Jučer je održano sučeljavanje kandidata za gradonačelnika grada Osijeka na Osječkoj TV. U sučeljavanju je sudjelovalo šest kandidata: Vladimir Ham, Goran Kušec, Berislav Mlinarević, Ivan Radić, Vladimir Šišljagić i Miroslav Vanek.
Sučeljavanje kandidata za osječkoga gradonačelnika, koje je tehnički na vrlo visokoj produkcijskoj razini realizirano na Osječkoj televiziji, zapravo je uspješno predstavilo šestoricu protagonista od kojih građani mjesec dana prije izbora očekuju konkretna programska rješenja. Emisija je bila uspješna jer je prikazala da više od polovice natjecatelja nemaju nikakva rješenja nego se uzdaju u svoje biografije, pa je barem bilo silno zabavno.
Krenut ćemo s dna. SDP-ov Goran Kušec komunikacijski se nije oporavio ni pet tjedana nakon sudjelovanja u HRT emisiji Otvoreno. Iz njegovog je nastupa jasno da stranka nema viziju za Osijek. Neko vrijeme online su jahali na biografiji rockera, osnivača Kohorte i doktora za kulen, ali sad je potpuno jasno da taj ugledni znanstvenik ni na jednoj od dionica komunalne politike ne može parirati čak ni ljudima koji tek površno poznaju termine poput gradskog proračuna, ustroja gradske uprave, pravila političke arene i barem brzopoteznih uličnih komentara o tome što bi nam trebalo da Osijek doživimo boljim mjestom za bilo što. U jednom je trenutku čak odustao od rezerviranog prava na repliku jer se nije sjećao na što bi replicirao. Primarni mu je politički uzor Mahatma Gandhi (ok, i Vlado Gotovac). A na pitanje o tome je li proračunski novac za osječki sport dobro raspodijeljen odgovorio je kako ne treba zaboraviti potrebe rekreativaca kojima su u gradu nužni novi wc-i?! U množini ?! Kasnije je kroz repliku dodao da bi ista mjesta za fiziološke potrebe mogli koristiti i turisti!
Politički doajen i ugledni kirurg Vladimir Šišljagić, sportskim rječnikom, na nogometnom je terenu jedva prikazao ispodprosječnu igru graničara. Inače čovjek ugodne dikcije i gospodskih manira, Šišljagić generalizira, nije pripremljen, slabo debatira i nekako se više čini kao ozbiljan kibicer koji neformalno i površno komentira politiku za stolom na kojemu ozbiljni tipovi igraju belot. Bio je župan i gromovnik nekada megapopularnog Glavaševog HDSSB-a kojemu bi građani možda, upravo zbog manira, mogli dati i drugu poluozbiljnu podršku, ali poslije nastupa na Osječkoj mu je valjda i samome jasno kako je Uskrs prošao i da građanima ne može prodavati fore o farbama za jaja. Ukratko, ako dobri ljudi u njegovom stožeru budu stenografirali baš sve što je rekao na sučeljavanju – bit će onda valjda i njemu jasno da nije rekao baš ništa. Tako slabo naoružan ne može izlaziti na bilo kakve višeboje (a dvoboje ne može ni sanjati) za modernog osječkog gradonačelnika. Sigurno i sam zna da to nema smisla.
Uzdanica birača desnice i Domovinskog pokreta, vlasnik lijepog hotela Waldinger i uspješan ugostiteljsko-hotelijerski poduzetnik, Berislav Mlinarević nije baš dobro funkcionirao u društvu ljudi koji odgovaraju na pitanja o gradskim perspektivama. Već na prvom pitanju o tome što bi prvo učinio kad bi postao gradonačelnik mu je od 60 sekundi ostalo čak 20 viška jer nije znao kako bi to vrijeme popunio. Kaže, stigao bi s neovisnom revizijom i preispitao stanje financija u Gradu i svim gradskim poduzećima, pa bi onda vidio što se na tim temeljima može planirati. Takav je stav u najmanju ruku zapravo neobičan. On valjda sumnja na opći lopovluk i financijski isušenu močvaru, a svi su mu gradski financijski izvještaji i dokumenti javno dostupni. Osim toga, Osijek je godinama nagrađivan za transparentnost javnih financija. No, tip koji se u svom predizbornom spotu pojavljuje izvan ritma plešući s klincima, a nekoliko tjedana ranije na Novoj TV objašnjava da se opušta uz deep house glazbu izgleda ne može drukčije nego kontroverzno. Čuli smo od njega o multimedijskoj kulturi, hologramskoj rasvjeti i 4.0 industrijama, ali najbolje se pokazao kad ga je Šišljagić upitao o tome kako mu ide posao s hotelom i restoranom u vrijeme epidemioloških mjera. To čovjek zna. Ali ne priča ako ga ne pitaju. Šteta.
