Bio sinoć i vratio se prepun dojmova, i dobrih i loših.
Za početak, Slavija je prekrasna zgrada i sjajan koncertni prostor, ali totalno neadekvatno uređena, ajmo bolje reći zapuštena. Pozornica je tri metra podignuta iznad partera, izbušena na mjestu gdje je nekada stajalo kino platno. Pod je ofucan, linoleumske ploče kojih malo ima i malo nema, osvjetljenje jadno da ne može biti jadnije, a grijanja niti ventilacije nema. Prozor WC-a je na metar visine sa strane i izvana dok čekate ulaz možete gledati ljude kako obavljaju svoje privatne stvari - sori curi koju sam slučajnim pogledom vidio bez gaća dok se pripremala sjesti
Koncert je kasnio punih sat vremena i sve skupa mi je ličilo na totalni fijasko... ali kad je ekipa krenula svirati, počelo se činiti ne tako loše. Bend je poprilično usviran i dobro su skinuli pjesme od debelog. Gitara je bila pretiha, a glavni vokal malkice neuvjerljiv - srećom da te pjesme od početka do kraja pjeva publika sama pa to nije bilo od nekog ključnog značaja za cijeli šou.
Mene je oduševila ritam sekcija, bubanj i bas, a na trepavice sam pao na curku koja je svirala violinu. Svaka čast zanimljivim dugim nogama i mini suknjici

ali Nina je maestralno odsvirala sve svoje dionice. A kad je u pratnji klavira odsvirala Bezdan, žmarci su mi krenuli niz kičmu od oduševljenja.
Nina, budi mi živa i zdrava jer ako budem nagodinu realizirao jedan svoj projekt, plaćam suhim zlatom da te dovedem da mi sviraš Bezdan!
Sve u svemu, zabavna večer za ljubitelje Balaševića i zagrijavanje za pravu stvar ako debeli ponovo odluči naletiti u ove naše krajeve.