U pismu upućenom načelniku općine Erdut, Jovanu Jeliću, HEP zahtijeva da Općina u izmjenama Prostornog plana „ostavi koridor za mrežu visokog napona“. Drugim riječima, očito se stvaraju preduvjeti za gradnju nuklearke.
Načelniku Jeliću odmah sam najavila da ćemo organizirati antinuklearnu kampanju i zamolila ga da se ne ljuti što ćemo ga češće kontaktirati i pitati za mišljenje, što mu novinari neće dati mira… A on će meni: „Odmah se uključujem u tu kampanju, ja sam tu ravnopravan s vama! Neću dopustiti da nam nuklearka uništi zavičaj i budućnost. Skupove možete održavati i tu, u spomen-kući Milutina Milankovića, fizičara, klimatologa, matematičara, znanstvenika svjetskog glasa.“
Pričao mi je o smokvama što dozrijevaju na uzvisinama oko Dunava, o parku što ga planira urediti oko kanala usred sela, rekreacijskim terenima i igralištu za djecu, o vizijama razvoja ekološkog turizma. Ponosan je što je sanirao divlja odlagališta otpada uz tako niske troškove, da u Fondu za zaštitu okoliša to nisu mogli vjerovati.
Na putu za erdutsku vinariju i podrum iz 17. stoljeća, stadoh s ljudima ispred seoske birtije.
- Bože sačuvaj. Ni čut'! – snebiva se časna sestra iz Aljmaša, zabrinuta kako će izgledati toranj nove crkve iza kojeg će stršati onaj nuklearne elektrane, te kako će to utjecati na hodočasnike. Slično misle i mještani koji još pamte kada su polovicom sedamdesetih počela mjerenja. Ljudi su zabrinuti za poljoprivrednu proizvodnju i vinograde, jer tko će piti vino iz okolice nuklearke? Radije će, kažu, sve prodati i otići poput mnogih koji su u naponu snage posljednjih godina iselili s tog područja. A upravo takvo razmišljanje zabrinjava i općinsku vlast.
Jovan Jelić – zvijezda na Cvjetnom trgu
Trećeg petka, zadnjeg u lipnju, sunce je pržilo na 37 Celzijevih. Nigdje oblačka, niti povjetarca, a u Dalju smo za 11 sati organizirali pressicu – Presscentar i Zelena lista, daljska udruga Gord i načelnik Općine Jelić. Nahrupili su novinari svih mainstream medija, tv kuća i radijskih postaja, a četiri novinara došla su iz Vojvodine. Pročitali smo proglas, objavili da je već više od 1.500 ljudi potpisalo peticiju protiv nuklearke u Hrvatskoj. Najavili smo i odlazak u Zagreb, na Cvjetni trg. Htjeli smo mi na Jelačić plac, ali nam Bandić nije dozvolio.
Sljedećeg tjedna peticiji se pridružilo još tisuću ljudi, a isprovocirali smo i glas HEP-a! Mr. Josip Lebegner iz Direkcije za korporacijski razvoj i strategiju te član Hrvatskog nuklearnog društva, izjavio da „ako ne bude nuklearke, bit će termoelektrane...“.
Četvrtog petka, početkom srpnja, na Cvjetnom su nas dočekali kolege sa Zelene liste. Transparent Stop nuklearkama razvukli su na ogradu pravoslavne crkve. Uza sve nas, zagrebačkim novinarima načelnik Jelić bio je glavna fora. Čvrst nastup i odličan, žestok govor. Nitko se nije niti osvrnuo na njegovu ekavicu.
Zabrijao je u Zeleni plan općine Erdut, opisivao vinograde, govorio o prvim problemima vezanima uz najavu gradnje nuklearke, jer je vlasnik kutjevačke vinarije, Enver Moralić, odustao od kupovine erdutske vinarije dok se ne sazna hoće li se nuklearka graditi ili ne. Govorio je pogubnosti gradnje nuklearne ili termoelektrane po ekološku vrijednost tog područja, spominjao je da je ondje Dunav najljepši, ta okuka, pa padine, voćnjaci, vinogradi, smokovnici… Stajala sam sa strane i divila mu se.
