Put za nigdje: Lijepa naša nuklearka (1. dio)

Postano: 07.08.2008. 17:23 Naslov:

muvifrik je napisao/la:
ti očito blebećeš umjesto da čitaš.
nitko i nije rekao, to i je jedan od problema, nego se sve radi ispod stola.

Kako "ispod stola" kada mi trenutno o tome raspravljamo...

Postano: 07.08.2008. 17:34 Naslov:

projekt se priprema ispod stola, na to sam mislio.

za mene nije besmislena rasprava ako mogu nešto promijeniti.
problem je što to rade ispod stola bez da pitaju ljude za mišljenje i žele ih dovesti pred gotov čin.

zašto misliš da ne bi mogao biti fušeraj? u zemlji u kojoj se ni azbest ne odlaže kako spada, ne očekujem ni da će sa "močnim sevanjem" biti drugačije...

Postano: 07.08.2008. 18:03 Naslov:

Azbest ti je debilan primjer jer je velike probleme izazvao i u "zemlji gdje snovi postaju stvarnost" SAD-u, Njemackoj, Austriji, Francuskoj, Engleskoj i brojnim drugim zemljama koje su daleko razvijenije od nase male Rvacke...
Uostalom, kada bi se baku Janju sa susjednog ulaza pitalo treba li RH nuklearku, gdje bi stigli...
To je strucna tema o kojoj odluku donosi struka, a ne spomenuta baka Janja koja zivi u susjednom ulazu.

Postano: 07.08.2008. 18:19 Naslov:

Circa je napisao/la:
Azbest ti je debilan primjer jer je velike probleme izazvao i u "zemlji gdje snovi postaju stvarnost" SAD-u, Njemackoj, Austriji, Francuskoj, Engleskoj i brojnim drugim zemljama koje su daleko razvijenije od nase male Rvacke...

aj rest maj kejs...

Postano: 07.08.2008. 19:45 Naslov:

Circa je napisao/la:
Azbest ti je debilan primjer jer je velike probleme izazvao i u "zemlji gdje snovi postaju stvarnost" SAD-u, Njemackoj, Austriji, Francuskoj, Engleskoj i brojnim drugim zemljama koje su daleko razvijenije od nase male Rvacke...
Uostalom, kada bi se baku Janju sa susjednog ulaza pitalo treba li RH nuklearku, gdje bi stigli...
To je strucna tema o kojoj odluku donosi struka, a ne spomenuta baka Janja koja zivi u susjednom ulazu.

takozvani circa, ti si stvarno provicincijalni ...!!!

Postano: 07.08.2008. 20:29 Naslov:

muvifrik je napisao/la :

zanimljivo mi je da smo se nas trojica tu kao nešto zakačili na ovu temu (koja je po meni vrlo bitna), a ostatak ekipe maltene ni da bekne. al kad se treba iskomentirati cura koja se skinila na koncertu T&T, onda se vodi rasprava unedogled o takvoj trivijalnoj stvari.

ne mogu govoriti u ime drugih, ali osobno ne komentiram jer o temi ne znam dovoljno tj.gotovo ništa (priznajem) pa nemam što ni reći. Čitam ono što vi pišete, linkove koje nađem i nastojim se educirati. Ali, neću blebetati o nečem o čemu nemam pojma.Eto.

Postano: 10.09.2008. 0:26 Naslov:

sunce, biomasa, vjetar, voda, i štednja...
.i pravi zeleni nemaju klime, nek se zna...

Postano: 25.12.2008. 21:27 Naslov:

esseker je napisao/la:

Svebor je napisao/la :
- česi su morali francuzima obećati da će vrlo brzo po ulasku u uniju ugasiti svoja postrojenja, to je izjavio njihov predsjednik osobno... Wink

...ali ako će NE iole pripomoći cilju energetske neovisnosti Hrvatske, a hoće, glasam ZA nuklearku! bolje da imamo vlastitu struju, ma bolje i da je prodajemo nego da je moramo uvoziti kao do sada. iako, sumnjam da je birokratima iz EU u interesu da jedna mala Hrvatska ima nešto svoje.

Bugari su se uspjeli oduprijeti zamolbama tj. prijetnjama EU za zatvaranjem nekoliko (?) reaktora i tako spasili tisuće radnih mjesta!

