Posvojenje djeteta

Nisam u braku, nisam nikada ni bila, ne živim s muškarcem, visoko sam obrazovana, zaposlena i dobro zarađujem, posjedujem nekretninu. Željela bih posvojiti djete (kojeg uzrasta ili spola, nebitno).Obratila sam se Centru za socijalnu skrb koji je izradio mišljenje o podobnosti za posvojenje.

Svjesna sam da su u prednosti osobe koje su u braku (gdje postoji i otac i majka), te također "stariji" ljudi od mene. I sama sam djete posvojeno u starijoj dobi (6 godina). Ono što me zanima da li je itko ovdje posvojitelj ili je o tome razmišljao? Znam da su postupci dugotrajni, ali koliko otprilike traju? S obzirom na novi zakon (koji se treba donjeti ili je već donešen??) da li je dovoljno 90 dana kako bi ste upoznali djete, njegove želje i potrebe??
I na kraju, ako je riječ o starijem djetetu (danas se to smatra da su djeca od 12 i više godina) da li im je teško prihvatiti novonastalu situaciju?
Ja znam kako je meni bilo, ali ne mogu svoj slučaj primjenjivati na svoje djete.

SrodnaDuša je napisao/la: › Nisam u braku, nisam nikada ni bila, ne živim s muškarcem, visoko sam obrazovana, zaposlena i dobro zarađujem, posjedujem nekretninu.

hoćeš se udati za mene

milo_moje je napisao/la: › SrodnaDuša je napisao/la: › Nisam u braku, nisam nikada ni bila, ne živim s muškarcem, visoko sam obrazovana, zaposlena i dobro zarađujem, posjedujem nekretninu. hoćeš se udati za mene

Ti podaci su izneseni zato što su oni biti Centru za socijalnu skrb, bitni su uvijeti u kojim bi djete živjelo i ono što obitelj može pružiti djetetu. Najvažniji je interes djeteta, a posvojenje nije nije nikakav “plemeniti čin”, “spašavanje jadne djece” koje čine “hrabri i požrtvovni ljudi”. To je samo drugi način zasnivanja obitelji.

Čini mi se da sam negdje već pročitala kako si ti u braku, pa onda ništa od toga

SrodnaDuša je napisao/la: › Ti podaci su izneseni zato što su oni biti Centru za socijalnu skrb, bitni su uvijeti u kojim bi djete živjelo i ono što obitelj može pružiti djetetu. Najvažniji je interes djeteta, a posvojenje nije nije nikakav “plemeniti čin”, “spašavanje jadne djece” koje čine “hrabri i požrtvovni ljudi”. To je samo drugi način zasnivanja obitelji.

potpuno razumijem, sve je podređeno boljem životu djeteta

SrodnaDuša je napisao/la: › Čini mi se da sam negdje već pročitala kako si ti u braku, pa onda ništa od toga

nisam u braku, još sam neoženjen, živim sam, visoko sam obrazovan, radim (iako ne u struci ), slabo sam plaćen , posjedujem pokretninu ( )

Dobar oglas za traženje žene !!
Ja sam vrlo "teška" za suživot, prema tome ne bi ti to bila jedna od boljih životnih odluka.
Ništa sto se novcem može kupiti nije skupo

Ne vjerujem da ćeš ovdje pronaći točnu i pravu informaciju.
Zakoni se često mijenjaju, nekad nije bilo moguće da osoba koja nije u braku posvoji dijete.

Najbolje je da nazoveš dom Klasje i dogovoriš termin za razgovor sa nekom od osoba koje su kompetentne za davanje odgovora na tvoja pitanja ili da te upute kome se obratiti za informaciju.

Ono što znam je da je od prije nekoliko godina uvedena institucija "udomiteljstva" (prvi korak prije posvojenja) ali ako dijete ima poznatog roditelja teško da je moguće takvo dijete posvojiti dok jedan ili oba roditelja ne daju svoju suglasnost odnosno ne prođe određeni broj godina.
Uz to ima djece sa poteškoćama u razvoju (koje rijetko tko želi) i gdje su kriteriji puno strožiji...veoma osjetljivo područje.

Postojeći udomitelji imaju prednost za posvajanje, jer je dijete kod njih moralo provesti neko vrijeme. U tom stvarno provedenom vremenu se utvrđuje koliko je dijete zadovoljno sa udomiteljem, da li ima nekih problema itd nekakav "probni" period za oboje.

Moguće je da je ulaskom hr u eu došlo do nekih promjena.
Nekad sam razmišljala o tome ...meni suviše komplicirano. Pomisao da dobijem djete kao udomitelj i da nakon nekoliko godina koliko je dijete živjelo sa mnom ga moram vratiti biološkom roditelju jer on ima pravo na svoje dijete mi je nepodnošljiva. Jedan takav slučaj sam znala, a bio je bračni par u pitanju. Dijete je kod njih bilo nekih 3 godine da bi ga na kraju vratili njegovim roditeljima u puno gore uvjete života.

no postoji još jedna mogućnost, o kojoj si sigurno razmišljala a jednostavnija je

Hvala!
Već duži niz godina surađujem s Klasjem. Nisam zaboravila "tko sam", tko je prve godine moga života brinuo o meni, te znam sto znaci biti "djete iz doma". Isto tako znam sto znaci imati obitelj, imati brata i sestru, sve ono sto zamišljas kako izgleda dok si tamo. Nažalost ni "Klasje" nema previše informacija.

SrodnaDuša je napisao/la (Pogledaj post): › Ja sam vrlo "teška" za suživot, prema tome ne bi ti to bila jedna od boljih životnih odluka.

čudan ti je onda nick "srodna duša"...

Nigdje ne piše da ne postoji netko "isti ja", moja osoba. Netko drugi, a isti ti.
Uostalom ovaj nick predstavlja duhovnu dimenziju,a ne ono kako si mnogi protumace. Ipak, kome je poznato znati će. No, ovo tu ipak nije tema.

Sve je tu tema i ništa nije tema..kako se uzme..

Možda, ali trenutno nebitna sto se mene tiče.

@srodna duša....kažeš da si teška za suživot...a znaš da bi bila idealna za odgajanje djeteta...

zar za dijete ne treba itekako velika kolicina tolerancije za suživot ??

ili je to ono...dajte mi dijete pa cu vidjeti kako to funkcionira...ako ne funkcionira onda ce biti puj pik ne važi...eto vama dijete nazad...ja sam ionako rekla...da sam teška za suživot...

O čemu ti pričaš? I zašto se uopće nalazišta kompetentnim i prozvanim komentirati kakav će tko biti roditelj. Ako nisi shvatio u kojem kontekstu i zašto sam napisala da sam "teška" za suživot predlažem ti da ponovno krenes citati od početka. Ako ni tada ne shvatis onda ti nažalost ne mogu vise pomoći!!

pricam o tome da si prvo prebrojiš sve daske...a onda kreneš razmišljati o onome što želiš

jer ako nisi u stanju biti s nekim u suživotu....zašto misliš da ti dijete nece biti nakon nekog vremena isto tako problem ?