati s kamatama. Ako se milijarda ubaci u kojekakve udruge koje samo što ne štite prava malaričnih komaraca, kakvu promjenu očekivati? Ako se zna da je ukupna javna nabava države i regionalne samouprave krađa između 40 i 80% sredstava koji su predviđeni troškovnicima…o čemu mi pričamo.
Pričamo o nesposobnom premijeru koji podiže moral svojih podanika dijeleći im besplatne lekcije iz latinskih dicti i američkog mudroslovlja, koji je svoj mandat odlučio provesti pod krilaticom „Tko ne radi, ne griješi“. Pričamo o Čačiću, koji nije znao gospodariti svojim firmama, sada će kao znati s državnom imovinom. Pričamo o Pusićki, koja nije u stanju održati ništa na nivou, a kamo sreće ugled RH u svijetu. Pričamo o predsjedniku, koji je poznatiji po štedionicama i po ZAMP-u, nego po svojoj pravednosti, koji svoj položaj koristi da po Europi izvode njegova osrednja djela i kao, time pronosi glas o domovini. Pričamo o lopovima, bivšim i sadašnjim, koji ne namjeravaju vratiti ono što su ukrali, već uporno vole svoju domovinu. Pričamo o gradonačelniku, teologu, koji krade iz fonda za ljetovanje djece slabog imovnog stanja, a da je još veća stvar, cijeli projekt uglavnom financira Bandić…
Još samo neko iz mase treba uzviknuti: Mi smo jedina reprezentacija koju su Amerikanci pobijedili sa samo 33 razlike. I jedina koja je utrpala Dream teamu 85. Svi ostali su gori od nas!

Zaista sumnjam da će i ova garnitura „vlasti“ promijeniti nešto. Potajno sam se nadao, iako znam da su u suštini svi isti. Mislio sam da će doći do nekog gospodskog prevrata, da će nekim ljudima biti ispod časti ponavljati greške prethodnika, da ne govorimo o moralu. Pojam „Hrvat katolik“ koji se često poistovjećivao s HDZ-om, konačno bi mogao biti demistificiran i bačen u povijest. Zamalo pa će te dvije riječi biti nespojive. Iako su proizašle iz tvornice lijevih medija, koji su tako nastojali poniziti trojstvo na kojima je nastala RH- Nacija, Crkva i HDZ. Tim redom, po važnosti poslagano.
Najjednostavnije je bilo povezati HDZ s pljačkom, pa da se kao virus zaraze i ostala dva pojma. Crkvi je bilo lako prigovarati zbog materijalnih dobara koje država „vraća“, uz to i sredstva iz proračuna, pa vjeronauk…pa malo pedofilije…sve ono što su bezuspješno pokušavali pola stoljeća, sada im se čini tako na dohvat ruke. Da ih vidi pokojni Tito, možda bi se ponosio, ili bi ih dao pogubiti, tko zna. Nacija je ionako podijeljena na dobre i loše, ovisi o godini berbe.
Postoji teza, koju ponavlja onaj Slavko, kojega se pita prije predsjednika i premijera, što misli o svemu u Hrvatskoj, kako je za sve zlo današnje krize u Hrvatskoj poteklo iz krila F. Tuđmana. Bazira on to na činjenici kako je Frenki bio dobar general, uz pokoji razumljivi promašaj, ali nije bio nikakav demokrat. Pogotovo nije bio nikakav gospodarski stručnjak, pa sve zlo krađe datira iz njegovog doba. Još kad se zbroji s ekipom iz zatvora, prvim pomoćnicima, pizza majstorima i šoferima, pa nije moglo drugačije ni završiti.
Ipak Goldstein je propustio, uz sve pametne izjave, spomenuti i jednu činjenicu koju bi morao uvažiti. Današnja populacija većinom „datira“ iz komunizma. Tuđman je dijete komunizma, pa vjerujem zato nije htio SDP-ovog gradonačelnika u Zagrebu. Zato nije dao da u prvenstvu pobijedi Rijeka, i zato nije htio muslimanku za missicu…ili je to bio Šušak? Kako da sve zlo počinje baš devedesetih? Zar se mentalitet ne gradi duže? Dragi Slavko, mi smo kontaminirani pogledom i odnosom na državu kako smo odgajani u komunizmu. Otud krnji nacionalizam, koji kipi na nogometnoj utakmici, ali se do poda naguzi oko „nacionalnih interesa“. Otud odnos prema državi koju treba zaj…, a ne platiti porez. Otud pošteni lopovi koji kradu ono što je ničije, tj. državno. Time su godinama bili ugledni građani društva, samo što se u međuvremenu drastično promijenio iznos koji smatramo dopuštenim ukrasti, i broj onih koji objektivno mogu toliko masovno, a da još uvijek ostanu ugledni. Kao što se tada smatrao simpatičnim onaj koji bi završio u zatvoru zbog bilo čega, tako se i danas gleda sa simpatijom na kriminalce koje uhiti „država“. Još ako su „poduzetnici“, onda možda i s odobrenjem zavapimo, ali ne toliko zbog pravde, već neke ljubomorne misli, i zavisti, na njihovu „hrabrost“…
Sve su to sinovi i kćeri komunizma, koji su svoju djecu školovali prvo da je „to sve naše“, a onda da uzmu koliko im treba. Nismo svi isti, neko se zadovolji s malo, a kad vidi da drugi uzimaju više…gdje je tu kraj.
Zato imamo danas političku bezvoljnost, pa čak i kod tzv. gospode koja su svjesna u kakvom društvu žive, i znaju zašto nisu prije htjeli na vlast. Ni danas ni sutra oni nisu sposobni promijeniti situaciju, jer su zaraženi, kontaminirani križanjem između ideje i pragmatizma. Uvijek se u toj situaciji rodi govno.
Zato danas jest ovako. U koju god košnicu dirneš, zuji. Ne postoji konsenzus oko ničega, osim da se ništa ne smije dirati.
Za Boga miloga, pa dovoljna je exelova tablica naših poreznih obveznika da riješi krizu u zemlji. Međutim, ne. Onda ne diraj biračke popise, stečena prava, dvojno državljanstvo, udruge, branitelje, umirovljenike, doktore, željezničare, profesore…a za to vrijeme svi kradu. Od prvog do zadnjeg.
Čudi me kako Čačić može šutjeti na ovo s Ljubljanskom bankom. Možda ne želi da mu i tamo zabrane vožnju! Takav elokventni stručnjak, prava je šteta što nas ne obogati svojim mišljenjem. Usput, to njegovo ponašanje, to je s namjerom, iako nisam baš siguran da će uspjeti ta obrnuta psihologija, gđo Mamić.

Ima li netko da nije komentirao Pupovca? Ako nije, sigurno hoće. Čak mislim da će tema prve školske zadaće iz hrvatskog jezika na području pola Hrvatske biti lik i djelo Milorada Pupovca. Umjesto da se svađaju partizani i ustaše, na što smo navikli, sad su se počeli klati i jugonostalgičari. Taj pokret, koji je poniknuo i u hrvatskom, a više u srpskom rodu, svojevremeno je tretiran kao protuhrvatski. Tako je i Pupovac htio da sve ostane kao i do „demokratskih promjena“. Iz tog pokreta razvile su se i pobunjeničke snage koje su rušile Hrvatsku jer su osim dušom i tijelom htjeli ostati u Jugi i teritorijem.
Danas, kada Josipović, također jugonostalgičar, napada drugoga, dojučerašnjeg prijatelja, zbog novca, i oduzima mu ono što je Pupovac patentirao: lojalan Srbin s jokerom „ima plašenja“, svi se čude od kada je naš predsjednik tako žustar. Maksima „svoje ne damo, tuđe nam se sviđa“ opet je na sceni. Predsjednik smjenjuje srpskog predstavnika svojom voljom, pa se čini da je Pupovcu odzvonilo.
Dvije stvari su zanimljive: kako je svojevremeno Josipović uopće bio dovoljno utjecajan da smijeni urednika Novosti zbog „Oba su pala“ (vrlo mi simpatičan hedlajn, bez obzira na temu) i kako je baš siguran da je Pupovac izvor napisanog o ZAMP-u? Očito da se predobro znaju, a nije prvi puta da prijateljstva pucaju zbog love. Sad, možda se zapovjednik vojske osjećao povrijeđen što godinama nisu ulagali u vojnu opremu, već u lopovluk, pa oprema više neće da leti? Ili je to nabrekla nacionalistička bora na licu inače staloženog predsjednika, tko zna. Zna se da je za reizbor bitna potpora i desnih i lijevih, pa nije čudo što se ponekad nakesi i na desni obraz.

Još sam poslije parlamentarnih izbora primijetio da će Pupovac postati nebitan. Logično je bilo da nova vlast neće trebati lojalnog Srbina, jer u parlamentu ne trebaju njihov glas, tek zbog šminke. Sanader je trebao. Milanović ne treba. Pupovca sada, za pravo, ne treba nitko. Stoga mi je i više nego sumnjiva ova prepiska i medijska bura između Josipovića i Pupovca. Činjenica je samo da je za političara bitno da ga se spominje, ne toliko da je spomen pozitivan. Pad rejtinga je prividna smrt, anonimnost pakao. Neću puno o Pupovcu jer smatram da je cijela priča konstrukcija, kako bi on ponovno postao potreban. Kad biraš, biraš manje zlo, a odnekud su se svi složili da je Pupovac manje zlo, osim ZAMP-ovca. Čak ga i desni dižu u visine, potvrđujući neizravno ispravnim njegov stav o Oluji i nedolasku (koji gaf), a ljevica se s njime tobože svađa, jer im ne treba zabadalo koje hoće sve da zna. Običan spin dvojice prijatelja, jugonostalgičara, što postaje super popularno, ili barem opet manje zlo od rastućeg četništva. Nemojte se začuditi ako Pupovac opet dobije kakvu donaciju iz proračuna, jer skoro računam da će iznova biti prepoznat od tog istog Josipovića kao legitiman srpski predstavnik. Na žalost će mnogi žaliti što su stali na Pupovčevu stranu, ne bi li tako „spakovali“ Josipoviću. Razlika je u tome što će se Srbi međusobno pomiriti iz interesa, a dvije hrvatske – komunistička zmija i ustaška guja jedna drugoj zauvijek vrebaju rep.
Na kraju krajeva dobro zaključuju svi oni koji u cijeloj priči vide novac. Uvijek i u svemu je tako.
Postavljanje kadrova po političkoj liniji nije ništa novo. Ipak, mnogi su danas skloni poistovjetiti tu praksu sa HDZ-om. Istina, nakon '90-te, oštro, ali i prividno su micani ljudi koji se nisu slagali sa „hrvatskim interesima“. Sad bi se dalo raspravljati o tim interesima i jesu li oni zaista hrvatski. Tada se to čak činilo opravdano, obzirom na mladost države. Iz današnje perspektive zaključujem da se dijelom trebalo utažiti osvetničku glad za sve ono što su komunisti učinili tijekom 50 godina. Vidimo da su tada na vlast došli kriminalci. Oni koji su prešli iz komunista i zadržali praksu partijskog kadroviranja, jer drugačije im nitko nije ni pokazao. Danas kada su na vlasti „opet“ komunisti, nastavljaju tamo gdje su stali. Pomalo zbunjuje, ali ne samo deklarativno, već i stvarno je to sve ista banda.

Postoji i pokemon, imena Exyu, ili se bar tako izgovara. Napada on grebanjem i nekim zmajevim udarcem, a evoluira kao i svi ostali pokemoni, ako se dobro i jako bori, i ako ga njegov duhovni vođa voli i vodi kako spada. Vjerujem da dobar dio građana RH voli i razumije pokemone. Volimo mi i novinare, čak i one koji nemaju blage veze o poslu kojim se bave. Pokemoni tako očito imaju puno veze s novinarima.
U strašnom dvoboju, pokemonskom, jedna od tema bijaše i Vesna Pusić. Uz silu napada i prevrata, zaključiše pokemoni kako je upravo Pusićka umalo jedina političarka u Hrvata koja je ugodnija i bolja kao osoba privatno, nego što se prikazuje u javnosti. Odahnuo sam, zaista. Prava je sreća što postoje ljudi koji su u dubini duše dobri, ali javno pokazuju drugo lice. Čak sam uvjerenja da je i Čačić takav, jer je teško za pretpostaviti da možeš privatno biti veći seronja od onoga što pokazuje javno. Time sam srušio prvu pokemonsku tezu. Nisu tu stali. Izjava kao je Pusić popularnija vani, dakle u inozemstvu, nego u domovini – i da je to logično, jer ona vani razgovara sa sebi ravnima, intelektualcima, koji su kao i ona rođeni biti ministri vanjskih poslova. Da, i da u Hrvatskoj ona nije popularna jer uglavnom naš puk čine seljačine koje ne razumiju višu razinu komunikacije koju koriste „takvi“, kao da je riječ o visokofrekventnim guslanjima kitova ili delfina, a mi, drugi, obični, ne kontamo te više nacionalne interese koje ona čuva skrivenim u superegu i prezentira ih skvičanjem pred kamerama, što je našem uhu skriveno. Oni kojima je dano, razumiju.
Kako ne bi priča završila samo na tome, povela se rasprava i o ulasku u EU. Nije to klasika šbbkbb, već prava pravcata apologija svih onih koji su htjeli u EU ući kao konfederacija bivše Juge. Naravno da su protiv takvog načina najveći protivnici bili Hrvati, pa se čovjek zapita, treba li nam uopće borbe pokemona, kad unaprijed znamo ishod. Ne treba ni pitati tko je tim Raketa? Tuđman i ekipa, do dana današnjeg ustaška zmija Arbok i Mjaut Karamarko.
Jasno da su se stekli uvjeti za takav pokemonski boj, od kada je na vlasti socijal demokracija, ona koja apriori brani sve pokemone koji su godinama bili potlačeni nacionalističkim ispadima vrlo napasnih, onih drugih, pokemona zločinaca. Kako bi samo bilo lijepo da smo već u EU, kao konfederacija, pa da ostalim slinavcima objasnimo koje sve prednosti nosi monetarna unija i jača centralizacija oko Beograda, Brisela, Zagreba…davno bi mi postali glavne face, samo da slušamo srce pokemona kako kuca.
Pokojni predsjednik Sabora kao posljednju želju želio je katolički pokop. Dok vjernici tu gestu doživljavaju kao nešto vrlo ispravno, nisam siguran da je na dvolist Josipović – Milanović to isto tako pozitivno djelovalo. Zašto ne, neka ostane za neku drugu priliku. Predsjednik je zapovjedio da ZAMP mora pokrenuti kampanju pranja i izbjeljivanja vrlo ružne slike o njemu. Ta autorska prava mu kvare rejting, pa sad svakodnevno možemo čuti kako znani i manje znani pjevači i pjevačice kukaju, kako im je jedina nada za život dostojan čovjeka upravo ta naknada, koju građani i vlasnici svih javnih prostora od tada uplaćuju s velikom dozom empatije. Zar da gladuju toliki umjetnici, koji nas uveseljavaju u ovim turobnim vremenima? Trebalo bi povećati naknadu za te gladne kompozitore i izvođače, a još smanjiti plaće učiteljima i policajcima, jer oni nas uopće ne vesele. Dapače, kad se sjetimo da učitelji redovito dobivaju plaće, obuzme nas bijes. Neka i oni vide kako je pjevačima i kompozitorima, kad moraju moljakati da im se isplati vikend gaža. Ako može na ruke, jer u protivnom neće imati za kruh. Dobro što se naš predsjednik zauzeo, trebao bi još i više, pravna država i pravednost na prvom mjestu.
Sulejman mi bijaše taman lik. Tek sad, od kad uz svoje žene seriju prate i intelektualci, visoko izobraženi građani našeg društva, Turci postaju omiljena nacija. Sultan je dobar, a raja ne valja. Uz Pupovca i Sanadera bi trebalo još kojeg kriminalca nabiti na medijski kolac, bez obzira na razlog. Njih, jer se oni znaju snaći. Nije fer ministre, jer su oni jadni još nespremni. Biti će. Samo me zanima koja Hurem će biti dežurni krivac kad u haremu pukne.

Slučaj Aleksandre Ljube, bivše glasnogovornice MUP-a, postao je po meni veći skandal od onog „Nadzora“ ili kako si maši moljci vole tepati - Vodenvratima. Žena je kolegicu i djecu povela na odmor, na trošak poreznih obveznika. Nije ne bitno što je tako obitelj sklonila od zlostavljača. Koristila je svoj položaj i moć da ukrade, iz očiju uplašene djece!?
Ponekad se gđica. Pravda na naš način najlakše opisuje kao slijepa, ali se nemalo dogodi da je i kurva. Glasnogovornica je pogriješila, ok, platila je trošak, ok, kazni ju interno, uzmi od plaće, ok, ali kazna zatvora bilo to uvjetno ili bezuvjetno…ma to smrdi do neba, pa koga vi gospodo zaj…?
Eto recimo ministra uprave Bauka. Mislite vi da taj mladić, inače sa Brača, nikada u svom životu, ma koliko bio štedljiv i pošten, nije ispisao putni račun za kući, a ipak ostao u Zagrebu i tako oštetio proračun? Imate li dokaza da je i jedan zastupnik baš uvijek pošten kada koristi sva ona prava koja mu se nude, a za koja običan čovjek nije ni čuo, ili bi se ispovraćao kada bi čuo da postoje? Trebamo li u zakonima voditi računa o iznosu, ili o principu? Čini mi se da ministar pravde, inače čovjek čije ime me asocira na nekog mitskog junaka (Orsat) neće biti zapamćen po ničem bitnom, osim da je dilere ispred škole potjerao do ulaznih vrata dvorišta sa 9,9 grama.
Tako nam bivša glasnogovornica ostade ostala bez posla, ne bi li kojim slučajem ponovila kazneno djelo. Pošteno. Ne želim sada ulaziti u državna poduzeća i pronicati njihovu socijalnu i društvenu osjetljivost, ali me ovaj slučaj asocira na protokol Predsjednika.
Koliko je puta predsjednik svojim prijateljima omogućio da ljetuju na račun gladne djece na proračunu? Sjećam se ne mali broj puta korištenja čitavih otoka, pod krinkom nacionalnog interesa i ugleda RH. Zašto to može predsjednik, a supsidijarno ne može jedna žena, svatko u svom rangu? Možda vrijedi ona, gdje bi stigli, kada bi svi…gospodo, pa zato nam i je ovako, što svi! Samo, za početi mijenjati navike, mora pasti krupna riba, a ne šiljiti zob na nekom tko smeta, ili ima duži jezik, ili zna puno, pa ju treba maknuti. Jadno. Šerbedžija ili Jolie, birajte, samo sumnjam da su u takvoj financijskoj situaciji te nisu u mogućnosti platiti ljetovanje. Ili zastupnici koji pored svojih solidnih prava i primanja ljetuju poštujući zakon i obvezno uplate onu rentu od 7 kn po danu. Sve ostalo – neprocjenjivo.
Ovakvih primjera ima bezbroj. Hrvatskoj treba, kako bi to učtivi premijer rekao, neki Deus ex machina, koji bi možda po slučajnom uzorku provodio pravdu. U protivnom, došli bi do otkrivanja masovnog prakticiranja silovanja pravde, koja uz sve slijepo na sebi, ne sluša tko ju siluje, već prati medije, pa prokazuje i progoni one koji više nisu nikom potrebni.
Propadaju optužnice jer policajci prodaju informacije. Svaki grad bi na piji mogao imati zakupljeni prostor s informativnim pultom, na kojem bi se mogla dobiti, za male novce, pravovremena obavijest jeste li u istrazi ili niste. Za sada se to obavlja po kafićima i restoranima. Male poslove odrade mali, velike veliki.
Polančec guli što je svom selu osvijetlio igralište. Sve ono ostalo je u sivoj zoni, pa mu nisu uspjeli spakirati. Očito da je taj Polančec bio po nečemu različit od drugih, pa je ovako završio. Grijeh bi bio pomisliti da je on jedini poštenjačina, a svi ostali lopovi, ali me ta misao cijelo vrijeme muči. Nije on te reflektore platio iz svog džepa, ok. Na njegovu žalost, ne znam ni jednog političara koji je svojim utjecajem učinio bilo što, a da je to učinio svojim vlastitim novcem. Sve je to lova iz proračuna, ovih ili onih. Kako razlikovati dobre od loših? Nikako, svi su isti, sve je samo stvar tajminga.
Očito da dolazi do zatopljenja između Hrvatske i Srbije, točnije dva predsjednika. Nitko se na nikoga ne ljuti, pogotovo što je Clintonica bila u regiji, pa objasnila tko je sidro, a tko voza jahte po čijem moru. Konačno, pozvala je narode i narodnosti na „pravu privatizaciju“ što je termin koji zbunjuje i puk i politiku, jer su u nas svi uvjereni da dosadašnja privatizacija ne može biti bolja. Očito očekuje državna tajnica da se proda i ono što je ostalo, ponajprije misli na vodu, zemlju i zrak, pa da više s tim završimo. Posebno mi je drago što je našla sebi ravnu, gđu. Pusić. Blago nama.

