evo temica o starcima našim, kakvi su vam bili starci, da li su vam usađivali neke vrijednosti i koje ili su vas odgajali bake i djedovi, možda ulica, kako je odgoj utjecao na vas, da li postoji nešto što možete reći "eto to mogu zahvaliti mojim starcima"
da li ste bili kažnjavani, da li su vas tukli i u kojem obimu, jesu vas prebijali ili je bilo par puta dosta kad je proradila kuhača da zapamtite šta ste smjeli, šta ne, jeste bili kažnjavani i kako, zabrane izlazaka, televizije, telefona , da li su vam živi roditelji, ako nekim slučajem nisu oprostite na neugodnom pitanju ali da li je njihov manjak utjecao na vas i kako
ma raspišite se ljudi
hm
tukli me nisu
uvijek su govorili da ne kupujem ništa na rate i ne dižem kredite
a izlasci
e baš i nisam imala do zore u srednjoj kao neki moji drugari iz razreda
...djetinjstvo mi je uglavnom provedeno s bakom, sto je bilo super, jer mi uspjela usaditi neke odredjene "starinske moralne vrijednosti"...onda se stara vratila, pa su me ona i ocuh drzali na uzici sve do zavrsetka srednje skole, kad sam doslovce otisla od kuce drugi dan nakon mature i zapocela svoj zivot....ni dan danas nemam odnos s starom, al doslovce....
...vjerujem da mi u podsvijesti jako fali to i potruditi cu se da svom djetetu pruzim sto bolje djetinjstvo...
Ja sam jedinica, to sve govori.
Nisam dobila sve što sam htjela, nisu me puštali van do koliko sam htjela i dobila sam puno batina, imam i ožiljak od orahove šibe na obrazu.
Tata je postao tata sa 42 godine dok je mama imala 31, tako da je velika razlika između nas.
I što se tiče godina i što se tiče razmišljanja.
Naučili su me kako biti poštena, štedljiva, zamjeram im preveliku pažnju koju su usmjeravali na mene. I to ne onu pažnju da sam ih vrtila oko malog prsta već su oni kolo vodili.
Sad su oboje u godinama, tata je praktički jednom nogom u grobu zbog svoje bolesti.
No, volim ih, moji su.
ja sam se sama odgojila! nisam nikad dobivala neke prevelke batine i kazne, imala sam odredjeno vrijeme do kad sam smjela biti vani, sto se saa vremenom produzivalo a na kraju i izgubilo...ne mogu reci da su me naucili da budem stedljiva, postena ili statijaznam, jel sam se to sama naucila. trenutno smo totalno razliciti i razlicito funkcioniramo, al guramo nekako zajedno. mama, sestra i ja. tate nema. ima al ne tu.
ukrade mi temu za topic! al nije to ono što sam ja htio,mene više zanima koliko se promijenio vaš pogled na roditelje sa godinam? kako ste ih doživljavali u pubertetu a kako ih sad doživljavate kao "odraslije" osobe,sa malo više životnog iskustva?
ne vjerujem...
mislim da ih nas većina uopće ne doživljava dok smo mladi i treba se dogoditi da i sami postanemo roditelji da shvatimo s kakvim su se stvarima oni borili...da ne govorim kako je tek onim roditeljima čija su djeca bila malo "aktivnija" glede kriminala ili droge
