“Dva različita svijeta pod istim krovom” Možda bi se upravo tako najkraće moglo opisati dvije izložbe koje su doživjele zajedničko otvorenje, a ne mogu biti različitije međusobno. Pod istim krovom ugostio ih je Muzej likovne umjetnosti, i nemaju nikakve poveznice. Osim da su obje dio Osječkog ljeta kulture 2018. i da su obje plod suradnje s dva potpuno različita grada – Koprivnicom i Suboticom. Prva je izložba Budimskog slikara Ferenca Falkonera koja donosi 24 njegova oltarska pala, nakon što su prošla temeljitu restauraciju. Prema riječima kustosice izložbe Zsuzsane Korhecz Papp ujedno su to i jedina djela koja nisu dijelom oltara i može ih se prenositi. Falkonera se ponajviše može naći u franjevačkim crkvama u Osijeku, Slavonskom Brodu, Našicama i Šarengradu, a ova izložba obuhvaća djela iz crkvenih i muzejskih zbirki iz Srbije, Mađarske i Hrvatske. Izložba je ostvarena u suradnji Gradskoga muzeja Subotica s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku te muzejima u Baji i Budimpešti u koje će biti prenesena nakon Osijeka.
U prizemlju MLU jedna potpuno druga priča – suvremena umjetnost i promišljanje umjetnika o vodi – Drava Art Biennale. Svakodnevica, ekologija, politika, …. sve se može iskazati i prikazati kroz vodu. Voda može proizvesti i glazbu. Voda je nešto što nam prodaju, a trebala bi biti naša, voda pravi blato, ali ga isto tako i može oprati s nas. 18 godina umjetnici promišljaju o vodi i za vodu, te potom rezultate svojih projekata nude žiriju koji izabire najbolje i od njih stvara izložbu. Izložbu koja je stigla i u naš grad, a na kojoj su prikazani i projekti dviju Osječanki.
Vjerujemo kako smo vam dali ( barem ) dva dovoljno dobra razloga da posjetite Muzej likovnih umjetnosti.
Galerija 031: OLJK 2018. – Bila jednom jedna, Drava art biennale, Konstelacije
[Foto: Marin Franov/OLJK, 5.7.2018.]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku 😉
Barutana opet premala
Na koliko načina izgovorena rečenica može biti interpretirana? Na koliko načina shvaćena? Na koliko načina se na nju može odgovoriti? I na koliko životnih puteva vas svaki taj odgovor može odvesti? Predstava „Konstelacije“ nastala prema tesktu Nicka Paynea, u dramatizaciji Marijane Fumić, koja je doživjela svoju hrvatsku praizvedbu u osječkoj Barutani, ne daje odgovore na ova pitanja. Ali vas tjera da dobro razmislite o njima. I još kada u taj odnos dvoje ljudi umiješate i bolest, dobijete zanimljivu predstavu koja je dupke napunila Barutanu. Olga Pakalović, bez koje rijetko koje Osječko ljeto kulture može proći, potpuno se saživjela s prostorom Barutane, ali i osječkom publikom koja joj, kako sama kaže, ulijeva neko posebno samopouzdanje. Ovoga puta s Vladimirom Posavcem Tušekom koji nadugačko i naširoko hvali Osijek i Osječane, i to ne samo kao publiku, već kao grad i kao ljude. Predstava je ovo s kojom, kako su sami rekli, još trebaju saživjeti i glumci, ali i publika. Ne bi bilo loše pogledati je nekoliko puta. Još jednom sigurno možemo i to već sutra.
Tekst: Biljana Kovačić/OLJK
Foto: Marin Franov/OLJK




![Sajam antikviteta [kolovoz, 2026.]](https://www.osijek031.com/wp-content/uploads/2026/08/2026_08_01_sajam_antikviteta_spaic_00002-768x512.jpg)

![[FOTO] 34. Street Race Show](https://www.osijek031.com/wp-content/uploads/2025/09/2025_09_07_street_Race_milicic_004-768x512.jpg)