Kada svatko radi svoj posao, odgovorno i zrelo, nema velikog mjesta pogrešci. To se ne bi moglo reći za leglo neradnika kao što je HRT. Ostavština je to bivše države, u punom smislu te riječi. Glupo je nabrajati zašto i što ne štima, ali je činjenica kako današnjem stanju pogoduje niz činjenica.
Kao i u politici, desetljećima nije bilo u interesu obaviti čistku. Ne prizivam tu lustraciju, već zdravo pospremanje kuće. Kadrovi koji su vodili i vode glavnu riječ, mahom su na posao došli s fakulteta, upitne sposobnosti, ali zato čiste podobnosti. Ne vrijedi nabrajati sinove i kćeri glasovitih roditelja koji su svojim ponašanjem od malih nogu pucali na medije, ili su izrazili želju postati novinarima. Nije bilo smisla poslati ih u privatne novinske kuće, jer im je opstojnost oduvijek bila upitna, pa niti u neki oblik novonastalih TV-a , bez obzira na jaku povezanost politike i tzv. privatnog medijskog poduzetništva. Čak i tamo si morao zadovoljavati neke osnovne kriterije, pa ako već nisu bili zgodni, trebali su imati bar malo pameti. U sudaru sa realnošću, jedina opcija je bio HRT, kuća u kojoj si mogao računati na sigurnu plaću, malo rada, osigurane dolazne prihode iz pretplate i ravnotežu naših i njihovih koja garantira mir i stabilnost. Nije i neće tako skoro biti kopanja po nakupljenom talogu, jer bi svašta isplivalo.
Tako su na odgovornim mjestima, često samo nominalno, vršene smjene, a da u osnovici cilj svake uprave bijaše ostati sluga vlasti. Oni koji bi na kratko došli u nemilost vlasti, ubrzo bi dočekali njezinu smjenu, pa se slavodobitno vratili na još bolje mjesto, kao tobožnje žrtve onih prije. Dalo je to naslutiti da javni servis kao što je HRT nikada i ništa ne radi kako valja.
Najnoviji primjer gosta u Nu2 imenovanog kao financijskog stručnjaka, a u biti čovjeka s vrlo skromnom izobrazbom, razotkrio je princip funkcioniranja našeg društva. Umjesto da Stanković prije svake emisije napravi domaću zadaću, pa svoga gosta provjeri, napravljen je gaf koji je vrijedan otkaza. Ne učini on to uvijek, neki mu se više sviđaju, pa ih počasti zanimanjem. Ovako zaključujem kako Stankovića uopće nije briga za krizu, jer on niti zna niti želi da zna. Treba ga smijeniti. Ne zato što se netko nekom ne sviđa, već jednostavno što svojim ne radom dokazuje i pokazuje loš primjer, pa ako već kroz godine nije skupio dovoljno političkih protivnika, koji ga se boje smijeniti zbog nacionalnosti, sada je to opravdano zbog nestručnosti. Nije cilj otjerati Acu, već pokazati što se dogodi kad radiš javašluk.
Na žalost, i ovo će ostati samo na šali, kako je netko negdje propustio učiniti nešto. Čak se može braniti i glupošću, pa pokušati opravdati propust tobožnjom željom da ponekad ugosti i anonimce, ali zaboga, zar su i svemirci bolji tumači financijske krize od visokopozicioniranih stručnjaka?
Zašto nije novog guvernera HNB-a ugostio dva put, ako mu je malo jednom?
Preporučam mu da od ove emisije redovito ugosti obične građane, jer oni od njega bolje percipiraju stvarnost. Bolje prodavačica iz trgovačkog centra da objasni rad nedjeljom, ili radnik iz Gredelja kvalitetu domaćih vlakova, ili umirovljenik način kako on pažljivo priprema proračun svaki mjesec, bez mogućnosti rebalansa. Možda bi Aco shvatio u tom svom nad novinarskom umu kako se za svaki posao treba pripremiti, pa čak onaj koji ni u snu ne možeš izgubiti, pogotovo ako ti leđa čuvaju sva moguća strana veleposlanstva

Govno uvijek ispliva. U rangu narodne izreke, malo vulgarno. Tako je i s političarima koji su neuništivi, uvijek isplivaju. Za sva uređenja i društva – oni, univerzalni, sveznajući, isplivaju.
Tako je i s mladeži pripadajućih im partija. Postoji vrijeme mirovanja, kada mladež ispija kavice. Netko možda i studira, ali ne uči, jer to nipošto nije jamac dobrog zapošljavanja i karijere. Važnije je biti dobar s ovim ili onim, visokopozicioniranim kumom, ili biti primijećen inicijativom, čime bi se izdigao od onih već plivajućih. Tko tako ne uspije, onda neka dođe iz dobre, partijske obitelji, s dobrim pedigreom. Sve ostalo je malo nategnuto i za scenarij nove nemoguće misije.
Postoji razlika između mladeži nekoć i sad. Oni koji su nekada bili pioniri, pa omladinci, u velikom broju još uvijek znaju znanje i umjesto da isplivavaju povremeno, oni su se skorili na površini. Pomisli čovjek da bi po takvoj čvrstoj podlozi mogao hodati, ali bi se grdno zaj…kad bi probao. Ipak je to samo skoreno govno. Bez obzira na ovu opservaciju, kladim se da bi Zoka bio samo takav predsjednik mladeži svoje stranke. Čak bi bez pardona smišljao parole protiv mračnih sila s onu stranu. Kako ga je imenovao pokojni Račan, a to je bilo davno, čini se da struktura SDP-ovih članova polako gubi na kvaliteti, iako su se godinama hvalili visokoobrazovanim kadrom, koji je, gle čuda, izronio iz bivšeg sistema. Bijes Prvi i ostali komediografi, saznalo se poslije, bili su nekoć omladinci, nedovoljno afirmirani i shvaćeni, sada opet na početku svojih mladih karijera. Sve njih nužda je tjerala na stvaranje. Danas kada su jednako mladi, ali na drugoj strani rijeke, kao da ih je napustio stvaralački duh kritike, da ne spominjem samokritiku. Tako je zaista naša sva mladež podvojena.
Eto recimo ovih HDZ-ovaca, mladunaca. Dobra ideja, dres nacionalne vrste s brojem nezaposlenih na leđima i premijerovim imenom. Nekoć bi, da je Fimi Medie, dres bio sav u modi, kao haljina one Hamiltonove pjevačice (sva u diodama i na twitu), pa bi Barišić još inzistirao da su spojeni na HZZ, i u realnom vremenu da se na displeju čitaju stvarni podaci o nezaposlenima – novac nije nikada bio problem. Da novca i Barišića više nema, svjedoče i samo inicijali Z.M. A tko bi to mogao biti? Čovjek bi od mladeži najjače oporbene stranke očekivao više, barem prezime da se nekako uguralo, ako već ime nije važno. Nekoć su se i tuneli farbali po par puta tragom, a sad i prokleti marker šteka.
I pecali na trgu mladi iz HDZ-a, koje vodi mladac od čitavih 28 godina, ministre koji bi potpisali dres. Eto i po tome se može odrediti tko koliko u našoj Vladi vrijedi. Naiđe Fred, potpiše k'o '91, bez razmišljanja. (to su i očekivali HDZ-ovci, jer su na tu foru i došli na vlast prvi puta) Naiđe Pusićka, sva iskusna, i gledaš, pa slušaš, sve ona neće, pa neće, kao da ima intuiciju da će ju zavaljat, predosjeća žena mućku…i potpiše. Eto što su ti žene u politici. Inače svaka čast, ali kad-tad nalete i potpišu.
Naiđe Maras, zadihan, crven, sve od silnih investicija i gospodarskih uspona. Pravi izdanak mladeži koja nije doživjela biti u omladini. Bez razmišljanja odbrusi kako se on napotpisivao svega i svačega, uglavnom nebitnog da bi se u Hrvata gospodarstvo maknulo iz minusa. Oprezan, boji se, jedva da bi potpisao narudžbu za wc papir u svoje ministarstvo, a na tako važnom i odgovornom mjestu. Žali Bože.
Od cijelog tog preformansa zaboli me uho. Eto ta naša besposlena mladež nema pametnijeg posla već muljati ministre. Još k tome sanjati da će jednog dana, kada se vlast promijeni, a hoće, jer opet policajci štrajkaju, Crkva se buni, socijala stenje, proračun puca…oni biti ti koje će sadašnji mladunci vlasti muljati i sprdati po trgu. Umjesto da smišljaju kako pomoći svom narodu, kojeg toliko vole, oni karijeru grade sprdajući druge. Nikad ništa novo na Balkanu.
Kad bolje razmislim i treba sprdati Milanovića, kad kao pravnik lupa gluposti. Dobro, nije on pravi pravnik, više onaj lažni, kad ni dana nije radio u „pravoj“ struci – nešto kao lažni branitelj s mirovinom. E taj Milanović potiče svećenike na kršenje ispovjedne tajne. On to doduše ne traži kad se zločin zaista dogodio ( po toj instrukciji radi i Bajić), već prije nego što se zločin dogodi. Ostaje za proniknuti u glave njega i onog još većeg pravnika – ministra pravde, kako takvu ispovjednu tajnu, i najavljeni zločin procesuirati. Očito da smo se sad već jako pogubili, čemu nasilje?

Koja je razlika između zastupnika kojeg bole prepone i premijera kojeg boli k…? Nikakva, pogotovo ako je kut gledanja samo bolesnik, tj. osoba koju nešto boli. Ipak, iz perspektive građana RH, razlika je ogromna i ponajprije se trebaju zabrinuti oni koje ne mori fizička bol, ali otkaz i neimaština izazvana godinama lopovluka bivše, i nezainteresiranošću i nemoći sadašnje vlasti. To je duševna bol, kad vidiš da nekoga doslovno boli neka stvar, i kada ti u facu kaže da tvoja sudbina nije njegov problem. A jest. Mora nečija biti, netko valjda prima plaću i za to?
Top tema Čačić. Na stranu sve njegove odlike i maniri, na stranu bahatost, arogancija i napuhanost koja graniči s perverzijom. Svi jučer i danas pokornički suosjećaju, kao ljudi, dok se kao političari vesele tuđoj nesreći. Žao mi je čovjeka, uvijek. Iako mi nije jasno zašto čovjek mora pokazati ljudsku crtu tek kad ga pogodi nesreća. Ne želim nikome zlo, baš zato ovu priču promatram u širem kontekstu. Sve u politici nije slučajno. Da je to napravio netko „običan“, ne bih se čudio presudi. Ipak, neke naznake i praksa u Mađi, govore u prilog uvjetnoj osudi. Čak i prvostupanjska presuda ide u prilog tome. Nekako se iz cijele priče može zaključiti da je Čačić iznimka. Ne zbog toga što je političar, pa drugima treba biti primjer, već što se prema njemu sud ponio presedanom. U nas, sigurno bi bio uvjet. Tamo je dobio zatvora, možda malo, jer bi netko drugi dobio barem pet. Ipak se tu radi o dvoje mrtvih. Nikome ne želim zatvor, osim lopovima. Čudni su putovi Gospodnji.
Sumnjivo mi je to što baš Josipović prvi saznaje, a ne netko tko je optužen, i ima odvjetnika na čitanju presude. Nije stoga bezvezna rasprava u Saboru tko je i od koga trebao znati za presudu u Mađarskoj. Očekujem da bez obzira na težinu počinjenog djela, negdje u prikrajku traje politička igra. Nije Čačić bilo tko, bez obzira na sve. Otvara se prostor čudnom zaključku, da idemo tako daleko, pa spomenemo neku vrstu političkog progona. Prijetnje INA-MOL nisu bezazlene. I sama tužiteljica u slučaju Sanader tvrdi da je 10 mil eura sića u naftnom biznisu. A svi su alergični na spomen para. Pa po čemu bi Čačić bio iznimka, kao političar, ima pravo reći kao svi ostali političari na optuženičkoj klupi, da je ovo politička stvar. Zanima me tko je profitirao ovakvim razvojem događaja? Hrvatska? Sumnjam.
Još sam prije parlamentarnih izbora naglasio da je IDS najslabija karika koalicije. Skroz se HDSSB-u inputira kako na svađi kupi poene među glasačima, a sada će valjda nevjerni Tome shvatiti da to nije njihova izmišljotina, već patent izumljen za hrvatske potrebe u Istri. Razlika je doduše u proračunima, jer temeljem izdašnih prihoda od turizma, borba za vlast i inat nemaju isti predznak tamo i ovdje. Kajin, što na hebrejskom znači „steći“ pokušava postati prvi operativac, a ne više dežurni drugi lajavac, koji je često oporba i sam sebi. Tamošnji ljudi kažu, da se nije nakrao. Kao pragmatiku, smeta mu karijeri predbilježba na saborsku mirovinu. Kao osobi, isplivava ambicija biti konačno u izvršnoj vlasti. Iako je upućen u sve, u sve istarske privatizacije i probleme, iako je realan i često tako bolno zvuči, ovaj puta se prevario. Istri ne treba čovjek kao što je on. Istri treba Jakovčić i njegovi ljudi, zato što stvari rješavaju. Župan u Hrvatskoj teško može postati osoba koja živi u oblacima, već s obje noge mora stajati na zemlji. Izvršna vlast, pa makar u lokalnim okvirima, treba čovjeka operativca, a ne da ih komplicira. Predmnijevam Kajinov kraj, makar ga IDS podržao, u što sumnjam. Ako ide sam, što je vjerojatno, doživjeti će dobar rezultat, ali ipak poraz. Razlog su ljudi koji ga percipiraju kao čovjeka od riječi, ali ne djela. Desetljećima se u Hrvatskoj ne živi od riječi, već od rupa u zakonu. Barem je takva percepcija mnogih ljudi koji izlaze na izbore. Za neke ljude jednostavno nije takav posao. Kako god bilo, Kajine zbogom, nisi ništa naučio u tolikim godinama bavljenja politikom i to je tvoj problem. Svima nama ostalima je problem što takvi principijelni ljudi nemaju prođu. Tapšanje po ramenima i podrška nisu isto što i zaokružiti ime i riskirati gubitak svega onoga što je bilo moguće do sada. Na žalost, jako smo daleko od realnosti, baš zbog toga što ju ne želimo prihvatiti. Kajine, zbogom.

Psiholozi uglavnom svijest odraslih ističu kao rezultat djetinjstva i razvoja. Psihijatri još dodaju neku traumu ili muku koju je dijete proživjelo i u njoj traže objašnjenje osobnosti. Pa usporedimo dva prvaka današnjih medija i njihove možebitne traume.
Eto, npr. Ivo dr. Sanader. Čovjek bi rekao izvan serijski političar, poliglot, ljubljeni vođa, autoritet, lik za kojim sline cure svim komunistima, potomcima onih nepismenih revolucionara iz NOB-a…baš taj dr. Ivo – lopov, da ne kažemo džepar, kleptoman. Što bi njemu takvom svemoćnom bio poriv da opustoši državnu blagajnu i pripadajuće joj firme? Odmah su psiholozi i psihijatri u koaliciji smislili ideju, kako je Ivo imao vrlo teško djetinjstvo. Čeznuo je za kockicom čokolade, što i nije tako teško za zamisliti. Kada se domogao pozornice, nikako nije mogao suspregnuti iskonsku potrebu namaknuti što više onoga što mu je u djetinjstvu tako falilo – novac. Žario je i palio, strašio i plašio, urlao i prijetio, ne bi li u skrivenom kutku svoga osobnog trojstva id, ega i superega, zadovoljio svoju djetinju maštariju – da ima sve što poželi.
Ako ovako promotrimo aktualnu sudbinu bivšeg nam premijera, pa tko ne bi s tužnim izrazom lica ganutljivo zavapio – pustite ga na miru, je… lovu, nek je glava na ramenima. Hmmm…
Drugi živopisan lik je ministar Jovanović. Upeli se doktori da i njemu pronađu dijagnozu. Pa što mu je da se skroz svađa sa Crkvom. Zna li on da mu preci i njemu slični nisu pola stoljeća uspjeli tu instituciju zatrti u špajz? Očito je i on zaključio da im je u prošlosti nedostajalo obrazovanja, pa je odlučio završiti pohod kojeg su započeli davno, ali oboružan i doktor. I tako Jovanović udario na temelje Crkve – obrazovanje. Zamislio je nove generacije, kad im već ne može omogućiti nastavna sredstva i pomagala, osposobiti da postanu liberalnog duha. Najbolje je to učiniti besplatno, pod krinkom zdravstvenog odgoja. I upravo u tom grmu leži zec, kako tvrde vrli psihijatri. Vjerojatno je Jovanović stekao kompleks od dvije stvari: Crkve i drkanja. Jednu je pokupio u obitelji, frustriran stalnim neuspjesima komunista u borbi protiv vjernika, a drugu u svojoj sobi moralnim nametnutim stavom da je drkanje grijeh. Odrasli čovjek može pokušati boriti se protiv kompleksa iz mladosti, i upravo se ovdje pokazala dubina traume. Kao i Sanader u društvu lopova, i Jovanović se bolje osjeća u društvu drkavaca i kojekakvih zajednica i udruga kojima treba pomoć od zlostavljača – bilo fizičkih ili psihičkih. Uporno na državnoj razini želi uspostaviti novi moralni poredak gdje drkanje oslobađa, pa bi time i njegova mladenačka bol isčeznula u gomili jednakih mu jedinki u kolektivu. Zaista je ta psihologija majka znanja, kad je već povijest zaboravna i nekorisna.
Još jedna činjenica, pomalo zaboravljena, neki dan zamijećena na HRT-u. Neki stari film, o partizanima, Dvornika i Buzančića sam prepoznao. U korist kompleksa negdašnjih komunista ide rečenica koji izgovara partizan skriven iza drveta. Žali se, jadan, kako puška ne pravi žuljeve, i sav shrvan, osjeća se beskorisnim za revoluciju sa tim svojim nježnim i intelektualnim rukama. Pljune on u svoje ruke, prokune svoje pretke, kud ga nisu rodili kao radnika, seljaka, nekoga tko radi, a ne onoga koji misli…pih, sranje.
Tako i današnji vladajući, nikako da potrefe treba li biti žuljav ili intelektualan. Taman izbace intelektualce iz svojih redova, ono fora postane biti realan sektor. Poslije drugog svjetskog su svi bili realan sektor, a patili su što nemaju ni osnovnu. Pa to se stvarno zove peh.

