Svake godine u mjesecu travnju izviđači obilježavaju dva značajna datuma: 22. travnja,
Dan planete Zemlja i 23. travnja,
Dan svetog Jurja, sveca zaštitnika skauta – izviđača. Budući da, prema tradiciji ratarskih naroda Europe, proljeće dolazi tek nakon Jurjevog dana kada se priroda budi i počinju radovi u polju, izviđači započinju novi – proljetni ciklus svojih aktivnosti. Slaveći dan svog zaštitnika izviđači „
Slavonskog hrasta“ obnovili su već davno zaboravljene običaje:
preskakanje preko vatre radi proljetnog zdravlja, ritualno
umivanje u cvijeću i izradu vjenčića za glave djevojaka koje su potom poklonili vodenim vilama- rusalkama koje „žive“ u jezeru „Bajer“ u Gradskoj četvrti „Jug 2“. Izviđačka družina iz Bilja sadila je nova
drveća vrbe na izletištu uz Biljsko jezero. Bila je to ujedno i prilika da se, prema skautskoj tradiciji, prisjete svojih zakona i obnove svoje skautske zavjete.
Starija generacija „hrastovaca“ i mladi volonteri-voditelji obilježili su Dan planete Zemlja
radnom akcijom u Podolju gdje namjeravaju zgradu stare škole pretvoriti i izviđački centar. Izviđači znaju mnogo toga: rukovati kultivatorom i kosilicom, žuljevi od lopate i motike nisu problem, a puna kolica brže se guraju u ugodnom i složnom društvu pod motom: „v
lastitim rukama, zajedničkim snagama“. Aktivnosti vezane uz Dan planete Zemlja organizirane su i u „domicilnoj“ gradskoj četvrti „hrastovaca“, na Jugu 2 gdje su izviđači, zajedno s umirovljenicima, uređivali okoliš zgrade u kojoj je sjedište Gradske četvrti.
Članovi „Slavonskog hrasta“ pokazali su da se i u uvjetima epidemije mogu provoditi
različite aktivnosti u prirodi, s manjim skupinama, uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera. Takav način djelovanja potiče brojne roditelje da se sve češće raspituju o mogućnostima za uključivanje njihove djece u izviđačke aktivnosti. Spoznaja da je bolje provesti dio slobodnog vremena u prirodi nego uz sve tehničke naprave koje nas okružuju. Ako se pri tome, uz svrhovitu razonodu, stječu brojna znanja i životne vještine, tim bolje…
Tekst: Igor Miklavčić
Foto: Slavonski hrast
Nebitno
