Naslušao sam se svakakvih priča, uglavnom da je država kriva za sve. Moram priznati da sam pojam države kao takve uvijek ima alternativu, u imenu i prezimenu nekog političara, poduzetnika koji je u sprezi s politikom itd. Dosta mi je više blebetanja i šuljivog optuživanja po "kućama", gdje čovjek nesvjesan svojih snaga sliježe ramena i prepričava kako je tamo neki pokrao firmu, pa otvorio novu, ili da mu sud ništa neće jer ga politika štiti. Skroz imam dojam da mi ne inzistiramo dovoljno, i da smo kukavice kad je na redu istina. Treba jasno i glasno reći tko je i gdje ukrao, što i kako...tko to zna i taji, siguran sam da je isti kao i onaj koji je lopov. Šutnja je bila zlato, danas nije i ne smije biti. Ako se ne bunimo, znači da nam je dobro, to tako zaključuju naši vlasnici, robovlasnici rekao bih. Eto prilike, možda koje od imena završi i na tjeralici. Sretno!
Eh, nekim od tih cija imena su okolo kruzila se cak i sudilo. Hej! Sudilo - dakle, postoje "dokazi", "svjedoci", ovo-ono...
Na kraju niti jedan od njih nije zavrsio u corki... naprotiv, neke od tih njuska mozes susresti u bezbriznoj setnji gradom...
Kome covjek moze i treba nesto reci, kad je za one za koje su postojali poprilicno jaki dokazi i svjedoci - ti isti dokazi i svjedoci nisu bili DOVOLJNO jaki?!
Za to bi se trebale pobrinuti institucije koje imaju ili mogu doči do dokaza. Usporediti redovne prihode s rashodima i eto ti.kako ću ja optužiti nekoga kad ne znam prihode i rashode dotičnog.
A zanimljivo je i to da na sudu nepobitni dokazi se lako pobiju, te nasljedstva, te imao je plaću toliko i toliko, kao da se od plaće ništane troši za život, školovanje, ljetovanja, zimovanja, garderobu, satove i sl.
Lopovima se ne želi stati na rep, jer bi povukli i one koi ih trebaju raskrinkati.