Nekidan sjedim za laptopom i razmišljam trebam li prihvatiti nekoliko ljudi na Facebook-u ili ne. Doduše, sve ženke, na profil slikama ispupčenih usana, neke slikane i u kupatilu, ali nemamo niti jednog mutual friend-a. I to me grizlo. Odem na profil, ne mogu vidjeti ništa, čak niti info, i lagano kliknem na ignore. Nekoliko minuta poslije sjetih se kako je jedan moj poznanik imao zanimljivu interakciju preko mreže, a sve je krenulo jednim friend request-om...
Jedne pijane subote došao je kući u 5 ujutro i, naravno, otišao na Facebook. Već danima je razmišljao da li da pošalje friend request djevojci s kojom ima 1 mutual friend-a. I poslao je. Te subote, kroz alkohol, skupio je hrabrost i prepustio se sudbini, što bude neka bude. Odgovora nije bilo par dana, ni odbijanja ni prihvaćanja. Nakon tjedan dana, kad je već mislio da ništa od toga, djevojka je prihvatila request. Brže-bolje otišao je na njezin profil i pogledao info – single!
S osmijehom od uha do uha skrolao je dalje po njenom životopisu i zaključio je da je cura i više nego zanimljiva. A tu su i slike s mora. Kombinacija naoko zanimljive i zgodne cure ne mora biti promašaj – stavio je lajk na njezin status. Nekoliko spotova s YouTube-a zajedničkog ukusa također ne može biti promašaj – par spotova u roku od pola sata. Stavila je lajk. Dva lajka u jednom danu, uočila ga je.
Jedne večeri odlučio je ne skrivati se više offline na chat-u i kad se prijavio, ona je bila online. Najbolja tema za ulet oduvijek je bila glazba, pa je tako i započeo. Ulet je prerastao u dopisivanje od 4 sata u kojem su si kao u Simsima skupljali plusiće. Slijedećih nekoliko dana dopisivali su se svaku večer, po nekoliko sati, iako su oboje ujutro spavali na predavanjima. Odlučio se na slijedeći korak, ovaj puta bez alkohola, pa je djevojku pozvao van. Kako to uvijek bude, nervoza prije prvog stvarno susreta primjetila se na kilometar. Višesatno časkanje uz kavicu i šetanje po promenadi okrunjeno je poljupcem pokraj njene zgrade. Novi statusi na Fejsu, nove pjesme i novi lajkovi, sve je vodilo prema jednome – relationship request-u.
Nakon objave ljubavnog statusa horda komentara tipa: - Baš mi je drago – zalužila si – :** – baš ste slatki – ajooojjj – popraćeno s još više lajkova. Ruže su cvale, galebi se karali, cvijeće je mirisalo. Na profil slikama dvoje ljudi, zagrljeni i zaljubljeni, u zalasku sunca nad Dravom, sve je tako rozno i lepršavo. Kako je vrijeme išlo, tu i tamo su se posvađali, ali ništa dovoljno jako da uništi raj na Zemlji. Zanimljivo je koliko su svoju sreću (i nesreću) željeli podijeliti s drugima, da su se svako malo slikali i naslikavali za Facebook. On je pobrisao dobar dio ženskih prijatelja i sve je išlo prema ozbiljnijoj vezi. A onda se dogodilo sranje.
Jednog petka na Facebook-u izašle su slike na kojima moj frend grli njoj nepoznatu plavušu, i sve bi to nekako dobro završilo, da ga drugi nisu taggirali. Djevojka mu je dobila 3 živčana sloma, jer je za to vrijeme trebao biti kod kuće. Lažima i drugim ljudima narušena veza nikako nije mogla funkcionirati. Svađali su se, lupali jedno o drugo, urlali, frend se trudio objasniti da mu je to školska, ali ona ga nije htjela slušati. Da više nisu u vezi doznao je preko Facebook-a, jer je odjednom postao single, a ona divorced. Uslijedili su komentari tipa: - O nee, što je bilo?? – o ne, pa kako? – otkud sad to?? – bit će sve u redu, naći ćeš drugog - na što je frend zamračio i obrisao ju s Fejsa.
Tuga i bol, nerazumijevanje uzrokovano nepovjerenjem i nerealnošću u kojoj im je i sama veza nastala, frenda je dovelo da toga da je sve više pucao po šavovima. Kako više nije mogao bez nje, a obrisao ju je s Fejsa, dolazio je kod mene kako bi gledao njezin profil. Jedino što je uvijek provjeravao bilo je da li je i dalje single. Jednog dana sam i ja popizdio i odustao mu pomagati u tome, jer je bilo krajnje vrijeme da prstane tapkati u mjestu i da krene dalje. A onda je napravio još veću pogrešku, pa joj je poslao novi friend request, na što ona nikada nije odgovorila.
Sav usran, u suicidnom stanju, odlučio je obrisati Fejs koji mu je samo donio probleme. Trajalo je to puna 2 dana, a onda ga je opet aktivirao, s izlikom da su mu tamo frendovi koje nema na Gmail-u. Uz moju pomoć i još par frendova, spasili smo ga od daljnjeg propadanja tako što smo ga odvačili od laptopa, i druženje s komadima na Fejsu zamijenili stvarnim izlascima u Tvrđi. I upalilo je.
Frend je sad u vezi s jednom normalnom curom koja, na svu sreću, nema Fejs, niti ga namjerava otvarati. Nekada se i sam pitam koje su prednosti ove društvene mreže i da li ih uopće ima, kad znam pojedince koji dan-noć vise na Fejsu i praktički više niti nemaju pravi društveni život. Koliko je zapravo "iskren" taj profil na fejsu, kad s njim možemo prekriti sve svoje nedostatke i stvoriti od sebe osobu kakva oduvijek želimo biti, bez i malo napora i rada, nadajući se da ćemo s druge strane dobiti iskren odgovor. I sam se trudim provoditi što manje vremena na njemu, pogotovo sada kada su sunčani dani i kad je svaka minuta ne provedena vani na suncu i lijepom vremenu čisti grijeh. A što se tiče samog uspostavljanja relationship-a preko Fejsa, slanja pusica i ljubavnih pjesama, mislim da bolje prolaze fore starih šarmera i da tehnologija, barem u ovom području, još uvijek nema što tražiti, jer se ljubav ne pokazuje nizom znakova nula i jedinica.
Tekst: Hrvoje Jurić
Foto: Foto-arhiv 031
čini mi se da pisac govori o iskustvu "prijatelja" a ne prijatelja