[INTERVJU] Četvrti put u osječkom HNK-u režira Olja Đorđević

Iako joj je ovo „tek“ četvrta režija u HNK-u u Osijeku, toliko ju dobro poznajemo i rado susrećemo i gradu i s oduševljenjem čekamo njezine predstave na repertoaru, da se čini kao da je ovdje oduvijek. Olja Đorđević osječkoj se publici predstavlja ovaj puta kultnom komedijom Dušana Kovačevića „Maratonci trče počasni krug“. Premijera je u petak, 8. ožujka, u 20 sati.

* Tko je birao naslov?
- Sam se birao. (SMIJEH). Ideja je nastala iz zezancije, uz koktel povodom 50. izvedbe komedije „Sumnjivo lice“ (prije točno četiri godine, u ožujku 2019., nap. a.). To je bila „muška“ predstava s muškom podjelom.

* Pa ste sada napravili jednu „posve žensku“.
- Da, da. (SMIJEH). I tamo i ovdje je tek poneka ženska uloga. Tada smo u šali Miroslav Čabraja i ja počeli dijeliti uloge za Maratonce, tko će što glumiti, jer imamo sve. U godinama koje su uslijedile, shvatila sam da je ono bila dobra ideja.

* To ste onda servirali sadašnjem intendantu, kao gotovu ideju?
- Mislim da je Miro to predložio Vladimiru (Hamu, nap. a.) pa je on to uvrstio u svoj program za prvu godinu. Bila mi je čast kada me pozvao i ponudio, prihvatila sam objeručke.

* Je li ova drama bila među naslovima koje ste priželjkivali kao redateljica?
- I nije baš, jer za svaku od tih drama treba postojati prava podjela. Prvi puta kada mi je i palo na pamet da negdje ju postavim, bilo je to ovdje. Nikada nisam ovo nikomu ni ponudila, niti sad ikada Kovačevićev komad postavljala, a obožavam ga kao pisca. Stoga je ovo dvostruko uzbuđenje i mislim da je ovaj komad čekao ovu ekipu.

* Spomenuli smo dramske komade i nesrazmjer ženskih i muških likova. Jesu li stvarno mizogini?
- Više se to odnosi na klasičnu. Suvremena to pokušava uravnotežiti. To proizlazi iz činjenice da se žene nisu bavile glumom i kazalištem pa su muškarci igrali muške uloge.

* I pisali drame.
- Da, i pisali su ih. Kao što se i danas „pravimo“ da ne rade sve. I kod Shakespearea je 20 muških i 2-3 ženske uloge. Tako je bilo u većini drama – jedna djevojka i jedna dadilja.

* I jedna koja nosi tacnu.
- Da, tako je i kod Kovačevića, jedna nosi tacnu, a druga je lijepa.

* Gdje su se krile zamke u ovom komadu? Za redateljicu i ekipu.
- Zamke su u svakom komadu velike. Ovdje je prva bavljenje filmom koji su gotovo svi gledali pa smo morali odlučiti što ćemo mi s tim. U slučaju oslanjanja na film neminovne su i usporedbe, s glumcima koji su legendarni. Stoga smo se odlučili za stav – ovo nikada nitko prije nas nije radio.

* Ova drama ima stigmu filma, no manje-više slično je i s bilo kojim naslovom koji je netko prije vas negdje postavio: morate sve obrisati i vratiti na tvorničke postavke.
- Kovačević je tu poseban, jer su i „Balkanski špijun“, „Radovan III.“ ekranizirani i svi su to vidjeli nebrojeno puta pa je puno teže raditi to, nego, primjerice, Nušića.

* Rekla bih za vas da ste redateljica koju vesele veliki izazovi, što je orah tvrđi – vas više veseli?
- Volim taj komad, i više sam uvijek bila vezana za komad, nego za film. Dramu sam prvi puta čitala kad mi je bilo 10-ak godina. Mama mi je donijela knjigu s četiri drame i ja sam ih naglas čitala dok je ona pekla palačinke. To mi je jedna od najdražih uspomena iz djetinjstva. Rečenice iz komada znam napamet. Nisam bila opterećena filmom.

* U ovom se slučaju jasno zna što je starije: kokoš ili jaje. Donose li i glumci iz projekta u projekt neki svoj „rukopis“, od prije naučeno pa se vi prilagođavate? Dugo se i dobro poznajete s ansamblom.
- Poznavanje ekipe je samo u smislu da se jako dobro razumijemo, da oni znaju kako ja radim i ja kako oni pa je stoga sve lakše i opuštenije. Mislim da su u ovoj predstavi drukčiji, neki su doslovce neprepoznatljivi. Uvijek mi je cilj, a ovdje tako i jest – da ako je nama zabavno, onda sve bude kako treba. Mi smo se na probama stalno zabavljali i smijali se, jedni drugima. Drago mi je da nisu sve ideje moje. Predstava je zajednička, imamo isti cilj. Zato se uvijek volim ovdje vratiti.

* Koliko izvedbi prognozirate predstavi?
- Kako je počelo, mislim da ćemo 100. odigrati koncem sljedeće sezone.

* Držimo palčeve!


Tekst: Narcisa Vekić
Foto: Kristijan Cimer/HNK