Drage natjecateljice i natjecatelji!
Ne znam kako vi, ali ja sam nakon (prek)jučerašnje dodjele nagrada za najulov Slavonije i Baranje ostala i više nego razočarana. Imena neću navoditi ali znam i da nisam jedina. Danas smo mogle posvjedočiti da su i u ovom sportu, u usporedbi s natjecateljima, natjecateljice gurnute u drugi plan.
Kako? Da li je netko (bilo tko, muško, žensko) primijetio da su svi muški natjecatelji uz medalju dobili barem nekakav pribor za ribolov? Bilo je tu štapova, roli i sitnog pribora.
A mi? Mi smo dobile kavu. Bile smo tamo tek reda radi. 7 smetala. Da, bilo nas je ukupno 7 i svaka od nas je barem u jednoj kategoriji osvojila 1. mjesto. Tko ne vjeruje, neka provjeri u Glasu lova i ribolova (mislim da je broj iz veljače) ili na
http://www.ribolov-osijek.hr/index_pg.php?pg=aktivnosti/najulov06.html.
Između ostalog najavljivane su vrijedne nagrade za „
učesnike natjecanja, ponajbolje ribiče u ulovu raznih vrsta slatkovodnih riba“. To se očito nije odnosilo na natjecateljice. Neki od sponzora bili su Grad Osijek, Osječko-baranjska županija i Glas lova i ribolova. Uz takve sponzore, nitko se nije ni našalio da zaslužujemo nešto vrjednije od kave.
Ne znam. Možda je koja natjecateljica u vrećici osim majice, kave, smokija i štapića za grickanje dobila još nešto. To je sve što sam ja dobila. Da li je bilo toliko teško za natjecateljice naći 7 paketića udica, ako se već nije moglo naći nešto bolje? Meni osobno više bi značio komadić nekog pribora nego bilo što drugo. Ipak je riječ o ribolovu.
Evo, mijenjam cijeli sadržaj vrećice koju sam dobila za paketić udica. Bilo kakvih. Ili možda organizatori i sponzori smatraju da su natjecateljice manje vrijedni ribiči i da njima ne treba pribor? Možda nama riba sama skače iz vode na suho? Bilo kako bilo, ovo danas bila je sramota. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je riječ o 10. obljetnici.
Nimalo poticajno za natjecateljice.
U ime svih natjecateljica koje se osjećaju kao ja, organizatorima jedno veliko hvala na velikom razočaranju.
Aleksandra Božić
Žensko
