Odličan izvještaj dopisnika iz Južne Amerike... Čini mi se da tamo boravi već neko vrijeme i radi putopise. Ovo mu je „naišlo“ dok je bio u blizini.
Tako smo tek sad, od novinara, doznali neke važne detalje: kako su dečki nosili čak 1200g čistog kokaina, koji se na tržištu u Europi miješa s koječim da bi se dobilo oko 5 kg kokaina za prodaju, a to je posao težak pola milijuna eura! Dakle, nađoše se u većim sranjima od onih za koja smo prvo doznali. Ne treba niti spominjati kako se u ilegalnom poslu teškom pola milijuna eura dva malca ne prepuštaju slučaju i kako je cijela stvar djelić mozaika dobro organiziranog podzemlja. U tu pretpostavku se sasvim uklapa i iznenadna pojava najskupljeg odvjetnika za dilere za kojeg nitko ne zna tko ga plaća, a on, naravno, neće odati svoj grešni izvor novca... Vlasti tvrde kako bi im bilo bolje da kažu imena, no, vjerojatno ih on odgovara od toga i spominje nekakvih 50 000 eura mita kojim bi im platili puštanje iz zatvora... Koliko bi od toga završilo na njegovom računu – možemo opet samo pretpostaviti...
Druga strana priče je razgovor s tužiteljem, tužnim vitezom koji se bori protiv skupih vjetrenjača sudačkih u elitnim dijelovima grada. Gotovo da čovjek suosjeća s njegovom sizifovom borbom između nekoliko čopora koji dobro žive od posla s drogom: sudaca, odvjetnika i policije... Tvrdi kako su ih uhitili na temelju obavještajnih podataka (he, he!) i prijeti im zatvorom-kloakom ne bi li rekli više od onoga što smiju od šefova... Želim mu puno uspjeha u preteškom i opasnom poslu kojim se bavi, ali doista... Jadan čovjek i jadna njegova obitelj... Paragvaj je država u kojoj jedino što funkcionira je narko-trgovina. Njezine „službe“ i odjeli jedini zarađuju, kupuju sve što se može kupiti, imaju svoje paravojne sustave i svoje ljude u policiji i sudstvu. Kako su onda njih dvojica dospjeli u zatvor? Pa, nađe se pokoji naivac koji radi svoj posao i s ove strane zakona – čak i u Paragvaju... Naivan koliko i dvojica Osječana... Ti likovi samo ponekad nakratko poremete uhodane koridore. Nikakva ozbiljna šteta za „biznis“.
Slučaj je na marginama interesa lokalne javnosti, no upletene strane pokušavaju iz interesa naše domaće javnosti izvući svaka neku korist: tužitelj i odvjetnik šalju poruke onima kojih se tiču, a malci pokušavaju pokupiti koji sitan poen za svoje motive u cijeloj priči. No, ako prije puta i nisu bile – obitelji su im tek sad izložene. I oni sami polako shvaćaju: jedini spas od ovog puta je – nikad ne kročiti njime.
Na kraju jedan od njih ipak priznaje: pokupilo ih loše društvo. Koje je ostalo ovdje negdje u prigradskim i gradskim naseljima. Blizu djece ovog grada. Bože, budi u pomoći...
Muško
Žensko
Nebitno
