Veze iz ocaja?

bondgirl je napisao/la : kopile je napisao/la: bondgirl je napisao/la: Jel to sve nevažno ako nemaš nekog "posebnog"? Da to je sve nevažno ako nemaš nekog posebnog,bar meni.Samo prije par godina nisam ovako razmišljao,ali danas vidim da je ljubav jedino što stvarno ima smisla u životu i da je život bez ljubavi totalno besmislen i uzaludan. U neku ruku te kužim.Sve kao nešto puno sam napravila za svoje godine i sve to super,posao,stan,frendovi,a opet imam dojam da nemam ništa. dok nisam prvi put okusila ljubav,kontala sam pa šta mi fali? I onda stvarno skužim da je baš to to što mi fali,netko koga ću imati kraj sebe. Ali kao što sam gore rekla, ne želim ga pošto poto, tek tako da ga imam.

meni se nekako čini da vas dvoje u ovom slučaju govorite upravo istu stvar, samo drugim riječima...
jer "netko poseban" nije bilo tko, tek toliko da se nekog ima

bondgirl je napisao/la: pa i ja kažem da si u dobrim godinama

Pa nije baš ni da si ti sa svojih 30 staro željezo...
[/quote]

još malo pa 32

Super Hik je napisao/la: bondgirl je napisao/la: pa i ja kažem da si u dobrim godinama Pa nije baš ni da si ti sa svojih 30 staro željezo...

još malo pa 32
[/quote]

Poanta je i dalje ista

chaknoris je napisao/la: Upravo ono o cemu monstrum prica. Osobe koje cijeli zivot imaju tip koji zele, a ne mogu ga dobiti, te kada shvate da im se prijatelji krecu zeniti, i oni ulaze u veze. I to s osobama koje su u istoj situaciji. Meni to izgleda kao hvatanje zadnjeg vlaka. Nesto kao "Runaway train never comin' back..." I da se taj strah od samoce i onoga sto ce drugi reci toliko usadi u osobe da ce na prvu uletjeti u zaruke i brak.

ma tako im i treba kad su glupi pa im je potrbno da vide kako se drugi zajedno sređuju živote...za takve pusolove nema dovoljno velike ljubavi da se zaustavi njihov gladan ego...takvi vole samo sebe..dok ne budu na smrtnoj postelji kad im njihov cijeli život kojeg su tolko smatrali bogomdanim im sad izgleda kao par sekundi i dali bi sve da mogu neke stvari promjeniti....još nisam sreo starca ili bakicu koja u svojim kasnim godinama žale što su relativno rano ušli u brak i imali relativno rano djecu pa i praunuke dočekali a bome se nisu ni tijekom života žalili.....a nas gledaju sa sažaljenjem i nevjericom šta si radimo od života....

bondgirl je napisao/la: I da se taj strah od samoce i onoga sto ce drugi reci toliko usadi u osobe da ce na prvu uletjeti u zaruke i brak.

Baš to, strah od samoće i što će drugi reći! Ali i pitanje te samoće: dali činjenica da nemaš partnera nužno znači i samoću? Što je s drugim stvarima i ljudima u našim životima koji nas ispunjavaju? Tipa prijatelji,uspješan posao,obitelj i to? Jel to sve nevažno ako nemaš nekog "posebnog"?
[/quote]

kad ti dođe netko tvoj poseban on ti postaje i ljubavnik i prijatelj ali ako je u tebi nemir neće biti ni mira u vezi...ima parova koji su imali puuuuno prijatelja ali su uspjeli sve njih zamjeniti s jednim i zajedno su imali prijatelje parove i sve funkcionira....zato jer su im i srca i pameti na istom mjestu.....dobro su stvari izvagali......da cijeli svijet obiđeš je super ali zabavnije je u dvoje