Naša zagrebačka akcija nije pobudila interes urednika glavnih medija, bez obzira na desetak novinara i snimatelja koji su nas pratili. Da nismo sami sebe fotkali, ne bismo imali niti dokaz da smo ondje bili.
Međunarodna antinuklearna konferencija
Petog petka otkako sam počela istraživati priču o slavonskoj atomskoj centrali, s prijateljicom Vlastom sa Zelene liste počela sam pripremati međunarodnu antinuklearnu konferenciju. Planiramo je održati početkom rujna u Osijeku i Dalju, u Hotelu Central i spomen kući Milankovića. Pozvali smo europske zelene parlamentarce, njemački Greenpeace, austrijsku Agenciju za okoliš, mađarsku Zelenu stranku, mrežu udruga Energija club i više domaćih udruga i stručnjaka. Očekujemo i Branka Borkovića – Mladog Jastreba, koji je svjestan da bi godzila od atomske centrale mogla niknuti i uz njegove pašnjake na Privlaci, gdje uzgaja autohtonu vrstu konja Posavca.
Jedan od najuglednijih hrvatskih energetskih stručnjaka, fizičar i nuklearac, bivši inspektor u NE Krško, dr. Branimir Molak, podržava našu kampanju. Iznio mi je neke zastrašujuće činjenice o rasipnosti HEP-a i elektromonopolu u Hrvatskoj. Kaže da su od 13,417 milijardi kWh neto potrošnje u Hrvatskoj 2003. godine, ukupni gubici električne energije u prijenosu i distribuciji bili su 2,543 milijardi kWh, što je čak 23,5 posto. A hrvatska je industrija te godine potrošila svega 3,133 milijardi kWh, pa su gubici u HEP-ovoj elektromreži i samopotrošnji u elektranama gotovo dostigli potrošnju struje hrvatske industrije (!?).
Čekajući Strategiju
Dok smo pet tjedana podizali antinuklearnu kampanju, u Europi su dogodila tri nuklearna incidenta: kvar u mađarskoj nuklearki Paks i dva ozbiljna kvara u francuskim nuklearkama. Mađari su rekli da je popustio neki vijak, ali kako su nedavno uhvaćeni u tajnim poslovima oko nuklearke, nije im baš za vjerovati. Francuzima je u rijeke koje poslužuju nuklearku istekla radioaktivna voda, pa su vlasti zabranile ribolov, kupanje i sl. Ozračeno je i nekoliko radnika, a i u Paksu i u Avignonu istraga je još – u tijeku.
Od otvorenog kanala kojim mi svakodnevno s raznih strana dolaze informacije na temu nuklearki i radioaktivnog otpada, već mi je kaos u kompjutoru i u glavi. Kao članica vladinog Savjeta za održivi razvoj, uskoro ću dobiti i prijedlog nove energetske strategije Hrvatske. Preostaje mi stoga moliti se svim svecima da ona ne sadrži nuklearku, jer tada ćemo morati otvoriti nove frontove kampanje.
Piše: Ljiljanka Mitoš-Svoboda
Pročitajte i...
Put za nigdje: Lijepa naša nuklearka (1. dio)
Stvarno odelično lobiranje za nuklearke u komentarima.Odgovore zašto NE nuklearki znaju svi koji su se niže javili....Izlaz iz dužničkog robstva a u ovom slučaju energetskog robstva,leži u drugim riješenjima od ovih koje nudi ,vozimo u petoj, naša vlada.Riješenja koja nude obnovljivi izvori energije su ono što proizvodi struju danas a nuklearka samo puni kešom nuklearnu hobotnicu dok struja i problemi stižu za deset-dvadeset godina.Energetstka strategija koju željno očekujemo zasigurno će maziti kapital a ne javni interes.Zamislite samo život u kući sa solarima,struja badave,grijanje također, vode za zaljevanje i pranje bogom dani a na kraju mjeseca još stiže isplata od kojih tisuću-dvije kuna za predane viškove u mrežu...Vjerovali ili ne, takva kuća postoji u Zagrebu (Špansko) i funkcionira po gore navedenim parametrima.
Dobro, drugio pitanje još stoji, ali nije baš važno!