Kako bivša predsjednica Vlade komentira aferu primanja mita u nekoć njenom resoru branitelja i pripadajućeg (SDP-ovog) pomoćnika?
- „Osjećam se glupo…“ ( ovo treba shvatiti pjesnički )
Kako Darinko Kosor, čovjek bez funkcije, komentira buduću kandidaturu aktualnog ministra zdravlja za zagrebačkog gradonačelnika?
- „Ne može se sjediti na dvije stolice…“ ( misli valjda, ima nas koji bi sjedili bilo gdje)
Kako ministar Jovanović komentira božićnu propovijed kardinala Bozanića?
- „ Bozanić je ukrao Božić…“ ( Jovanović je prešutio da je on jedan od onih koji su ukrali božićnice )
Kako ministar Jakovina komentira prodaju svoje poljoprivredne apoteke?
- „Sad sam iskren…“ ( s 400 tisuća riješio deset puta veći dug, svaka čast )
Kako ministar zdravlja komentira aktualno stanje u zdravstvu?
- „Imamo tim, prvi imamo strategiju…“ ( nakon Nove godine bolnice ostaju bez lijekova, a novca ni za lijek )
Kako ministar graditeljstva komentira legalizaciju nelegalnih objekata i probleme građana s otplatom?
- „Nek plate prvu tisuću, ostalo na rate…“ ( kakav ministar, takva i otplata )
Kako korisnici droga komentiraju legalizaciju korištenja za vlastite potrebe?
- „Nadamo se i poticaju od države…“
Kako eskort dame komentiraju moguću legalizaciju prostitucije?
- „Nadamo se poticaju od države…“
Kako Milanović komentira ponoćku?
- „Bilo je dugo, ali izdržao sam“
Kako Antun Vrdoljak komentira svoj borbeni sektor?
- „HTV je bio i ostao borbeni sektor“
Kako lažni branitelji komentiraju objavu registra branitelja?
- „Konačno je zakon na našoj strani, sad smo čisti“
Kako HŽ komentira uloženih 700 milijuna kuna u prugu Rijeka – Zagreb?
- „Skratili smo putovanje za 15 min“
Kako brodograditelji komentiraju to što ne rade, a primaju plaću?
- „Za to smo se borili i borit ćemo se“
Kako don Grubišić komentira zdravstveni odgoj?
- „Ne mogu ga komentirati oni koji su se obvezali na celibat“
Kako Sanader komentira borbu protiv korupcije?
- „Psi laju, karavane prolaze“
Kako SDP komentira Bernardićevu poslušnost?
- „Mi su SDP-u dajemo priliku mladim ljudima…da lijepe plakate“

Đoni i ja. To bi bila parodija na film Marley i ja, jer bi po Štuliću svome psu dao ime. Samo moj Đoni ni po čemu nije sličan Marleyu. Dok žena i djeca plaču kad gledaju takve filmove, meni se oči rose iz drugih razloga.
Prvo mi je žao što ne poznam čovjeka koji živi od pisane riječi (ali baš samo od toga), pa makar on bio novinar i kolumnist. Smatram to utopijom. Zatim kuća u predgrađu, dva automobila, troje djece i još hiperaktivan pas i to sve od plaće novinara, ma daj…kapitalistička podvala. Još ljudski nastrojen urednik, ma daj...
Dok drugi plaču nad psećom sudbinom, ja očito nisam spreman bdjeti nad sobovskim truplom, već mi žao ljudskih sudbina.
Eto djece u S. Brodu. Bez obzira na stanje u socijalnoj službi, pa i u ministarstvu Milanke pl. Opačić, jasno mi je zašto se takve stvari događaju. Jednostavno nam nije stalo do ljudi, lakše je žaliti životinje. S tim u vezi i novi zakon o sprječavanju zlostavljanja životinja, i nastavnika u školi.
Treba li žaliti vlasnike kafića zbog fiskalizacije? Ne, jer im je PDV snižen za 15%, a skoro nitko nije spustio cijene. Štoviše, žale se da je i deset posto previše. Dodao bih, previše je i kuna, ako nisi naučio poštovati zakon. Smijali smo se Grcima, a kod kuće imamo Graecia Nigra. Jadni odvjetnici, i oni moraju prijaviti promet, to je nečuveno.
Izgleda da ćemo resetirati odnose sa Srbijom. To dugme mogu svojim ključevima, poput onih nuklearnih raketa iz hladnog rata, istodobno okrenuti Nikolić i Josipović. Zlo je što jedan drugom moraju okrenuti leđa, pa ključić u bravicu, e neš ti paradu od toga.
Predsjednik se još jako ljuti na Pupovca, pa nije htio doći na party SNV-a. Došao premijer, pa pokazao koliko poznaje liturgiju. Prvom prilikom na Vladi sjednicu počinje znakom križa i „Gospodin s Vama“, leže mu te takve sudbinske izreke. Gledajući ga, mislim da je angažirao pisara koji bilježi njegove bisere, pa ih poslije želi u miru čitati i diviti se sam sebi, ili ukoričiti…
Odatle problem u komunikaciji Crkve i Vlade. Premijer pomišlja da svoje govore proglasi vjerskom istinom, i to uvijek kad progovori, a Crkva pokušava trgovati brojem vjernika, pa se upinje proglasiti najbrojnijom udrugom. Krivo. Time se otvara prostor manipulacijama, kojekakvim anketama lažnog ishoda i plašenjem uskraćivanjem proračunskih prihoda. To nije dobar put.
Ministar Jovanović želi zabraniti junk food u školama, na primjeru Rijeke. Nije rečeno da su to projekti ministarstva, dakle financirani iz državnog proračuna, a da neke općine i gradovi nemaju ni za plaće teta u vrtiću, kud još za zdravu prehranu, koja je, gle čuda, skuplja od one loše.
Pištolj za start opalio, davno, a naša Vlada sad kreće na čisto. Doduše, jedina je u utrci, pa se nije trebalo prije ni krenuti. Imajući u vidu da je jedina oporba Karamarkov HDZ, komotno mogu odležati još dvije godine.
Hit lokalnih izbora biti će pjevači i starlete. Pet minuta na tv-u, ili bar pola sata na radiju, dovoljno je da budeš kandidat stranke koja ti se sviđa. Samo moraš donijeti snimku emitirane emisije, dokazati da si to ti, uz osobnu iskaznicu, i možeš se kandidirati za gradonačelnika. Ako si glumio u filmu ili sapunici, ne gine predsjednička kampanja. Dobro,treba izvaditi potvrdu o prebivalištu, o ne-kažnjavanju nije nužno (automatski bi se broj kandidata smanjio ispod ukupnog potrebnog broja).
Jakovčić i Milanović smislili kako se riješiti Kajina, on popušio foru. Još se i obvezao da će se prestati baviti politikom ako izgubi. O, to su i čekali. Tako je to kad se dvorska luda poželi sjesti na kraljevu stolicu.
Fred Matić obećao riješiti silovanim ženama neku lovu. Njih oko 3000. Priča se o 600 tisuća kn odmah, u što sumnjam, ili na otplatu, što je vjerojatno. Jako je osjetljivo pitanje, pa se bojim da bilo što reći znači pogriješiti. Samo se nadam da nitko neće promijeniti spol da bi došao do te love.

Trebali su ministar Jovanović, ili predsjednik Josipović, poslati neki poticajni sms našim rukometašima protiv Danske. Čisto da vide koliko vrijede. Kad smo već ispucali joker Gotovina. Možda bi ipak dečki smogli snage pa pobijedili. Ovako ostaje žal, i propuštena prilika.
Mogli bi zapravo izmisliti poticajne sms-ove za svaku priliku, pa ih dilati ljudima u potrebi. Recimo kad ti blokiraju račun ili ti stave kuću na bubanj, pa da porezna šalje prigodni darak. Neka sms bude minimalne cijene, bez pdv-a…ili mora biti uračunat, nisam siguran, ali nema veze, ne zna ni porezna.
Gotovinin utjecaj bi trebao brinuti predsjednika Josipovića. Mislim da bi Gotovina žestoko porazio sve konkurente, samo ako bi se htio kandidirati. Neka dobro procjene treba li predsjedniku smanjiti ili povećati ovlasti, jer su izbori uvijek zlo. Siguran sam da Gotovina ima velike šanse, zna pokoji strani jezik, nije kao onaj birtijaš Mesić.
Hrvatska javnost je pak postala rezistentna na pokušaje podizanja nacionalnog naboja, kao bakterije na antibiotike. Nekoć se uz sport i pivo moglo lijepo proživjeti mjesec, dva bez grubih pitanja i afera, sad sve kraće. Jedva da smo primijetili neku euforiju, odmah je slijedilo otrežnjenje.
A baš to otrežnjenje je i krivo što smo propustili finale. Sad i rukometaši znaju što znači slaviti, kao da prije nisu znali. Bave se stručnjaci analizom taktike, a svakom običnom građaninu je jasan simptom mamurluka. Najbolji nam igrači na turniru, Ćupić i Duvnjak nisu mogli hodati poslije Francuske, a ostatak je disao na škrge. Neobjašnjiv pad u statistici, taktici, snazi, pražnjenje…moš mislit. Ubili se slaveći pobjedu njima ravnu onoj u stoljetnom ratu. Poslije infuzije i kuknjava. Jel ima neka kazna kad pretjeraš u piću, a braniš nacionalne boje?
Prije borbe za broncu, tajnim kanalima sveznajućeg Gobca došlo je do kooptiranog izbornika Goluže vijest da Slovenci traže da im pustimo, a zauzvrat će ratificirati sporazum ulaska u EU. Goluža se povukao u osamu, razmišljao je ko profesor Baltazar…i dosjetio se! Neće pustiti nikome, već će vazda pošteno. Ostalo znate, nemojte kriviti izbornika za posljedice.
Tony Blair je zbog supruge za vrijeme obnašanja mandata britanskog premijera prešao na katoličanstvo. Nije to vijest, kao kad nam neki političar prijeđe iz stranke u drugu, ali opet. Povezan je on s mnoštvom afera, pa su neki i to uzeli za zlo. Naš premijer pak, u nekom euforičnom zanosu, čim napusti državu, postaje misionar. Definitivno je puk'o. Samo što u osnovne škole ne uvede tumačenje misionarskog položaja, a po svijetu širi poruke mira i ljubavi u zajedništvu s Bogom. Očito je Čile na nešto višoj nadmorskoj visini, pa ga opalilo sunce i rijedak zrak.
Pitao sam se što je pobogu taj Račan vidio u njemu. Ono što Račan nije imao, kontroliranu eksplozivnost u raspravi, ima Milanović. Račan je bio neumoran i polagan, strpljiv čekati dok sugovornik ne izgubi volju za životom, a ne raspravom, a Milanović koristi svoje govorničke sposobnosti za direktan boj. Ono preseravanje na svakom aktualcu poniženje je za cijelu oporbu, koja je zaista smiješna. Ne kažem da je premijer nadmoćan, jer ipak samo mlati praznu slamu i skreće s teme, ali su reakcije na odgovor poniženje intelekta.
Sa zdravim razumom graniči i povratak našeg Anteta u politiku. Doduše trajalo je koliko i trka na 100 metara, ali dobro, trudi se. Špekuliraju svi, što je Srb takav, pa izbaci mr. Đ? Eh, možemo se ljutiti kao ljudi, ali ne smijemo kao političari.
Tko još želi na liste za predstojeće izbore, neka se požuri. Eto u Đakovu tamburaš Ivanetić, zamjenik mu nestranački Brlošić(da, da, onaj što je u Poljoprivrednoj komori), u županiji Lac…nisam siguran jel kriterij bila popularnost, nedostatak repova, ili Karamarkova crna bilježnica. Prava poruka osnivačima HDZ-a: nemate što tražiti u vlastitoj stranci. Tja, nije za vjerovati da baš nitko nije sposoban za kandidata, nije valjda da su svi malo umočili…

1. svibanj - Praznik rada je u srijedu. Djeca u jednoj osnovnoj školi su iskoristila mogućnost i poslali upit: Može li se nekako spojit...! Eto nam sad

Bilo bi dobro, u ove vruće dane, potvrditi istraživanjem rečenicu, kako jamačno svaka država bivše Jugoslavije i njezini stanovnici bolje podnose vrućinu od one druge i drugih, te činjenicu da je u svakom slučaju kod nas toplije nego drugdje. Da, tako je to, da se opet ne zapletem u raspravu o mentalitetu.
Dvije riječi su bitne: „domaće“ i „naj…“. Zapanjujuće je koliko stanovnicima ovog kraja znači kad je nešto – domaće. Iako to nije tako. Kakvo će biti maslinovo ulje,ako nije domaće? (makar šverceri preprodaju lošu robu pod ekstra neprc…o)...domaće mlijeko sa domaćih farmi!? Domaća janjetina s Novog Zelanda;domaći puževi; luk, slanina…domaći brodovi, more, ceste (ups, dobro ne zadugo), domaće željeznice, struja, domaći zrak, lopovi…
Kako je tek stanovnik ovih prostora ushićen kad izađe iz banke i usklikne: Zadužio sam se u domaćoj banci!
Drugo je „naj…“obično povezan s onim čiji je duži i načinom kako to utvrditi. Jedni idu idejom da isplaze jezik, a drugi da se naguze. Rezultati, začuđujuće, nisu isti, iako je uzorak ispitanika bio identičan, a svi ispitanici prošli isto ispitivanje. Svi su smatrali da su oni bolji, tumačeći rezultate sebi u korist. Kao kojekakvi izbori, eto. Stanovništvo vapi pjesmu Harija Rončevića parafrazirano za ovu potrebu“Još te osjećam u sebi“.
To mora da je neki gen, uvrnuti, koji je još Hitler među Slavenima utvrdio, povezao sa seksualnošću i potpisao presudu.
Tako mi danas prenosimo to prokletstvo najdomaćeg sranja.
Moglo bi se ići tražiti krivca, ako je već ta genetika u pitanju. Recimo neka modernija DNK analiza, na pristojnom broju stanovnika, na teret HZZO-a, koji bi onda angažirao nekog iz privatnog sektora.
Nećemo tražiti mamu to svom javašluku, jer je već odavno mrtva, pokoj joj duši. Štoviše, nije ni dobro puno čeprkati, jer se za oca prijavilo jako puno kandidata. Ne bi htjeli da ju neko proglasi ženom lakog morala.
U našem slučaju, možda bi mogli nekoliko priznatih otaca podvrgnuti testu očinstva, pa da više znamo čiji smo, dovraga.
Recimo jednog Antu, pa Franju…sve sami očevi od formata. Pa Josipa, Ivicu, pa još jednog Antu…ma naslagali bi mi njih, pokoj joj duši. Da ne spominjemo stranjska imena koji su jamačno brljali po ovom kraju, nema sumnje. Našlo bi se tu švapskih, talijanskih, mađarskih igrača…
Zadnjih par tjedana, a živući je, u trci za najtatu vodi izvjesni Perković, a nije Thomson. Barem ga se djeca nisu odrekla, kako su sa drugim tatama, do sad. Izgleda da tu ima nešto.

Možda se varam, ali čini mi se da raste broj štovatelja lika i djela Josipa Broza. Osim iz državnih firmi, HEP, HŽ i tamošnjih direktora koji idu na sletove u Kumrovec, iako ih dio nije bio ni rođen za Titovog života, sve je više i privatnih aranžmana. Nije valjda, druže Zoki,da je to uvjet za labaviju fiškalizaciju!?
Eto i novine, koje nisu novine, počinju s člancima o maserkama druga Starog. Ništa nas ne zanima više od seksualnog života poluraspadajućeg Broza, s dvije mlade sestre, maserke. Al, ajde, pročitah, ponadao sam se krivo.
U prolazu, listajući, snimim semeljačkog zeta, Pervana. Još bi nekako razumio HGK i sporazume koji su propali ulaskom u EU, ali kud da nam i šaljivdžije plaču za regionom. Nije valjda dotle došlo.
Pokoj joj duši.

chager

Jel ima neka kazna kad pretjeraš u piću, a braniš nacionalne boje?

Iviću Šoljiću, boga ti tvoga palanačkog, kakva su ti to samošamarajuća pitanja? el ovaj tvoj pijani topik i dalje na životu? pa jeste. jesi li ti, kao bubuljičavi anonimus koji ovdje godinama izlajava najprimitivniji nacionalsocijalizam umotan u otužnu ambiciju da jednoga dana postane kolumnist ss-kerskog Glasa, i dalje na životu? pa jesi. dakle, očigledno -> kazne nema.

...

barem ne na ovom portalu.

Vilenjak

chager

Jel ima neka kazna kad pretjeraš u piću, a braniš nacionalne boje?

Iviću Šoljiću, boga ti tvoga palanačkog, kakva su ti to samošamarajuća pitanja? el ovaj tvoj pijani topik i dalje na životu? pa jeste. jesi li ti, kao bubuljičavi anonimus koji ovdje godinama izlajava najprimitivniji nacionalsocijalizam umotan u otužnu ambiciju da jednoga dana postane kolumnist ss-kerskog Glasa, i dalje na životu? pa jesi. dakle, očigledno -> kazne nema.

...

barem ne na ovom portalu.

Poštovani, čast mi je što me uspoređujete s gore imenovanim, ali Vas moram razočarati, mi se čak ne poznamo. Naravno, čitajte i dalje!