MacaPapucharica je napisao/la: "ako te dosad nisu stigli ti nagoni ni neće....vjerojatnije je da si ih već imala pa se oglušila a kad te stignu slijedeći to će biti bakini osjećaji...samo za kime.... " @SuperHIk, kontam da je ovo bilo ono što si htio reći na moj post, budući da je citat sjeban možda se ja nisam baš najbolje izrazila s tim "majčinski nagoni", ali, otkud ti znaš da sam se ja oglušila o njih? otkud znaš da npr.nisam imala nekoliko spontanih ili rodila dijete koje je umrlo ili da ne mogu imati djece pa se liječim i nadam da ću ipak imati ili sl. ili možda nisam htjela donijeti na svijet dijete bez oca, jer ako ja već nisam imala sreće, zašto bih svoje dijete unaprijed osudila na život bez oca? nemoj tako olako donositi zaključke, jer ne znaš što je netko prošao i s čime se bori, kao što ni mi to za tebe ne znamo a da ne mogu imati djece i da se liječim godinama, vjerojatno bi me majčinski nagoni izluđivali dovoljno da bih možda čak i rodila dijete i sa 40.ne znam, ali moguće je...

neznam, nisam ni rekoa da znam..a kako bih i znao kad se to iz tvojih postova nemože zaključiti....i jedini zaključak moj koji ovdje dobiješ je na osnovu tvojih postova...sorry ali to su jedine informacije na osnovu kojih ja išta mogu zaključiti...nesmatram se krivim za mogući nesporazum

kad ti dođe netko tvoj poseban on ti postaje i ljubavnik i prijatelj ali ako je u tebi nemir neće biti ni mira u vezi...ima parova koji su imali puuuuno prijatelja ali su uspjeli sve njih zamjeniti s jednim i zajedno su imali prijatelje parove i sve funkcionira....zato jer su im i srca i pameti na istom mjestu.....dobro su stvari izvagali......da cijeli svijet obiđeš je super ali zabavnije je u dvoje
[/quote]
Defintivno je zabavnije u dvoje. Mislim da svi mi koji to poričemo ili ne želimo priznati imamo neki obrambeni mehanizam kojim se služimo kada ne želimo pokazati da smo u biti neispunjeni tj. nepotpuni bez tog nekog "posebnog" u našim životima

kopile je napisao/la: bondgirl je napisao/la: Jel to sve nevažno ako nemaš nekog "posebnog"? Da to je sve nevažno ako nemaš nekog posebnog,bar meni.Samo prije par godina nisam ovako razmišljao,ali danas vidim da je ljubav jedino što stvarno ima smisla u životu i da je život bez ljubavi totalno besmislen i uzaludan.

potpis..jedino zašto se isplati živjeti...

chaknoris je napisao/la: A ovdje je rijec o ljudima koji sve to rade radi drugim, da drugi o njima misle kako su oni zapravo sretni i da im je sve super. A onda ubrzo krecu varati jedno drugo, a negdje usput i dijete se zalomi. Sreca sve u 16...

budale sve u 16 ako, kad su već primorani za takvu vezu (zbog godina ili nečeg drugog), nisu sposobni živit i uljepšat si život s tom osobom koja je u istom kazanu s njom....kako već negdje rekoh budale s godinama samo budu još veće

bondgirl je napisao/la: kad ti dođe netko tvoj poseban on ti postaje i ljubavnik i prijatelj ali ako je u tebi nemir neće biti ni mira u vezi...ima parova koji su imali puuuuno prijatelja ali su uspjeli sve njih zamjeniti s jednim i zajedno su imali prijatelje parove i sve funkcionira....zato jer su im i srca i pameti na istom mjestu.....dobro su stvari izvagali......da cijeli svijet obiđeš je super ali zabavnije je u dvoje

Defintivno je zabavnije u dvoje. Mislim da svi mi koji to poričemo ili ne želimo priznati imamo neki obrambeni mehanizam kojim se služimo kada ne želimo pokazati da smo u biti neispunjeni tj. nepotpuni bez tog nekog "posebnog" u našim životima
[/quote]

i rest my case...

Super Hik je napisao/la : problem u genetskim malformacijama je taj što se nevide odmah u prvoj generaciji već u slijedećim....to ti govorim kao zdravstveni radnik i to je dokazana činjenica....mislite da je poanta stvaranja djece da vaša djeca budu zdrava!? poanata je da i vaši praunuci budu zdravi....sad vas neka stvar zaboli za to ali kad budete dedice i bakice jako će vam biti stalo da vam unuk neumre prije vas od kongenitalne malformacije srca...ako uopće doživite njegovo rođenje....