A mi imamo šansu stvoriti tisuće novih radnih mjesta od posla oko izgradnje pogona do njegova rada, održavanja i distribucije energije.

Bio sam u Dalju i Erdutu. Tamošnji turizam kojem bi NE eventualno štetila? Hmmm ugostiteljstvo u povojima, atmosfera lagano depresivna čak i na lijep ljetni dan pa bi stoga jedan trenutno najekološkiji energetski pogon itekako doprinijeo gospodarskom oporavku Dalja ali i našeg čitavog istoka. Druga opcija za naš energetski sustav je termoelektrana a ta prljavština i smrad zaslužni za za kisele kiše i efekt staklenika nam ne trebaju!

Što dulje čekamo s izgradnjom sve smo dalje od nje.

...a radioaktivni otpad jednog dana poslat na Sunce! Da nas još dugo dugo grije Cool

Ljiljanka Mitoš-Svoboda je napisao/la:

Još sam davne 1980. godine slušala o gradnji nuklearke na Dunavu, kod Erduta. Kao mlada učiteljica učila sam hrvatsku, mađarsku, srpsku, slovačku i romsku djecu u Erdutu, Dalj-planini, Aljmašu i Aljmaš-planini o prirodnim ljepotama tadašnje nam države, od Vardara pa do Triglava, od Dunava i Drave sve do Jadrana.

Na daljski plato stizali su ljudi u bijelim i zelenim kombinezonima i uz obalu Dunava ukopavali sonde i premjeravali zemljište. Saznavši da se to ispituje lokacija za megalomanski projekt prve jugoslavenske nuklearke, stanovništvo se ubrzo pobunilo i nakratko omelo istraživanja, no projekt je zaustavljen tek nakon katastrofe u Černobilu i pojave radioaktivnog oblaka i nad našim glavama.

Lobisti nikad ne spavaju

Ratne i poratne godine prekrile su taj projekt debelim slojem prašine. Ali, vrag nije dao mira našim lobistima. S tom sam se idejom ponovno susrela u vrijeme hrvatsko-američke energetske afere „Enron“ 2000. godine, pa 2004. kada smo sa Slovencima razgovarali o gradnji još jedne zajedničke nuklearke, te 2006. i dogovora stručnjaka Energetskog instituta „Hrvoje Požar“ s europskim nuklearnim lobistima u Bruxellesu, o eventualnoj financijskoj pomoći gradnje nuklearke na Dunavu kod Erduta ili na Savi kod Privlake. U prilog toj ideji bio je i protokol iz Kyota.

Iste se godine dogodio cirkus u mađarskoj nuklearki Paks. Nakon razgovora predstavnika hrvatskog i mađarskog ministarstva zaštite okoliša potpisana je Konvencija o prekograničnoj suradnji za opasna postrojenja, koja od država u regiji traži suradnju u slučaju gradnje, kvarova i sličnih događaja oko nuklearki. Budući da je u regiji na snazi moratorij na gradnju i obnovu nuklearki, a Mađari su ga prekršili radeći nešto u tajnosti, Hrvatska je intervenirala iznoseći stav da „nismo pobornici nuklearki“. Otad na temu prve hrvatske nuklearke vlada blažena tišina. Sve donedavno.

Hrvatski mrak…

Na nekom presijecanju vrpce, još u veljači, potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, govoreći o novoj energetskoj strategiji zemlje, nabacio je da „Hrvatskoj prijeti mrak“. Na to su se odmah nadoštikljali Ivan Mravak, direktor HEP-a i Dubravko Pevec, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva, potencirajući strahove od nedostatka električne energije.

Na kongresu Društva u svibnju sve je vrvjelo od hrvatskog mraka, globalnog zatopljenja, povećanja emisije CO2 i zagovaranja najčistije i najsigurnije energije, one iz atomskih centrala. Bilo je jasno da je HEP iz ropotarnice povijesti izvukao tridesetogodišnji Jugo-projekt nuklearke na Dunavu „Tanja“. O njoj se počelo naveliko pričati kao da je Polančec u njezine temelje već bacio prvu lopatu. No, kako se premijer Sanader nije jasno odredio, priča o atomskoj centrali ostala je nedorečena. Otad, niti jedna nadležna institucija nije potvrdila, niti opovrgnula pretpostavke o namjeri gradnje nuklearke u Hrvatskoj.

