Kremiranje ili pokop?

jab da izađem kroz neki dimnjak

la čupakabra je napisao/la: › jab da izađem kroz neki dimnjak

šta si ti neki đed mraz

nisam rekla da cu i uci kroz dimjak

Definitivno spaljivanje. Ne podnosim pomisao da moje tijelo glođu, grickaju i što sve ne. Lijepo neka me spale i prospu u vjetar, dj neka zavrti gou i neka nitko ne plače.

a mene mogu spalit.. al ne znam kak bih mogla istrpit pomisao da se moji najbliži peku u peći i da cvrlje ko čvarci....

Nova pogrebna usluga
Umjesto klasičnog ukopa ili kremiranja, pokojnik se umače u tekući dušik na temperaturi od - 196°C i mljevenjem pretvara u prah.


Proces koji se naziva promession uključuje smrzavanje tijela i mrtvačkog lijesa na temperaturu od -18°C, a potom uranjanje u bazen tekućeg dušika na temperaturu od - 196°C.

Na taj način i pri toj temperaturi tijelo pokojnika postaje vrlo lomljivo. Nakon "hlađenja", tijelo se pomoću vibracija smrvi u finu prašinu, a pomoću sustava magneta iz te prašine izvuku se komadi metala koji su bili ugrađeni u pokojnika (plombe u zubima i zubne navlake, proteze, šarafi i pločice iz kostiju, dijelovi umjetnih kukova itd...)

Cijeli postupak pristalice ovog načina "obrade mrtvih" hvale kao ekološki prihvatljivog i to znatno više nego postupak kremiranja, odnosno spaljivanja tijela. Da ne govorimo o tome koliko se na ovaj orginalan način rješava i problem nedostatka grobnih mjesta.

Nakon toga prah se stavlja u mali biorazgradivi kovčezić koji se ili zakopava u plitak grob ili se daje pokojnikovoj rodbini.

sokrat je napisao/la (Pogledaj post): › Nova pogrebna usluga Umjesto klasičnog ukopa ili kremiranja, pokojnik se umače u tekući dušik na temperaturi od - 196°C i mljevenjem pretvara u prah. Proces koji se naziva promession uključuje smrzavanje tijela i mrtvačkog lijesa na temperaturu od -18°C, a potom uranjanje u bazen tekućeg dušika na temperaturu od - 196°C. Na taj način i pri toj temperaturi tijelo pokojnika postaje vrlo lomljivo. Nakon "hlađenja", tijelo se pomoću vibracija smrvi u finu prašinu, a pomoću sustava magneta iz te prašine izvuku se komadi metala koji su bili ugrađeni u pokojnika (plombe u zubima i zubne navlake, proteze, šarafi i pločice iz kostiju, dijelovi umjetnih kukova itd...) Cijeli postupak pristalice ovog načina "obrade mrtvih" hvale kao ekološki prihvatljivog i to znatno više nego postupak kremiranja, odnosno spaljivanja tijela. Da ne govorimo o tome koliko se na ovaj orginalan način rješava i problem nedostatka grobnih mjesta. Nakon toga prah se stavlja u mali biorazgradivi kovčezić koji se ili zakopava u plitak grob ili se daje pokojnikovoj rodbini.

na kraju si opet na vibracijama
ovo ne zvuči loše,samo kontam da ovo davanje rodbini nešto ne ide kod nas,jer navodno ni nakon kremiranja kod nas ni urnu sa pepelom nemožeš dobiti pa da recimo prospeš pepeo (kako smo navikli gledati u dramama)ili držiš kod kuće urnu

ma svejedno mi je zapravo..... i ovako i onako si mrtav ladan

donacija organa & kremiranje, definitivno.

Nova pogrebna usluga
Umjesto klasičnog ukopa ili kremiranja, pokojnik se umače u tekući dušik na temperaturi od - 196°C i mljevenjem pretvara u prah nakon čega ga sipamo u vaše piće dobrodošlice dok čekate da izaberete vijenac i čitulju tako da vaš pokojnik zauvijek postaje dio vas

u svakom slučaju kremiranje,sam kužim da će još proći puno godina dok se kod nas napravi krematorij,ah pa taman...

Prvo, neka uzmu sve što valja. A onda neka me bace gdje bilo, i tako ću istrunuti, bolje da fertiliram neko polje marihuane nego da mi djeca daju desetke tisuća kuna na popa, grobno mjesto, karmine i na kraju spomenik.

1step2far je napisao/la: › Prvo, neka uzmu sve što valja. A onda neka me bace gdje bilo, i tako ću istrunuti, bolje da fertiliram neko polje marihuane nego da mi djeca daju desetke tisuća kuna na popa, grobno mjesto, karmine i na kraju spomenik.

Istina.
Bespotrebno bacanje novaca, i isto tako davanje crkvi.

uf oću spomenik od crnom mramora visok za zakrili sunce, da mu washington monument bude otprilike do pola, da izaziva čuđenje i da ljudi pored njega prolaze otvorenih usta dok im se slina cijedi niz kaput, a oči šire na očigled dok pilje u masivni crni obelisk. da se piramide maknu s popisa svjeckih čuda i da moj nadgrobni spomenik zauzme to mjesto. na njemu nek bude slika, moja slika obrubljena zlatnim okvirom od suvog zlata, al bijelog zlata neć onaj žuti kič usrani nisam ja neki cigan jebemu, a slika da bude 10X10 metara da mi se vidi svaka pora na mom licu, a slika crno bijela da izgledam ko hamfi bogart bogara ti. pored obeliska s desne strane da imam isusa razapetog na križu u prirodnoj veličini al interaktivnog, da ima motion senzor i kad neko prođe ispred spomenika on počne jaukat i puštat krv (za baterije i svježu krv će bit zaduženi potomci, ima da redovno svake nedjelje mijenjaju ili ću im opsjedat kuće te bližu i daljnju rodbinu svaki dan i vikendom jaucim i zapomaganjem "ajooooooj ne promjeniste baterijeeeee jebemlivamsuuuuuunceeeeeee jebaće vas ciganiiiii trunićete u paklenom ognjuuu uuu uu buuu hu hu hu"), a s lijeve strane će bit prostor za lampijon, koji će zapravo bit roštilj pa kad mi rodbina i ekipa dođu mogu nešt i pojest dok me se sjećaju i kukaju kako je svijet bio drugačiji i ljepši kad sam ja bio živ i da ništa nije kao prije jer pošto mene nema svijet je sada siva rupa i jedva čekaju da umru svi da se više ne pate jerbo mene nema

nek me bace kerovima