Možemo li mi dobiti kakav znanstveni rad koji potvrđuje te tvoje "činjenice"?

Dakle, želiš reći da starost roditelja neće utjecati na njihovo dijete nego da će se malformacije uzrokovane trudnoćom u kasnoj dobi vidjeti tek na sljedećim generacijama potomstva?

Kad uzimamo anamnezu od majke čije je dijete rođeno s određenom malformacijom, nezaobilazno je pitanje "A s koliko je godina vas rodila vaša majka?" ili "S koliko je godina vašu majku rodila vaša baka?". Kako da ne!

Dakle, ako do začeća dolazi u kasnijoj dobi (majka prešla 35., otac 45.), postoji veći rizik od genetskih malformacija. Osim toga, brojni su drugi rizici za "starije" majke, ako i izuzmemo moguće malformacije.

Ipak, medicina je danas dovoljno napredovala tako da se rizik znatno smanjio. U tome sudjeluje mnogo faktora i biološki sat ipak nije glupost jer, prvo i osnovno, s godinama mogućnost reprodukcije znantno slabi.

Ali ne, starost bake u trudnoći neće izazvati Downov sindrom kod njenog unuka

Što se tiče ovih veza "iz očaja", nisam kompetentna za donošenje nekakvih zaključaka. Smatram da je sve u redu dok su obje strane za istu stvar, dok obje strane žele isto.

Neki ljudi jednostavno mogu "ljubav", odnosno vezu ili brak izracionalizirati. Odabrati osobu koja im odgovara, iako nema velikog praska između njih. I, prema nekim primjerima u mojoj okolini, takve veze mogu funkcionirati i bolje od onih koje bi mi tu okarakterizirali normalnima. Velim, ako obje osobe u to ulaze zajedno, hladne glave i ako to ispunjava njihova očekivanja.

Jel' bolja veza iz očaja ili očajavanje u vezi?

tonya je napisao/la : Jel' bolja veza iz očaja ili očajavanje u vezi?

Ništa od toga, bolje je biti sam.
Ne razumijem ljude koji će radije patiti u vezi samo da ne budu sami nego da dobro razmisle o svemu i da povećaju razinu samopouzdanja koje privlači ljude više nego dobar izgled i materijalni status.
Mene je mama rodila u 31 g. i baš sam dobro ispala.
Jest da sam je svojedobno optužila da sam zbog njezinog pušenja u trudnoći išla na popravak iz matematike u trećem razredu srednje (kao: ona je otrovala centar za matematiku).
Najbolje godine za djecu su do 35e, po mojem mišljenju i to govorim iz iskustva jer je prevelika kulturološka razlika izmeđe mene i mojih roditelja koji su postali majka i otac u 31oj odnosno 42oj godini.
Nikad nije kasno za dijete, ali ipak treba razmisliti o budućnosti djeteta.
Da zaista ne bude osuđeno na mirovinu roditelja onda kad je vrijeme za fakultet, kao u mojem slučaju, pa drž ne daj.

