Baudolino
Prvo da citiram čovjeka iz struke "Sve je vrlo čudno, jer prema listi bodovanja od 52 rada samo njih 10 ima bodove u sve četiri kategorije, dok veći dio uopće nije ocijenjen potpuno. U slučajevima kada ne postoji najbolje rješenje, dodijeli se druga i treće nagrada, a za prvu se raspiše pozivni natječaj, no oni nisu napravili ni to" - Matej Korlaet, grafički dizajner iz kuće IO dizajn iz Zagreba, koji je bio sudionik natječaja.
A dalje ide samo gore.
Kako je moguće da nisu osigurani novci?
Ovo je krucijalno pitanje. U gradu u kojem je prošla vlast trošila milijune na raznorazne grandiozne gluposti moralo se osigurati koja tisuća kuna i za ovu malu bezvezariju. Jer kad raspišete natječaj za brending grada (što je samo po sebi budalaština) onda barem osigurajte novce - jer će neki grafički studiji se ozbiljno pozabaviti time i potrošiti svoje radne sate - vrijeme, znanje i novac.
Drugo pitanje - je li činjenica da nisu osigurani novci utjecala na odluku ocjenjvačkog suda?
Teško mi je u to povjerovati. Ne želim jer cijenim profesora Makovića, čovjeka koji nema ni TV u kući jer to smatra nepotrebnim gubitkom vremena i zagađivačem prostora, ako se dobro sjećam. No ovdje su stvari još zanimljivije:
Tko je, naime, ocjenjivao radove za kip Anti Starčeviću.
Ocjenjivački sud.
Šta je gradonačelnik napravio s ocjenom ocjenjivačkog suda?
Popišao se po njoj.
Zna li za ovaj slučaj profesor Maković?
Teško da ne zna.
Pa kako je mogao onda pristati biti predsjednik ocjenjivačkog suda?
E to je ono što mene tišti. Je li tako teška situacija da i gospodin kojem ne treba TV, treba novac osječkih građana onečišćen prolaskom kroz Antišine masne ruke. Ili je to njemu jednostavno bio profesionalni izazov? Ili mu je godila činjenica da on može odlučiti što će predstavljati jedan grad, makar do izbora?
I za kraj malo o samoj ideji brendiranja grada.
Imidž grada stvaraju ljudi, koji stvaraju grad, građevine mu i institucije, a koje opet stvaraju ljude. I tako to ide.
Grad Osijek nije novotarija kojoj treba instant prepoznatljivi znak. Kad ovaj grad postane sinonim za nešto kvalitetno - po tome će ga ljudi prepoznavati. Brendirati grad kao da se radi o novom Appleovom proizvodu je prilično jalov posao. Gradovi se prepoznaju po nečemu što traje - vrhunski fakultet (Cambridge, Heidelberg itd.), veličanstvenim objektima (Kip slobode, Eiffelov toranj), onim što simbolioziraju (London čitavu jednu imperiju i cijeli svijet na neki način, baš poput New Yorka, koji je još i sinonim za veliku košnicu, Pariz je sinonim za ljubav, Barcelona za opuštenost i život na ulici) - no ono što je bitno - nabrojani gradovi imaju tu prepoznatljivost jer je to njihova stvarna karakteristika. Nije nitko došao u Oxford i rekao "Neka nam Sveučilište bude brend, a ako naivci popuše dovest ćemo i neke profesore."
Ima, dakle, nešto naopako u brendiranju grada. Gradovi koji drže do sebe i rade na sebi postaju brend, a gradovi koji su odustali od stvarnog pokušaja napretka se idu brendirati da bi prodali muda pod bubrege.
Nadam se da je s novom vlašću došao i kraj ovom falš projektu.
S obzirom na članak objavljen u Glasu Slavonije te neke od komentara na ovom portalu, kao i na činjenicu da sam u protekle dvije godine surađivala na na ovom projektu, a nerijetko i s vama komunicirala na ovom portalu o brendiranju grada, imam potrebu napisati sljedeće:
1. Unatoč svim mojim molbama i prilagođavanjima radnom i slobodnom vremenu različitih novinarki Glasa Slavonije koje su pratile ovu temu, do dana današnjeg nisam uspjela niti s jednom od njih porazgovarati licem u lice te im dati na uvid cjelokupni predmet brendiranja grada, zajedno s pregledom utrošenih sredstava. Sve informacije koje su tražile su bile ili telefonskim putem ili putem e-maila, a zatim u potpunosti izvučene iz konteksta. U arhivi imam sačuvanu prepisku mojih pokušaja da im dam predmet na uvid.
