Osječke ulice... po kome dobiše imena?

[quote="DanicaV"]
Bruno Bjelinski bio je skladatelj.



joj da,sad sam se sjetila

evo dala sam si malo truda pa kreće...

Dragutin Domjanić (Zelina 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski kajkavski pjesnik. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak.

Grgur Čevapović (Bertelovci kod Požege, 23. travnja 1786. - Budim, 21. travnja 1830.), jezični reformator i pisac. Svećenik je od 1809. te lektor filozofije u Brodu na Savi i Našicama. Devet je godina predavao povijest i crkveno pravo na teološkim sveučilištima u Brodu i Vukovaru gdje je bio i gvardijan samostana. Čevapović je bio dosljednji zagovornik ilirizma i zauzimao se za jedinstveni latinični sustav svih hrvatskih pokrajina. Bio je plodan i raznovrstan pisac. Njegova djela sadrže obilje podataka o povijesti, jeziku, etnologiji i kulturi hrvatskog puka u Slavoniji i Podunavlju. Kao filozofsko-teološki pisac modernističkih nagnuća te autor posljednjega hrvatskog baroknog prikazanja i zagovornik jedinstvenog hrvatskog pravopisa uspješno je povezao baroknu enciklopedijsku polihistoriju s hrvatskin preporodom i moderno zasnovanim humanističkim znanostima.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Grgur_%C4%8Cevapovi%C4%87"

Bela Bartok
U rumunjskome gradu Sannikolau Mare 25.ožujka 1881.rodio se mađarski skladatelj Bela Bartok ,autor originalnoga stila ,prožetog karakterističnim elementima narodne glazbe.Kao protivnik fašizma ,Bartok je 1940.emigrirao u SAD gdje je među ostalima ,nastao njegov glasoviti Koncert za orkestar.Amerikanci su mu dodijelili naslov doktora glazbene umjetnosti.
Bela Bartok se nadovezuje na kasnoromantičarske uzore,a nakon toga pozornost mu privlače Igor Fjodorovič Stravinski,Arnold Schonberg,Alban Berg i Paul Hindemit.
Bartokova djela : opera Modrobradov dvorac,baleti Drveni princ i Čudesni mandarin,suite,koncerti,improvizacije na madžarske seljačke pjesme,sedam rumunjskih narodnih plesova,rumunjske božićne pjesme,zborovi,solo-pjesme,itd.

Adolf Waldinger
Svakako najveće ime osječkog slikarstva je Adolf Waldinger (16. 06. 1843. - 07. 12. 1904.). Učenik je Huga C. Hötzendorfa, podrijetlom iz imućne osječke obitelji i polaznik akademije u Beču. Bio je isključivo pejzažist i briljantan crtač olovkom. Umrijet će sam i neshvaćen da bi se tek nakon mnogo godina kasnije prepoznala vrijednost njegovog slikarstva.

vlale je napisao/la: › Dragutin Domjanić (Zelina 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski kajkavski pjesnik. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak.

jasno, on zaslužuje ulicu u osijeku! nagradno pitanje je - zašto?

1897. u Osijeku rođena Danica Pinterović. Studirala je u Zagrebu i Beču. Vrativši se u rodni grad radila je kao profesorica na osječkim gimnazijama. Od 1943. pa do umirovljenja obnašala je dužnost kustosa i ravnateljice osječkog Muzeja Slavonije. Napisala je mnogobrojne znanstvene i stručne članke o rimskoj Mursi. Najdragocjenije djelo je knjiga Mursa i njezino područje u antičko doba

1825. u Budimu preminuo fra Matija Petar Katančić, pjesnik, filozof, arheolog i prevoditelj. U Osijeku je postao svećenik 1775. Profesor osječke franjevačke gimnazije je od 1779. do 1788. gdje predaje retoriku i poetiku. U potonjih 7 godina predavao je na gimnaziji u Zagrebu, a sveučilišni profesor arheologije, geografije i numizmatike u Budimu postao je 1795. Godine 1800. je umirovljen i ostaje u Budimu do svoje smrti. Ostavio je više latinskih rukopisa, pisao je pjesme, a za Hrvate je najznačajniji njegov prijevod Sv. Pisma s latinskog na hrvatski jezik. (Rođen je u Valpovu 12. kolovoza 1750.)

