Kad sretnete samopouzdanu osobu, odmah je prepoznate. To je osoba koja zna što želi i zna da može ostvariti sve što želi. Samopouzdanje i vjera u sebe ključni su pojmovi za ostvarenje svakog životnog cilja. Zbog niske razine samopouzdanja ljudi najčešće 'sabotiraju' dobre stvari u životu. Čak i kad im se sreća smiješi, oni je ne znaju prihvatiti. Pomoći ljudima da se cijene i vole važan je, iako težak zadatak i za trenera i za one čije je samopouzdanje poljuljano.
Nedostatak samopouzdanja u korijenu je mnogih životnih problema. Vjerojatno ste i sami svjesni mnogih posljedica.
Varijante su beskonačne. No ima i onih koji se naoko doimaju zadovoljnima i samouvjerenima, pa čak ipresamouvjerenima, ali kad ostanu sami, skidaju masku (veseljaka, mudrijaša, brbljavca) i tada su sasvim drukčiji.
(Iz pera Tatjane Divjak)
čini mi se kako ga mnogi na forumu imaju puno više nego u riil lajf.. pitam se pitam, jesu li svi jednako hrabri reći svoje mišljenje i ljudima u lice?
Mislim da je to i normalno da si samouvjereniji na forumu nego u realnosti ali ipak možeš steči neki dojam kakva je tko osoba, možda čak bolje nego u stvarnosti.
nisam očekivala da će itko tako lako priznati
za sebe smatram kako na forumu pišem jednako kako razgovaram s ljudima u živo (samo što ovdje manje psujem ) ..ali možda smo se malo udaljili od teme. btw. gemi, ide tebi taj odabir topica
Imam. Ne dam da mi promaknu životne prilike zato što se previše bojim ili što mislim da ja to "ne mogu". To dođe s godinama, vjerujem. Jasno, svi imaju svojih bojazni i strahova, ali dobro poznavati sebe i poznavati granice svojih mogućnosti je vrlo važno da bi se bilo što postiglo (obrnuto: ja čak djelujem manje samouvjereno na netu nego uživo, čini mi se Međutim, teško je naći crtu između samouvjerenosti i umišljenosti.
nisam očekivala da će itko tako lako priznati
za sebe smatram kako na forumu pišem jednako kako razgovaram s ljudima u živo (samo što ovdje manje psujem ) ..ali možda smo se malo udaljili od teme. btw. gemi, ide tebi taj odabir topica
;-) ti bar znas, a i dosta ljudi s Foruma031 da mene ne tepe pricanje ili reći svoje misljenje ovdje ili u real life - ista sam... Ne kontam zasto je nekome lakse biti egotrip lik/likica na Forumu, a u zivotu mulac...a znam dosta tih koji se cak hvale da imaju sasvim drugi stav uzivo.
Jel to pitanje samopouzdanja ili ne...hm...e sad to ne bi znala reci.
Sebe ne smatram pretjerano samopouzdanom, samouvjerenom ili ne daj Boze na ego tripu...jos uvijek se znam zacrveniti, jos uvijek mi zna biti itekako neugodno...
Za primjer mogu navesti onu moju opcepoznatu fobiju od samostalnog ulazenja u birtiju. Jednostavno nisam u stanju uci u kafic solo i prosvrljati, vidjeti koga ima (ili nema) i sjesti i solo popiti kavu. Nek' oproste svi oni koje sam tim kompleksom ugnjavila.
nisi jedina! al ja se u takvim situacijama prisjetim odvaznih stvari koje sam napravila (npr. isla sam u ministarstvo obrane, trazit pomocnika ministra, naravno nisam imala zakazan razgovor ni nista slicno, jos me tip na ulazu pitao jel upoce imam osobnu) i koje izgledaju kao sitnice u odnosu na ulazak u birc! i pomaze!
al zapravo ne znam kakvo mi je samopouzdanje, jer recimo imam malo vjere u sebe, al bez problema mogu pric tipu kojeg ne znam i reci mu da mi se svidja kak izgleda . . . zajeb
Ne vjerujem u te price, u stvarnom zivotu nemas samopouzdanja, a na forumu imas...meni ta varijanta vise zvuci kao da ga nemas uopce i nigdje! Ili jesi ili nisi, kao sto Gemi kaze, ako imas samopouzdanja apsolutno je nebitno gdje i kako ga koristis, u lice ili na ekranu ili vec bilo gdje.