Ovim putem pozivam sve koji imaju ikakve sumnje u uludo potrošen novac, pranje novca, plaćanje plakata nekakvih kampanja i slično da me posjete svakim radnim danom od 07:30 do 15:30 u Gradskom poglavarstvu, soba 73a, broj telefona: 229 238. Ukoliko ste na svom radnom mjestu u to vrijeme, možemo dogovoriti sastanak u bilo koje drugo vrijeme. Mislim da je važno biti informiran, pa tek onda o nečemu iznositi svoje mišljenje.
2. Gospodin Korlaet, kao natjecatelj, jako dobro zna da će, prema propozicijama natječaja, s
vi radovi koji prema prvom kriteriju ostvare manje od 26 bodova biti isključeni iz daljnjeg ocjenjivanja (točka 3.5. natječajne specifikacije, dostupna na brend.osijek.hr). Stoga, svi radovi koji prema prvom kriteriju nisu zadovoljili, nisu dalje niti ocjenjivani.
3. Također, ako se g. Korlaet, kao čovjek iz struke ili iskusni dizajner, natjecao primjerice na natječaju za brend grada Varaždina ili turističkog brenda Splitsko-dalmatinske županije, onda jako dobro zna da je javni i otvoreni natječaj za brend Varaždina poništen, unatoč brojci od preko 100 pristiglih radova i nije dodijeljena niti jedan nagrada, kao i u slučaju Splitsko-dalmatinske županije. Varaždin je morao poništiti i drugi, ali pozivni natječaj, jer ni tada nisu bili zadovoljni ni s jednim rješenjem. Ali, g.Korlaet, kao čovjek iz struke, sigurno o tome više zna nego prof. Maković ili recimo ja.
4. Novci za provedbu natječaja su bili osigurani i to
200.000 kn. (krucijalno pitanje). Od toga,
150.000 za nagradni fond, ostatak za honorare članovima ocjenjivačkog suda (2.000,00 kn neto, osim zaposlenika i dužnosnika gradske uprave), iznajmljivanje dvorane u kojoj se vršilo ocjenjivanje, putne troškove i noćenje članovi Ocjenjivačkog suda koji su morali doći iz Zagreba. Sav neutrošeni novac se prebacuje na druge pozicije gradskog proračuna. Ukoliko dođete kod mene u poglavarstvo, možemo zajedno pogledati izviješće o utrošenim sredstvima (možemo zajedno i u naš odjel za financije) gdje ćete se uvjeriti kako su
jedina sredstva koja su potrošena za tu namjenu upravo za honorare, iznajmljivanje dvorane i putni trošak 3 osobe iz Zagreba. Ostatak novca nije niti dirnut, a kamoli trošen na nekakve kampanje plakatima. Molim vas, dođite i uvjerite se.
5. Ono što novinarka u kratkom telefonskom razgovoru nije shvatila (ili jednostavno nije imala potrebu shvatiti) je da za provedbu pozivnog natječaja nema novca. Zašto? Pa zato što pozivni natječaj podrazumijeva da
platite one koje pozovete da se natječu. Prema našim informacijama, najmanje
20.000 kn po sudioniku. recimo da pozovete najmanje 7 sudionika, to je već
140.000kn. Ukoliko zadržimo isti nagradni fond, cifra se penje na 290.000 kn(bez drugih dodatnih troškova provedbe natječaja). Mi tih novaca u ovom i ovakvom proračunu nemamo. Dakle,
novac je bio osiguran za javni i otvoreni natječaj, a ne za pozivni, koji puno više košta, a rezultati su također upitni.
6. I na kraju, Baudolino, žao mi je što ne vidite da Osijek ima zaista nešto posebno. Nije ni London, ni Barcelona, ni New York, a bogme ni Pariz. Nemamo ni dubrovačke zidine ni zadarski pozdrav suncu. Imamo tragičnu političku situaciju koja zasjenjuje sve ono što je u Osijeku lijepo i što vrijedi. Mi smo samo htjeli istaknuti ono što je u Osijeku lijepo. Unatoč svemu ružnom. I trudili smo se svojski odraditi projekt kako treba, po PS-u. Kontaktirali smo gradove koji su to radili prije nas, učili, čitali, razgovarali s brojnim ljudima.. i užasno nam je žao što niti jedan od pristiglih radova nije zadovoljio ocjenjivački sud, jer bi to bila prilika da sve ono što smo do sada gradili ugleda svjetlost dana. ali što je, tu je.
Samo vas molim da ne ocrnjujete nečiji trud i rad bez pravih informacija i na osnovu zaista iznimno površnih i netočnih navoda u novinskim člancima. Moj poziv je otvoren svima. Tko želi, neka dođe i uvjeri se.
Iako je Grad Osijek zaprimio 53 rada za vizualnu i verbalnu komunikacijsku konstantu grada Osijeka, nakon mjesec dana razmatranja ocjenjivački sud je odlučio da ni jedan rad ne zadovoljava kriterije.
TataMata, plava nisam. Chuck je frajer, al nije za mene.