Čim se približi Sarajevo film festival, meni se muči. Ne zbog sarajlija ili zbog pita i bureka, već zbog odvratnog osjećaja kako svjetska javnost u liku filmske industrije kompenzira promašaje iz devedesetih. Promašaje tipa Srebrenica. Jednom godišnje dernek sa jet setom i svi bi trebali biti sretni. Malo crvenog tepiha i Angeline, malo glamoura i potpisanih haljina i sve ok…bljak.
Ako se ne varam, postoji nekoliko festivalskih kategorija, nadam se da novinari nisu sami izmislili podjelu na svjetsku kinematografiju i onu iz „regiona“, sve mi to miriše na „nju“.
Massimo slavi 30 godina karijere, u Areni – Pula. Svaka čast njemu i ona dva čelavca, ali me zanima zbog čega Thompson ne smije? Nije to neko sveto tlo, ni lijevih ni desnih, a ako je do povijesti, gladijatori i nisu neka kulturna krema.
Vodiči često spominju prostor tzv. bljuvaonice u Areni. Čini mi se da bi taj prostor posebno trebali osposobiti za današnje vrijeme.
Kad smo već kod povijesti, nikako mi nije jasno kako dokazani manijak i ubojica Dioklecijan može vremenom postati ikonom Splita. Vrijeme liječi sve, možda će u dalekoj budućnosti još neki sumnjivi likovi iz današnjeg doba postati rado viđeni u uličnim predstavama. Možda će se u Trakošćanu, umjesto štitova i mačeva uprizoriti Kosorica i Pahor, kako su oni to već za života zamislili. Ili Sanader bude proglašen spasiteljem kulturnih dobara, posebice slika, pa se u kazalištima bude izvodio komad „Kod Fiolića“. Čudna je ta zaboravnost, pogotovo selektivna.
Zgadila mi se i riječ sloboda. Tako sladunjava riječ, sloboda. Smiješ…što? Sjećam se još kampanje '90-tih. Sloboda. Pih. Nekoliko dana prije obilježavanja Dana pobjede tisak je najavljivao razne prigodne darove za čitateljstvo, ipak je to dan kada su branitelji izborili slobodu. Gledam slike, pa ne mogu vjerovati. Gotovo nitko od tih ljudi nije normalno završio svoj put. Mislim slobodan. Pa kako onda da mi ostali smrtnici živimo tu slobodu? Za što su se ti dečki borili, jer mi nismo slobodni, a u smeću smo. Sumnjam da je itko od njih htio živjeti u smeću.
Sloboda = smeće.
Na misi u Kninu, namjerno nagurani u dvorani, skupili se glavešine. Znoje se, a meni drago. Kad se inače ne znoje od sramote, barem od zagušljivosti i svog vlastitog smrada. Tako ti je to kad se spustiš među puk. Prefrigani popovi žele sagraditi novu crkvu, pa znojem muče političare da im daju lovu, kako bi bar jednom godišnje na toj misi za slobodu uživali u klimatiziranom prostoru. Pa nije valjda problem? Karamarko je obećao, ako pobijedi... Milanović ne vjeruje, a Josipović nije siguran da vjeruje, barem pred zahtjevima protokola oko blagdana. Onda Leko ide, to se zna.
Zapade mi za oko, kako se tetak Šeks pričestio. Nisam baš za bacanje kamenjem po tom olinjalom liscu, ali bi tom svećeniku koji ga je pričestio trebalo barem odrezati prst, ako li ne ruku. Barem bih stao u obranu njegove prve žene Marije, ako ne u ostalih njegovih, što znanih što neznanih, žrtava.
Željeznice, tj. Cargo prodali Rumunjima. Baš u predvečerje ulaska u EU, još kasnije od Perkovićevog zakona. Neki su odahnuli, neki se uplašili, a moje pitanje je zašto prodavati teretni dio, kad se dugoročna strategija EU-a temelji na muss željezničkom prijevozu? Iza Rumunja stoje Francuzi.
Bandić krenuo u predsjedničku kampanju. Ako netko misli da su ove medijske fore, podjela knjiga, pa izvanredni sastanak Holdinga i pročelnika dokaz dobrog izbora za Zagreb, vara se. Bandić želi tući Josipovića. Mislim da bi to na neki uvrnuti način bilo dobro za sve, pogotovo za Zagreb.

Moglo bi se buduće naraštaje ambicioznih političara, napose političarki, puno toga naučiti na primjeru Jadranke Kosor. Zvali bi to Jacin poučak. Ukratko, njen politički put, s dozom privatnog, predstaviti studentima elitnih škola, koje se ionako bolje snalaze od državnih, pa po onoj staroj „učenje na tuđim greškama“ i „ne ponovilo se“. Sigurno ju niti jedno sveučilište neće zvati za predavača, kako je to običaj u stranim zemljama, jer ničim nije zadužila one koji takve angažmane financiraju. Možda i je potpisala nešto za nju korisno, ali ionako toga nije svjesna, pa nema štete. Nju i tetka Šeksa valja uvrstiti u neke možebitne udžbenike za formiranje omladinaca i omladinki. Dokaz su patrijarhalnog društva i odnosa prema ženama, i potvrda teoriji kotrljanja glava. Čini mi se da je oduvijek bolje biti drugi, nego prvi. Prvom uvijek netko radi o glavi.
Može nekom biti žao što Kosorica više nije počasna građanka Vukovara, a Šeks je. Ne mora ta priča ni doživjeti finalizaciju, dovoljno je da Penava pomete pod, i uglavi se u Sabor, to je sasvim dovoljno. Možeš plakat i nabrajati svoje uspjehe, cifre za branitelje od kojih glava boli, puj pik, ne važi. Zaključak neka izvede svatko sam za sebe.
Ispisane su tisuće stranica o Perkoviću, a još uvijek je sve u sferi nagađanja. Kako odjednom politika odluči štititi nacionalni interes? U povijesti mlade države ne možemo naći niti jedan takav primjer, ili možda postoji, ali u medijima nije dovoljno obrađen, u što sumnjam. Redovito smo se svima i svakome naguzili, i vani i unutra, prodali smo i zadnji tračak ponosa, da bi ga tobože pokušali vratiti na jednom (ne)važnom slučaju. Nije to pokušaj podjevičenja naše vanjske politike, već odgovor ukupne političke elite u državi na opasno pitanje funkcioniranja bivše Juge i kasnije nastalih država. Nebrojeno je nelogičnosti koje otkriva slučaj Perković. Jedini razvidan dokaz koji pak pruža je da još uvijek Hrvatska nije ni samostalna, ni suverena, ni slobodna. Nismo ni pedlja napustili Jugoslaviju, već smo i fizički i mentalno i politički ostali dio istog sranja. Za to su zaslužni oni koji su nas virtualno proveli kroz ciklus pljačke i rata samo iz vlastitih pobuda, često samo financijske, a ponekad i osobne prirode, pod krinkom stvaranja Hrvatske. UDB-a i dalje vlada, bez obzira na tobožnje promjene stranaka. Ista je logika u svih. Svaka stranka ponaša se identično KP, kada je na vlasti. Obzirom da postoje samo dvije mogućnosti u Hrvata, SDP ili HDZ, ostalo je nerealna fikcija. Ideja – ista, ljudi – isti…promjena nije moguća. Čak i kada bi se pokušalo pokrenuti treću opciju, i nju bi za svaki slučaj vodili prokušani kadrovi, koji ionako ne vide drugi mogući način funkcioniranja društva od partijskog.
Jedan od ofucanih guratelja takve ideje je bivši predsjednik Mesić. Antifašist, reklo bi se čovjek s pedigreom. Vrlo zanimljive socijalne inteligencije, lako komunicira, otvoren, bez principa, procjenjuje osobu, potom situaciju, kapriciozan, utjecajan zbog melankolije i manjka vizije današnje garniture, kojoj i on pripada, sebe voli smatrati vizionarom…
„Situacija“ u Osijeku je njegovih prstiju djelo. Vrdoljak nije ni pametan ni vješt, da smisli neke poteze koje je, tobože, povukao. Čudno je da lik koji je jedva završio srednju školu postaje ministar gospodarstva, a jedini politički angažman može zahvaliti Bubalu, koji ga je privukao u koaliciju, oduvijek jedinu moguću opciju za Osijek. Man with balls, kako se sam prozvao, slušao je savjete obrvastog Mesića. Čak i Vrkić, kao svima podoban kandidat jest u biti Mesićev kandidat. Čovjek s kojim na Olimpiji nitko nije htio popiti kavu, odjednom postaje gradonačelnik. Nije slučajno, jer ipak je on bio prvi omladinac KPH. I tako u krug…dugovi, drugovi, UDB-aši, SOA, POA…sve na isti mlin. Prividno se mijenja, a nikako da iz korpusa hrvatskog bića izbacimo otrov na kojeg smo ovisni, ali koji će nam doći glave. Dijaliza traje predugo, a nove stanice se multipliciraju brže od galopirajućeg tumora. Uskoro slijedi Milanovićev poučak.

chager

Čim se približi Sarajevo film festival, meni se muči. Ne zbog sarajlija ili zbog pita i bureka, već zbog odvratnog osjećaja kako svjetska javnost u liku filmske industrije kompenzira promašaje iz devedesetih. Promašaje tipa Srebrenica.

a ne gade ti se hrvatske granate koje su tukle po Sarajevu? ili generalno, cjelokupna hrvatsko-srpska (agresorska) politika u Bosni? politika koja pocinje sredinom 19. stoljeca, i traje do dan danas, samo sto je danas uvijena u tzv. multikulti bullshit (upravo na HR-u idu pozivi gradjanima Bosne i Hercegovine da se izjasnjavaju kao Hrvati). to ne drzis promasajem, "srebrenicki dusebriznice"?

chager

Moglo bi se buduće naraštaje ambicioznih političara, napose političarki, puno toga naučiti na primjeru Jadranke Kosor. Zvali bi to Jacin poučak. Ukratko, njen politički put, s dozom privatnog, predstaviti studentima elitnih škola, koje se ionako bolje snalaze od državnih, pa po onoj staroj „učenje na tuđim greškama“ i „ne ponovilo se“. Sigurno ju niti jedno sveučilište neće zvati za predavača, kako je to običaj u stranim zemljama, jer ničim nije zadužila one koji takve angažmane financiraju. Možda i je potpisala nešto za nju korisno, ali ionako toga nije svjesna, pa nema štete. Nju i tetka Šeksa valja uvrstiti u neke možebitne udžbenike za formiranje omladinaca i omladinki. Dokaz su patrijarhalnog društva i odnosa prema ženama, i potvrda teoriji kotrljanja glava. Čini mi se da je oduvijek bolje biti drugi, nego prvi. Prvom uvijek netko radi o glavi. Može nekom biti žao što Kosorica više nije počasna građanka Vukovara, a Šeks je. Ne mora ta priča ni doživjeti finalizaciju, dovoljno je da Penava pomete pod, i uglavi se u Sabor, to je sasvim dovoljno. Možeš plakat i nabrajati svoje uspjehe, cifre za branitelje od kojih glava boli, puj pik, ne važi. Zaključak neka izvede svatko sam za sebe.

pa sto cekas?

chager

I tako u krug…dugovi, drugovi, UDB-aši, SOA, POA,

Soljicevi chageri, itd. itd.

Čekajte samo nove udžbenike iz povijesti. Ta tema će tek razgaliti raspravu tko je tu za koga, iako bi povijest trebala biti iznad svega znanstvena. Ako Nikolić ne bude imao ništa protiv, a ne vidim u čemu bi imao zamjerku, to će, kako bi rekao, baciti novo svijetlo na rat devedesetih. Možemo mi onda „pietirati“ koliko hoćemo. Namjerno pišem ovu izrazito hrvatsku riječ, jer mi je čudno izglasati upotrebu hrvatskog jezika i pisma na Gradskom vijeću, a koristiti riječ koju pola nazočnih ne može prevesti, ili ne razumije što na kraju znači. Ali to je općenito naš problem, ili se tako s nama igraju i žele pokazati kako se narodom lako manipulira. Sve upućuje na to da je narod glup, i da ga treba voditi, jer on ne zna. Čak ne zna ni odabrati vlast. Jadna je politika i mediji koji imaju takvo mišljenje o svom građanstvu.

Netko bi očekivao da će referendum, bilo kakve vrste, naići na kakvu takvu pozitivnu reakciju. Ako zbog ničeg, onda zbog događaja demokracije, koji je u nas rijedak presedan. Navikli smo da politika smatra građane ovcama, glupanima, da zazire od mišljenja građana, osim kad ankete idu u korist partije kojoj pripadaju. Ovaj puta, novinari i mediji svih vrsta, pozivaju politiku da se na sve moguće načine spriječi referendum, o gle čuda, m+ž=brak. Dreče, plaču, kume, pa gdje se skrilo obećanje, da će se zakon o referendumu mijenjati. Očito su mišljenja da neukom i tupavom narodu treba nametnuti tako visok prag, da se slučajno netko ne poželi baviti prikupljanjem potpisa za referendume u budućnosti. Čovjek da ne povjeruje. Još sam dijelom imao vjere u to „slobodno“ novinarstvo. Nakon ove dreke, mogli bi zaključiti da nitko nije na strani normalnog građanina RH, bez obzira na spol, vjeru, naciju ili seksualnu orijentaciju, već su svi za nametanje volje uskog kruga ljudi, bez obzira o pitanjima koja se postavljaju. Kakvo god bilo moje mišljenje o braku, ovdje je referendum neupitan. Čak ne bi ni mijenjao ovakav zakon, jer bi time svakoj samovolji mogao doći kraj s prikupljenih pola milje potpisa. Ako netko misli da je to premalo, neka pokuša skupiti. Po strani priča zašto vladajući nisu, nakon referenduma o EU, mijenjali pravila. Razlog je očit. Nisu mogli napraviti bolje, bilo za sebe, bilo za narod, pa su se nadali da nitko neće stisnuti kvaku. Ne pokreći pitanje koje ti šteti, mislili su. Da jesu, tek bi se tada vidjelo što misle o demokraciji. Ovako sad sila drečavaca vrišti…glupavi narod ne razumije demokraciju. Sve je to neuka stoka…pih.
Ionako će prosvjetitelji brže bolje nazvati roditelje po redu, 1 i 2, a ne mama i tata. Ako bude potrebno, zbog oporavka gospodarstva i stvaranja bolje ulagačke klime, dozvoliti da se kojekakvi egzibicionisti žene i udaju po Hrvatskoj, posvajaju djecu, ne bi li tako dokazali da smo u nečemu bolji od EU. To je istinski kretenizam.
Pupovca držim nebitnim na političkoj sceni. Tako bi i ostalo, da ničim izazvani, vladajući, ne nameću pitanje o ćirilici u svim mjestima s više od trećine Srba, u Vukovaru. Još bolje, to pitanje guraju pod nos Europi, pravdajući se da im nije lako vladati takvim ološem od ljudi, koji ne razumiju demokratske principe uljuđenog svijeta. O tome se, kao, priča, pa se premijer crveni od stida kad napusti RH. Politika bi prije svega trebala imati takta i mudrosti, inače nema smisla. Ne možemo očekivati da ima morala, jer je nespojiv s kompromisom, ali pameti, to da. Ovako nebitni Pupovac polako uči srpski, i sve ga više koristi u javnom nastupu. Prije se baš trudio govoriti čisto hrvatski. Bolje od Ace Stankovića. Pokretanje ovakvih pitanja ponovno daje na važnosti marginalcima, koji će u idućem sazivu Sabora biti prevaga. SDP-u nije trebao SDSS, HDZ-u će sutra trebati. Kad Pupovac opet zatraži privilegije i koristi za sebe i svoje, onda će se sjetiti čime su ga digli iz anonimnosti. Pupovac zbog toga jedini zna na čijoj je strani i čeka da se kao i obično Hrvati posvade. Čudno, ali tema skidanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru najviše odgovara Pupovcu. To je također kretenizam.
Novi ekstremni sportovi. Golf po visokoj travi, u dvorištu zatvora i uvoz strane radne snage. Ne govori toliko o disciplini, već o ljudima koji prakticiraju takvo što. Eto lika Radimira. Toliko je iznad problema koji su ga snašli, da vježba golf. Po staroj, onakav si, kako se osjećaš, očito se želi izdići iz hrvatske zbilje i pokazati da je on ipak dio elite, one bivše, sadašnje, buduće. Čak nagovara likove da ga trebaju, te u VŽ, te u Lučkoj upravi. Nema boljih od Ratka. „Na nemačkom to znači Kriger“. Čačić je očito čvrsto odlučio vratiti se, a učitelj trans meditacije dao mu mantru – „Pusi-ć“.
Debeljak je još bolji. Trebao bi se pod hitno zapit s Vrdoljakom, barem dok na račun Brodosplita dobiva od države 40 milijuna mjesečno, za restrukturiranje brodogradnje. Tko kaže da privatnik ne zna bolje od države, zna sigurno. I ponovno glupi i neuki narod, neradnici i alkoholičari. Svima njima treba nametnuti konkurenciju, pa će biti skromniji i bolji. Predsjednik, koji se malko udebljao, ima vremena za Brodosplit, Debeljak nema za presjednika. Opet kretenizam.
Mogli bi tako u nedogled…

Po tko zna koji put gubimo tijesne utakmice na rukometnim prvenstvima. Netko za to krivi igrače, netko lošu sreću, neki opet spominju urotu sudaca…a tek stidljivo i neprimjetno prolazi rukometni Mamić, čovjek koji po Hrvatskoj skuplja plastičnu ambalažu – Gobac.
Miljenik političkih elita, čovjek koji se može pohvaliti da ima brojeve svih bivših i sadašnjih ministara i premijera, čovjek koji je od rukometa napravio privatni biznis i samo zahvaljujući „sitnijoj“ lovi koja se u rukometu vrti, barem od nogometa sitnijoj, ostaje nekako nevidljiv i nedodirljiv.
Upravo taj Gobac godinama pokušava svako prvenstvo učiniti zanimljivijim, a tržište rukometaša kontroliranim. Igraju oni kojima on kaže, a ne igraju oni koji ne slušaju. Dakako da to nije moguće bez poslušnog trenera. Nema boljeg izbora od domoljuba Goluže, koji je kao igrač, ali i kao trener jedino pokazao da voli rukomet i reprezentaciju. Od struke ni „s“. Takvi mediokriteti su uvijek dobrodošli. Što će nam stručnjaci, iskusni treneri, koji ne slijede logiku velikog gazde.
Već su i neki bolji poznavatelji rukometne igre spočitavali inteligenciju još aktualnog izbornika. Nekako im je uspijevalo amortizirati negodovanje javnosti, jer igra ponekad nije bila tako nadmoćna u odnosu na protivnike. Ovo prvenstvo, bez previše ograda, tvrdim da je naša repka bila daleko bolja od ostalih ekipa, a izostanak medalje izravno ide na dušu „pogubljenog“ izbornika. Ako se netko ponadao da će na kormilo doći trenutno najpotentniji trener i bivši igrač kauboja – Pipe, neće, jer dok je Gobac šef, neće Hrvatsku voditi svojeglavi balija. Izgledno je da će Golužu naslijediti pomoćnik i rođo Zovko.
Još se ni od kvalifikacija za svjetsko nogometno prvenstvo nismo pošteno ohladili, Mamić već stvara pretpostavke da dobro proda svoju ergelu. Prvo je prioritet bio da se plasiramo, što je Kovač uspio, sada ostaje žal što to ipak nije uspio Štimac, jer s njim je imao dogovor, a s ovim novim ipak nije stigao ljudski porazgovarati. Ne bih se začudio da se po prvi puta ozljeda trenera ispostavi ključnim hendikepom i razlogom za njegovu prijevremenu mirovinu.
Gledati nogometnu i rukometnu reprezentaciju postalo je neizdrživo. Ne zbog ovih igrica i pijac logike, već zbog najlošijeg sportskog komentatora kojeg je HRT ikad imao – Drage Ćosića. Nekako bi bilo za očekivati da čovjek postaje iskusniji, što je stariji, dok je u njegovom slučaju totalno suprotno. Događalo se da praćenje radijskog i televizijskog prijenosa daje čudan osjećaj da u istom trenutku slika i ton ne idu na isti račun, u slučaju ovog lika, to je postalo pravilo. Opet, po strani domoljublje i osjećaji, koji više nisu u modi od '90-tih, a koje takvi često navode kako bi se opravdali, čovjek bi trebao biti profesionalac, bez obzira na rezultat. Tako, kad čujem njegovo kreveljenje, jednostavno ugasim ton i pratim prijenos onakav kakav je. Dosta mi je pesimizma i prizivanja kraja kada je ljepota sporta baš u toj neizvjesnosti koju Drago Ćosić svojim „baksuz“ izjavama uništava gdje god i kad god stigne.
Izručili Perkovića. Rekao bih, očekivano. Mislim da se ni Nijemci nisu nadali. Svi spekuliraju što će lik reći, što zna. Možda zna puno, ali sam siguran da neće reći ništa. To sad više nisu klikeranja na jednu rupu, već prave igre za velike igrače. O toj temi se više nema što reći, jer se javnošću i medijima manipulira iz centara koji usmjeravaju raspravu. Infrastruktura i financije su im nepresušni, moć nedodirljiva, tako da ih treba pustiti da se sami uruše. Jedino što može istjerati takve lisice iz rupe je lustracija, ali čini mi se da bi se mnogi razočarali u istini, slično kao skupljanje dragon ballsa.