Nezavisni Miroslav Vanek je zapravo ugodno iznenadio iako je jedini uz Šišljagića koji je imao iskustva sjedeći u stolcu kandidata za gradonačelnika i očigledno od prošlih izbora je napredovao. Nije prva liga, ali je korektan. Nije od velikih ideja, ali se osjeti da je pragmatičan. Čini se poštenim čovjekom koji je u krugu prijatelja i poznanika skrojio nekakvu priču o Osijeku koja bi mogla biti privlačna svima onima što se ne libe pitati ako ne znaju i nije ih sramota podržati ono što je u gradu dobro. Klasični ljubitelj Osijeka koji je sretan što grad već godinama uspijeva odolijevati kao topli egzil dobrim ljudima od čije ljubavi zaprao i živi. Vanek, što bi rekao HDZ-ov Ivan Radić, neće pobijediti, ali pobjednicima će biti drago što u Gradskom vijeću imaju čovjeka koji će bez fige u džepu podržati sve što je dobro za grad. Politički mu je idol Stjepan Radić i njegova žrtva. Simpatičan lik. Nužni korektiv. Dobrodošao da brani male ljude.
U rubrici „Postavite pitanja jedni drugima“ većina ih je pitanja postavljala HDZ-ovom Ivanu Radiću. Doduše, nije jasno je li se ovaj zbog toga osjećao posebno počašćenim ali je činjenica da su se sugovornici većinom ponašali kao da je riječ o aktualnom gradonačelniku kojega treba „bušiti“. S druge strane, kad je na Radića došao red on je iskoristio mogućnost da nikoga ništa ne pita. On, dakle, ne buši ljude on je iznad svih. Čarobno. Zapravo je bilo očito koliko se u studiju poštuje njegova pozicija višemjesečnog broja jedan u svim relevantnim istraživanjima raspoloženja birača. No, dakle, Radić za razliku od prethodne četvorice ima program i on je satkan mahom od gigantskih projekata koje će financirati država, velike državne tvrtke, županija ili svi oni skupa u suradnji sa novcima iz EU fondova. Naravno, u suradnji s Gradom Osijekom. Mladi, smireni, zapravo ugodni kandidat koji izbjegava bilo koju vrstu sukoba, ima telefon pun važnih brojeva onih koji odlučuju o takvim investicijama. U redu, to su njegovi stranački kolege, ali projekti su osječki. Ako oni dragi ljudi iz Šišljagićeva stožera budu radili stenogram kompletne emisije brzo će skužiti da ovdje ima projekata o kojima građani vole slušati, a ako si mladi kicoš zada obvezu da riješi barem trećinu od toga bit će to više nego što ljudi vjeruju da je moguće. Jasno, ako pobijedi bit će jedini HDZ-ov gradonačelnik u velikim hrvatskim gradovima.
No, vrhunsko osvježenje i iznenađenje te je pohladne večeri stiglo iz redova HNS-a. Smart casual kandidat Vladimir Ham, nekadašnji zamjenik gradonačelnika iz Vrkićeva prvog mandata, naprosto je dominirao studijem Osječke, a vjerojatno i dnevnim boravcima Osječana. Ako je ovaj program bio dosad najbolja predizborna predstava, onda Ham nije bio tek jedan od protagonista nego figura oko čije se kulture ophođenja zapravo sve to skupa i zavrtjelo. Tim više jer tip u utrku ulijeće iz dubine aut linije, možda čak i iz trećeg reda (barem ako je suditi prema trenutnom rejtingu stranke), ali osvježava besprijekornom elokvencijom, temeljitim poznavanjem sustava, kratkim i izravnim analizama, iznimno otvoren, uključiv... Tipični Esseker. Kandidati s početka teksta u javnim su nastupima prizivali povratak osječkog starog sjaja i tako nesvjesno povlačili duboko u prošlost, a ovdje imamo lika koji je upravo iz sadašnjosti izronio s manirima onog najboljeg što Osijek čuva u kulturi svog urbaniteta. Taj uključivi mladi maher pokazao je kako emisija u jednom trenutku zapravo dramaturški egzistira samo između njegovih replika. Sve zna, sve razumije i namjerava otvoriti formalni prostor kroz koji će u buduću Gradsku upravu izravno ulaziti inicijative mladih sugrađana i ima plan kako upravljanje gradom prepustiti mladim poduzetnicima i kreatorima javnih politika koje trebaju transformirati grad. Osvježavajuće.
I na kraju. Redovite predizborne ankete među građanima, pa i ponašanje većine kandidata u studiju, veliku prednost daju Ivanu Radiću, sigurno i zbog rejtinga njegove stranke, ali i njegovog garda i jasnih projektima. Ali ovaj puta se u prvi plan vlastoručno probio i nametnuo vedri osječki poliglot, lega i frajer Vladimir Ham.
I nije pretjerano reći da Radić zapravo Hamu (barem nakon ove emisije) puše za vratom. Promjene na vrhu, makar i kratkoročne su dobrodošle, zbog dinamike. Ali generalno gledajući, baš njih dvojica personaliziraju taj neki novi Osijek, jasno i glasno, jer ostali (izuzev Vaneka) predstavljaju zbor seniora kojima titula gradonačelnika treba zbog taštine. Ovi mladi, osjeća se, žele raditi.
Nebitno
Jučer je održano 