wendy je napisao/la: Super Hik je napisao/la : problem u genetskim malformacijama je taj što se nevide odmah u prvoj generaciji već u slijedećim....to ti govorim kao zdravstveni radnik i to je dokazana činjenica....mislite da je poanta stvaranja djece da vaša djeca budu zdrava!? poanata je da i vaši praunuci budu zdravi....sad vas neka stvar zaboli za to ali kad budete dedice i bakice jako će vam biti stalo da vam unuk neumre prije vas od kongenitalne malformacije srca...ako uopće doživite njegovo rođenje.... Možemo li mi dobiti kakav znanstveni rad koji potvrđuje te tvoje "činjenice"? Dakle, želiš reći da starost roditelja neće utjecati na njihovo dijete nego da će se malformacije uzrokovane trudnoćom u kasnoj dobi vidjeti tek na sljedećim generacijama potomstva? Kad uzimamo anamnezu od majke čije je dijete rođeno s određenom malformacijom, nezaobilazno je pitanje "A s koliko je godina vas rodila vaša majka?" ili "S koliko je godina vašu majku rodila vaša baka?". Kako da ne! Dakle, ako do začeća dolazi u kasnijoj dobi (majka prešla 35., otac 45.), postoji veći rizik od genetskih malformacija. Osim toga, brojni su drugi rizici za "starije" majke, ako i izuzmemo moguće malformacije. Ipak, medicina je danas dovoljno napredovala tako da se rizik znatno smanjio. U tome sudjeluje mnogo faktora i biološki sat ipak nije glupost jer, prvo i osnovno, s godinama mogućnost reprodukcije znantno slabi. Ali ne, starost bake u trudnoći neće izazvati Downov sindrom kod njenog unuka Što se tiče ovih veza "iz očaja", nisam kompetentna za donošenje nekakvih zaključaka. Smatram da je sve u redu dok su obje strane za istu stvar, dok obje strane žele isto. Neki ljudi jednostavno mogu "ljubav", odnosno vezu ili brak izracionalizirati. Odabrati osobu koja im odgovara, iako nema velikog praska između njih. I, prema nekim primjerima u mojoj okolini, takve veze mogu funkcionirati i bolje od onih koje bi mi tu okarakterizirali normalnima. Velim, ako obje osobe u to ulaze zajedno, hladne glave i ako to ispunjava njihova očekivanja.

kao prvo, neda mi se obrazlagati cijelu humanu genetiku ali ako hoćeš nađemo se jedan dan u bolnici pa idemo do onkologije da čujemo ljude koji se tamo "odmaraju" pitati šta misle o svom životu.....

kao drugo, nisam nikada rekao da se staro majčinstvo podrazumjeva sa vidljivim malformacijama, a to što se nevide na prvoj slijedećoj generaciji neznači da se neće vidjeti na jednoj od slijedećih, a medicina je dosta napredovala ali samo u dijagnosticiranju tih malfoemacija pa se na vrijeme može otkriti nakon amniocenteze i prekinuti trudnoću...eto do koje mjere ti je napredovala medicina...

kao treće, velika je razlika da li se anamneza uzima u KBO ili na zavaodu za genetiku u Baselu...vidim da je netko jaaaako pametan s obzirom na svoje godine i iskustvo...malo je ipak potrebno prakse, znaš....

ali slažem se s ovim što si rekla za veze..

Super Hik je napisao/la : a medicina je dosta napredovala ali samo u dijagnosticiranju tih malfoemacija pa se na vrijeme može otkriti nakon amniocenteze i prekinuti trudnoću...eto do koje mjere ti je napredovala medicina..

Znam što pričam! Dakle, medicina je dovoljno napredovala da poznaje rizike trudnoće u starijoj životnoj dobi, a to, ponavljam, nisu samo malformacije. Dakle, nisam mislila na prekid trudnoće nakon amniocenteze nego sam htjela reći da dobra prenatalna njega i zdrave navike mogu pomoći da se umanje rizici koje donosi starija dob.

Sve ovisi o zdravlju žene i stanju njenog organizma. 40-godišnjakinja dobrog zdravlja i kondicije može imati manje rizičnu trudnoću od žene koja je mlađa dvadeset godina i ne skrbi o svom tijelu i duhu.

I očito je da je drugačije kad netko uzima anamnezu u KBO, prema glupostima koje pišeš. Zdravstveni djelatnici bi trebali razlikovati mitove od činjenica i biti realni, umjesto da svoje stavove poturaju pod znanstvene činjenice.

Dakle, rizici postoje i nitko to ne negira, ali to nije toliko alarmantno. Kakve veze imaju onkološki bolesnici s ovom temom? Mora da im je baka majke rodila kasno pa zato imaju rak. Gle, svima nam je jasno da se genetske malformacije nasljeđuju generacijama, ali ja bih voljela da mi dokažeš utjecaj trudnoće u starijoj dobi na unuke i praunuke. Stručni članak, znanstveni rad. Možda smo učili iz različitih knjiga

O kakvom iskustvu uopće pričaš? Radiš na pedijatriji/u rodilištu? Ako da, svaka čast tebi na tvojem iskustvu, ali nije na odmet pročitati koju knjigu, ponoviti gradivo iz škole/s faksa...