Reindustrijalizacija. To može biti mantra, uz napomenu da ju nije uputno izgovarati pripit. Nekako s nostalgijom promatraju taj pojam, čak jugonostalgijom, one generacije koje su provele dio života u toj „bivšoj“ industriji. Nije mi namjera navoditi razloge za i protiv bivšeg sistema i ondašnje inačice industrijske proizvodnje, ali sam šokiran izjavom ekonomskog analitičara o razlozima nemogućnosti pokretanja reindustrijalizacije. Taj izvjesni Novotny, analitičar (s tim pojmom ću se pozabaviti još) tvrdi da je jasna kao dan činjenica i razlog propasti industrije bivše Juge, pa tako i Hrvatske. Čovjek bi pomislio, pa stani malo, imaš rat, pa onda onu našu privatizaciju, pa Vrkića, Glavaša…kakve veze ima ekonomska teorija i analiza sa već narodski opjevanim lopovlukom. Da ne bi ostao glup, provali Novotny i stručan pojam, kaže fordizam,kaže u stilu Pervanove škole. Eto taj fordizam je zapravo kriv, ili nije kriv(!?), već je doživio svoj vrhunac u prošlom stoljeću, a temelj mu je ideja o velikoj masovnoj proizvodnji, a radna snaga bazira se na količini, ne toliko na stručnosti ili obrazovanosti. Dobro, to je ok. Kaže on dalje, kako je taj način proizvodnje jednostavno propao, nakon vrhunca '70-tih. U nas, propast takve vrste industrijske proizvodnje nastupila je inercijom prema europskom i svjetskom tržištu, pa bez obzira na naše '90-te, nije bilo spasa toj logici i sustavu industrije. Čekaj malo. Mi lovimo ratne profitere, likove koji su u par godina od gradskih klošara postali premijeri, likove koji su od domoljublja napravili biznis i bogatstvo, a ti analitičar kažeš da je to nezaustavljiv proces koji bi se dogodio 'vako i onako. Da ne bi ispao teoretičar, navede i primjer. Radonja Sisak, poslije Herbos, bavio se proizvodnjom i trgovinom sredstava za zaštitu bilja i ostalog, herbicidi, pesticidi…valjda je od Radonje tako logično prekršten. Propala firma. Zbog Forda, koji je u Sisku zaj…šefa i stanicu. Eto taj isti analitičar ne spominje kolika je ukupna vrijednost zaštitnih sredstava iz te branše na našem tržištu – između 70 i 100 milijuna eura. Znači, tržište postoji, čak postoji i vidljiva ruka koja njime upravlja, samo još nedostaje pokoji analitičar koji će proročanski u rikverc pronaći razloge propasti ideje pokojnog Forda. Ne spominje on vidljive trgovce kojima je interes bio uništiti Herbos, da bi tako marža na uvoz postala izdašnija. Ne spominje interes ljudi iz firme, koji onako neobrazovani, a brojni, nisu shvatili da rade u firmi koja više nije moderna, iako rade tržišno potreban proizvod. Ne spominje vizionara, koji je propao u „poljoprivrednoj“ trgovini, pa postao ministar poljoprivrede. Ratni profiteri, ovaj analitičar neka vam bude svjedok na sudu. Vi niste krivi, samo ste sa priklanog junca odrezali but i ostavili ga da krepa, usmrdi se i ucrva u spomen na pokojni fordizam.
Eto tako analitičari vide Hrvatsku. Ajde što od politike nikakve koristi, ali kud od stručnjaka takve analize, koje, usput rečeno, zvuče realno i uvjerljivo.
Analitičari su isto što i kritičari. A poznam jednog filmskog kritičara. Kako je to postao,bolje da ne spominjem. Likovnih kritičara ima svakakvih, pod pretpostavkom da nisu završili školu za to zanimanje. Kažem to zato što poznam i političkog analitičara, koji nije u stanju analizirati svoj kućni budžet, a ne vizionarski analizirati budućnost Hrvatske. Analitičari i kritičari su isto što i meteorolozi. Upinju se, znoje i bilježe, i vazda ih neki k… iznenadi, a da jedino pamtljivo bude njihovo odijevanje (modni kritičari), i poneka narodna izreka čovjeka koji je već odavno trebao prepustiti svoje radno mjesto nekom od 380 000 nezaposlenih.

U tijeku je vrlo zanimljiv postupak odobrenja kredita našoj cestovnoj infrastrukturi. Tijekom godina, ceste, točnije autoceste, su postale hrvatskim krvotokom, pa i toliko povezane i umrežene s državnim proračunom, da bi danas postale opterećenjem koji može dovesti do bankrota države. Kako će tijelo bez krvotoka, reći će HDZ. Ma može, nema problema, kad treba svježe krvi, transfuzijom, koju godinama posuđujemo izvana po visokoj kamati. Ta vampirska ovisnost o krvi (novcu) i kapilarni lopovluk na svim razinama uništio je i najzdravije organe države. U cijelu priču o kreditu, iznosa oko 900 milijuna eura, upliće se i uvjet: moramo dati autoceste u koncesiju! Netko će reći da je to ucjena, ali znaju banke i financijaši što rade. Kad bi dali lovu bez uvjeta, vjerojatno bi u HAC i srodne tvrtke poslije izbora uposlili još brdo direktora i kosača trave, a da bi do isteka grace perioda cijeli iznos jednostavno ispario na razne fimi medije. Ovako uvjetuju da će novcem koji nas spašava od bankrota države, koja, gle čuda jamči, teoretski dobiti najprofitabilnije infrastrukturne građevine u državi – besplatno. Sad nam daju kredit, a koncesionar, povezan s istim bankama, daje koncesijsku naknadu kojeg ovaj kredit pojede u startu. Eto ti ekonomije na hrvatski način. Koliko god mi tupili o izlasku iz krize, kao škorpioni uništavamo i najmanju šansu za spas. Eutanazija gospodarstva je jasan proces, a suverenost, samostalnost i najsmješniji pojam „sloboda“ postaju floskule.
Kad se pregledavaju dokumentarci iz prošlosti i pokušava shvatiti razloge raspada Jugoslavije, najčešće se navodi nepravedna raspodjela uloženog i dobivenog. Tako su Hrvati htjeli raspolagati svojim financijama, jer znaju bolje od ostalih. Jedva dvadeset godina poslije raspada Juge, dolazimo do spoznaje da je mix ideja o slobodi i samostalnosti bila krinka za pljačku svega što vrijedi, u privatne džepove. Tako je san o hrvatskom gospodarstvu, koje nosi bivšu Jugu kriva procjena, poglavito ako po principu spojenih posuda uzmemo u obzir plansko tržište koje više ne egzistira.
Ne čudi stoga povampirena ideja „regije“ ili regiona. Na kraju krajeva, nismo se makli ni milimetra iz tog regiona. Svijet, da ne kažem Europa, koje smo tobože dio, ionako nas gleda u cjelini kao balkance koji poludivlji i pijani psuju njihovu kulturu i civilizacijska dostignuća.
Kao temeljnu ideju svoje druge kandidature baš taj region nameće veliki ljubitelj „kurtze musik“ Ivo Josipović. Obrnuta psihologija. Prvo su nas utjerali, on i njemu slični, u Jugu, pa onda opet on i njemu slični potjerali van, a sad nam nude povratak, među braću. I svaki puta iz tih pretumbacija maleni dio elite postaje sve bogatiji. A ti se rajo j…!
Mogućnost takvog razvoja događanja podupire ista ona Europa, isti oni financijaši. Isti oni koji Ukrajini nude euroatlanske integracije, Mcdonald's, trgovačke lance i demokraciju, poticaje u poljoprivredi i energetsku neovisnost. Nama su ponudili, mi pred bankrotom, svojom krivnjom. Sad oni mašu zastavama, treba samo Todorić da među pukom razvije jednu plavo-žutu, Konzumovu u ukrajinskoj inačici.
Potvrda vrlo turbulentne političke jeseni u regionu dolazi iz Slovenije. Teška kriza rezultirala je čudnim ishodom izbora, na kojima prošli pobjednik/ca nije prešla prag, a pobjedu odnio anonimac tipa ORAH, uz dobar rezultat osuđenog zatvorenika Janše zbog mita i korupcije. Sve to već imamo. Sve će se to preliti i kod nas, samo ne tako radikalno, ipak mi imamo dvije stabilne kriminalne organizacije opasnih namjera: SDP i HDZ.
Presuda po kojoj Ljubljanska banka mora vratiti lovu štedišama je licemjerna. Političari koji znaju da je ista banka imala plasirane kredite u čak većem iznosu od štednje na našem području, lažu ljudima koji su očajni. Niti su banci vraćani krediti, niti su štediše digle novac, a Pusićka polako odlazi u EK, sve šira.
Izjava godine iz usta „stratega“ HNS-a, tzv. ministra Vrdoljaka: „Kad smo preuzeli vlast, 250 000 ljudi nije primalo plaću, a bilo je zaposleno. Danas njih samo 28 000 radi, a ne prima plaću“. Kakav lik, da ne kažem nešto prosto. Neka provjeri koliko je ljudi u međuvremenu završilo na zavodu za zapošljavanje. I takvi sladoledari nas trebaju izvući iz govana? Svašta.
Za kraj, ideja Dačića, Ivice. Sjećate se kredita kojima je Hrvatska kupovala „vele-poslanstva“po svijetu. Sad Srbi predlažu da se kao braća zajedno predstavljamo po svijetu iz zajedničke nekretnine, jer troškovi ove i ovakve diplomacije bivaju preteški. Jasno da Pusićka takvo nešto podupire. Pretpostavljam da će nakon ulaza u takav prostor pred očima osvanuti šalteri, sa službenicima svih bivših republika. Svaku državu po jedan djelatnik, osim Bosanaca, njih mora biti trojica. Šef će se rotirati po nacionalnom ključu svakih šest mjeseci, a sve začinjeno bratstvom i jedinstvom. Mala europska unija. Kao lajt motiv šaltera biti će baklje, koje simboliziraju zajedničku vatru ljubavi naših naroda i narodnosti. Prava inicijativa, nema što.

Zaista je najveći problem našeg društva izborni zakon. Zanimljivo je da nakon ljudi okupljenih oko Markićke, gong istodobno kreće sa sličnom inicijativom, što je znak da elite pokušavaju relativizirati i minorizirati pokušaj promjene ove vrste. Mnogi to ne vide tako, pojašnjavaju da se nisu do sad,tobože, stekli uvjeti, ali je očito da će elite lakše i prije raspisati referendum o ćirilici, nego o promjeni izbornog zakona. Ako netko nakon dva desetljeća „demokracije“ sumnja u ovu konstataciju, neka se pokuša kandidirati na bilo kojim izborima, pa će mu u kratkom roku sve brzo biti jasno.
Ipak, čak i ova preferencijalna fora ne jamči promjenu političke zbilje. Na žalost, reći će političari, odlučuje narod, pa su izbori, koliko god bili kontrolirani i manipulirani, opet svojevrsni vrhunac krize upravljanja društvom. Koliko god neki čelnik, lokalni i li državni, stranački, bio sposoban i karizmatičan, pogotovo kad se radi o slaganju liste, opet podsvjesno zna da sve može krenuti u krivom smjeru. Zapravo teoretski može. Da izađe 80% birača i kaže svoje mišljenje, onda bi to zaista bilo tako. Ovako se birače demotivira, svjesno i namjerno, kako bi odlučila motivirana manjina, koja u konačnici u našem plemenskom društvu ima neke koristi. Već sam spominjao i uvijek se može dokazati stranačko zapošljavanje, sređivanje kredita, mirovina, namještanje poslova i natječaja, financiranje udruga i poticanje ovisnosti o svim razinama proračunskih sredstava.
Rješenje je zapravo jednostavno. Prvo se treba osigurati velika izlaznost birača. To se ovakvim odnosom snaga nipošto neće postići, a i mijenjanjem izbornog zakona u korist osobe, a nauštrb stranke, opet se pogoduje medijski isturenim igračima. Stranke će ionako svoj posao terenski odraditi, gdje HDZ-u nitko ne može ništa.
I onda bi od ove inicijative ostalo razočaranje glasača koji su ionako malodušni, i teško da ih veliki list na glasačkom mjestu može motivirati da uopće pronađu osobu za koju bi dali glas. Opet napominjem da će stranke sigurno odraditi teren.
Dakle, osigurati veliku izlaznost birača može se na dva načina: milom ili silom. Milom bi bilo korištenje biračkih popisa u svrhu poticanja izlaznosti na birališta, npr. glasač koji je na popisu izlaskom na glasanje u sustavu dobije kvačicu, koja mu onda znači da će besplatno moći dobiti npr.osobnu iskaznicu od države. To je milom i može se modificirati, ali je mislim ideja jasna. Silom se može utjecati na glasače tako da neizlazak na glasanje povlači kaznu, npr.200 kn ako se ne pojaviš, tj, ne obaviš svoju ustavom zajamčenu građansku dužnost. To mi kažu da nije baš pametno (zbog kontraefekta izazvanog inatom), ali bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti koliko bi porastao postotak nevažećih listića ovakvim pristupom.
Poznato je da neke zemlje imaju ovakav zakon. Politika naime traži legitimitet, a on se jedino može dobiti velikom izlaznošću. Stoga savjet svim inicijatorima promjene izbornog zakona: ne treba mijenjati zakon zbog političara, već zbog naroda koji političare bira. Uvijek se smetne s uma da su političari slika i prilika društva koje ih bira. Za razliku od šutljive većine, brbljava manjina se uvijek pobrine za sebe.
Možda bi ovakva promjena značila seobu političara iz stranke u stranku svaki izborni ciklus, ali ime + odgovornost + velika izlaznost =jamči vrlo jasnu budućnost za one koji u politici traže vlastitu korist. Kada bi se konačno sredili birački popisi, motivirali ljudi da izaberu najbolje od slabe ponude, kroz dva ciklusa izbora sigurno bi došlo do pomaka. Narod bira političare, političari nikad ne bi birali narod.

Šah je u bivšoj Jugi bio popularan. Igrali su ga svi i svuda, od kućanica do vojnika, od seljaka do radnika. Klubovi su nicali kao dobrovoljna vatrogasna društva poslije kiše. Često se neki drugi sportovi uspoređuju sa šahom, pa kad čujem da je npr. mlađi Mamić odigrao tvrdu, šahovsku utakmicu sa Kekom, dođe mi da umrem od smijeha. Povijesne bitke analizirane su šahovskim rječnikom, a vojskovođe tada povlačili poteze, često sa žrtvom gomile pješaka. Ako izgube, stisnu ruku i obećaju opet na megdan, kad se malo priberu.
Stidljivo se na Radmanovoj tv pokrenuo šahovski komentar. Čisto iz očaja, sa naočitim šmrkavcem u glavnoj ulozi. U nekoliko večeri, pokazalo se, nije iščeznuo interes za šah, već je publika zabavljena nečim drugim, često preživljavanjem. Dobrim kritikama oduševljeni šefovi, ponadali se da će šah biti teleporter u neka prošla vremena, za priprosti puk propale države. Pa kad gutaju poteze na malim ekranima i analogijom predviđaju predstečajne nagodbe, s kolikom žrtvom će se velemajstori dočepati veće dobiti, pardon, pobjede u partiji, sjetit će se oni kako je nekoć bilo bolje. Ponadali se da će i u 24 sata konačno ispod obnažene Sare iz Ukrajine još stidljivije osvanuti crno-bijela ploča s postavljenim problemom, kojeg treba u četiri poteza matom svršiti. Ponadali se da će penzići na otvorenom organizirati turnire, a djeca umjesto školice crtati table te svojim roditeljima (po klupama spavaju) glumiti žive figure po parkovima: kad se skupe – de da bacimo jednu. Čak su iz tekstilne industrije obećali izbaciti liniju za djecu šaholjupce, a Maras brže bolje objavio da ne moraju državi platiti porez u sklopu „naplati pa plati“.
Možda bi se i uspjelo u nakani, da se ponovno bratimimo, mi u regionu, preko šaha, kao nekoć Ameri i Kinezi preko ping-ponga…a ono mućak. Shvatili stari lisci što se kuha, pa se već oronuli Kovačević povratio iz penzije, brže nego onaj prognozer na Novoj tv, što lupeta po narodnim izrekama. Smislio đingl, opremio studio, pozvao goste, obrijao i bradu i glavu…i ono kur...
Prestali ljudi gledati šah. Vratili se na sapunice i preživljavanje, a san o bratstvu i jedinstvu, o ujedinjenju naših naroda i narodnosti šahovskom diplomacijom kao rukom odnesen, tj.otpisan računom posebnog leta vladinog aviona iz Turske.
Povukoše tada potez vrijedan divljenja. Smislio ga Skoko iz Josipovićevog stožera, a podržao Kolindin glasnogovornik Pavić (da, onaj nekoć pomoćnik ministra poljoprivrede, između ostalog i zbog njega danas seljaci ne igraju šah)…neka šahovska tabla bude crveno-bijela! Slušaj, logično je. Zadovoljili smo tako domoljubni aspekt: branitelji će popiz…za šahom. Komunisti će konačno dobiti satisfakciju, ionako je crna vukla na ustaše. Lopoljubima iz HDZ-a je svejedno, bitno da se lova vrti, čak su domislili kako bi bilo efektno da namjesto crvenog kralja bude Titina mikro-bista, a bijeli nek bude Tuđman(to zbog bolje prodaje kompleta), ali su se na kraju predomislili jer je dio predsjedništva inzistirao da bude obrnuto…tko bi udovoljio svima.
Sveta Mirela je predložila da figurice-kraljice budu Severina svakako i npr.Rozga, bez obzira na boju, ali su naše dvije stožerne stranke glatko odbile prijedlog, pravdajući se razlikom u godinama. Onda je predložila da kupci ovog šahovskog kompleta dobiju spakiranu vrećicu trave, što je bez rasprave usvojeno jednoglasno (nitko se nije htio zamjeriti Sinčićevim biračima).
Usput, izlazim na sve izbore, nikad nisam glasao za pobjednika predsjedničkih izbora, tako da sam po tom pitanju u dvojbi, koga bi da izgubi..Josipović bi mogao biti luzer stoljeća (koliko je lik očajan, počeo je obećavati i regije, i preferencijalno glasanje, još da obeća svakom rođenom Hrvatu dvije milje kuna iz proračuna, mjesečno, do smrti…pa stvarno, Ivo, ne lupaj), ako popuši dobivenu partiju s konjem viška(premijer), a Kolindicu bi Karamarko žrtvovao da dobije bolju poziciju za završnicu kancelarske završnice. Kujundžić je predao partiju kad je izjavio da je za cjelovitu BiH, a već spomenuti travar Vilibor(čitaj Pernar) vrijedi koliko i poništenih listića u drugom krugu…koliko i Laburisti, koliko i Orah…
Ozbiljno, ponosan sam što ljudi izlaze na izbore i glasaju protiv HDZ-a i SDP-a. Postotak je prešao 20%. Ja bi se, poštovane elite, zabrinuo!

