Afrička kuga u srcu Baranje: Registrirano 1.500 svinja, pronađeno 3.000. Što se zapravo skriva?

U srcu Baranje, u mjestu poznatom po kulenu i tradiciji svinjogojstva, posljednjih tjedana odvija se drama čije se posljedice osjećaju daleko izvan granica općine Jagodnjak. Afrička svinjska kuga (ASK), virusna bolest protiv koje nemamo lijek ni cjepivo, ušla je u ovo plodno i ponosno baranjsko područje – i odmah izazvala lavinu reakcija, poluistina i optužbi. No, u svemu ovome postoji jedno pitanje koje nadilazi brojke, eutanazije i dnevne naslove: možemo li napokon kao društvo stati uz struku, umjesto da nas vode emocije, teorije i lokalne taštine?

Činjenica da je tamo više svinja nego što je prijavljeno.

Prema službenim podacima, u Jagodnjaku je registrirano oko 1.500 svinja, a veterinarske službe su zatekle više od 3.000 jedinki na terenu. Taj nesrazmjer odmah je otvorio prostor za sumnje: je li riječ o neregistriranoj proizvodnji? Je li moguće da je dio stoke ilegalno uvezen, možda i iz susjedne Bosne i Hercegovine (Republike Srpske) s kojom neki njeguju dobre odnose? I što ako se, pod krinkom protesta protiv „uništavanja zdravih svinja“, zapravo pokušava zataškati ilegalna trgovina koja godinama sustavno uništava i konkurenciju i povjerenje u sustav?

Suze za medije, a stvarnost šuti hmm..
Odmah po pojavi bolesti krenuli su medijski istupi: „Ubijaju nam zdrave svinje!“, „Nema zaraze, to je politička odluka!“ i slično. No, istina je da afrička svinjska kuga ne pita je li vam stoka registrirana, ni koliko volite svoje životinje. Ona ubija – brzo i brutalno. A jedina obrana su – biosigurnosne mjere, izolacija, nadzor i eutanazija zaraženih i izloženih životinja.

Ne zato što to netko želi, nego zato što stručnjaci to znaju i imaju praksu rada kao i u drugim članicama EU. Neki moraju prihvatiti da mi nismo ni BIH(RS), a ni Srbija!

Vjerujmo veterinarima, a ne viralnim statusima nekima koji nedovoljno spominju ŠVERC!

Naši veterinari, epidemiolozi i stručnjaci za stočarstvo nisu birokrati iza pulta. To su ljudi koji po najvećim vrućinama ulaze na kontaminirana imanja, nadziru tisuće jedinki, komuniciraju s ogorčenim vlasnicima i – donose teške, ali znanstveno utemeljene odluke. Oni ne rade po dojmu, nego po proceduri.

U ovom trenutku nema cjepiva za afričku svinjsku kugu, i ne postoji “blaža” metoda borbe. Ono što postoji jest znanje, iskustvo i protokol koji se primjenjuje diljem Europske unije. Hrvatska, kao odgovorna članica, ne može i ne smije zažmiriti zbog nečijih suza u kadru televizije.

Pošteni proizvođači nisu meta – oni su partneri i trebaju prestati šutjeti u strahu od nekih grupacija ljudi!

Ogromna većina stočara u Baranji radi pošteno, odgovorno i transparentno. Njima najviše štete donose upravo oni koji ilegalno posluju, skrivaju brojke, švercaju i onda, kada sustav reagira, prvi vrište pred kamerama.

Zar zbog njih trebamo riskirati sve ono što su drugi desetljećima gradili?

Zar ćemo dopustiti da, zbog šačice nesavjesnih, perjanica hrvatskog svinjogojstva – Baranja – izgubi svoje ime, status i povjerenje tržišta?

Povjerenje u sustav, a ne improvizacija je ključna.

Ova situacija nije samo test veterinarskih službi – to je test našeg društva. Jesmo li u stanju vjerovati ljudima koji su školovani, iskusni i zaduženi da nas zaštite? Ili ćemo i dalje radije slušati glasne neistine, teorije zavjere i populističke narative?

Baranja ne smije postati talac ničijih osobnih interesa, lokalnih taština ili medijskih spektakala. Pošteni stočari, njihove obitelji i cijela regija zaslužuju istinu, a ne manipulaciju.

Afrička svinjska kuga nije političko pitanje, nego zdravstveno, gospodarsko i etičko. U borbi protiv nje nemamo luksuz biranja simpatičnih priča – imamo jedino znanje, protokol i struku, a stručnjake naglašavam imamo.

Zato neka poruka iz Baranje bude jasna:
Vjerujmo veterinarima, slušajmo struku – i zaštitimo ono što vrijedi.

Završit ću citatom Krunoslava Kiće Slabinca:
Još me bole duga lutanja
Dan bez nade i bez svitanja
Cijelom svijetu ja sam tada rek’o
Baranje se ne bih odrek’o