Jednog sasvim običnog i pomalo monotonog popodneva u Telekomu Prima (op.a), Ružica je došla sa srezane pauze i odmah se bacila na posao. Čim se vratila, nadzorni joj je sjeo za vrat. Sva iscrpljena pritisnula je tipku za javljanje.
- Dobar dan, moje ime je Jasmina, kako vam mogu pomoći?
- Alo?
- Dobar dan, recite?
- Alo, koga sam dobio?
- Dobili ste službu za korisnike Telekoma Prima. Kako vam mogu pomoći?
- E, jel to ovaj, za mobitele ili ovaj, kak se to zove, ovaj bog, za progreme?
- Poštovani, dob...
- A jebote, jel ima koga tamo?
- Poštovani, čujem vas, izvolite?
- A, tu ste, već sam mislio da ste me odjebali. Nego, imam tu neki problem, čekaj, sad će ti moja žena objasnit. Dolazi ovamo, lebac ti jebem!
- Halo? Halo?
- Dobar dan, izvolite?
- Jel to Telekom Prima, ovaj za telefone i to?
U pozadini muž - Ajde šta se praviš pametna, sunce ti tvoje, reci u čemu je problem!
- Da gospođo, dobili ste službu za korisnike Telekoma Prima, kako vam mogu pomoći?
- A vidi, prošli mjesec smo gledali ovu emisiju na televiziji i tamo ti je bio telefon da
moš nazvat i dat par kuna za djecu. I mi ti tako i napravimo, nazovemo, kad ono
ništa, nitko se ne javlja.
- Dobro, u čemu je vaš problem?
- Slušaj sada, baš ti pričam. Nazovemo ti mi opet, kad čuje se nešto i prekine. I dam ja Jozi telefon, neka on proba, on je ipak muško, možda se njemu jave. Zove Jozo, zvoni, čuje se nešto i prekine. Vidim ja moj Jozo pizdi lagano, neće to bit dobro...
Odjednom se začuje tup udarac, jauk i psovanje - Mater ti tvoju, ćaća ti pizdi!
- Dobro, možete li mi reći ka...
- Slušaj sad sranja. Jozo moj, moram ti to tiho reć, on ti malo zna bit nagao, to mu je još od rata, ali je jako dobar čovek, i kao otac i kao muž. On ti meni svakog prvog ostavi dio mirovine, ja ti imam sve što mi treba, a djeci isto, za sladoled i cigare. On ti voli djecu, jako, ali nekad ga ovakve stvari naljute.
- Gospođo, mislim da vaš prob...
- I tako ti on poklopi slušalicu, okrene se prema meni i kaže - Neće oni mene jebat, nisam se ja borio za to dab meni neko spušto slušalicu! Vidit će oni tko je uporan, mamicu im njiovu! - i tako ti moj Jozo cijelu noć zove, zove i zove, a oni ga jebaju da ga jebaju. Već smo mislili da su namjerno taki, kad ujutro, tamo negdi oko pola 6 prije nego idemo naranit, više ne moš dobit ni broj, sad neće ni da zvoni! A jarca mu njiovog, odustanemo mi, pa ko ga jebe! Probali smo dat koju kunu, ali valjda neće od nas seljaka ništa!
- Gospođo, možete li mi reći koji je vaš problem zapravo?
- E, sad da ti objasnim. To ti bilo prošli mjesec, sjećam se, to jutro smo išli na vašar svinje prodat i nakon toga, prošlo ti je mjesec dana i nama stigne račun. Ja kad sam otvorila kovertu kao da su me konji razvukli, kao da su mi sve svinje krepale! Na računu 1563, 59 kuna za platit, pa dobro jesu oni spašeni?!? Baš taj mjesec nismo zvali u Njemačku, jer mi sestra nije išla u špargle, a nismo zvali ni ovog našeg rođaka gore u ministarstvu, nikog. Tu i tamo nazovem sestričnu u Beli, ali ne pričamo duže od pola sata. Kako sad da smo mi dobili tako veliku ratu telefona?
- Gospođo, možete li mi reći vaš broj kućnog i na koga glasi?
Nakon upisivanja broja i vlasnika telefona, Ružici se na ekranu nije izlistao nitko.