I-na-u-gu-ra-ci-ja. I NA(ma ga)UGURA(še, to je tradi)CIJA. Osupnut današnjom ceremonijom, koja tako odiše tradicijom, od odabranih boja do pristiglih gostiju, uskliknem, U BOJ! Kolinda je plakala, kažu, savjet joj dao Božidar Alić, a medijski popratio Jutarnji. Oprostite mi što nemam američki gen, pa ne važem predsjednički govor, riječ po riječ, već iz rečenog iščekujem lica koja traže autora. I žao mi je što iz ovakvih cere-monija vidim priliku da posprdam politiku naše mlade države u cijelosti. Ovo danas, s dubokim pečatom nove predsjednice, redateljskom palicom, podsjeća me na njezino vjenčanje, koje nikada nisam vidio. Alanfordovski zaključujem kako ni ova elita ne misli uzimati od svojih, ni od onih na drugoj strani, već od nas, nas u međuzemlju, koji razmišljaju o pakovanju cekera i odlasku u neku nigdjezemsku, gdje su najveći problem karikature i karikaturisti, a ne isplata plaća i lopovluk.
Sam „izbor“ gostiju pokazuje što možemo očekivati. Još više izrazi lica. Vožnja donji-gornji grad, s naglaskom na to tko je kupio kartu, tko je išao ispred koga, visoke štikle u fugnama cigle, kraljevsko plava predsjednica stopljena s binom…i Ero s onoga svijeta. Toliko simbolike, pogotovo u simbolici. Zamislite kojim se poslom bavio Ero. Dobro nije posao, više prikupljanjem naivaca, i komunikacijom s onostranim…predsjednica je inzistirala na direktnom linku sa Tuđmanom. Vjerujem da neće sanjati promjenu imena Dinama u nešto drugo. Ovce ipak ostaju ovce. Ero Grabar Kitarović.
Publika na lijevoj strani k'o začuđeni svatovi, ili kameni…mrmljaju kako su imali sve, a sad im izmiče i govor o stanju nacije, inače posao predsjednika Vlade. Jedini mu posao, govor, tlapnja…tek između redova, među lijevom stranom, potiho, supruga ministra Jakovine sprema ustavnu tužbu. Čula je kako za vrijeme prisege, a čuo je i Josipović, Kolinda nije rekla „predsjednica RH“ već „predsjednik“, pa očekuje da će Ustavni sud poništiti prisegu.
To očekuje i saborska većina, koja je u radnoj verziji promjene izbornog zakona predlagala svojim koalicijskim partnerima članak prvi:“da se na izborima može kandidirati samo jedna lista, ona SDP-a“. Jedini problem bio je kako dobiti 76 ruku. Do navečer, ugurali se u taj prvi članak i HNS i IDS i SDSS…pa su odlučili iznova razmotriti damage control uvođenjem preferencijalnog glasa s višim pragom od crkvenog tornja. I gle čuda, zabranom kandidiranja lica koja imaju na duši sukob sa zakonom. Kako im pisanje tih zakona ide od ruke, bilo bi čudno da nakon cijelog mandata u uporabi ostane i jedan. Još veći problem za one koji nisu u SDP-u je kako proći u sabor, a zadovoljiti žene. Ne mislim doslovno, već kvotu od 40%. Neki zaista ozbiljno shvaćaju svoj posao i ne bi ga htjeli prepustiti ženama. Nema ih dovoljno, žale se.
Dok nam mladi odlaze u svijet, škole ostaju prazne…estradne zvijezde se sve više balkaniziraju. Shvatili da je tržište Hrvatske premalo za njih, a europsko ionako ne razumije naš mentalitet, kojim se tako dičimo. Eto reklame Croatia osiguranja…od svih scena „našeg načina života“ nema ni jedna jedina scena rada, posla, samo zaj…
Prvo što političar pomisli kad dođe na vlast su idući izbori, kako ih dobiti. Mnogi pomisle kako je demokracija dobra dok su oni na vlasti, a ne valja kad je netko drugi. Mislim da i ovi nisu daleko od povratka totalitarizmu, internom jednoumlju i sebeljublju. Toga je bar premijer pun.
Baš me zanima kakav će to treći put izmisliti Josipović, i u koje more se to njegovo ulijeva.

Razvidno je kako SDP misli voditi kampanju za predstojeće izbore. Razlika u odnosu na HDZ i ostale (namjerno ne pišem desne, jer to ne postoji, kao ni lijevo) stranke konstantno se naglašava na čas otvoreni, čas prikriveni način. Nekoliko je eklatantnih primjera kako komunisti pokušavaju jugo-nostalgijom pridobiti birače, s pravom spremne na apstinenciju.
1. Na dan republike 29.11.2014. u Zagrebu koncert Andrije Bočelija. Već je opjevana praksa HDZ-a da javnim novcem financira vlastite derneke. Ovi to rade pažljivije, čak ni ne skrivaju, a kad ih prozovu, onda kažu da je sve transparentno, pa svi za to znaju. Ako želiš nešto sakriti, najbolje je tamo gdje nitko neće tražiti, a to je na vidljivo mjesto.
2. Kad već nisu izmislili Valentinovo, već pandan imaju u Danu žena, red je i da održe nekakav koncert. Dovoljno je prolistati medije i pronaći čitavu silu događanja u korist revitalizacije jugo-nostalgije preko, u biračkom tijelu brojnijih, žena. Ako već mora biti i Valentinovo, neka dođe Zdravko Ćolić.
3. X faktor Adria. Kako nema razlike među medijima u veličanju bivše države, tako je i novi šou u tu svrhu pokrenut. Reći će netko da je tržište Hrvatske premalo da taj faktor bude samo naš. Ipak, pravdanje financijskim razlozima izmislili su mafijaši, koji su još za vrijeme rata trgovali sa svima koji imaju lovu. Pokretanje zabavnih programa s ciljem veličanja i promoviranja regiona može imati i ima političke implikacije. Dovoljno je pogledati žiri i reklame, biti će to baš bratstvo i jedinstvo, s tim da je reciprocitet zajamčen kao i u bivšoj Jugi, skoro kao u Bosni. Očekujem da i Huljiću nađu neki srpski gen, ako već dokazano jest pragmatični „regionalac“.
4. Crno-bijeli svijet. To je trebala biti komedija s natruhama idealizacije prošlog sistema upakirana u tobože glazbenu seriju. Neprimjetno je prošla na državnoj televiziji, koja, umjesto reklama koji život znače, odavno reklamira samu sebe, plaćajući te iste reklame po vlastitoj tarifi. Ostaje sudu javnosti proniknuti što je osim pranja mozga i uljepšavanja slike o pokojnom maršalu bio cilj te serije. Jedina dodirna točka je cijena takvog sporta. Možda se netko sjeća Četveroreda, križnog puta u Vrdoljakovoj viziji, koji je po epizodi koštao točno kao i ovaj serijal o '80-tim – ravno milijun. Još jedan dokaz da nam glavne stranke imaju iste tarife, samo se razlikuju u „našima i njihovima“. Dio polivalentnih poduzetnika iz medijskog prostora, istina, radi sa svima. Nekako mi ideja o ovakvom serijalu baš priliči predsjedniku Vlade. Ipak je on u to doba plakao za Titom.
5. Prvo zdravstveni, pa građanski odgoj imali za cilj novo prosvjetiteljstvo. Neuki puk treba naučiti da bude odgovorniji prema državi. Takvi projekti, osim što za cilj imaju promociju Štulhofera, Jovanovića i premijerovih žena ipak je mač s dvije oštrice. S jedne strane uvodili bi red u poreze, transparentnost poslovanja, a s druge spomen pokojne države budi u puku nadu i povratak tradiciji nerada i kleptomanije, rada na crno i ostalih sportova. Edukacija da, povratak u prošlost – ne.
Dobro je spomenuti sad vidljiv treći put zmijolovca Josipovića. Sumnjam da će u njegovoj stranci naći mjesta mladi ljudi. To će biti koktel istrošenih figura kakav je i sam. Mogu li polučiti uspjeh na izborima – sigurno ne. Atletiko Madrid više nije iznenađenje. Brigu mora brinuti samozvana ljevica. Događa im se ista stvar kao svojevremeno pravaškoj sceni. Ako su Holy, Reformisti, Laburisti, Živi zid i ostali otpadak od ujedinjene ljevice, veseli me što nitko od njih neće prijeći prag. Žalosno je što tako educirani nisu učili iz povijesti, a ne znaju ni matematiku.
Za kraj, možda pitanje, kako bi organizirali i kojoj djeci bi omogućili besplatnu hranu u školama? Projekt koji je pokrenula fejsbuk učiteljica javnom samohvalom da plaća kuhinju gladnom djetetu otkrila je strašnu činjenicu. Onda se javila Tajči…onda udruge. Svi bi, ali nitko se ne želi javno izjasniti – koje kriterije da uzmemo u obzir. Čuo sam jedan dobar – tko ima mobitel, ne može dobiti besplatnu hranu u školi. I ovo mi vuče malo na jugonostagiju, kada su sva djeca bila ista, osim ona komunista.

Neću komentirati kvalitetu epizode Hrvatskih kraljeva na HRT-u o Borni i Ljudevitu. Ipak, zbog današnjih događanja, važno je uočiti identične, gotovo genski određene gluposti koje su činili naši preci, a onda povući paralelu sa sadašnjošću. Prije 1200 godina, u vrijeme Karla Velikog, onog što se krunio na Božić 800-te, naši preci su bili identični govnari, barem vođe, kao što su i ovi danas.
I tada je Hrvatska, a da za pravo nije ni postojala, bila pod vlašću dvije najjače stranke – HDZ-a i SDP-a. Fiktivna država, jer su nam tobožnju „državu“ vodili izvana krupni moćnici, iznutra mafijaši, i u svakoj prilici tradicionalno vidjeli mogućnost za vlastitu korist. To namjerno spominjem zbog bivšeg Josipovića koji pokušava s trećim, regionalnim putem, pa ga moram razočarati jer Hrvati ne znaju za pojam trećeg čovjeka, ali ne zato što u to vrijeme nisu znali brojiti preko dva.
Ljudevit nekako naginjaše ljevici, istoku. Dakle SDP-ovac. Bizantski špijuni i financijaši plaćali mu pobunu protiv Franačke, krupnog kapitala i fašizma, neoliberalnog kapitalizma. Njegov pak glavni stil borbe bio je spaljena zemlja, pa je često iz njegovih usta grmjelo „spali, spali“, kao u ostalom i danas. Nikako da ta priobalna šuma naraste, kad ju svako malo zapali neki pomahnitali piroman. Da je Ljudevit proistočnjak, odaje i trenutak susreta u bitci protiv Borne. Spasiše Bornu njegovi pretorijanci, inače bi zaglibio. Pobježe Borna, kao da gledam kroz prozor. Ljudevit uzvikne: „Borna, mamu ti j…, kukavico“. Povijesna je činjenica da Hrvati ne psuju kao Srbi, barem sam tako učio u školi, pa se dade zaključiti da Ljudevit ima malo istočnog štiha.
Ovaj drugi, Borna, liči malo na Kalmetu. Ne izgledom, već ponašanjem. Dobro, bio je i zgodan valjda, ali sposoban za sebe i svoje, to je čudo. Da je bio HDZ-ovac, zaključujem iz toga što mu nikako nije bio problem pregovarati s onim koji više ponudi, a tu je često znao otići na zapad, odakle se nikad nije vraćao praznih ruku. Da su sutra izbori, Borna bi u Dalmaciji dobio 90%, barem županiju, ako ne sve gradove. Vrlo je izgledno da je već Borna predao upravljačka prava nad INA-om i potpisao prvi dogovor o arbitraži sa Slovencima oko Pirana. I tako već dobro preko tisuću godina motamo se mi u bipolarnom poremećaju našeg hrvatskog bića. usput, Ljudevita su ubili u uroti koju je osigurao Bornin ujak.

Glupo bi bilo da ne spomenem odlazak doajena hrvatske politike tetka Vladu među savjetnike predsjednice. Namirisao je kraj, pa se povukao sam. Zamor materijala, ali lucidna glava. Ipak, pred sam odlazak u paučinu, dva-tri dana je zabljesnuo objašnjavajući svoju važnost u stvaranju ne Lijepe već samo Zgodne naše. Bila bi lijepa, da je nisu stvarali takvi kao on. Iz njegovih uvježbanih rečenica i nekih poznatih činjenica dade se zaključiti da nam je država stvorena u - birtiji. To može posvjedočiti njegova prva žena. Ono što je pak zanimljivo, to nije bila jedna birtija, već cijeli niz, te restorani. E sad nekom logikom može se zaključiti da je samo jedan čovjek bio uvijek i u svakom trenutku na svakoj pijanki na kojoj se stvarala država. A odakle mu informacija u kojoj se birtiji stvara država? I vrlo je vjerojatno da tetak isprva nije dobro podnosio stvaranje države, jer poznanici kažu da je pio Lavov. Pa dobro tko još, tko može popit, pije Lavov? Mislim da je tetak bio mućak.
Ono što sam naglašava, kao svoj „jedini“ propust u stvaranju Hrvatske je što, kao pravni stručnjak par ekselans, nije osigurao pravne mehanizme da bi se spriječila privatizacijska pljačka mlade demokracije. Pih. Vrlo je izgledno, da sam nije prilično osiguran informacijama o toj pljački, bio meta solidne istrage o ratnom profiterstvu, ako zbog ikoga i ičega, onda zbog Gucića. A volimo se hvaliti kako taj zločin, ratno profiterstvo, ne odlazi u zastaru. Šeks odlazi, sretan mu put.

Meni je ipak Ljudevit draži premda nisam SDP-ovac ni ljevičar, a srblje ne mogu smislit. Draži stoga što se borio za oslobođenje od podaničkog odnosa prema Francima, dok ove današnje SDP/HNS-ovce bi opet pod kontrolu Beograda. Doduše, Ljudevitovi saveznici Timočani bi se iz današnje perspektive mogli smatrati srbima, ali u 8. stoljeću Timoćani su bili sve samo ne srblji.
Nasuprot Ljudevitu, imamo izdajnika Bornu čije se izdajništvo iz novije povijesti gledano nikako ne može povezivati s HDZ-om, već isključivo SDP-om i HNS-om i njihovim ubačenim elementima u HDZ (Manolić, Mesić&Co).
Ako se netko bratimio sa srbljem i spašavao im guzicu od Bugara, to bijaše južnjak Tomislav kao što je i danas (Milanović) čiju vladu čini trećina srbalja. I Tomislav i Zoran su otprilike iz istog kraja pa nas to i ne treba previše čuditi.
Zajednička im je i želja da vladaju cijelim teritorijem na kojem navodno žive Hrvati zbog čega ih istinski Slavonci mogu smatrati agresorima kao i sve ostale koji su svoju vlast širili u medjurječje.
Opet treba uzeti u obzira da istinskim Slavoncima se ne mogu smatrati oni koji danas misle da jesu Slavonci, možda tek svaki peti ili deseti medju nama jer kao što znamo, stara Slavonija se prostirala sve do Velike i Male Kapele na jugu i Sutle na zapadu.
Zbog čega se danas Zagorci, Prigorci, Posavci, Gorani, Turopoljci, Moslavljani pa i Međimurci i mnogi drugi ne smatraju Slavoncima, nije mi baš jasno.
Nekome je očito cilj bio istisnuti slavonsko ime iz tih krajeva i uspjelo im.
Ako na sjeveru Mađarske imamo Slovakiju, na zapadu Sloveniju, zašto na jugu nije mogla opstati Slavonija usprkos činjenici da se cijeli taj kraj južno od drave pa do Jadrana zvaše 'tocius sclavoniae' i imadoše bana s identičnom titulom?

A o 'državotvornosti' onih južnih 'plemenitaša' koji se nisu mogli dogovoriti pa medju sobom izabrati novu hrvatsku kraljevsku dinastiju, bolje i ne govoriti, ili o spletkama njihovih potomaka s dovođenjem apsolutnih tuđina za vladare za koje su mislili da će samo njima ić' niz dlaku.

A izdajnike vlastitog roda i spletkare ovi su se u pravilu prvi rješavali.

I za kraj da apsurd bude veći, danas te naše velikaše više slave njihovi ljuti povijesni neprijatelji Ugri protiv kojih su radili.

Pravo je čudo da mi uopće imamo državu, ali bojim se da ćemo je vrlo brzo izgubiti nastavimo li ovako.
Tu ni sebe ne oslobađam odgovornosti.

p.s.
vidim da tvoje upise slabo tko komentira pa ako ti smeta ovaj moj upis poštovani chageru, s radošću ću ga obrisati.

Predmnijevam da je to zbog prepiske s Vilenjakom, pa glasim za oštrog ili slično...radujem se svakom mišljenju, pa i suprotnom.

Neka te to ne opterećuje jer koliko sam primijetio Vilenjak je prilično zlobno i zločesto stvorenje, a prema takvima moraš oštro.

Kamo sreće da je više takvih popu tebe koji su u stanju obračunati s kukavičjim podmetcima i remetilačkim faktorima kakav je Vilenjak.

Nas dva lako nadjemo zajednički jezik unatoč suprotnim mišljenjima, a on koliko vidim niti se osjeća Hrvatom, niti Slavoncem, a s mislima je više u Beogradu nego u Zagrebu ili Osijeku.

Neke uloge baš pristaju glumcima, kao da su za njih stvorene. Tako remake serije ili filma nema puno šanse, jer podsvjesno uspoređujemo lik s onim prije. Teško je Sherlocka Holmesa A. C. Doylea zamisliti drugačije doli J. Bretta ili Poirota A. Christy bilo kako osim D. Susheta. S našim ministrima je slična situacija.
Za novu Vladu, teško je zamisliti boljeg ministra branitelja, osim Crnoje, ili kulture Hasanbegovića. Jednostavno su rođeni za tu ulogu. Uostalom, i bivša ministrica vanjskih poslova Pusić se svojedobno hvalila, kako je rođena za tu funkciju. S takvim likovima je teško voditi diskusiju, oni misle da znaju najbolje.
Eto taj Crnoja, pa zar nije pravi. Ako bi se od svih članova HDZ-a sklepao idealni primjerak jedinke, Crnoja bi glasom, stasom i mentalnim sklopom zadovoljavao sve uvjete. Svakako je bitno da je bivši branitelj, bez toga ništa. Onda jedan nebitan detalj, ali se nekako provlači kao konstanta, ne mora biti rođen u RH. Idealni kandidati dolaze iz BiH, svejedno iz kojeg velikog slova. Očito da doseljeni Hrvati više vole domovinu od onih domaćih. Nije predsjednik Vlade izuzetak.
Trebao bi zatim biti umirovljenik, vojni po mogućnosti, jer takvi imaju vremena voljeti Hrvatsku. Valjalo bi da digne kredit, povlašteni, s minimalnom kamatom. Neka bude namjenski, zbog kamate, ali može se trošiti nenamjenski. Bilo bi dobro da mu lokalni čelnik daruje nekretninu. Pa neće valjda on, koji je stvarao Hrvatsku, platiti zemlju. Zemlja njemu duguje što nije tuđa, pa ova kompenzacija ima smisla. Onaj kredit treba otplaćivati, ali samo u postotku ostatka od invalidnosti. To je važno. I važno je da sa sobom povuče što više rodbine i znanaca, po mogućnosti da i njima sredi iste mirovine i slične kredite…i imamo klasičan primjer ministra koji neće razočarati zaduženi resor.
Ako je netko dvojio u motive HDZ-a i Mosta prije izbora, vrijeme će pokazati da dvojbe nije trebalo biti. Ne držim stranu SDP-u, oni su zaslužili izgubiti, ali sa velikom dozom sigurnosti tvrdim da ova i ovakva vlast ima jedan cilj: Onu Crnojinu “Pa, za sebe“.
Ne zvuči stoga čudnovatom izjava H. N. Srzić „ili mi, ili oni“. Doista je tako. Netko mora. Vele, preuzeti odgovornost. I nije baš tako. Više neodgovornost.
Danas će smijeniti šefa SOA-e. Uz gomilu grijeha koji mu se mogu staviti na teret, najveći je što našu predsjednicu nije upozorio da kontaktira sa Zdravkom Mamićem. Dobro, nije baš tako, više da je nije upozorio da kontaktira s osobom koja je pod nadzorom službe. Ali ljudi, vjerujem da u svačijem životu postoji osoba s kojom ne biste popili ni piće, kakav god da je razlog. Ja stvarno ne bih popio piće, niti bi volio biti u društvu s Mamićem. Ne bih volio imati ni njegov broj moba. Blago meni.
Ministar vanjskih poslova zabranio spomen regije. Kao da će to promijeniti stvar, percepciju. Neka malo pogleda, slušaj ovo, Al Jazeeru Balkans…kakav nered.

