Tužna su zelena polja, tužni su naši neizgrađeni travnjaci i velebne tribine, propao nam je prihod koji je mogao dati ekonomski vjetar u leđa korupcijom okupiranoj Hrvatskoj, srušilo se sve. Izjave su unisone: napravili smo sve što je u našoj moći kako bismo mogli doći do organizacije prvenstva, no odlučili su neki drugi faktori. Faktori su u prevrtljivom žiriju koji kandidaturu Hrvatske i Mađarske očito nije imao ni u širem planu, jer se nijedan član žirija nije odlučio za kroato-ugarsku nogometnu monarhiju.
Dakako, sve te žalopojke naših uglednih i 'uglednih' nogometnih stručnjaka treba uzeti s rezervom, a to kako su dali 'sve od sebe' možda je najbolje vidjeti na primjeru službenih internetskih stranica kandidature. Zapravo, njihov izgled i funkcionalnost razmjerno su sukladni odlukama čelnika UEFA-e.
O čemu je, zapravo, riječ?
Prvo, pristup. Poljska i Ukrajina su na internetskim stranicama iskazale bratstvo i jedinstvo, što znači da su ponudili cjelovit koncept organizacije Eura. Italiji to nije trebalo, a Hrvatska i Mađarska su valjda smatrale da samostalno mogu nuditi svoje adute, pa će se onda na kraju spojiti, kao da grade tunel među dvije države, a ne organiziraju dvodržavnu sportsku manifestaciju.
Drugo, adresa. Kandidatura Poljske i Ukrajine nalazi se na prepoznatljivoj adresi
www.e2012.org. Talijani imaju site na adresi
www.2012-figc.com, što je već teže bilo naći na prvu loptu. Srećom, Google (koji se istog dana kad se ovaj izbor održao, premijerno predstavio i u sklopu tražidbenog sustava ovog portala) je našao pravu hrvatsku adresu: euro2012.hns-cff.hr. Pamtljivo, nema što. Mađari su tu ipak napravili korak dalje, pa se njihova stranica nalazi na adresi
www.eurofootball2012.hu.
Treće, jezik. Talijani su ponudili pregled stranica na talijanskom i engleskom jeziku. Poljska i Ukrajina na svome siteu nudi pregled na ukrajinskom, poljskom i engleskom. Mađarski site nudi mogućnost pristupa siteu na mađarskom, hrvatskom i engleskom jeziku. No, kad se klikne oznaka s hrvatskom zastavom, pojavljuje se engleski jezik. Na hrvatskom siteu nema ni m od mađarskog jezika, a kad se klikne na link za engleski jezik - katastrofa! - ne događa se ništa, i dalje site ostaje na hrvatskom jeziku.
Četvrto, dizajn. Dok Poljska i Ukrajina nude jednostavan i pregledan dizajn, Talijani imaju totalno arhaični pristup, kao da su posrijedi korporativne stranice proizvođača jogurta, Mađari su za trunku suvremeniji, a naš site izgleda kao da je rađen za potrebe turističke zajednice nekoga zapuštenog prigradskog kvarta s opskurnom ponudom.
Peto, funkcionalnost i sadržaj. Dok Poljaci i Ukrajinci koriste video i imaju opsežnu arhivu o gradovima, nogometu i svemu što je učinjeno, uključujući press room, Talijani i Mađari sve to svode na osnovne informacije, a na hrvatskim su stranicama šturo i razmjerno oskudno predstavljeni gradovi domaćini. Ne zaboravimo, samo na hrvatskom jeziku.
Prema tome, ako je takav bio pristup naše delegacije i u drugim stvarima, ono 'napravili smo najbolje što smo znali', onda nije ni čudo što smo ostali bez Eura 2012.
Bojan Mušćet
Muško
Žensko
Nebitno
