steam
Kad smo vec kod rata, meni su smijesne one konvencije o ratnom pravu i kako se smije ubijati, a kako se ne smije, i sto je u ratu dopusteno, a sto nije. Poput Fifinih pravila za nogomet.
Covjecanstvo se dogovorilo kako ratovati (KLAP! KLAP!). A nije se znalo dogovoriti o zabrani ratovanja. Zar povijest ne traje dovoljno dugo da bi pokazala da nijedan rat nikad nista nije trajno rijesio (ako nije u potpunosti istrijebio drugu stranu)?
Naišli ste na moju temu (opet!) - međunarodno humanitarno pravo.
Vrijedi kao pravilo da je rat zabranjen. Međutim, kako ratna stanja kao faktična, izvanpravna činjenica ipak postoje, bilo je potrebno utvrditi pravila koja bi zaštitila one nezaštićene tijekom ratnih stanja: civile, ratne zarobljenike, civilne objekte, objekte humanitarne pomoći (posebno Crvenog križa, koji je prvi ustanovljen, nakon bitke kod Solferina). Zato postoje pravila poput: zabranjeno je da direktni cilj napada budu civili, civilni objekti, objekti za humanitarnu pomoć. Zabranjeno je izdati naredbu "no mercy" (bez milosti, odnosno da će se ubijati, a ne zadržavati ratne zarobljenike). Osobe koje predaju oružje, ili su ranjene se ne smije ubijati.... itd. Ako vas zanima specifično pravilo u specifičnoj situaciji, rado bih odgovorila, pošto vjerujem da sam dosta dobro upoznata.
Danica je u pravu: da bi postojalo ratno stanje, potrebna je objava rata. Ali kako objave rata praktički da nije bilo tijekom prošlog stoljeća, to pravilo je danas pomalo zanemareno.
Nadalje, postoje tri vrste sukoba: internal disturbances (unutarnji nemiri), što još nije ratno stanje; nemeđunarodni oružani sukob (kod nas se to zove građanski rat!) i međunarodni oružani sukob. Za svaki od tih sukoba postoji različit set pravila, zato ih i razlikujemo. U Hrvatskoj su postojala sva tri stupnja: nakon objave nezavisnosti RH i njenog međunarodnog priznanja, to je postao međunarodni sukob, do tada je bio građanski rat.