- Gospođo, da li ste sigurni da ste mi dali prave informacije? U našoj bazi ne mogu naći nikoga čiji telefon glasi na dotično ime.
- Ma kako nisam, eo, tu je pokraj mene. De ti Jozo njoj objasni, ona kaže da to nije tvoj broj.
- Alo, šta je? Kaki problemi? Jel ti meni moš reć kak sam ja dobio tako veliku ratu ili ja moram s puškom doć tamo u taj vaš jebeni...Anice, kako se zove to njiovo di smo išli uzet one aparate za kunu?
- Telekom Prima prodajni salon – dere se Anica.
-...u taj vaš prodajni salon?
- Gospodine, nema potrebe za nasiljem, molim vas pročitajte mi sve što piše na vašem računu, znači: na koga glasi, tko ga je poslao, koliki je iznos i poziv na broj.
- Anice, deder vamo, jel ovo piše ja? Jel ovo piše oni, Telekom Ultra? Jel ovo piše...
- Gospodine, možete li mi ponoviti tko vam je poslao račun?
- Da, fino piše Telekom Ultra........ i ispod toga moje ime.
- Gospodine Jozo, vama račun nije poslao Telekom Prima, nego Telekom Ultra, drugi operater, tako da nama niste ništa dužni. Kontaktirajte službu za korisnike Telekoma Ultra, oni će vas uputiti na rješavanje vašeg problema.
- Čekaj, ja nisam vama ništa dužan?
- Ne, gospodine Jozo, niste. Taj račun trebate platiti drugom operateru, ne Telekomu Prima.
- O Anice, jebem te glupavu da te jebem, kaku mi sramotu napravi, o, bog te ubio, da prostim Njegovo ime! Oprostite na smetnji, moja žena vam je malo budalasta, mater joj njenu. Koji je njiov broj, od tog Telekoma Ultra?
- Mora vam pisati na svakom računu, pogledajte si i nazovite.
- Dobro, aj bok.
- Hvala na strpljenju, do slušanja.
Skine Ružica slušalicu, zažmiri i stisne si prstima oči. Tek je došla s ionako kratke pauze, a već nabasala na nepismene idiote kojih je svakodnevno sve više. Nakon što je otvorila oči ispred nje se našao nadređeni, strijeljajući je pogledom. Ruška stavlja slušalice nazad na glavu i brže bolje prihvaća novi poziv. Dok je neukim korisnicima objašnjavala kako podesiti programsku uslugu, kroz glavu joj je proletjela misao koliko sve ovo ima smisla – ostaviti faks na čekanju, davati ispit-dva godišnje, raditi u Telekomu Prima preko studentskog za crkavicu, jesti svoje živce i na kraju jedva preživjeti. Nažalost, nije imala izbora, jer, i da završi faks, ostat će bez posla, vratiti se u Slavonski Brod, živjeti sa starcima i gledati meksičke sapunice s mlađom sestrom. Ah, živjeti zajedno. Ovako, zadovoljna je statusom vječnog studenta, zaposlena na određeno u kompaniji u kojoj će uskoro raditi samo studenti, živi u stanu od 50 kvadrata s 2 cimerice, ali kad završi smjena, kad izađe iz ovog zatvora i udahne svježi zrak pomiješan s automobilskim ispuhom, nitko joj ne može oduzeti pravo da neprimjetno svima u kompaniji pokaže srednjak i bude sretna jer s 26 godina i dalje nema riješen status studenta, zaposlene osobe i budućnost pred sobom.
Tekst: Hrvoje Jurić
Foto: foto-arhiv 031
a s tobom se slažem po tom pitaju, da je teško naći posao u struci i da poslovi nisu dovoljno plaćeni a jbg, takva je država i to treba promjenit a mi smo nitko i ništa i tu nažalost ništa ne možemo napraviti, jer tko god da dođe na vlast neće poduzeti vezano uz to ništa, neće podići minimalac na 4-5 tkn, neće smanjit plaću sabornicima, ministrima i svim inim vladinim zaposlenicima, neće im se ukinuti nepotrebne beneficije i ostalo, a od kojeg novca bi se moglo isplatiti plaće tisućama ljudi koji nisu plaćeni onoliko koliko bi trebali