fatcat
Blofeld
Totalni stranci ce cijeniti neke stvari??? Zar nije vecina toga u tudjim rukama...
U Americi je prava sloboda??? Imas ljudi na forumu koji su bili/zivili u Americi, informiraj se...
I u svemu tome "O kako su ljudi u stanju optuživati okolinu za svoje nedostatke!".
Ovoliko gluposti u jednoj poruci je stvarno rijetko...
U Americi je prava sloboda, u smislu zapošljavanja. Primjerice, na stotine mladih iz Hrvatske odlazi svake godine u Ameriku raditi "nešto", zapošljavaju se bez ikakvih problema, daju otkaze, mijenjaju radno mjesto, par mjeseci rade, pa par mjeseci putuju. Na to sam mislio, a ne bih rekao da takvih mjesta ima puno. O nekakvim građanskim slobodama možemo na drugom mjestu. Prijatelj mi baš, dok ovo pišem, putuje Kalifornijom, nakon što je u nekakvoj rupi u Queensu zarađivao i do 250 dolara dnevno.
A vezano za strance - upoznao sam jednog Irca koji je jedno vrijeme živio u Osijeku. Prethodno je prošao veći dio Europe, Aziju i Ameriku. Osijek je za njega bio najbolje mjesto za život u kojem je bio - nigdje, reče on, nije primjetio da ljudi žive tako ugodno - malo rade, malo piju kavu, šetaju, sve im je na 15-ak minuta hoda, za grad od 100000 ljudi imaju odlične sadržaje. To sam mislio, a ove stare priče da je sve u stranim rukama sam odbacio već u devedesetima. Tad je bilo jasno da je kudikamo bolje da su firme u stranim nego u domaćim rukama (kako su svega 3 države u svijetu prilično sigurne u to da im drugi neće pojesti firme, onda je stvarno besmisleno nadati se da to može i Hrvatska). Posljedica tog držanja u našim rukama jest činjenica da u Osijeku od predratnih 60.000 ljudi u proizvodnji danas radi najviše 20.000, a i to je nategnuta brojka (s obzirom da svima prijeti ozbiljna redukcija zaposlenika). No, kao što rekoh, to i nije bila tema o kojoj sam pisao.
DanicaV
Da, "osamdesete su bile godine....".
Blofeld, u kom smislu "totalne strance"? Grad i građanski duh čine ljudi koji su se dobrim dijelom raspršili i neki mi stvarno nedostaju.
U smislu da bih u Osijeku radije vidio, baš to, totalne strance, koji nikad nisu živjeli u Osijeku - recimo ljude kao dečko iz Irske o kojem sam gore pisao, nego što bi vidio povratnike koji su otišli s velikim očekivanjima. Treba nam svježe krvi, da se tako izrazim, jer smo u zadnjih 15-ak godina građane mahom zamijenili ljudima sa sela, što je vidljivo u svakom segmentu društvenog života. Kako je Osijek u svojoj povijesti bio prvenstveno sjecište različitih naroda - Židova, Nijemaca, Mađara, Hrvata, Srba, itd., malo ga ova jednonacionalna struktura guši, iako je to posljedica povijesnih previranja. Na žalost, Hrvati koji su otišli u svijet trbuhom za kruhom u pravilu nisu dogurali daleko, nisu na nekakvim utjecajnim položajima (ne bih volio da Radman i Đikić stvore famu o velikoj uspješnosti hrvatskog čovjeka).