Sto se mog samopouzdanja tice, najveca sreca u razvoju istog mi je bila teska govorna mana u djetinjstvu i jedna fenomenalna zena logoped koja je radila sa mnom i utuvila mi jednu veliku stvar u psihu:"Nitko nece u tebe vjerovati, ako sam ne vjerujes. Ako te netko od druge djece izruguje ili se nece s tobom igrati samo zbog toga sto imas govornu manu, taj ne zasluzuje ni sekund tvog vremena, taj u biti ima manu koja je puno veca od tvoje. Imas ti druge kvalitete, koje ce pravi ljudi vec prepoznati". To cijelog zivota koristim kao mantru (iako je govorni poremecaj odavno izlijecen) i evo me, (nije preseravanje vec ilustracija), izmedju ostalog, danas govorim 6 stranih jezika, a nije bilo tako davno kad ni svoj maternji nisam mogao koristiti kako spada.
U potpunosti se slazem s tobom Allende, dobro zboris. Vjera u sebe je najvaznija, a s time dolazi i samopouzdanje. Zato treba vjerovati u sebe, a drugi neka pricaju sta hoce. Vjerovatno pola od tih stvari sto ti kazu, ni sami neznaju njihovo znacenje i smisao. To ti je danas mentalitet takav, ako si bolji od drugih, ljudi te ismijavaju, ako si losiji od drugih opet se sve svodi na ismijavanje. Ljudi neznaju cijeniti druge ljude. Zasto?!?! Zato sto nisu naucili cijeniti sebe. Covjek koji cijeni sebe, cijenit ce i ostale...
blah. krenuo sam pisat nes al sam se zbunio.
enivejz, slucaj sa viskom ili manjkom samopouzdanja uzivo il preko neta varira od osobe do osobe. nema smisla generalizirati.
Rekao bih da imam samopouzdanja, možda bolje, prihvatio sam sebe kakav jesam sa svim svojim manama (nastojim ispraviti) i vrlinama i držim se nekih svojih uvjerenja i stavova bez obzira na mišljenje drugih. Ali naravno spreman sam svakoga poslušati pa i mjenjati svoje stavove ako ispadnu pogrešni i sl. Vjera u sebe i tolerancija prema drugima.
Za primjer mogu navesti onu moju opcepoznatu fobiju od samostalnog ulazenja u birtiju. Jednostavno nisam u stanju uci u kafic solo i prosvrljati, vidjeti koga ima (ili nema) i sjesti i solo popiti kavu. Nek' oproste svi oni koje sam tim kompleksom ugnjavila.
Za primjer mogu navesti onu moju opcepoznatu fobiju od samostalnog ulazenja u birtiju. Jednostavno nisam u stanju uci u kafic solo i prosvrljati, vidjeti koga ima (ili nema) i sjesti i solo popiti kavu. Nek' oproste svi oni koje sam tim kompleksom ugnjavila.
e, to se i meni dogadja + jos sto:
1)ne mogu prvi ulaziti negdje, voditi kroz guzvu,
2)hvataju me napadi panike kad se nalazim medju vise od 20ak ljudi
3)se bojim tramvaja(ok, ok, ovo nema smisla navodit, al actually imam trambajofobiju, a moze imat neke veze sa samopouzdanjem)
firefox? ma sad sam zujao po smajlijima(prvi put da sam uspio otvoriti prozor sa istima, a da mi ne padne sustav), pa sam vidio, pa stavio. i ubio zeca. a jebiga, doslo mu vrijeme....
Ako je to od hss-a onda nije Castro nego Tomčić dobro moglo je i gore...
uuuu....sori, lega
ma hajde, samo sam hiperaktivan...nemoj nes' zamjerit
nisam mislio ništa loše, ni ironično ni sarkastično, ne znam možda je tako ispalo...a nije trebalo.
Baš si razmišljam i ne mogu se sjetiti nikakve parole hss-a...može jedan klasični- "Živio"!
nekad sam imao uzasnih problema s tim...no u krugu svojih najboljih prijatelja sam shvatio da, ako nemam vjere u samog sebe i ako sam sebe ne volim - nece ni drugi ljudi...
i dan danas mi malo treba da se jos pokrenem, ali je stanje puno bolje nego prije
Ne da ne mariš što drugi misle (o tebi), nego ti nije toliko važno da bi zbog toga mijenjao stav ili ponašanje (rijetko tko, osim u sitcomovima i romantičnim komedijama, je toliko nesiguran u sebe da bi to učinio, ipak!)
Hm, ne znam, ponekad sam plahovita, ponekad prodorna. Kako kad. I ovdje i u real life.
Najviše samopouzdanja imam kad me netko voli, kad sam zadovoljna.
Srozam se kad se nakupe problemi, s više strana, kako to već u životu biva - dolaze u nizu, nikad zasebno.
Ipak, mislim da imam jednu iznimno pozitivnu karakteristiku. Ne paničarim, ne odustajem. Kad mi se pojavi problem (neki se sjećaju, prije nekih dva mjeseca pisala sam kako ću ostati bez posla) potpuno sam hladna, idem ga rješavati. I učinim sve što mogu da dođem do pozitivnog rješenja. E, ako nakon toga baš jako želim, onda mogu i paničariti, rascmoljiti se i slično.
