Današnji svijet je nažalost stvoren na lažima i laž je svuda oko nas. Ponekad ljudi lažu da ne povrijede osobe koje su im drage, iz neznanja, slabosti, radi osobnih interesa, pa i iz čiste dosade. Laže se otkada je svijeta, i laž je postala nerazdvojan dio društva u kojem živimo, no pokušajmo zamisliti društvo bez laži. Zašto nas je bog (ili priroda za one koji ne vjeruju u boga) naoružao/la „darom“ laganja? Kakav bi život na ovoj planeti bio da ne znamo lagati i da nemamo svoje „male tajne“?
Mislim da je puno bolje prešutjeti odgovore na neka neugodna pitanja, nego lagati međutim …
Predlazem gledanje filma The invention of lying. Odlicna i prije svega zabavna prica o lazi, odnosno o svijetu u kojem ne postoji laz... dok jedan lik (utjelovio ga je Ricky Gervais) ne izusti prvu laz...
http://www.imdb.com/title/tt1058017/
No, vratimo se na laz. Laz prolazi tamo gdje strana kojo se laze nije sposobna, ili ne zeli vidjeti istinu. Zelimo li izbjeci laz, trebamo se upoznati s cim vise cinjenica.
Zbog toga je laz glavno oruzje manipulatora. Drugim rijecima - ne zelimo li da nas lazu - upoznajmo se sa sto vise cinjenica.
No, vratimo se na laz. Laz prolazi tamo gdje strana kojo se laze nije sposobna, ili ne zeli vidjeti istinu. Zelimo li izbjeci laz, trebamo se upoznati s cim vise cinjenica.
Zbog toga je laz glavno oruzje manipulatora. Drugim rijecima - ne zelimo li da nas lazu - upoznajmo se sa sto vise cinjenica.
Slažem se, no također bih napomenuo kako ponekad ljudi krivo procjenjuju sposobnost drugih da prihvate istinu pa onda lažu, a zapravo ne moraju.
Nevidim kakve veze sada ovo što si napisao ima veze sa ičim. Nisam Glavašev pobornik ili slično. No nevidim zašto bi se u ovako općenitoj temi sada moralo vadit neka imena i sl. a bez neke veze...
Ovo več graniči sa Hedlovom opčinjenošću likom i djelom Branimira Glavaša
Svi lažu.......netko više netko manje, ali svi do jednoga....
ma ne lažu baš svi
odnosno..lažu al ne baš svi svakome
ipak ima onih koji govore istinu određenim osobama
al dobro
laž je jedna pojava koja se stvarno ne može okarakterizirati kao odnos crno/bijelo
definitivno postoje laži sa namjerom.....koje se mogu opet dijeliti na one sa dobrom ili lošom namjerom
a opet neke se laži definitivno izreknu u afektu...koje nekad ni sam sebi ne možeš kasnije objasniti zbog cega si ju izrekao
definitivno laž je nešto što nema samo jedno lice.....
ne lažem. ljepše mi reć svakom šta ga sljeduje pa kud puklo, a kako se kaže u laži su kratke noge, istina živa, kad god sam lago opeko sam se stoga ne lažem. nekad pokušam zatajit nešto pa APP ak ne jebga zagrizem govno i to je to, no to se dosta dugo nije dogodilo stoga no harms done i dobro mi je, mirno spavam, ne moram si gldat leđa, ma sve lepo znaš kako
iz iskustva znam da je laž sranje koje je bolje izbjeći,prešutjeti(ni to nije dobro,ali ako nikome ne šteti). Mislim da osobe koje imaju duboko razvijenu savjest nakon laganja imaju strašan osječaj krivnje,toliki da to nemogu izdržati pa se muće i strahuju i fantaziraju. Bolje odmah istina, pa kud puklo...
Ovisi o kakvoj laži je riječ-jer svakodnevno ne možemo pobijeći od nekih malih bezazlenih laži, ali ako je na tuđu štetu onda apsolutno nije u redu. Ipak svi mi govorimo da cijenimo istinu,ali kad bi svi jedni drugima govorili istinu nitko s nikim ne bi bio dobar.....jer ipak smo samo ljudi....i kako takvi griješimo
Laž je jedna prilično filozofska kategorija… Nije to samo ono: izricanje neistine. Malo je to kompleksniji pojam. Složen onoliko koliko je složena ljudska osobnost. Cjelokupna znanost o lijepom ponašanju, takozvani bon-ton je, na primjer, većim dijelom - laž. Učenje o tome kako izbjeći reći neugodnu istinu, kako situaciju prikazati ljepšom no što je i tako dalje. Zamislite, na primjer, kako bi udvaranje izgledalo bez imalo laži i pretjerivanja… I što bi tu i jednoj i drugoj strani bilo interesantno?! Ogoljena istina je tako prozaična i dosadna!
Kad ne bi bilo nimalo laži – otpala bi i najunosnija djelatnost današnjice: marketing iliti promidžba. Tko god radi ili je radio u marketingu – zna kako se tu u najmanju ruku pretjeruje – ako ne i laže o proizvodu koji se reklamira. Jedna od definicija marketinga je: kako što uvjerljivije lagati o želji prodavača da proda proizvod i upakirati tu laž u potrebu kupca. Dakle, na lažima se i dobro zarađuje. Čak i živi od njih. Jedna od podoblasti ove generalne laži je i politički marketing. Najbolji primjer je predsjednička kampanja Milana Bandića, kad su se razvikane i skupe PR tvrtke za ogromne novce ubijale kako bi budalu podvalile biračima kao vrhunskog političara. Zato političari-marketinške podvale izbjegavaju javna sučeljavanja s protukandidatima. Znaju da su plod privida i stvarne situacije ih raskrinkaju.
Dakle, laž je općeprihvatljiva svim društvima i u svim povijesnim razdobljima. Ona znači jednu nadgradnju. Ne vjerujete mi? Primjer: mala djeca. Iskrenost im je bolna i uvredljiva. Ono što ih želimo naučiti je u najmanju ruku da ne govore istinu; da ne kažu baki kako je čangrizava i dosadna, da ne kažu mami kako danas loše izgleda, da ne govore pred drugima koga je mama ogovarala s prijateljicama. Kad uspješno svladaju te fine labirinte uhodanih društvenih laži; kad nauče kontrolirano koristiti laž – odrasli su i integrirani ljudi. Budimo iskreni…
Dakle, laž sama za sebe ne mora biti potpuno neprihvatljiva. Opasno je kad sistem laži naraste u – prijevaru.
">
