Stalno se spominje.
Prijetnja. Prvo Bliski istok. Iran, Afganistan, itd… Prije toga
Irak i Saddam Husein. Izgovor da ga maknu je bio da ga moraju srediti prije nego si složi
nuklearno naoružanje, pošto je već imao
biološko i kemijsko. Sredili su ga. Usput upropastili državu. Rat u Iraku traje otkad su maknuli Saddama. Zatim Sjeverna Koreja. Svako malo se šuška da će „
debeli precjednik“ stisnuti crveno dugme i raznijeti pola planete. Iako njihova atomska bomba nije jača od vatrometa. Ali neće tako početi III. svjetski rat. Barem ja ne mislim da će tako biti. Ne znam. Možda hoće. Ali ne vjerujem. Mislim da će se dogoditi nešto puno gore od svjetskog rata.
Nedavno sam pročitao članak na
National Geographic-u, dakle legitimnom portalu, a ne 24 sata, ili Index i slično, o tome da Kinezi i Indijci već godinama vrlo uspješno testiraju sustave umjetne inteligencije. Čak toliko uspješno da su ih u Indiji već implementirali u dijagnostiku te procjenu rizika za osiguranja. Ako se razvoj tih sustava nastavi jednakom stopom uspješnosti kao i dosada, vrlo brzo će postati nezaustavljiv. Zato što govorimo o umjetnoj inteligenciji. Koja će se sama razvijati tako što će sama učiti, rasti i povećavati svoje baze znanja i kognitivnih procesa. Što se za posljedicu imati redundantnost ljudskih resursa. Jako veliki dio će postati suvišan. Nebitno kojih klasa. Trgovine više neće imati ljude koji će raditi na blagajnama i slagati police, isto kao što će svi računalni programeri, software, web, java developeri te svi ostali u tom sektoru preko noći ostati bez posla i završiti na ulici. Zašto? Vrlo jednostavno. Takav je kadar sam po sebi kronično deficitaran. Prema tome zašto uporno tražiti programere i plaćati ih suhim zlatom kad mogu kupiti sustav U.I. te jednostavno tražiti da odradi isti posao za sićušnu frakciju cijene. Treći razlog je logika. Programiranje je čista logika, sintaksa i artimetika, a sustav umjetne inteligencije već sam po sebi ima nepogrešivu logiku. Kakvu čovjek neće nikada imati. Ne moram dalje govoriti u kojem smjeru će sve ići, vidite i sami. Jedino područje u kojemu će umjetna inteligencija još kaskati je intuicija, mašta i kreativnost. Tu se otvaraju mogućnosti za
humaniste, publiciste, umjetnike, književnike i glazbenike, koji će koristiti sustav da im poboljša djela, ali neće moći stvarati ništa bez čovjeka.
Kao i uvijek naša
bahatost, arogantnost i ego će nas koštati glave. To nas uči povijest. A povijest se ponavlja. Jer najveća opasnost umjetne inteligencije je u tome što smo previše bahati i tašti. Zbog toga donosimo preuranjene zaključke da razumijemo umjetnu inteligenciju dovoljno da ju možemo početi koristiti. Ne razumijemo. Već samo neki ljudi žele zaraditi milijarde, kao i uvijek.
Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.
Tekst i foto: Severus
Živimo u doba
iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta
točnih, netočnih i većinom
besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno
lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.
Nebitno