@DonQuijote ima veze sa jazu-om?

1898. u Beču rođen Jovan Gojković, slikar. Svoj najveći dio života proveo je u gradu Osijeku. Svojim slikarstvom, crtežima i akvarelima iz starih osječkih ulica, obale Drave, drveća obilježio je grad uz Dravu. Svoj najljepši slikarski grafički spomenik ostavio je gradu kojem je i poklonio nekoliko grafičkih mapa, od kojih je najpoznatija ona o Tvrđi. (Preminuo je u Osijeku 25. studenoga 1957.)

1893. u Daruvaru rođen Kamilo Firinger, povjesničar i arhivist. Klasičnu gimnaziju završio je u Osijeku, a u Zagrebu završava Pravo i studira ruski, francuski, engleski i mađarski jezik na Filozofskom fakultetu. Od 1929. do 1948. samostalni je osječki odvjetnik. Suosnivač je Planinarskog društva, Arheološkog kluba "Mursa", gradski zastupnik i obnovitelj Hrvatske obrane. Osnivač je Osječke ispostave Državnog arhiva u Zagrebu i dugogodišnji ravnatelj osječkog Povijesnog arhiva. Napisao je velik broj povijesnih članaka i rasprava istražujući bogatu povijest Osijeka i Slavonije.

Hugo Conrad von Hötzendorf
Za slikara Huga Conrada von Hötzendorfa navode se dva mjesta i datuma rođenja; Iso Kršnjavi tvrdi da je Hötzendorf rođen 1805. godine u Brnu, dok kasniji autori spominju Dardu, godine 1807. Prvi učitelj slikanja mladom je Hötzendorfu bio otac Franjo Conrad, kome kasnije i pomaže u Osječkoj risarskoj školi.
Hugo Conrad von Hötzendorf umro je u Osijeku 1869., a smatramo ga utemeljiteljem osječkog slikarskog kruga, najznačajnije onodobne slikarske grupacije u Hrvatskoj.

Donjogradski kožar Josip Huttler ostavio je zakladi za gradnju sirotišta u Osijeku cjelokupni imetak.
Zahvaljujući gostioničaru u Tvrđi, Ivan Kolhoferu koji je 1787. godine osnovao zakladu za sirotište u Osijeku, donjogradskom kožaru Josipu Huttleru koji je načinio je sličnu oporuku i zakladu i isusovcu Kristijanu Monspergeru, koji je izvršitelj oporuka i začetnik same ideje, 1. studenoga 1874. godine s radom započinje osječka bolnica.

Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. srpnja 1838. - Beč, 5. kolovoza 1923.), hrvatski jezikoslovac, najznačajniji svjetski slavist druge polovice 19. stoljeća. Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine 1863. s Franjom Račkim i Josipom Torbarom pokrenuo je Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti hrvatskoga jezika). Marljivo je surađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave Građa za glagolsku paleografiju, Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku, Građa za slovinsku narodnu poeziju. Jedan je od prvih prireditelja djela za niz Stari pisci hrvatski.
Posebno intenzivno bavio se staroslavenskim jezikom za koji je dokazao da je oblikovan na temelju jednoga južnoslavenskoga (južnomakedonskog) narječja čime je pobio tzv. panonsku teoriju. Potkraj života proučavao je život i djelo Jurja Križanića.

Zmaj Jovo Jovanović
Rođen u Novom Sadu gde je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Bratislavi a studirao je u Pešti, Pragu i Beču. U Novi Sad se vratio 1870. kao lekar. Objavio je knjige "Pevanija", "Čika Jova srpskoj omladini", "Đulići"...

khm khm