Tko i što je jedan embrio ili zametak? Nijedno, to je pred-embrij!
Iako je embrio potencijal života, beskrajno dragocjen nama pacijentima o kojemu ovise sve naše nade, moramo shvatiti da na tom vrlo ranom stupnju razvoja do tjedan dana,
prirodni postotak smrtnosti zametka je oko 80%. To jest život, ali vrlo nesiguran život. Taj postotak nije posljedica nekog ljudskog postupka ili manipulacije, već je to sasvim prirodna činjenica, budući da je ljudska reprodukcija vrlo nesavršena - više od 50% oplođenih jajnih stanica je kromosomski neispravno i osuđeno na spontani pobačaj, dok se i zdravi zameci samo u nekih 70% slučajeva uspiju ugnijezditi u zid maternice.
Ovo je jedan embrio star 3 dana kakav se vraća ženama u postupcima MPO ili zamrzava za dalje korištenje. Ima 8 stanica (iako ih je samo 6 u fokusu mikroskopa ovdje). Veličine je zrnca pijeska. Nema organe, niti njihove preteče, dapače sve stanice su totipotentne, tj. da se jedna stanica odvoji od zametka, bila bi u stanju (ako je kromosomski zdrava i vrati se ženi i preskoči sve druge prepreke u razvoju), pretvoriti se u odraslog čovjeka.
Embriji nisu minijaturni ljudi. Na ovom ranom stupnju oni su zaista tek nakupina stanica (iako beskrajno dragocjena), koja tek treba poprimiti karakteristike jedinstvenosti i osobnosti. Njihova sudbina u ljudskom tijelu je daleko od sigurne - zapravo je mnogo vjerojatnije da neće postati beba nego da to hoće. Ta nesavršenost ljudske reprodukcije je osnovni razlog zašto je postotak uspjeha jednog postupka MPO vrlo malen - oko 30%, a čak i to se postiže samo zato što se vraćaju uglavnom 2 "dobra" embrija.
"Dobar", tj kvalitetan embrio nema veze s kvalitetom eventualne bebe koju će proizvesti, već koliko embrio prati jedan savršeno školski put razvoja. Kvaliteta embrija uglavnom se prepoznaje po broju stanica koji ima 3. dan. Ukoliko ima manje od 4 stanice, smatra se mrtvim. 8 stanica na 3. dan je savršen (ali i takvi često nisu kromosomski ispravni). Ako ima između 4 i 7 stanica, ili više od 8, znači da treba sumnjati da nešto s embrijem nije u redu. Na tom vrlo ranom stupnju svaka greška u razvoju može biti kobna.
Nakon 3. dana aktivira se genetski kod embrija (do tada su se koristile samo majčine molekule). To je prvi životni test ispravnosti kromosoma embrija. Većina taj test neće proći i doći do slijedećeg stadija razvoja, 5. dan po oplodnji, stadija blastociste. Tada embrio ima stotinjak stanica. Još uvijek nema specijalizacije stanica (to će se desiti tek oko 2-3 tjedna po oplodnji), niti stvaranja preteče organa tj. organogeneze (to će se desiti tek 6-8 tjedana po oplodnji). Studije su pokazale da kromosomski ispravni embriji u pravilu dolaze do stupnja blastociste u laboratoriji, i da oni koji su u laboratoriju umrli su bili ionako kromosomski neispravni. 5. dan po oplodnji, omjer zdravih i nezdravih blastocista će biti u prosjeku 2:1. Prirodna selekcija učinila je svoje.
Pošto je nemoguće pod mikroskopom vidjeti koji embriji su kromosomski ispravni a koji nisu, jedina jednostavna metoda za isključivanje bar dijela neispravnih embrija je pustiti ih da rastu do 5. dana u laboratoriju da bi prirodna selekcija učinila svoje. Od onih koji ostanu, odaberu se jedan do dva za vraćanje ženi. Često više od toga žena niti nema, iako je mogla početi s desetak jajnih stanica. Na svakom stupnju postoji selekcija (tj. rani, nama obično nevidljivi, spontani pobačaj, tj. spontana smrt embrija ničim izazvana od strane čovjeka)
1. jajne stanice ne moraju biti zrele;
2. zrele jajne stanice ne moraju se oploditi; (80% ih se oplodi u prosjeku, 20% otpadne)
3. oplođene jajne stanice ne moraju doživjeti 3. dan; (90% u prosjeku, 10% otpadne)
4. trodnevni embriji ne moraju preživjeti prvi životni test aktivacije genetskog koda i doživjeti stadij blastociste 5. dan (najveća selekcija)
5. blastocista se ne mora ugnijezditi u zid maternice (kod zdravih blastocista, 60-70% u prosjeku se ugnijezdi, 30-40% otpadne)
6. čak i pozitivni test na trudnoću završava (vidljivim) spontanim pobačajem u nekih 20% slučajeva
Zbog ovih znanstvenih činjenica nije ispravno niti pravedno izjednačavati embrio s živom rođenom bebom. Nitko ne bi bio sretniji od nas pacijenata da nije tako! Da je zaista svaki embrio sposoban postati beba, ne bismo se godinama mučili postići trudnoću u skupim i invazivnim postupcima, već bi svi uspijevali od prve. Činjenica je da je u ovom liječenju potrebno imati zaista mnogo sreće jer mnogo ovisi o slučaju.
I zato ne trebamo da nam jedan zakon znatno oteža ono što je već dovoljno teško!
PS. Embrio je u medicinskoj literaturi uvriježen izraz za plod od 10-og dana začeća do 12.-og tjedna trudnoće. Prije toga je pred-embrij, a nakon toga je fetus. Međutim, u MPO literaturi najuvriježeniji izraz je embrio. Sigurno mnogo nesporazuma dolazi i iz ovog krivog korištenja terminologije. Mi bismo trebali upotrebljavati i inzistirati na najpreciznijoj definiciji, a to je predembrij, iako je rijec nezgrapna.
Jedina udruga na području istočne Hrvatske koja okuplja osobe koje se liječe od neplodnosti, "Želja", prekinula svoje djelovanje, jer kako kažu, i prije novog zakona, shvatili su da šira javnost, ali i državna uprava nemaju razumijevanja za taj problem. Naime, predsjednik Udruge Ivica Pavošević kaže kako je udruga ostala na mrtvoj točki, te su svi njezini planovi ostali nerealizirani.
i potpuno je normalno da se ublažava taj zakon 