Da li to raspravljate o dr.mengeleu?

Političari su kao pelene, treba ih redovito mijenjati. To je citat, zapravo vic, koji je izrekao pokojni Robi Williams u filmu „Slučajni predsjednik“. Kako znakovito u današnjoj hrvatskoj zbilji. Ipak, zanemarujemo činjenicu, pa opet citat, „što je pravi problem“? To pitanje u zadnjim tjednima svaki političar u javnom nastupu, bilo u saboru ili zaskočen od medija redovito ponavlja. Zapravo ne pitanje, nego svi znaju što je problem, taksativno, nesvjesno, refleksno nabrajajući probleme našeg društva, a da nitko, baš nitko ne nudi ni polazište rješenja.
Milanović jedino može tražiti nove izbore, po svaku cijenu. HDZ mora ostati na vlasti, po svaku cijenu. Ako netko misli da političare briga što misli narod i što govore ankete, vara se. Zato mislim, a vrlo je izgledno, da do izbora neće doći. Sad, kako će to izvesti, nema veze, jer ionako znaju da bi rezultat izbora bilo loš za sve osim za Živi zid, a to nije dobro za nikoga, uključujući i njih same. Raspali bi se jadni, kao što su i mnogi prije njih.
Očekujte čudne kombinacije, pranje ruku iz nacionalnog interesa, ministre iz Tompojevaca…čekaj, to već imamo, sad su na redu drugi, još gladniji,neki koji će po mišljenje ići i do Kragujevca.
Usput će se zaboraviti sve one najave iz kampanje, kako su nam svima nužne reforme, kao nam je Hrvatska u srcu…sve to je nebitno, samo je opstanak važan, onaj goli.
Kako se govori o pomirenju, a da svađe uopće i nema pokazuje izbor ustavnih sudaca. Nije to prošlo zbog svijesti kako Hrvatska ne bi došla u krizu sustava, već je jedino bitno da se zadovolji kvota, pola meni pola tebi. Tako je najbolje, a očekujem u bližoj budućnosti takav rasplet, micanje lidera i SDP-a i HDZ-a i približavanje centru i jedne i druge opcije, uz realnu pretpostavku da će svaku novu vladu biti sve teže sastaviti, a oni znaju, imaju iskustva, svi ostali su diletanti.
Lakše je sklopiti vladu između Picule i Plenkovića, nego sa ovom sitnarijom i jednom ufuranom budalom, koji misli da je najpametniji. Kad dođe do toga, vrlo je vjerojatno da će se to zvati nacionalni spas ili jedinstvo. Vrlo skoro.
Podvući će rep i Ćorići i Pupovci, smješkati se slavodobitno, jer jedino na vlasti imaš nešto, u oporbi samo možeš cviliti o novim izborima. Pružiti si ruke i plesati kolo, može i žikino, jer novac i moć nema nacionalnost, to je samo predizborna šala. Nikome neće pasti na pamet ćirilične table, jer su ionako već davno postavljene i služe za galamu, i jedne i druge strane, a po birtijama će se ispijati cuga uz poznatu „Zašto smo se borili?“. I svi pobjeđuju.
Da mi je Karamarkov osmjeh, Žakovo srce, Kolindine sise, Šeksovo iskustvo, Božin izgled, Ivina kultura, Stipin vic, Šukerova probava, Mamićev nastup, Oreškovićev engleski, Pupovčev hrvatski…pobijedio bi na svim izborima.
Kurikularna reforma je prošlost. Ne zato što nije dobra, ili je, već zato što je stvar principa. Milanoviću je bilo bitno da ju vodi ateist i Boris, a ovima danas da ju vodi deklarirani katolik i Ivan. Nikome nije važan sadržaj, jer je zapravo samo bitno da se lova vrti, ali u pravom smjeru. Floskule o tome da će znanje izvući državu iz krize su samo floskule, jer se ponavlja da nas vode neznalice, svih vrsta. A poznato je i da se lakše dogovore šoferi, nego intelektualci. Dok Todorić traži 4000 radnika po petnaest kuna po satu, u isto vrijeme u Njemačkoj neto plaća sedam puta veća, za isto radno mjesto. I još te ne j… u zdrav mozak.

Ne pitajte Svetozara Tedeschi kako je došao do prvih milijuna maraka za vrijeme ex YU,preko Italije i Luxemburga,mafijaški.Sada je Emil Tedeschi jedan od najvećih poduzetnika u RH pa i dalje s svojom Atlantic grupom.Malo mu je tata pomogao,"sretno mu bilo"!

I mala djeca znaju da je santa leda vrlo zanimljiva pojava. Samo mali dio nje viri, ostatak je skriven pod vodom. Znaju to i putnici Titanika,tj. saznali su. Tako i naše vladajuće elite voze Hrvatsku s jednim veslom u ruci, na santi leda, a druga ruka na srcu, pardon, na unutarnjem džepu sakoa, držeći vlastiti debeli novčanik, da ne odskače previše.
Imajući u vidu kako klimatske promjene utječu na sante leda, izvjesno je da nam ni to jedno veslo neće pomoći. Iako je i maloj djeci s početka priče jasno da ni gumeni čamac ne moš' tako vozit. Nebrojeno je primjera u aktualnoj hrvatskoj zbilji koja pokazuje pravo stanje stvari.
Arbitražni sporazum. U sastavu:tri „neovisna“, jedan njihov, jedan naš. Tko imalo kuži analizu teksta, možda primijeti da iznašašće arbitražne komisije, oli suda, kako se voli zvati, neodoljivo podsjeća na balkansku kuhinju. Štoviše, u javnosti ne obraćaju dovoljno pažnje na detalj, kako su trojica neutralnih zaključili ono što su htjele i Slovenija i Hrvatska. Ako se netko konta u ovakve rabote, reći će da je to klasična vansudska nagodba, koju kompromisom donose obje strane. Baljezgarije o kompromitiranom procesu, kojeg nisu snimile naše službe, već austrijske, samo je u prilog zaključku: tu i tamo našu santu poguraju kud žele, jer nije Bog zna što. Slovencima tu i tamo izleti da će implementacija trajati dvije godine. Nisu dobili baš sve što su tražili, ali je bitno da su Hrvati dobili ono što je ionako njihovo – Jorasa i Svetu Geru. I mi zadovoljni. Argument Slovenije kako imaju manje mora od nas je tako uvažen, a Hrvatske, kako su i SDP i HDZ beskompromisni borci za teritorij mlade nam države, također. Da tomu nije tako, gužve na granici u sezoni bi bile do Salzburga.
Kupovina zrakoplova. Našao se general da kupi avione. To je bitno. Možda će naši biti jeftiniji od Talijana i Mađara, pa ćemo čuvati i Sloveniju. Sva sila medija upela se u transparentnost potrage za najboljim rješenjem. Grippen, Rafale…cijeli popis,slikaju, vozaju probne vožnje…i na kraju izaberu Amerikance. Čuda neviđenog. Možda bi i bilo tako da slično nisu prošli još neki utjecajni članovi NATO-a, koji su također birali, vozali, slikali, pa izabrali američku starudiju iz Minesote. Kako smo suverena i neovisna država, neću u detalje ovakvih pregovora, bitno je reći da je možda najveće bogatstvo vojske pilotski kadar. Kako naši već godinama vježbaju krila oluje, pa kad izvježbaju, odu van, pitanje je tko će vozit ta čuda?
Agrokor. Ljudi koji se više razumiju u velike brojke, kompanije koje su srasle s državnim bićem i pipke pustile u kapilarnom smislu do detalja, kažu da Agrokor nije ništa više ni manje dužan danas, kao što je bio prije pet ili deset godina. Ako je tomu tako, kako onda Ramljak spašava koncern Gazdin, ako je sve u redu? Tko je kriv što odjednom propada. Sve je to vrh sante. Ima veze sa Plenkovićem i njegovom neutaživom željom da pomogne Ukrajini da vrati okupirana područja u svoje krilo, ima veze sa bivšim ministrom vanjskih poslova koji se po tom pitanju ne slaže sa Plenikijem, ima veze s Karamarkom i njegovom Ruskom odisejom. Bitno je da Gazda postavlja guvernere, Vrhovne suce, ministre financija, koji se redovito izuzimaju od glasanja, kad dođu na red. Dobar si bio gazda dok si kupovao socijalni mir, dobivao firme za kunu, a nisi računao da će i stari dugovi doći na naplatu. E da je sad par šlepera jabuka i sokića, pa par tisuća šuškavaca plave boje, odmah bi bilo lakše. Ne bi morao platiti porez, ma nikada, a malim dobavljačima, ni u slijedećem koljenu. Kako će trakavica trajati još godinama, pet milijuna za istraživanje koliko je Agrokor dužan je dobar početak. Samo nije dovoljno. To je tek pet traktora na Belju.
Modrić bi napustio repku. Ne može čovjek vjerovat kolika smo govna, pa mu želimo spakovat utaju poreza i kriminal. Točnije, ne njemu, već osobi koja mu je i otac i majka, osobi koja mu je usta brisala poslije jela, našla ženu, skučila ga, prve milijune gurnula u džep, pa opet izvadila po građanskom ugovoru. Trebalo mu za tamburaše sa harmonikom. I tako, razumljiv potez, hvale vrijedan. Nadam se da sudac u Osijeku shvaća koliko je Modrić bitan za Hrvatsku, da tu nema love koja bi opravdala njegov suludi plan, da presudi po pravdi, pravu i zakonu.

U staroj Grčkoj, Ateni, ne ovoj dužničkoj, već onoj besposličarskoj, s robovima i polisima, filozofijom i mitovima, postojao je trg, na kojem su mjesto našli svi tada poznati bogovi. Tako su se prolaznicima cerili Zeus i Hera kao premijeri i predsjednice, ostali bogovi raznih sposobnosti i zvanja. Jedni pale, drugi gase, heroji i kukavice, ljepotani i ružni, osjećajni i hladni, tvrdi i mlohavi…i takvi Grci, preci ovih nikakvih, na tom trgu, ostavili mjesto za bezimenog boga. Ostavili mjesto, mislili oni, za nekog putnika, namjernika, koji se klanja nekom nepoznatom njima, a ipak, ne želeći uvrijediti gosta, ostavili oni tako, zlu ne trebalo.
Kako sam čuo od povjesničara, koji često gostuje na HRT-u, „povijesni dokumenti nisu u klasičnom smislu izvori, jer svatko te dokumente može subjektivno tumačiti“ sklon sam posumnjati da su stari Grci bili tako pametni. I ne spominjem vrijeme, jer bi dio naših povjesničara umah prestalo čitati, ako piše prije ili poslije Krista, predmnijevajući da je takav tekst kontaminiran nekim vidom njima mrskog tradicionalizma. Kao ono sa SOA-om, „nepovratno narušeno povjerenje“. Ipak, takav trg, tolerantan, multikonfesionalan, oslobođen svih predrasuda i ograda, s barem bunarom, ako ne fontanom – Grci imali prije dvije tisuće godina, a Zagreb nema ni danas. Pa dobro Milane, jesu te tako učili? Grci imali trg gdje sve može, i za Hercegovca i za Bošnjaka, i za Slavonca i Dalmatinca, pa i za puno drugih naroda i narodnosti, a ti, oličenje bratstva i jedinstva, nemaš bolju ideju od „Trg Republike Hrvatske“? Znaš li, Miki, da nije svima RH željena? I, što bode u oči, ti kao antifašist, želiš Maršala ukinit? Čini mi se da umjesto trave tučemo malo više bijelog, pa nam se štopa u sinusima.
Što je gore od svega navedenog, na to te sila pritisnula - većina u Skupštini. Možda bi dio penzionera NOB-a i prebolio, ali Hasanbegović? Miki?!
Poznato je da si Titov pionir, uzorni omladinac, dobar drug, Račanov perspektivan kadar…pa kud Maršala da izdaš? Uzdanico partije, zašto…pa nije valjda zbog birača? Poznato je da se zakona držiš k'o pozitivac iz filma o Maršalu: „Trava je zakon“.
Možda nisi zaslužio da se tvoje ime povlači po sudovima zbog referenduma o izbornom zakonu i U ime obitelji. Tako barem misle na Kozari boku. I poznato je da si jedan od političara kojem birači tepaju: „Svi kradu, a ne daju. Milan krade, ali i nama dade.“ Možda si u kutku svoga uma vidi budućnost, pa poželio, vizinarski, neko iz mase viknu “nek se zove trg Milana Bandića“. Zadrhta, oznojen, umoran…i ipak pregrize, trg RH.
Po Slavoniji niču sjemena tvoga rada, ogranci 365. Tako ćeš, za života imati, po nasipu u Gunji „Šetalište Milana Bandića“, u Đakovu „Grijanje Milana Bandića“…Ma od Karepovca do Jankuševca pronositi će se miris tvog truda i rada.
Predlažem stoga, kao ministarstvu graditeljstva što treba savjet oko novog zakona o subvencioniranju stambenih kredita, da trg ne nazovete Trg RH, nego Bezimeni trg. Nek to bude dokaz zajedništva naroda i narodnosti, i zlu ne trebalo, mjesto klanjanja nekog dotepenca, putnika namjernika.
HDZ se boji Dalmatinaca i njihovog hirovitog raspoloženja. Nas može sto puta elementarna nepogoda, pa nikom ništa, a njima izgore zarasli maslinici…ima štete, hvala Bogu nije bilo žrtava, ne poželjeti nikome…a ministar poljoprivrede obećao 20 mil. eura. 0para neće biti više gradonačelnik, sad i nikad više. I zbog hirovite predsjednice. Kako radi svijest o jastvu Hrvata, najbolje govori taj primjer. Što je jadna mislila, kad je rekla da je vojska mogla prije. Javili se egoisti, što ja mislim, pa empatčari, što ja mislim da ona misli, i na kraju paranoici, što ja mislim da ona misli, da ja mislim…a nju boli rođendan, njezin, Mamić priredio…

Pored rijeke, između dvije države bivše Jugoslavije, sjedi predsjednik Vlade, i peca. Pravo pecanje. Štap, plovak, mamci…čak izgleda da zna što radi. Podalje čuvari, sve odreda momci uredno podšišani, k'o od brda odvaljeni. U prikrajku, iza grmlja čuče novinari i slikaju. Rekli bi smo, milenijska fotografija, ali nigdje Šime.
Eto ta slika, to je potez novog kriznog menadžmenta i posebnog savjetnika u Vladi, izvjesnog Mačka. Shvatili su poslodavci premijerovi, da je najveći kritičar Vlade upravo on sam, jer povremeno bubne neku poskočicu, pa se trljaju jedan od drugog u delirijskom klinču.
Taj Mačak nije slučajno savjetnik, ne, ne. Bio je taj savjetovao i Keruma, pa velikog gazdu, i sad kruna karijere, najperspektivnijeg HDZ-ovca, još od Ive Sanadera. O Mačkovim rezultatima nećemo, bitno je da ima povjerenje sivih zona našega pučanstva, izrazito utjecajnog.
Pozvali ga tik pred Dan Republike. Sad, možda su unaprijed znali za presudu i pokojnog Praljka, pa im je trebalo krizno komuniciranje, a vjerojatno je da na preporuku Gazde nitko normalan već desetljećima ne ostaje ravnodušan. Mačak je sve svoje sposobnosti uložio u famoznu sintagmu: „drugostupanjska presuda“. Do sad je uvijek bila pravomoćna, sad drugostupanjska, kao da tih stupnjeva ime unedogled, dok nam štima. I stvarno, malo hodočašće po Bosni, malo onaj gadljivi Čović po Hrvatskoj i udica progutana. Nizali se čestitari, pohvalili Mačka, ali nitko da ga pita, kako je Gazda, jeli zdrav, kako mu reuma…
To pecanje, nije slučajno. Blenuo premijer da je alergičan na ribu. Koju ribu? Pa nije valjda morsku? Dalmatinac, visok, dobar drug, ima kosu, a plikovi ga od ribe…još da se pred novinarima počne gušiti, i eto ti zla.
Smislio Mačak pakleni plan. Nek' premijer peca na rijeci, malo ga poslikaju, a on ribu daruje u pučku kuhinju. I svi sretni. Ako ga novinari pitaju, posti li on uopće, kad ribu ne smije, nabavili papir s Kaptola, preko dobrih veza. Pošteda od posta, glasilo je, jer nam prvi čovjek anemičan, ne daj Bože…
Sve bi bilo dobro, još bi i preko granice poruka bila jasna, kako svoje ne damo, tuđe nećemo, i taman odoše novinari, pokupimo alat i u Brisel…ono plovak potone. Sunce žarko, što sad? Strčalo se osiguranje ovog skupa, zvone telefoni, panika…A Mačak mirno, iz pokretnog ureda, k'o da je predsjednica, savjetnički poruči: Upecaj ribu!
Povuče premijer jednom, drugi put…izvuče zlatnu ribicu.
Srećom pa novinari otišli, pomisli Mačak. Pogleda lijevo, ostao indeks, pogleda desno, ostali iz 7dnevno. Ne smije sad savjetovati pred cijelom Hrvatskom premijera koji zna što radi, kakve želje ribici da veli.
„Pusti me, ispunit ću ti tri želje!“ Siguran u sebe, predsjednik ispali:“Da HDZ bude pobjednik izbora dok sam ja na čelu!“ „Može“ veli ribica, okrećući očima od muke „kad god me upeca HDZ-ovac, ista priča“. „De mi reci ribice, kako ćeš to uspjeti, ako imam toliko frakcija u stranci, više me vole SDP-ovci, nego moji?“ „Eh, premijeru, svi ostali, koji nisu u HDZ-u će do slijedećih izbora odseliti iz Hrvatske“, mudro će ribica. „Volio bi da me Šeks više ne savjetuje…“ „Može, ah, vi iz HDZ-a stalno isto.“
„De mi reci, kako…“počne premijer znatiželjno, želeći ući u dublji dijalog, računajući da, bez obzira na nepomirljive stavove i alergiju na ribe, ipak može, u cilju stabilnosti države, proniknuti zbilju…
„E, stani, koliko brojim…izbori, iseljavanje, Šeks…potrošio si svoje tri želje, sad me lijepo pusti!“ I premijer, misleći da pred novinarskim auditorijem cijele Hrvatske nema smisla zatočiti zlatnu ribicu, pusti ju da otpliva do Londona, možda.
Čupa Mačak kosu, psuje i kune, kako takvi uopće mogu dobiti izbore, kad na glupost ispucaju tri želje. Čuo je on, što nam premijer priča, čak je poslije dobio i transkript, ali ga je po posebnoj odluci Vlade bilo dobro zapečatiti i nikad objaviti.
Eh, da nije onih prokletih Slovenaca. Slušali i oni…tako da očekujete uskoro implementaciju abortivnog sporazuma o granici. Bolje i to nego da se sazna što je premijer zaželio za Božić. Nek Vam je sretan i sretan Nam put u Novoj godini.

