Dobra djela i motivi... (ex Poslovice)

Ženska_glava je napisao/la (Pogledaj post): › Što to? Da misle samo na sebe?

aha

Ma dajte, nije istina da je pomoć nekome uvijek sebična.. pomogneš nekome i kad te pita gdje treba skrenuti za Čepin. Njemu je to velika pomoć obzirom da je izgubljen a ja se ne osjećam nešto posebno super zato što sam rekla 2-3 rečenice...
Istina je da mi pomažemo samo onima koje volimo.. Prijateljima, rodbini..
jel itko značajno pomogao nekome koga uopće ne poznaje? kao ona žena što je klincu malome dala jetru ili slično nešto tome..
ja prva nisam pomogla značajno nikome koga ne poznam.. Zašto? nemam pojma, ne poznam ih, nisu mi blizu pa to nije moj problem... Ovo sad zvuči sebično, ali to je realnost velike većine nas..

uvijek me ižicaju za lovu, naročito djeca i oni što sviraju po ulicama. ili ako prodaju čestitke u humanitarne svrhe.
a normalno da ću Đokici, koji je ipak osječka legenda, dati koju kunu, kad se fino pristojno promuva oko kina.

normalno da ću reći čovjeku gdje put za ......ako znam, ali mislim da nisu ovdje u pitanju takva dobra djela.

To su sve, pa nazovimo ih "sitnice"..

Zato sam i pitala da li je itko istinski značajno pomogao nekome tko mu nije ništa tj. rodbina, prijatelj, dečko/cura...

Loona je napisao/la (Pogledaj post): › To su sve, pa nazovimo ih "sitnice".. Zato sam i pitala da li je itko istinski značajno pomogao nekome tko mu nije ništa tj. rodbina, prijatelj, dečko/cura...

To je moguće... ali ne znači da se događa! SIGURNO u 97% slučajeva pomažemo nekome koga poznajemo duže, ali ipak ostaje onih 3%...

Loona je napisao/la: › Ma dajte, nije istina da je pomoć nekome uvijek sebična.. pomogneš nekome i kad te pita gdje treba skrenuti za Čepin. Njemu je to velika pomoć obzirom da je izgubljen a ja se ne osjećam nešto posebno super zato što sam rekla 2-3 rečenice...

Bi li se osjećala barem malo lošije da te netko pita gdje treba skrenuti za Čepin, ti znaš, ali ne kažeš? Slegneš ramenima ili kažeš da ne znaš... Time što si odgovorila na to jednostavno pitanje nisi nešto popravila svoje raspoloženje, ali ga zato nisi ni pokvarila! A i time si na dobitku, jer je moglo utjecati da se lošije osjećaš! Sve, apsolutno sve što se događa oko nas, koliko god mi toga bili svjesni ili ne, utječe na nas, na naše raspoloženje, na naše odluke i postupke, a mi time opet utječemo na sve oko nas.

A mogla sam ga poslati i na krivi put pa se smijati što sad i dalje luta..

Jednostavnim sitnicama mi drugi ljudi mogu popraviti raspoloženje (kao i pokvariti, jasno), kao što vjerujem da i ja to mogu njima - dovoljno je da se osmjehneš teti na kiosku, probrbljaš s tetom u kantini, baki odeš okačiti zavjesu da se ne penje sama, kupiš bratu sitnicu za rođendan koja će mu puno značiti... Tebi niti gubitak vremena niti novca niti živaca, pomogao si, tj. pokazao si znak pažnje, što ponekad puno znači.

Što se tiče dobrih - dobrih djela, imala sam situaciju prije par godina kad je bio snijeg, išla sam van ulicom, prilično neosvjetljenom i zatekla starijeg čovjeka kako leži na pločniku. Bio je pri svijesti, ali nije suvislo govorio: ipak, kuća u blizini je pripadala policajcu koji je onda čovjeka podigao (kasnije sam saznala da se radilo o pijancu koji se rasipao i pijan ležao, ali meni nije smrdio na alkohol i još uvijek sam prilično uvjerena da sam napravila dobro djelo... )

Dobro je djelo u svakom slučaju dobro! Bilo ono sebično ili ne. A vidim da su me neki i krivo shvatili u vezi tih "sebičnih dobrih djela". Pod "sebično" ne mislim svjesno sebično, odnosno da nam je pri činjenju dobrih djela prvo na pameti što mi imamo od toga, nego "sebično" kao nešto što nas podsvjesno motivira na sve što inače radimo, i izravno je povezano s nagonom za preživljavanje, koji (najčešće) nas same nama stavlja na prvo mjesto. Ne da mi se više o ovoj temi...

"čini što si dužan činiti, a za druge stvari ne brini." - Menandar

"Kada obavljam svoju dužnost ne tiču me se dobre ili loše posljedice." - Kant

"Najveća dužnost je sa svojim najboljim snagama pomagati onima koji tu pomoć zaista trebaju." - Ciceron