Antinuklearna kampanja

Bio je petak, početak lipnja, kada sam u emisiji Radio Osijeka otvorila problem hoće-neće biti atomske centrale u blizini Erduta. Telefoni u studiju nisu prestajali zvoniti i slušatelji iz Osijeka, Našica, Baranje i općine Erdut zgražavali su se od pomisli na život pored nuklearke. Tražili su objašnjenja, psovali državu i vladu, podsjećajući da još uvijek živimo okruženi minskim poljima, siromašni i ranjivi. Javio se i jedan nukle-fan, nazvavši nas laicima i neznalicama, upozoravajući na mračnu budućnost ako ne izgradimo to atomsko čudovište. Emisija je bila moćna i efektna, pa mi je sinula ideja o pokretanju antinuklearne kampanje.

Moja prijateljica Vlasta predsjednica je političke stranke Zelena lista u Zagrebu. Čim sam joj javila za problem, odlučila se pridružiti kampanji. Naime, sve su zelene stranke u Europi i svijetu velikim dijelom izrasle upravo na antinuklernim kampanjama. Napisale smo zajednički proglas „NE nuklearkama u Hrvatskoj – STOP nuklerki na Dunavu“, postavili peticiju na web stranici Zelene liste, a mainstream mediji dobili su malo štofa u nastupajućoj sezoni kiselih krastavaca.

Duga

Kako bih animirala stanovnike općine Erdut, kojima i prijeti suživot s nuklearkom, drugog sam petka pošla autobusom u Dalj. Padala je kiša, sastalo se nebo sa zemljom, a preko ceste, iznad Dunava i vinograda na Daljskoj planini, nestvarno se raširila duga žarkih boja i širokih lukova. Razmišljala sam o atomskoj centrali koja bi svojim tornjevima razbila te pitome vizure, a toplina koju bi isijavali tornjevi hladeći se dunavskom vodom, zagrijali bi nebo i istopiti buduće žute, plave, zelene… lukove. Odlučih krenuti ljudima od vrata do vrata čim izađem iz autobusa i reći im što ih čeka. Pitat ću i načelnika Općine zna li za plan izgradnje nuklearke?

Koga god sam u Dalju srela toga kišnog dana, od konobara Željka u restoranu na ulazu u Dalj, gospođe Gordane i njene obitelji ili žena iz daljske udruge GORD, pitala sam znaju li što nam se sprema? I ne da su znali, nego su bili i kategorično protiv! Jedino što ih još nitko nije ništa pitao.

Pismo iz HEP-a

Preko puta zgrade Općine u centru Dalja je Pravoslavni dom, lijevo prema Dunavu je škola, obnovljen školski park i patrijaršijski dvor. Nešto niže sporo teče široki plavi Dunav. Uspomene na rat vire iza svakog ugla, prozora, drveta, kao i moja sjećanja na davne godine kada sam radila u tom kraju. Stajala sam malo i razmišljajući tko je živ, a koga više nema od mojih nekadašnjih kolegica i kolega, koliko je ostalo bivših učenika. Prekide me oronuli stojadin sa svježe posječenim drvima u prikolici i povika vozača da se sklonim s ceste.

U uredu načelnika dočekala me njegova tajnica.

- Dobar dan, dobar dan, ja sam ta i ta, želim pitati načelnika nešto oko nuklearke.

Žena me zbunjeno pogledala i pomislila odakle je ova pala? Pružila sam joj posjetnicu i zamolila da je preda načelniku, kojem još nisam znala niti ime.

- Načelnik ima sastanak, kaže, ustane i uđe u susjedni ured. Već sljedećeg trenutka na istim se vratima pojavi markantan lik duge sijede kose i jakih brkova. Uplašila sam se kada sam ga vidjela, a on mi pružio ruku i rekao: „Načelnik Jelić“. Pitala sam ga znade li što o energetskim planovima Vlade na području općine i je li načuo o namjeri gradnje nuklearne elektrane?

- Ma što načuo, dobio sam pismo iz HEP-a, ispalio je kao iz puške Jovan Jelić, sav izvan sebe od zabrinutosti, jer ga nitko iz državnog vrha nije kontaktirao, a u dvorištu mu očito pripremaju teren za gradnju nuklearke.

(Kraj prvog dijela. Nastavlja se...)