Zamislimo da engleska kraljica dođe u posjet svojoj bivšoj koloniji, recimo Australiji, pa oplete govor na aerodromu: „Bando lopovska. Svi znamo da su Australiju naselili kriminalci i zločinci, niste ništa bolji od njih, danas!“ Vjerujem da bi izbio skandal. I te kakav. Ovih dana predsjednica u Argentini. Kad u govoru kaže da se ponosi našim iseljenicima, nikom drugom nije na pamet palo da se sjeti Pavelića, samo izvjesnom Tvrtku, i Fredu…i takvima. Braćo mila. Pa što će nam neprijatelji i protivnici, kad svojih govana imamo dosta. Iz koje to klijetke izvuče da su dijasporci u Argentini svi odreda ratni zločinci, kao da ih je pokojni poglavnik pravio. E, onda kad se jave iz Jeruzalema, onda se sprdamo sa priglupom predsjednicom, kako ona ne zna što priča. Umjesto traljave predsjednice, više me smetaju kreteni koji se krevelje, umjesto da se pokriju ušima. Da se razumijemo, nema puno razlike u mišljenju prema Kolindi, što je i zaslužila, ali ipak treba imati obzira prema poštenom narodu (i ugledu domovine koju na žalost predstavlja) kojeg vjerujem ima u većem postotku od tih smrdljivih političara i kvazi povjesničara.
Ako netko misli da ovakvi i slični gafovi mogu dovesti u pitanje možebitnu kupovinu zrakoplova od ugrožene strane, nema šanse. Lova je jedno, povijest drugo. Samo mi, valjda na čitavom svijetu smatramo da na račun povijesti zaslužujemo lovu. I svi od reda tako.
Baš mi znalac kaže kako je prošlo ljeto proveo na psihijatriji. Pobogu, ispravan lik, naoko. Imao on informaciju, direkt iz središnjice, da će, ako glasa, uz to, ako HDZ pobijedi, promijeniti braniteljski zakon, pa će imati vremena dobiti PTSP. Da ne povjeruješ. Skupio lik dokumentaciju, i nada se, preko pet milja…eto. Kad kažeš roditelju da mu djetetu teško ide neki predmet, da bi ga trebalo na prilagođeni…drvlje i kamenje po školi, sustavu, državi… kao, hoće oni od normalnog djeteta napravit luđaka…u isto vrijeme roditelj nogama i rukama grebe da ga proglase ludim…eto.
Valjda samo mi na cijeloj kugli zemaljskoj od vojske, temeljem zakona o domovinskoj sigurnosti, radimo komunalnu tvrtku. Nije da ja imam nešto protiv što vojska pomaže, ne, ne. Ali što radi ovaj ministar, to već nije normalno. Čiste snijeg, pune vreće s pijeskom, gase požare, još da počnu skupljati smeće i sanirati Karepovac…umjesto HV, mogli bi se zvati CKA – centralna komunalna agencija. Dečki i cure vojnici jedva čekaju slijedeću intervenciju.
Šimonović, to mu valjda dođe žena, onom Šimonoviću, što je svojedobno bio lobirao za izvjesnog šefa zatvora u Osijeku, sinoć izvali kako se po Istambulskoj konvenciji ne uvodi rodna ideologija. Ne zato što to nije točno, već zato što je to već uvedeno nekim drugim dokumentima. Pa da ne povjeruješ. Kad ju netko sluša, rekao bi bravo! I upeli se usvojiti to čudo, ko da je smak svijeta. Koliko su dosadni, i kojim se metodama služe, zaista al zaista, zaslužili su nogom u guzicu. Lijepo reče znanstvena zajednica: „Današnje norme i vrijednosti diktiraju super-bogati. Oni financiraju sva istraživanja, oni nameću svoje poremećene stavove i stil života, te propagiraju degradaciju tradicije.“ Žalosno je što o tome odlučuje zakonodavna ustanova, Sabor, koji odnedavna više liči na kupleraj.

Pozvao predsjednik Vlade uži kabinet na sastanak. Među pozvanima su bili ministar UP, Božinović, zvani Jemen, i ministar obrane Krstičević, zvani Zvonce. Od velikog su povjerenja njih dvojica. Bio je tu i posebni premijerov savjetnik, zvani Mijaut.
Ovaj zadnji je nadimak zaslužio jer je njegovim dolaskom uspostavljena nova era u komuniciranju Vlade i koalicijskih partnera, pa i opozicije. Napada on grebanjem, pa je od šefa dobio posprdni, ali od milja, nadimak. Osjetili su grebanje profesor Pupovac, kad onomad na prijateljskom portalu osvane člančić o Tesla banci, a on se baš upeo ucjenjivati Vladu Zajednicom općina. Pomislio je Pupi da je na Kosovu i Metohiji, pa pokušao već prokušanom metodom izvrkati autonomiju koja bi nas koštala kao još jedna eskadrila. Čim je čuo da se priča o Tesli, pa i o banci, zanijemio. Tako je prošao i Vrdoljak. Pokušao on voditi kurikularnu reformu, pa osvane članak, opet na prijateljskim portalima, kako je prvi HNS-ovac ujedno i prvi plinar, pa i prvi električar…i odmah utihnu. Osjetila grebanje i predsjednica države. Čudi me, kako ju čereče, da ne mora lijepiti flastere, jadna.
I tako njih četvorica otvorili razgovor o dvjema gorućim temama: konvencija i avioni. Javi se Zvonce: „Gospodine predsjedniče Vlade, pobjednička Hrvatska vojska…“ prekide ga u tom uvodu Kum Plenki: „Damire, de ne seri“i nastavi „hoće li biti posljedica po rezultat na izborima, ako usvojimo Istambulsku?“ Mijaut potvrdi. „U konačnici“ nastavi Kum „mi moramo prvo to riješiti sa članstvom, a narod nitko ništa ne pita!“ Složili se. Taman stiže Njonjo sa vijestima, kako Sova poručuje, da je predsjednica mislila pitati Ruse da nam prodaju avione. Lupe se svi po čelu, refleksno, već im čelo pocrvenilo od lupanja, kad čuju nešto od predsjednice. Nastave oni, kao da se nije ništa dogodilo. „Slušam prijedloge?“ sigurno će Kum. Zvonce će: „Pobjednička Hrvatska vojska…“ „De Damire koji ti je… mi ovdje o ozbiljnim temama, a ti o komunalijama…“ Jemen je šutio i zbrajao prosvjednike, a svaki put, ga prekinu, pa je morao početi iz početka.
Njonjo predloži, kako će on, kao politički tajnik i predsjednik Sabora krenuti po Hrvatskoj uvjeravati članstvo u ispravnost Konvencije. Slože se, ali nikako da iznjedre pravi pristup, kako na terenu ne bi bilo disonantnih tonova. Prijedlozi su išli u smjeru prijetnji, jer se već jako dobro zna da HDZ podržava predsjednika dok ne klekne. Javi se opet Zvonce: „Gospodine predsjedniče, jel bi mi mogao netko od vas objasniti kakva je to opasnost od roda? Imam veliku rodbinu, pa znam da ima i budala, ali ništa naročito!“ Prasnu svi u smijeh, najviše i najduže Njonjo, a na pokret Kumove ruke, zašuti. „Dobro, Damire, nije ovdje riječ o rodbini. Eto vidiš kako ja imam problema, kad sam malo pogurao svoje, odmah me skužili i gnjave po medijima. No, bolje i tako nego da doma imam problem. Te žene su užasno naporne.“ Ubaci se Mijaut: „Možemo tako, objasniti ljudima da lova iz proračuna neće ići za tamo neke zlostavljane žene, i gejeve i transiće, edukaciju djece da mogu birati tko i što su, već za rod rođeni. Da se svi zaposle, zbrinu…na teret državnog proračuna. Milijarda, e…“
Njonjo oduševljeno zapljeska, mogao bi to progurati, već u OBŽ-i.
Potapšaše po ramenu našeg ministra obrane, kud je vojnik, ima i sjajne ideje.
„Avioni?“ užurbano će Kum. „Poštovani gospodine predsjedniče, pobjednička Hrvatska vojska…“ zaustavi se „mislim da je najbolje da avion ima jedan motor, jednostavnije je održavat“ kimnu svi „bolje da uzmemo polovni, nego novi, jeftinije je“ opet se slože. „Predlažem da uzmemo šesnajstice iz Izraela, nude mi off set da više nikad nećemo morati brinuti o cyber ratovanju. Morali smo u Kingu promijeniti dokumente, ali spremni smo, oni razumiju naš položaj…“ Tu ga Kum prekine i pozove tajnicu, da javi, u konačnici, Mariću, zbog financija.
Tog dana je Zvonce spasilo Hrvatsku.

Počele pripreme za izbore, EU parlament. Među prvima koji su istakli svoju kandidaturu je i mix stranaka koje svojim stasom i glasom predvodi Anka Mrak Taritaš. Da bi uopće netko normalan shvatio njenu popularnost od cijelih nekoliko posto, mora razumjeti mozak prosječnog balkanca. Namjerno pišem balkanca, iako ona nije nikakva regionalna diva. Postotci su počeli rasti, glas se pronio, ne zbog jasnih stavova i politike, ne zbog dosljednosti ili odgovornosti, nedostatka afera i transparentnosti, legetimiteta ili tralala, već zbog projekta pljačke koji je započeo za njenog mandata. Sad, upeli se u EU, kako netko može steći popularnost zbog pljačke, a nije Robin Hood? Nije ni Anki jasno, ali ženu prozivaju kao relevantnog političkog čimbenika, glasaju za nju, pa bi možda uskoro mogla odraditi neko savjetovanje, pp prezentaciju ili lobiranje, jer svi žele legalizirati pljačku, a žena zna.
Tajna se krije u razumijevanju komunističkog vremena i naslijeđa koje baštinimo. Nešto nezamislivo u normalnom, uređenom društvu, kod nas je bila opća pojava. Prvo stidljivo, a onda pošast. Nikle su kuće, vikendice, zgrade…a kad je stvar uzela maha, čitava gradska naselja, mega projekti, infrastrukturni kompleksi – bez građevinske i inih dozvola. Nezamislivo, ali dokazivo, još prije Anke, bilo je dovoljno skočiti na stranice neke tamo nebitne gruntovnice, pa uvjeriti našu neuku EU kako nedostaju natpolovični postotci već izgrađenih nekretnina diljem Lijepe nam. Umjesto da se, tada u nadležnom resoru, ministrica uhvati u koštac s nelegalno izgrađenim objektima uz pomoć izdašnih EU fondova, pa kao normalan i uljuđen svijet pedagoški i s puno milosti, pomogne dokazivim vlasnicima nekretnina i da za malu lovu uspiju legalizirati svoju kućicu, nastavno-sportsku dvoranu, regionalni vodovod...ona shvatila da ju tako nitko neće bendati ni pet cijelih posto. Odlučila je, i na tome joj čitav svijet zavidi, izvući iz čarapa zadnju kunu domicilnog stanovništva, nekad ovdje obitavajućih Hrvata. Tajna projekta, boljeg od svih povijesnih američkih izmišljanja poslova, bila je da zaposli našu nezaposlenu inteligenciju, geodete, pravnike, prvostupnike, državnu upravu – poslom koji ionako trebaju raditi. Hm, zvuči nelogično, ali ovo je žena koja razumije mentalitet, ne zaboravimo to. U svoje ministarstvo primila ona svu silnu svitu zlatne nam omladine, onu koja je nekad besplatno vapila za radnim akcijama, samo zbog dobrog društva i slobodnog seksa. Odredila tarife, i pustila priču (džoker ima plašenja), kako će biti nemoguće zamisliti Hrvatsku u EU, ako ne legalizirate svoju djedovinu, za svoje unuke. I prošlo ženi. Svi oni koji danas muzu krepanu kravu, zvanu domoljublje, zadivila je svojim samoubilačkim pohodom. Mislili su, neće narod legalizaciju, nema para, obiti će joj se o glavu…a ono, svi koji i dan danas legaliziraju pušnice i kokošinjce, slažu milijune na račune, nisu zaboravili upaljenu Mrak. Pa onda balkanski, zaposlenik ti je dužan, puta 4 članova obitelji, i dobiješ tih par posto u sveopćoj letargiji izlaska na EU izbore.
Možda Anka nije zaslužila da ju se povlači po tekstovima, možda ne šmrče bijelo, niti trpa prostitutkama iz Srbije, ali sigurno nije zaslužila da predstavlja nekoga koga je javno i bez srama prevarila.
Još jedan prevarant je među nama. Još opasniji, jer ima, po nekima, mesijanski značaj. Riječ je o predsjedniku Vlade. Za njega sam čuo u predvečerje parlamentarnih izbora na kojima je, gle čuda, premijer postao istog faha, Milanović. U kutu birtije, tihim glasom, svjestan gubitka izbora, elementarni HDZ-ovac mi promrmlja, kako čekaju Andreja, a nije još vrijeme. Kako nisam pratio let tog tića, godinama poslije, na saboru ove državotvorne stranke sam shvatio, po govoru koji je pisao sam tetak Šeks, da je vrijeme došlo. Još bolja potvrda je bilo Glavaševo eutanaziranje privatne strančice koju je osnovao da bi zatvorski dani dobili na težini. Još kad pogledate pokoju epizodu „Rat prije rata“, te svjedočenja JNA generala o naoružavanju Hrvatske i tko je to činio, shvatite da tvrdnja kako je UDB-a stvorila Hrvatsku i nije tako nemoguća. Posebno mi je mila rečenica koju izgovara mladi Glavaš Šeksu „Šefe…“. A glavni lik, čest pripovjedač, Perković.

Kako svijet ide naprijed, ne samo u tehničkom, već i u neopipljivom, duhovnom smislu, potrebno je dodati neke nove mjerne jedinice. Pa kad fizikalni svijet ima svoje, što i duhovno stanje neke nacije ne bi mjerili jedinicama, uz strogo normirana pravila. Osnovni element svakako treba biti tajming. Nije isto priključiti se gomili, ili biti u začetcima, ono što se kaže osnivač, praotac neke ideje. Isto je važno da tuđu ideju možeš razraditi, unaprijediti, i takvu djelatnost treba vrednovati. Tri mi mjerne jedinice odmah na pameti, slobodno ih možemo koristiti u javnom diskursu, a radi plastičnosti potrebno je navesti primjere koji najbolje oslikavaju način mjerenja i pravila. Izabrane osobe zaslužuju nositi ime mjerne jedinice.
Antun Vrdoljak. Mjerna jedinica bi se mogla pisati Vr, jer on nema veze sa Voltom. Još od Pere Kvržice pokazuje on hvale vrijednu snalažljivost i prilagodljivost. Tamo učitelj, vamo šef Croatia Airlinesa, pa onda HRT, pa nogomet, pa opet u film, čovjek posjeduje fantastične sposobnosti svojom karizmom i slatkorječivošću, svojom figurom i emocijom, dopasti se svakoj vlasti i uređenju. Neka mjerna jedinica takvih sposobnih ljudi, koji prelaze iz tabora u tabor bude 1 Vr, a najlakše mjeriti njihova postignuća su milijuni iz raznih proračuna koji takvim maherima prolaze kroz ruke. Eh, možda nisam najboljeg izabrao za primjer, ovo je kapitalac, pa zaslužuje barem opasku kilovrdoljak. Od Pere Kvržice, Četveroreda, Tita, Gotovine, svaki njegov projekt iznova biva prepoznat kao otkucaj naroda iz kojeg dolazi. S nepogrešivom točnošću detektira ono što običan puk želi, pa snima. I uvijek ima dobar razlog. Eto Tita. Pa nije baš 2010. najbolja godina za to, mislili neki. A on uvod začinio komentarom, kako ga je zanimalo zašto su tom fenomenu na sprovod došli državnici iz 129 zemalja svijeta. To će reći da o Tuđmanu neće snimati, ili…neće stići, u godinama je. Ako mu je Ivan Vrdoljak rodbina, nadam se da nisu svi takvi.
Drugi eksponent ie Lovro Kuščević. 1 Ku, opet zbog Kelvina. Nije zbog frizure, ni zbog vjernosti stranci, pa ni zbog snalažljivosti i slatkorječivosti, on bi svakako trebao nositi mjernu jedinicu za pretvaranje sranja u električnu energiju, ili zapravo, bezvrijednog mrtvog kapitala u prave investicije. Mogao bi se i mjeriti 1 Ku. Ples milijuna bi i ovdje mogao biti kriterij, ali poštujući razliku između kontinenta i primorja, te očitu razliku u novcu perom pretvorene vrijednosti, mogli bi uzeti kriterij multiplikacije, odnosno koliko puta je maher uspio povećati vrijednost nekretnine prije i poslije svoje magije. Tako bi i našim lokalnim vizionarima dali za pravo da se bore za laskavu titulu i najviše Ku na računu. Poseban je taj Ku. Valjda jedini nije mislio da je loše reći ženi da kupi zemlju koju će on sam pokrstiti u nešto puno vrjednije. Zato je zaslužio, svojim nesebičnim trudom, da po njemu bude prozvan svaki budući vizionarski pothvat toga tipa.
Miroslav Škoro. Moram reći da mi je ovaj lik drag. Odrastao sam uz njegove pjesme. Ima nešto, talent. Ali ima i svoju mjernu jedinicu. 1 Š, a zbog kvačice nema bojazni da će igdje u svijetu biti nerazumijevanja. Doktor Škoro ima biti mjernom jedinicom za sve one avanturiste i hrabre ljude koji u svom životu koji put uspješno promijene karijeru, a da pri tom promjena bude ozbiljna i perspektivna. Svaka promjena ima se nagraditi sa 1 Škorom. Hm, bio sam, tamo pred kraj Škorine prve karijere, na „koncertu“. Svirao njegov kum, Barba, sa ekipom. Njih pet, šest tamburaša, 1 Škoro, tri konobara i nas publike ravno pet. Kako sam čuo, nije to bio jedini slučaj tih godina da na Mirinu šokačku pjesmu dođe više njih nego publike, pa je i razumljiva potreba za promjenom karijere. Grecao je onda politiku, a zbog „Ravnice“ je neke pijane moćnike zadužio, da iskoriste njegov svestrani potencijal. Pa je veleposlanio po Mađarskoj, pa je išao u Sabor, pa je šefovao u CR, htio biti gradonačelnik (to mu ne priznajem, nema Š za to) pa je doktorirao, iako iz građevinske škole pamti samo dimenzije „pune“, ali ne i fasadne cigle, pa je reklamirao Piko, dočekao pjevajući Glavaša, cijelo vrijeme kontao da od čiste tamburice nema kruha, pa pjevao i skumio se sa profitabilnim kumovima, a samo je pitanje vremena kad će iz njegova pera izaći cajke, a on to može…
Konačno, želi biti predsjednik. To je dekaškoro. I kako kažu analitičari, ima glavu i rep, i šanse. Samo da ono što obećava ne ovisi o elitama koje tako licemjerno proziva, i samo kad sve što trkelja ne mora u Sabor na usvajanje. Lakše će Žak kroz ušicu igle, nego Škoro govoriti ono što misli. Škoro uz nekoliko Š ima i više Vr, nema što.
Kada bi bilo obavezno da uz svoje ime i titulu, smijemo napisati i ove jedinice. Bilo bi zabavno, uz uvjet da rođenjem ne zaboravimo da svaka majka želi da joj dijete bude zdravo, sretno i 1 Domoljub. Ovi, ne znam…

chager

Kako svijet ide naprijed...

Lega ti zadnja tri-četiri posta repliciraš sam sebi. Gdje je tu čar rasprave?