Btw, Gemi, u Osijeku nikad nisam sama popila kavu negdje. Nije mi bad ući u kafić ako nekog čekam, sjesti i naručiti, ali otići sama na kavu u Osijeku - nikad. To prakticiram ako sam negdje na putu, tada mi nije problem. I tad mi je čak i ugodno. Čudno.
....recimo ja nisam paničar no problem se pojavi kada nešto ne uspijem iz prve, poludim odmah odustajem do tog dotičnog problema. Najgore mi je na ispitima, ako neprođem od prve ispit vjerojatno neću niti od druge. Još gora je stvar kada padneš ispia a znaš da si nekog kurtza radio, ali vjerojatno ne dobro i ne dovoljno. Što znaći da sve moraš ponovo mrzim tu riječ ponovno . Toliko me zna naživcirati pad na ispitu da uopće nemam volje učiti za drugi rok....
No dobr stvar je u tome što kada prođem ispit budem super raspoložen i znam da se isplati učiti jel ulaganje u znanje i stjecanje nekih vještina kroz obrazovanje dugoročno je najisplativija investicija
Zbog niske razine samopouzdanja ljudi najčešće 'sabotiraju' dobre stvari u životu. Čak i kad im se sreća smiješi, oni je ne znaju prihvatiti.
Istina, nažalost tako je bilo s dečkom s kojom sam bila tada u vezi...kako je on kasnije rekao sve je u vezi bilo predobro da bi bilo istinito i stalno sam bio na oprezu, čekao sam da se nešto loše dogodi ... naravno ništa se loše nije dogodilo, a to iščekivanje lošeg (zbog prijašnjeg lošeg iskustva) na kraju je okončano prekidom...
žalosno je da će takva osoba iz toga oklopa jako teško izaći, a možda i nikada neće...
Gemi
Varijante su beskonačne. No ima i onih koji se naoko doimaju zadovoljnima i samouvjerenima, pa čak ipresamouvjerenima, ali kad ostanu sami, skidaju masku (veseljaka, mudrijaša, brbljavca) i tada su sasvim drukčiji.
(Iz pera Tatjane Divjak)
I ovo je istina..moja prijateljica je upravo ovakva..i to sam samo jednom uspjela vidjeti kada je odsjela kod mene na 10-ak dana..
još bi nadodala da su takve osobe jako jako tužne i usamljene, imaju jako puno crnih misli koje izlaskom na ulicu stavljaju pod krevet, odrađujući još jedan dan savršene glume...
Mislim da nema osobe koja u životu nije imala manjka samopouzdanja..od djetinjstva, preko adolescencije, pa na dalje...bitno je samo da taj manjak samopouzdanja ne prelazi u iskompleksiranost....ili još gore, da razno raznim nickovima ili igricama poput Second Life ( bez obzira na njihov velik broj godina ) ne stvaraju svoj savršeni svijet u kojem će naći zaklon od svih utjecaja i "napada" stvarnosti i RL-a...
Ma ja mislim da ne možeš imati previše samopouzdanja... To bi onda značilo da je imati samopouzdanja nešto negativno, dok je to (meni osobno) samo pozitivna stvar.. Mislim da je bitno biti svjestan svojih kvaliteta.
Ja mislim da imam dovoljno samopouzdanja. Iako ga mnogi, s vremena na vrijeme, pokušavaju narušiti. Al ne dam se ja
čini mi se kako ga mnogi na forumu imaju puno više nego u riil lajf.. pitam se pitam, jesu li svi jednako hrabri reći svoje mišljenje i ljudima u lice?
čini mi se kako ga mnogi na forumu imaju puno više nego u riil lajf.. pitam se pitam, jesu li svi jednako hrabri reći svoje mišljenje i ljudima u lice?
Bravo, pun pogodak.
...slažem se apsolutno...ali ipak neki imaju hrabrosti i nažalost, ponekad loše prođu, jer ljudi najčešće ne vole čuti istinu....ja probala i osjetila na vlastitoj koži...i baš je tu samopouzdanje važno kako bi mogao dalje nastaviti držati se svojih stavova....
čini mi se kako ga mnogi na forumu imaju puno više nego u riil lajf.. pitam se pitam, jesu li svi jednako hrabri reći svoje mišljenje i ljudima u lice?
samopouzdanje - ovisno o kojem aspektu života se radi
u nekima sam puna samopouzdanja, u nekim ga baš i nemam, a u nekima varira prema raspoloženju i trenutnom stanju planeta u mom znaku
sampouzdanje se gradi, ali se i srusi u jednom danu,,,stoput si mogu reci: ma super mi je,, imam sve,,dan je lijep, ali ako mi se nesto dogodi izvan moje moci, okrene moj svijet naopako, dugo mi treba da se oporavim,, da iz minusa dodjem na pozitivu.
ali jednom kad sam opet svoja, bolja sam, brža , jača